Search Show Menu
Home Latest News Menu
Dodaci

10 albuma koje smo prespavali, a mogli su biti grandiozni

Spletovi nesretnih okolnosti

  • Mixmag Adria
  • 5 August 2017

Great Lost Album ili Veliki Izgubljeni album je onaj koji je dobar kao i bilo koji od onih najljepših i najuspješnijih albuma dance glazbe, ali koji je nekako poskliznuo i nije zapao za oko, ili bolje reći uho. Pogledajte albume koji su trebali biti grandiozni, prema izboru Mixmagovih autora.

NEW YOUNG PONY CLUB 'OPTIMIST' (PIAS, 2010)

Ako je 2007. bila 'nu rave' godina, a Klaxonsi čak osvojili nagradu Mercury Music Prize, do 2010. mediji su dočekivali pod nož bilo kakav čin koji je čak i neodređeno povezivan s tim. Čini se nevjerojatnim, ali taj privlačni novi val susreta electro-pop savršenstva pretočen u New Young Pony Club-ov drugi album, nije mogao biti dočekan ničim drugim nego s uzbuđenjem. Bez ikakvih punila, apsolutne vrhunske stvari poput osjetljivog, dub-toniranog 'Stonea' i 24-karatnog tamnog popa 'Rapture', i poslije sedam godina i dalje zvuči privlačno, dinamičano, drugačije, seksi te odskače. Ipak, susreli su se s apatijom, čak i prijezirom.

"Nikoga nije bilo briga", kaže pjevačica Tahita Bulmer. "Novinar nas je pitao jesmo li to radili za besplatnu odjeću! No, bili smo glazbeni štreberi - htjeli smo pokazati hrpu pjesama, a ne svirati modne revije." Iz trogodišnje turneje, jezgroviti duo prepustio je svoju ljubav “Gothy synth stuff like The Cure and Curve” stopivši je u album, ali ne "s najboljim timom" iza njih, i sa onim što Bulmer smatra inherentnim medijskih seksizmom ("Sve se vrtjelo oko Foalsa i Vampire Weekenda"), a 'Optimist' je pao na neplodno tlo.

PINCH 'UNDERWATER DANCEHALL' (CARROT TOP, 2007.)

Tamo gdje bi mnogi rani dubsteperi skočili na vijest o Loefhe ili Skreamu kao prepoznatljivim likovima scene, Pinch je bio bristolski frulaš, daleko od inicijalnog epicentra u Južnom Londonu gdje je žanr nastao i čiji je debi očvrsnuo promociju. Objavljen na samom kraju 2007. godine, kada je većina nas plesala na Cokiev 'Spongebob' ili na uvjerljivi 'Kameleon' od 2562, Tectonic je razotkrio 'Underwater Dancehall'. S minimalnim loopovima povezanim u sočnu, teksturiranu estetiku, Pinchova upotreba vokala pojačala je ono što bi mogao biti dubstep, od Yolandine r’n’b uglađenosti na 'Get Up' do nepravilnih drskih Jukalijevih pljuvanja na 'Gangsta' i 'Trauma'. To je bila Pinchova krajnja verzija britanskog tribal-reggae zvuka, s instrumentalnim paketom koji je zadovoljio scensku elitu, no dok je preokrenuo duh vremena, ipak nije osvojio slavu koju je zaslužio. Njegova prostranost i pristupačnost odstupali su izvan tipičnog dubstep zvuka - ali to je upravo ono što ga čini jednim od velikih izgubljenih albuma epohe.

ONE DOVE ‘MORNING DOVE WHITE’ (JUNIOR BOYS OWN/LONDON) 1993

"Šezdesete, grupa djevojaka i country melodije, psihodelično natezanje gitare, usporavanje, zadržavajuće pauze, dub bas linije iz yin-yanga, izvanzemaljski akordi, dahćući glas Dot Allison koji je šaptao i proklinjao o tajnama, tugama i intrigama, i sve to povezano divljim studijskim izumom mladog Andrew Weatheralla, svježa i grandiozna 'Screamadelica'. Glazba glasgovskog tria - Allison, Ian Carmichaela i Jim McKinvena bila je krajnji izraz slatko-gorkog kolapsa, ali i spojnica za jutro poslije za one koji su znali.

Carmichael pamti uznemirenost pri radu sa svojim DJ herojem Weatherallom, "spajao sam trake drhtavim rukama... misleći da bi se sve moglo pretvoriti u nered", i trijumf posljednjeg albuma: "mislili smo da smo nezaustavljivi ... neko vrijeme." Nažalost, prodaja je bila skromna, a najvažnija izdavačka kuća London Records očekivala je "sljedeći Eurythmics", tako da su odbacili drugi album, a usljed prevelike tenzije raskinuli i suradnju. Zaista je tragično što nisu više radili, ali One Dove utjecaj može se čuti kroz cijele devedesete: osobito kod William Orbita koji je remixirao njihove singlove, i mogao imati ogroman uspjeh sa zvukom sličnim kao kod All Saintsa i Madonne. Naravno, ostavili su taj jedan veliki album, koji do dnašnjeg dana umiruje i zavodi.

UFFIE 'SEX DREAMS AND DENIM JEANS' (ED BANGER, 2010)

Prije nekih desetak godina, Ed Banger Records je bio jedan od najvažnijih nezaustavljivih izdavača na planeti. Iako još uvijek ima ogromnu količinu inercije, tada su tek počinjali sa plasmanom ranih izdanja kao što su Justice, Breakbot i Mr Oiz. Što se tiče utjecaja ženskih imena, sve se vrtilo oko Uffie, pjevačice i kantautorice iz Miamija, koja je bila prihvaćena u pariškoj ekipi zajedno s DJ producentom Feadzom. Plasirala je vlastiti prepoznatljivi pečat – reski glas koji je kombinirao meke tonove i seksualizirane stihove, zahvaljujući čemu je postala klupska zvijezda.

Nakon što je 'Pop The Glock' objavljen 2006. godine, uz dodatak njenog nedvojbenog stava Justice-ovom 'The Party', gotovo da je bilo uklesano u kamenu da će ona zavladati svijetom zajedno s elektro divama s kojima je surađivala. Nažalost, njezin debitantski album 'Sex Dreams And Denim Jeans', objavljen 2010. godine, je postao zaboravljeni doprinos Ed Bangerovoj dvorani slavnih. Po povoljnim kritikama, LP je sadržavao pjesme koje je već izdala u prethodne četiri godine, ali pozicija albuma na ljestvicama bila je slaba. Čak i uz uvrštavanje Mr. Oizoa i Pharrella na album, njezina popularnost je počela opadati, a to je značilo i prekid suradnje s francuskom moćnom kućom Busy P. Izjavila je da sada radi na novom materijalu, ali nakon tog debitantskog live albuma nije ništa objavljivala, nadamo se da nije propustila svoj trenutak.

THE UNDERWOLVES 'UNDER THE SKY' (JAZZANOVA COMPOST) 2001

Debitant među londonskim glazbenim poliglotima Underwolves bi se mogao lako preimenovati u ‘A Series Of Unfortunate Events’ ili prevedimo to kao niz nesretnih događaja. Glavni protagonisti Underwolvesa, Ned Kelly i Professor Stretch, krajem devedesetih potpisali su ugovor s ogrankom izdavačke kuće Island Blue, snimivši album koji je meandrirao po kontinuumu urbane glazbe. Drum & bass su bili njihova crvena nit. Bilo je tu eksplicitno grandioznog, orkestralnog ritma kao u 'Shakenu', dok je "Prema Redentor" bila Vennova šema gdje se susreću jungle, Alice Coltrane i Talvin Singh. Ali ' Under The Sky' obuhvata mnogo više. Jeb Loy Nicholsov vokal oslobađa dušu, a nekoliko pjesama je djelimično obojeno country zvukom, osobito 'Bird Song' koja sjedinjuje lijeni, lupkajući dub/downtempo. 'Under The Sky' je sjajna snimka britanskog širokoumnog glazbenog okružja na prijelazu stoljeća. Ali je vjerojatno niste nikada čuli. DJ Ross Allen, koji je potpisao ugovor Underwolvesa za Blue, izjavio je "bila je uvijek neka drama, nedostatak novca, životarenje". Ned je opljačkan u Indiji za vrijeme snimanja, a jedan od ženskih vokala je zatvoren zbog krijumčarenja droga. Nakon toga novi vlasnici Islanda su usvojili tzv. chart-friendly politiku, koja baš nije bila prikladna za Underwolves koji su bili suviše cool za to. Bilo je to 2001., dvije godine nakon tog objavljivanja, a prije nego što je Jazzanova Compost Records plasirao 'Under The Sky'. "Nije bilo radijskih singlova," razmišlja danas Allen. "Pitam se što bi se zbivalo da je Spotify postojao tada. Puno bolje mislim."

WHITEY LOST 'SUMMER' (BAD LIFE) 2012

Whitey bi trebao biti britanski odgovor na Jamesa Murphyja, a činjenica da on to nije je zbunjujuća. 'Lost Summer', njegov peti album, sastoji se od devet pjesama koje su privlačne, zarazne, vješte, to je elektro nabijeni indie koji pršti bojom, razlikom i dramom. Prije objavljivanja, autorizirao je niz singlova za ogromne kulturne projekte kao što su Breaking Bad, The Sopranos, Entourage i Grand Theft Auto IV. Putem televizijske osmoze Whiteyova snažna elektronska glazba doprla je do vojske novih obožavatelja, na isti način kao nekoć Mobyjev album 'Play'.

Nakon svog prvog albuma, Whitey se odvojio od "glazbene industrije", odlučivši umjesto toga plasirati glazbu samostalno, ograničivši dostupnost svog repertoara na iTunes-u i Spotify-u, objasnivši to primjerom javnog posramljivanja poznatog televizijskog producenta koji je zatražio besplatno korištenje njegove glazbe ("Da li biste ušli u nečiji dom, jeli iz njegove zdjele, a potom uz osmjeh izašli rekavši: Žao mi je, nemam da platim za hranu?")

'Lost Summer' je trebao biti pozdrav pohlepnim izdavačima i voditeljima. Sa svojim emotivnim pričama u kojima se možete prepoznati, o tome kako se možete izgubiti u subotnjoj večeri ili živjeti za trenutak, album je plasirao himne vrijedne Glastonbury Pyramid Stage-a. To je maestralno djelo sa iznimnom borbenošću, pogonska sila i glazbeni talentat za razbijanje industrije. E da ga je čulo malo više ljudi!

SILICONE SOUL 'STARING INTO SPACE' (SOMA, 2005)

'Staring Into Space' je jedan od najcjenjenijih albuma svih vremena. Ikad. Tako je dobar. A još je bolje, kad jedan afterparty sklizne u drugi. Od svilenkastog otvaranja akorda ispunjenim podrhtavanjem trube u 'When the Devil Drives', preko dušom ispunjene vokalne kompozicije – hita u pokušaju 'Feeling Blue', pa do kiča kakav je wah-wah zvuk orgulja u soundtracku 'Room 666 at the Deadly Hotel'. To je gotovo savršen house album: elegantan, svemirski, uštimovan, groove-potaknut, i senzualno propulzivan. Dakle, mora postojati dobar razlog zašto se nikada ne pojavljuje u tim popisima najboljih 50 dance albuma svih vremena, zar ne?

Silicone Soul čine škotski DJ producentski duo Craig Morrison i Graeme Reedie. U 2001. godini podigli su se do broja 15 na ljestvicama, i to s revolucionarnom hitom, verzijom svoje bongo klubske vrhunske stvari 'Right On'. Poput Daft Punka prije njih, sklopili su ugovor između dvije izdavačke kuće Soma i Virgin Recordsa. Ali kada su završili s kreiranjem 'Staring Into Space', njihov Virgin podizadavač VC, je već potonuo. "Trebalo nam je pet godina", prisjeća se Reedie, "Bilo je to poput povlačenja zuba. Postoji proces u digitalnoj produkciji koji se zove 'dithering' nešto kao zamućivanje. Mogu iskreno reći, da smo godinama zamućivali iznova i na razne načine." A u trenutku kada se LP konačno pojavio, svijet je već nastavio dalje. Dvojac egzistira i danas, osobito sa svojim uglednim Darkroom Dubs utjecajem, ipak u nekim drugim okolnostima, njihov zapanjujući drugi album lansirao bi ih u stratosferu.

LEWIS PARKER ‘IT’S ALL HAPPENING NOW’ (MELANKOLIC, 2002)

Britanski hip hop zenit događao se na prijelazu u novi milenijum, a scenu su definirali albumi autora poput Roots Manuva, Ty, Jehst, Rodney P i Mark B & Blade, nastali u periodu od 2000. do 2003. godine. Dok je Manuvin 'Run Come Save Me' najpopularniji i najočitiji predstavnik te ere, 'It's All Happening Now' - Lewis Parkerov LP je propao kao kultni klasik. Objavljen na izdanju Melankolic od Massive Attacka u 2002., kao raskošno putovanje kroz britanski bum-bap ovjenčan Parkerovom spretnošću, poetskim protokom i analognim produkcijskim tehnikama sa sklonošću ka izuzetno opskurnim uzorcima (autorizacija i objavljivanje albuma potrajali su nevjerojatnih 18 mjeseci). Zapis je trimovan paranojom, nastalom početkom 21. stoljeća pod utjecajem nadzora i tehnologije, ali Parker je uvijek uspijevao održati glavu iznad vode, zaklinjući se na odanost prirodi kao moderni Thoreau (uočljive su brojne poveznice s veličanstvenom prirodom). Petnaest godina kasnije, ovo vizionarsko djelo je u velikoj mjeri zaboravljeno - možda zato što se britanska hip hop industrija integrirala ispod soja stoke, sumnjivog ponašanja i dijeljenja datoteka, ili je možda u pitanju to što je grime eksplodiralo i ukrao svu pažnju. No, nema veze, 'It's All Happening' će uvijek biti revolucionaran album i Parker ostaje posvećen zanatu. Ako su vam potrebni daljni dokazi, provjerite njegov mnogo hvaljeni LP 'International Summers' iz 2010. godine s John Robinsonom.

BLUES STATES 'NOTHING CHANGES UNDER THE SUN' (MEMPHIS INDUSTRIES, 2000)

Novi milenij je iznjedrio chill-out bum. Zero 7, Röyksopp, Lemon Jelly i mnogi drugi, obilježili su to doba. Dok su njihova izdanja postigla 100.000 prodatih primjeraka, debitantski album Blue Statesa i producenta Andy Dragazisa, iznimno dobro prihvaćen od strane kritike, nije se mogao niti primaknuti tim ciframa. Prema riječima Ollie Jacoba, iz Blue Statesovog izdavača Memphies Industries, razlog za to bile su dvije stvari. Najprije to što je prvi album plasiran samo u 1.000 primjeraka CD izdanja i 500 vinila. I bili su vrlo sretni da prodaju i to, jer kako su naglašavali sve rade "za zabavu, bez da nas netko drži ruku - da smo tada bili ono što smo danas, stvari bi bile drugačije." Drugim riječima, po standardima malog izdavača, bitno je bilo započeti, što je bio veliki uspjeh. Drugi aspekt, smatra on, jeste taj da je album bio "prožet temeljnim osjećajem melankolije" što ga nije činilo tako zrelim za TV tvrtke koje bi ga eventualno koristile. U pravu je, no ono što čini album 'Nothing Changes Under the Sun' tako prekrasnim su uzvišene pjesme poput 'Your Girl' uz holistički, dušom nadahnut elektronski zvuk. Blue States još uvijek opstaje i razvaljuje. Nakon devet godina pauze, peti album, 'Restless Spheres', pojavio se prošle jeseni. Međutim Dragazisov debitantski album, ostaje relativno neotkrivena poslastica, koja čeka na sretne slušatelje.

GROOVE ARMADA 'BLACK LIGHT' (COOKING VINYL) 2010

Kreativni vrhunac jednog od najuspješnijih produkcijskih dvojaca u dance glazbi, ali prema GA standardima to nije bio uspjeh, jer se sramežljivo sklonio sa britanskih ljestvica nakon svega tri tjedna, s najboljom pozicijom na broju 26. 'Black Light' je emocionalan, beskompromisan album pod utjecajem punka iz 80-ih, izdan u vrijeme kada je Groove Armada došla u opasnost da postane prepznatljiva po sveprisutnim reklamnim harmonijama. Zamišljen je kao svojevrsno zbogom formatu albuma, i uspješna fuzija njihovih drum & bass nastupa uživo koje su prenijeli u studio, i to s elektronskim sekvenciranjem držeći sve impresivnim i euforičnim, tik ispod površine stila 80-tih tzv. scuzz i fuzz, uz deformirani bum sintisajzera utisnut poput slova u čuvenoj britanskoj lizalici (stick of rock). Možda su svjesno odabrali da dijelovi budu malo retro, sa dahom 80-ih, no himna 'Paper Romance' je jedna od pjesama desetljeća (provjerite Classixx remix!). Pa zašto je sve tako relativno slabo? Andy Cato smatra da se poražavajuća odluka, koju je donio Radio 1, da ne pušta singlove "temelji ne na glazbi već na unaprijed stvorenim idejama GA-e.Nekako smo vidjeli da će doći do toga, čak smo razgovarali o objavljivanju traka pod novim imenom." Odluka da se neobrađen i komplicirani 'Warsaw' istakne kao prvi singl također nije pomogla. Ali i dalje je to njihov osobni omiljeni album, a "nastupi uživo su bili električni". Možda gomila "Shaking That Ass" jednostavno nije bila spremna za to.

Load the next article...
Loading...
Loading...