Search Show Menu
Home Latest News Menu
Foto Report

Bili smo na Sea Star Festivalu!

Od Dubioze do Paula Kalkbrennera

  • Buggy Bugs
  • 29 May 2017

Posjetili smo jedan od najiščekivanijih festivala ove godine, koji je službeno i otvorio festivalsku sezonu u Hrvatskoj - Sea Star Festival.

Umag su pohodile najveće svjetske zvijezde u sklopu velikog regionalnog EXIT Ljeta ljubavi, koje se održava u četiri zemlje regije, u čast 50. obljetnice od izvornog društvenog fenomena iz 1967. godine.

Bilo je svega u ponudi: 7 stageva raznih žanrova, bendovi, DJ nastupi, silent party, food korneri sa skupim sendvičima koje bi zasjenilo i moje umijeće slaganja sendviča s parizerom - a mrzim parizer. Razne promotivne pozornice i pointovi te generalno baš široka festivalska ponuda.

Pa idemo redom, korak po korak.

S obzirom da ne posjedujem super moći, što je zaista tužno jer bih toliko toga dobrog napravio za ovaj svijet, nisam obišao sve izvođače koje sam htio vidjeti i čuti. Neke sam propustio zbog manjka vremena ili jer mi se draži izvođač preklopio na timetableu, a neke jer je bilo nemoguće izdržati gužvu i naguravanje, recimo super nabrijanih mega fanova Prodigya. Dakle, ova priča ide isključivo iz moje percepcije onog što sam vidio, čuo i doživio na festivalu.

Glad, cuga i ostalo

Stigli smo u petak oko 16h popodne na prazan festival, jer je očito bilo 16h popodne ('duuuh'). Prošetali smo se Stella Marisom da vidimo čega sve tu ima i zamišljali kako će sve izgledati navečer kad budu tisuće ljudi ovdje. Odmah je pala prva greška naivnog gladnog posjetitelja. Nismo ni napravili puni krug, niti u potpunosti bacili oko čega sve ima, već smo rekli - idemo stavit novac na festivalsku karticu (što je btw pohvalno i znatno ubrzava plaćanje i uslugu jer se ne sjećam da sam igdje čekao duže od 2 minute), pa pravac hranjenje.

Prvo što smo vidjeli su bile neke pizze i sendviči, a onda i nešto poput kantine. Ne znam otkud nam glupa ideja (vjerojatno od gladi) da je to vjerojatno sve što se nudi na festivalu, pa smo se odlučili za kantinu. Najgore potrošenih 65 kn ikad. Na našu radost, nakon što smo završili s hororom od "ručka", samo par koraka dalje moglo se pronaći svega - od ćevapa i pljeskavica do vege hrane, hot dogova, sendviča, fritula i tako dalje. Ne moram ni napominjati da sam se držao pretežno pljeskavica, jel? Osim vrhunskog mesa, moglo se poraditi na serviranju, pogotovo zbog uistinu visokih cijena. Čak ni fritule nisi mogao kupiti ispod 30 kn, pa zato kao pravi gurman sveg masnog i slatkog, volio bih da kad već plaćam nabrijane cijene, da mi cijelo iskustvo bude poptpuno, a ne da jednom imam rajčice u sendviču, drugi puta ne te da su fritule za tu cijenu barem dobre, a ne prosječne. Uz klopu, sva cuga je bila poprilično skupa, ali nismo ni očekivali da će biti drugačije i to je nešto što se mora pretrpjeti. Sav taj pogon festivala, pogotovo ovako velikih, košta nevjerojatne novce, pa se na sve načine mora osigurati pokrivanje troškova, a na kraju i dobit.

Pomahnitala masa i kako sam naučio što znači gledati koncert

Vratili smo se u apartman, odmorili i spremili za večer. Dolazili smo u trenutku nastupa Dubioza Kolektiva, koje prije nisam imao priliku uhvatiti. Ovako uživo, bilo mi je jasno zašto su takve face. Osim tekstova i odlične mjuze, odlični su zabavljači i luđaci na stageu. Komunikacija s publikom odlična, bilo je i stage divinga, pjevanja s publikom i generalno super zabava uz odlične reakcije brojne mase.

Foto: Goran Telak

Dubioza završava, miris trave je u zraku, pljesak, pozdrav i čekanje na The Prodigy. U međuvremenu sam išao pronaći Aney F.-a kako bi dogovorio intervju, što smo naravno i dogovorili (stay tuned), uzeli smo cugu i vratili se na main stage znajući da će biti zeznuto pronaći mjesto, ali eto, našli smo solidno - čuje se, vidi se, nije pretijesno, a i nemam 20 godina da se guram u sredinu ili naprijed.

Na prve naznake njihovog dolaska na stage - dim, svijetla, neki turoban zvuk iz dubine, oko nas se pojavilo, ili bolje rečeno dotrčalo i naguralo 30-ak ljudi - samo oko nas. Zalili su me s pivom, ja sam zalio druge, zgazili me, naguravali i u 5 sekundi toga smo odlučili odmah pobjeći i maknuti se od pomahnitale, vrlo mješovite mase. Sve kul, razumijem uzbuđenje, ali ne razumijem te klince bez imalo osjećaja za druge oko sebe. Uopće me ne zanima level intoksiciranosti pojedinca, i osim ako je na podu i treba mu medicinska pomoć, ima se pristojno ponašati i paziti oko sebe. Pomaknuli smo se 30-ak metara dalje i gledali koncert na ekranu nekih 15-ak minuta. Ono što sam primjetio jest da je Keith bio pretih - ne znam jel to bilo do miksa ili do oslabljenog glasa, ali slabo se čuo - dok se s druge strane Maxim čuo skoro i preglasno. Nemam pojma, nikad ih nisam gledao, bio sam fan kao i svaki klinac koji je otkrio elektroniku, no nikad nisam jurio na njihov koncert, pa je to za mene bio jedan festival pun 'skidanja junfa'. Već spomenuto naguravanje i činjenica da sam 200 metara od spektakla, a gledam u neki ekran sa strane, natjeralo me da skroz odustanem od Prodigya. Možda su organizatori ipak prodali koju kartu više, a možda su mogli pronaći način kako to regulirati. Bilo je to malo teže jer je Tesla stage imao pristup s tri strane i kretanje je bilo slobodno, a ne ograničeno. Regulacija se vršila na Nautilus Areni, iako se na trenutke činilo nepotrebno jer je u gotovo svakom trenutku bilo mjesta na tribinama. Srećom, zato smo mogli u miru poslušati kraj Aneyevog seta koji je odradio sasvim pristojno u spomenutoj Nautilus Areni.

Foto: Goran Telak

Stare kosti

Nakon Aneya za pult je stala Marina Karamarko, a mi smo nakon njezine uvodne trake odlučili odraditi šank, pa se u miru vratiti, poslušati Marinu i pričekati Umeka. Ne moram vam ni pričati koliko smo bili polomljeni od hodanja od, do i po festivalu, pa smo odlučili izdržati još bar Umeka. Vraćamo se mi tako prema areni, koja je naravno zatvorena. Izgleda da je nakon Prodigya ekipa pohitala prema areni kako bi dočekala Umeka i u jednom trenutku su usporili promet unutar arene. Nažalost, tu smo mi sami morali odustati i završiti dan takav kakav je bio. Najzanimljivije i najpohvalnije je možda to da je Nautilus arena tu noć imala isključivo regionalni line up koji se sastojao od Aney F.-a, Marine Karamarko, Umeka i Marka Nastića. Vrijeme je za odmor, čeka nas subota i Paul Kalkbrenner kojeg smo zapravo došli slušati, a set mu kreće u 4 ujutro, što znači da nas je čekala duga noć.

Odmor, pa 'ajmo ponovno

Dan je prošao dobro, bilo je toplo i ugodno, a naše stare kosti još uvijek bole od noći prije. Na festivalu sam upoznao i Sassju te ju priupitao par pitanja. Najavila je dobru zabavu punu skakanja i najveće hitove. Kako je njen slot bio samo 45 minuta, popričali smo o njenim počecima te njenoj diplomi farmaceutkinje koja se, kako kaže, uklapa s glazbom, pa lakše spava jer ima "backup". Sassja me se dojmila kao cool cura, a uskoro ćete moći pročitati i cijeli intervju s njom. Noć je pala i 'Frka' nam je jer žurimo na festival uloviti Nipplepeople. Uspijevamo zadnje sekunde, mislim da smo možda propustili prvu pjesmu. Bilo je 22 sata, ne baš previše ljudi, vjerojatno su bili u pripremama za Fatboy Slima, pa su se štedjeli.

Ostali smo očarani njihovom prisutnošću. Nekako su cool. Bilo ih je super vidjeti na velikoj pozornici, iako su dobili relativno slab slot. I prije sam ih slušao na jednom većem zbivanju, a njihov slot je također bio onako, zagrijavački. Mislim da zaslužuju veću pažnju i nadam se da će ju uskoro dobiti na koncertima i s nastupima, jer ih radio valovi i publika zaista vole, a trude se nastupom biti originalni i zabavni.

Foto: Goran Telak

Puno godina je prošlo od Brighton Beacha

Sa zadovoljstvom smo Nipplepeople odslušali do kraja, odradili intervju s veselim Elementalcima koji kažu da je Sea Star čudo koje je u dva mjeseca uspjelo napraviti bum - i dali su mu 10 bodova, a koji ćete također uskoro moći pročitati, pa krenuli u pripreme na šank.

Nakon malo zujanja okolo vraćamo se na glavni Tesla stage gdje upravo nastupa Spiller. Nisam se nešto posebno trudio uhvatiti Spillera, ipak je lik 'one hit wonder' iz doba kad sam tek počeo izlaziti van. Ulovili smo super poziciju i čekali smo Fatboy Slima, glavnu zvijezdu Tesla stagea, uz Paul Kalkbrennera. Na kraju mi je Spiller bio fora, svirao je onako old school, samo ne poznavajući trake koje je svirao, nisam bio siguran jel svira "taj sound" ili se stvarno radilo o isključivo starim trakama (dvije sam prepoznao, i da, bile su to stari house klasici). Spiller pušta zadnju stvar - klasik Todd Terrya - 'Bounce To The Beat', maše publici i kreće priprema za Fatboya.

Na velikom ekranu vrte se animacije raznih motiva s kojima Sea Star najavljuje Ljeto Ljubavi uz dramatičnu Carminu Buranu, nakon koje je uslijedio isprva pomalo dosadan vatromet, no zadnjih 30-ak sekundi vatrometa isplatilo se pričekati jer je zaista bio spektakularan. Svi plješću i vrište, energija se osjeća, uzbuđenje raste, kreće Fatboy Slim.

Dolazi on i pored užurbano postavljenog stagea maše ekipi, staje za pult i kreće ludilo. 'Eat Sleep Rave Repeat' kreće odzvanjati razglasom (vidi gore video) , praćen fenomenalnim vizualima. Ekipa u deliriju. Čak je i mene malo ponijela ta energija. Tih prvih 5 minuta mi je bilo zabavno gledati kako je složen cijeli njegov show od vizuala do glazbe, do njegovog ponašanja za pultom. Skidam još jedan junf. Brighton Beach je davno prošlost, i naravno da nisam to očekivao, očekivao sam baš nešto sličnije ovome što mi se odvijalo pred očima, ali nadao sam se da će biti bar malo sofisticiranije i slušljivije. Nakon tih prvih 5 minuta i zanimljivog "bootlegiranja" s 'ESRR', nisam znao da će cijeli show izgledati tako. Sve je bilo unaprijed miksano i pripremljeno - SVE.

Ono što sam primijetio da eventualno sam spaja neke sekvence, ali i to je bilo rijetko. Shvaćam da je to potrebno radi lighta i vizuala, i shvaćam da je to ogroman posao iza kojeg on stoji, od slaganja tih bootlega i biranja vizuala do svega ostalog što čini ovaj show. Ali s DJ strane - ne miksa, ne gradi priču, ne radi ništa osim glupiranja popraćenog ultra skupom produkcijom. Nakon 5 minuta toga, bilo mi je dosta, i iskreno sam se veselio Petru Dundovu koji je bio sljedeći. Premotajno unaprijed.

Petar Dundov dolazi nakon Slima, a publika se smanjuje - možda jer drugi veliki headliner, Pendelum, roka u Nautilus areni. Pero radi posao kako priliči profesionalcu te kreće ispočetka. Lagano gradi set i nakon onih početnih odlazaka, rulja ispred njega se polako povećava, a Dundov ih prati u stopu, podiže energiju i priprema nas na Paul Kalkbrennera. Zadnjih pola sata njegovog seta mi je baš odgovarao, a nisam poznat po tome da pratim techno i progressive. Jedna od zadnjih stvari u setu, koja je po meni bila i najbolja je Dundovov remix za Unera i njegovu traku 'Urantia'. Baš je bio lijepi glazbeni doživljaj čuti ju pod zvijezdama na velikom razglasu.

Tu zapravo ide moja najveća pohvala Sea Star Festivalu - nitko nas nebi ovako dobro pripremio na Paula kao Petar, a vjerojatno se i Paul slaže s tim jer ga je došao pozdraviti netom prije nastupa. Koga zanima veći dio seta Petra Dundova, može ga pogledati ispod.

Back To The Future

Lagao bih kada bi rekao da sam na ovom festivalu najviše htio čuti Paula Kalkbrennera. Prošle godine sam ga slušao u njegovom live izdanju na Barrakud Festivalu na Zrću, što je bilo posebno iskustvo s obzirom da je bilo hladno i padala je kiša. Popratio sam malo priču onjegovom novom setu koji ne uključuje njegove trake niti njegov live kao takav. 'Back To The Future' je nešto sasvim drugo. Ako niste upućeni, pogledajte što sam Paul kaže.

Ono što je meni pokazao s Back To The Future je da je zaista dobar DJ. Puštao je techno, house i ajmo reć' deep house, jer glazba koju je svirao nije bila novija od 1993., a do tog perioda i nije bilo toliko puno žanrovskih i stilskih podjela. Čini mi se kao da je odabrao najkvalitetnije producirane trake iz tog vremena kao i najrelevantnije. Moglo se osjetit od kuda je vukao inspiraciju za svoju vlastitu produkciju - baš iz korijena techno glazbe. Krenuo je dosta energično, a onda nas je vozao cijelim putem do kraja. Sat i pol je prošlo u trenutku. Ja sam se osobno raspametio kad sam čuo jednu od meni najdražih old school traka koju sam i sam dosta puta zavrtio kad je bilo prilike - Gat Decor - 'Passion'.

Jedino što mi je prošlo kroz glavu jest 'zašto ju zaboga nije pustio prilikom izlaska sunca?? To bi bilo savršeno'. Bilo je naivno misliti da ja znam što je on trebao pustiti prilikom izlaska sunca. Sunce nismo vidjeli, naziralo se iza stagea, ali dan je već bio tu (vidi sliku niže). Paul pušta ovo:

Shazam me prevario, tako da nisam siguran da se radi o ovoj verziji, ali tako je zvučao brejk na 4. minuti pjesme. S obzirom da se radilo o DJ setu, a ne live nastupu, jedino što mogu zamjeriti Paulu je mali nedostatak komunikacije s publikom. Kad je u live izdanju, pomislio bih da ima previše posla da bi mahao rukama i slično. Nedostajalo mi je da napravi malo bolju atmosferu, iako je muzika bila odlična. Možda mu ne treba to zamjeriti, ipak je došao direktno s gaže na Ibizi u Umag.

Sve u svemu, Sea Star je imao odličan početak, brojnu publiku i top headlinere. Bilo je par sitnica koje su nam smetale, i činilo nam se kao da su htjeli zadovoljiti baš sve uzraste i ukuse. Nismo imali vremena obići sve ostalo, a na kraju krajeva imali smo svoje prioritete. Sea Star bio si brojan, naporan, gužvovit, zabavan, skup i veseo. Nadamo se dobrom lineupu i sljedeće godine uz više regionalnih DJ-eva elektroničke glazbe!

Load the next article...
Loading...
Loading...