Search Show Menu
Home Latest News Menu
Recenzije

Deep'n'Delicious - Seawaves Edition ili kako je Tata ukrao vikend

Iz oka i uha zagrebačkog klabera

  • Tekst: Smucalo, Foto: Daniel Cerovac
  • 30 June 2018
« Read this article from the beginning

Par dana prije same plovidbe nazove me prijatelj iz, ni manje ni više, Mixmag Adria. Vidio je da sam na „going“ i pita da li bih htio napisati recenziju partija za portal. Zna on da tu i tamo volim ostaviti feedback na samom facebook događaju ma kakav god on bio i kako god isti prošao. Sve iz pogleda jednog prosječnog konzumenta zabave. Svejedno, malo sam se usrao. Sve do sada pisao sam iz gušta i samo onda kada sam osjetio potrebu te volju za time. Ovim pozivom na sve je dodan i prstohvat obveze jer u posljednje vrijeme baš i nisam revan u pisanju. Jednostavno nisam u tom điru trenutno. Žena, deca…reklo bi se. Toga me najviše i bilo strah. Što kad dođem doma, kad me prođe cijela ta euforija? Neće mi se dat ili neću moć sastavit dvije smislene. Ode na to puno vremena. Pa nije to više post na fejsu, bogati. Nije to onda kada ja to želim. Ali, eto…prihvatio sam izazov. Radi sebe, da izađem mrvu iz svoje komforne zone. Nadam se da ćeš uživati u tekstu te barem malo steći dojam kako mi je bilo…pa kaže…

Prošlogodišnje prvo izdanje brodske inačice tuluma u organizaciji Deep'n'Delicious ekipe – Seawaves - po svim komentarima prošlo je odlično.Bio je to rave koji sam nerado propustio. Koji su bili razlozi više nije bitno, niti se sjećam.

Tamo negdje u rano proljeće dok su dugi rukavi i jakne još dobrano grijali, u jednom od svojih krstarenja klubovima Zagreba grada, popričao sam s Heryom (Mario Herjavec) koji s Bronskim (Josip Bajić) čini DnD, o nadolazećim tulumima. Tada mi je rekao da ove godine pripremaju dva broda, jedan u lipnju dok bi drugi trebao biti u kolovozu. U to doba mi ta informacija nije ništa pretjerano značila jer svoje ispušne ventile ovak' i onak' planiram u hodu, kako se poklopi radi roditeljskih i inih obaveza. Znao sam samo da bi bilo lijepo otić jer DnD ekipa, osim što mi pašu svojim glazbenim izričajem, oko sebe okuplja pristojne i fine ljude. U to sam se uvjerio plešući na nemalom broju njihovih klupskih inačica.

Kojih mjesec dana prije isplovljavanja, draga mi saopći kako će zadnji tjedan u šestom mjesecu s mamom i našom malom princezom na more. Ženski tjedan, reklo bi se. Nije mi dugo trebalo da povežem konce i krenem u vezivanje jednog novog plesnog goblena. Ostalo je još samo da zacrvenim podsjetnik u svom google kalendaru! Tjedan dana prije polaska trebalo je još samo sredit prijevoz do obale. Isti je dogovoren, a gdje drugdje nego na još jednom odličnom plesnjaku vikend ranije koji također oko sebe okuplja ekipu po mom guštu, u dvorcu Lukavec pored Velike Gorice gdje je još jedan kvalitetan ZG kolektiv (Sindikat) ispričao svoju priču i viziju kvalitetnog bala. I sretnem ponovno Heryu…Ciao ciao, bok bok, šta ima, si mi dobar, pošto flanci na placu, nafta opet u nebesa, standardne teme…Čuj, prijevoz ovo ono…riječ po riječ, rečenica po rečenica i eto mjesta u njegovom autu.

Bronski & Herya (Deep N' Delicious)

To subotnje jutro u Zagrebu, a nastavno na dane prije, nije baš odavalo dojam da je početak ljeta. Dugi rukavi su bili obvezna oprema. Herya me s frendom (Luka, cool tip) kupi oko sedmice u Španskom i put može početi. Klasična kolona do Karlovca, red pošalica, pivice, tunel jedan, tunel drugi i evo tog dugo isčekivanog sunca. Hormon sreće automatski se podiže. Na putu stajemo u Rijeci da skupimo Bronskog, dio ekipe i opremu.

Oko desetke stižemo u Crikvenicu. Bira se između dva broda…jedan veći, jedan manji. Manji je odnio pobjedu radi sinergije. Po mojoj skromnoj procjeni, 150-200 ljudi koji su bili na brodu je sasvim dovoljan broj da se postigne ta uvijek priželjkivanja energija zajedništva. Paluba iliti floor dovoljno velika, ali opet ne prevelika da se ljudi raštrkaju. Ispod palube nalazio se salon koji je izgledao kao jedna omanja pivnica sa šankom u sredini. Kako ću se nalaktit na njega u jednom trenutku, pomislih, pa si malo povedat o Abesiniji. Sve u svemu, jedan fini domaći ambijent.

Kao kod svake organizacije, neke stvari se moraju rješavati u hodu. Prvo na što se moralo intervenirati je vrijeme isplovljavanja iz Crikvenice. Radi gužvi na autoputu, dobar dio ekipe je kasnio pa se bez puno okolišanja odlučilo da se neće krenuti u 13 sati kako je najavljivano, već nešto kasnije bez obzira na to što su najavljani dodatni pristanci u Povilama i Dramlju. Zatim je kapetan obavijestio nazočne da Povile više ne igraju jer je preplitko za pristanak broda pa je Novi Vinodolski upao umjesto. Sve u svemu, sve se glatko riješilo, bez puno pitanja i rasprava. Facebook je odigrao svoju ulogu u informiranju, ljudi popratili s olakšanjem jer više nije bilo mjesta panici. To je ono najbitnije…samo lagano. Brijem da je tu bilo još nekih neplaniranih pristanaka, al iskreno, bolio me k…

Oko 14 sati isplovili smo iz Crikvenice prema Novom. Bronski i Herya su zauzeli svoje pozicije za deckovimai laganim ljetno-dubokim ritmovima uveli nas u sunčanu poslijepodnevicu. Svaki hertz gutao je Function One soundsystem kojemu ne trebaju riječi hvale.

Bilo je smiješno i ujedno zanimljivo pratiti ljude na plaži kada smo pristajali. Neki gledaju u čudu kao što Šeks gleda u Frutek, neki samo na kratko odvratili pogled s paštete dok na nekima vidiš da proklinju i plažu i kamen i paštetu i paradajz i breskve i luftić te bi pod svaku cijenu bili na našem brodu. Dok ovo pišem, sjetio sam se slike jednog oca koji na molu u naručju drži malog bebača dok mu se drugo dijete petlja pod nogama. Ali vidim da kolegi tati radi nogica, koljena klecaju u ritmu muzike za ples, a glava ide gore-dolje. Odmah sam se poistovjetio s njim, empatija na najjače, pa odem bliže pramcu. Kad me skužio, nasmijemo se jedno drugome. Rekoh svaka čast, moja je na Krku s mamom i bakom inače bih i ja sada bio tu negdje s tobom. On isto nešto dobacuje, obojica umiremo od smijeha! Pozdravljamo se dok se brod odvaja od obale.

Sa svakim pristajanjem energija je bivala sve bolja. Lijepo je susresti ljude koje viđaš samo ljeti kada se mi kontinentalci sjatimo na obalu. S druge strane, lijepo je vidjeti kontinentalce s kojima čagaš van ljetne sezone u potpuno drugačijem okruženju. Kada smo kod okruženja, organizatori su si i tu dali truda. Osim fleksibilnosti prilikom polaska i odličnog sound sistema, pohvale idu i za uređenje samog broda. Palubu su krasile stabljike palmi i bambusa koje su naš ljetni rejverski user experience podigle na jedan viši nivo. U jednom trenutku, palubom su počele cirkulirati pladnjevi s hladnim lubenicama i drugim voćem. Milina! Bio sam jedno sretno musavo dijete!

U jednom trenutku za deckovima su se našli i gosti iz Slovenije, točnije trojica mladića iz LuckIsOn ekipe Mayell, Tzena i Tim Kern što je značilo da su negdje na brodu također i Valentino Kanzyani te Ian F koji čine okosnicu slovenskog kolektiva. Naime, momci LuckIsOn pozvani su da upotpune prvo ovoljetno izdanje Seawavesa. Vidjelo se da mladići uživaju u tome što rade. Malo soliranja, pa B2B, pa threesome, pa prvi s trećim, pa soliranje, pa drugi s prvim i tako u nedogled. Zapisao sam si u svoju tekicu koju sam, btw, sasvim slučajno dobio na brodu „malo čvršće, ali s mjerom“ iako se tu našlo svega kako su se redali i miješali. Kasnije više nisam pratio tko je za plejerima jer kad imaš sedam selektora na brodu i brdo pozitivne energije više ti nije toliko bitno tko vrti niti čekaš nekog posebno. U međuvremenu smo stali na kupanac. S obzirom na to da vrijeme prethodnih dana nije bilo naklonjeno toplini mora, poželio sam da je temperatura koji stupanj viša jer sam mimoza po tom pitanju. Svejedno, skupio sam hrabrosti i ostao skupljenih muda, ali ipak sam guštao. Tri minute su mi bile sasvim dovoljne da mogu reći da sam se i ja kupao.

Zadnje što sam zapisao u svoju tekicu je „8 sati – zalazak, Ian i Valentino“. Što solo, što B2B. Morao sam barem malo obratiti pozornost na prime-time broda, a to je vrijeme prije zalaska i sam zalazak sunca. To su trenuci radi kojih i ideš na takve plesnjake. Posebna je to energija i nekako cijelo krstarenje vežeš za te momente. Crveno sunce, palme, bambusi, osmjesi na licima ljudi. Dečki su nas držali lijepim plesnim amplitudama iako mi je osobno pomalo falio onaj groovie štih, više vokala u određenim momentima, funk i disco ritmova začinjenih masnim basom. Ali to sam ja…U svakom slučaju, Ian F me jako ugodno iznenadio, što na brodu, što na afteru. Nisam ga slušao prije, ali nekako svaki put kad sam se ulovio u plesnom momentu i pogledao prema deckovima, Ian je bio taj.

U tekici više ništa nije bilo zapisano. Sunce se izgubilo, a s njim i pisac ovih redaka. Noć se nastavila u revijalnom tonu, u DnD tonu. Bronski i Herya masnim ritmovima vrtili su nas kako god su htjeli do samog iskrcavanja. Plešući sam zaradio kvrgu na čelu s natruhama krvi udarivši u rub nečega što mi se ne da opisivati.

Kakav bi to bio rave bez svevremenskog „A di je after?!“. Isti se odvio u jednoj od uvala u Povilama, u novootvorenom Sub Astra Beach clubu, okužen stijenama s tri i morem s jedne strane, s dovoljnim brojem mjesta za parking. Hvala Daliboru i Tamari na prijevozu! Ako će ovo čitati, prepoznat će se…

Vidi se da je plaža nova po svježe nasipanom sitnom kamenju te mašineriji koja je bila podalje parkirana, a u svrhu krečnja puta do uvale. Na samom afteru ponovno ista postava u svim kombinacijama. Tu nam se pridružilo još ljudi koji nisu bili na brodu. Bilo je par padobranaca koji se nikako nisu uklapali u ambijent, ali šta'š sad. Ako su ti bili van fokusa, nekako si ih mogao provariti. After kao after je, po mojem skromnom mišljenju, dobro prošao. Većina ljudi s broda nije se dala omesti. Red minglanja, red plesa, red odmora na plaži pod zvijezdama. Klub je simpatičan s brdo otvorenog prostora s tvrdom podlogom na kojoj si se mogao razbacat.

„Jutro donosi kraj“, pjevala je onomad Vesna Pisarović, ali i moment kada je trebalo počet razmišljat kako i s kim natrag za Zagreb. Na svu sreću, poznajem toliko ekipe da mi nije bio problem naći prijevoz. Ovim putem bih se zahvalio svima onima koji su se ponudili! Odabrao sam one koji su išli najranije, tamo negdje oko osmice. Hvala Ivani na ustupljenom mjestu i Damiru koji je stoički izdržao put za volanom. Posebna štorija bi se mogla napisati o tome kako sam ostavio jednu od torbi u kojoj mi se nalazio ključ od stana. Pa zato ponovno zahvaljujem Tamari i Daliboru, u čijem je autu torba i ostala, što su mi istu poslali busom. Sjajni ste! Usput se ispričavam svima onima koje sam alarmirao radi cijele situacije. Mobiteli prazni, nitko se ne javlja, nitko ne dobiva poruke, a ja moram ući u stan. Hvala i Petru kojeg sam probudio i kojime udomio da se koliko toliko odmorim i pričekam da torba stigne u Zagreb. Petre, frende!!

Zadnje retke bih ostavio za jedan hvalevrijedan potez DnD-a. Par dana prije objavili su kako će na brod biti dopušteno unošenje vode što je ekipa, naravno, prihvatila s velikim oduševljenjem s obzirom na to da si na pučini pod suncem skoro 10 sati. Nadam se da će to poslužiti kao jedan dobar primjer drugim organizatorima ovakvih i sličnih događaja. Jednostavno smatram da se na šanku ne bi trebalo điberit za vodu, barem ne ovdje kod nas koji smo jedni od rijetkih koji imaju privilegiju piti vodu iz slavine. Ako ništa drugo, barem da ju prodaješ malo iznad nabavne cijene. Alkohol ovak i onak teče u potocima. Onima kojima zarada nije najbitniji faktor, shvatit će poantu. Ljudi će to cijeniti…

Ostatak fotografija pogledajte u nastavku.
Foto: Daniel Cerovac

Load the next article...
Loading...
Loading...