Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

DJ godine: Nina Kraviz

Žestoko neovisna, glazbeno neustrašiva, u svemu, od acid techna do popa 80-ih.

  • Mixmag Adria
  • 22 December 2017

Prozori u Rush Hour dućanu u Amsterdamu su prezamagljeni da bi se kroz njih vidjelo s ulice, osim ako ne provirite kroz ostatke smajlića koji je netko iznutra nacrtao prstom. Unutra, znojni plesači su u svakom kutu, između stanica za slušanje glazbe, kaputa koji vise s polica i omota ploča koje se kuhaju na vrućini i vlazi. Stotine vani se guraju kako bi ušli. 19 je sati, a label takeover u dućanu je nekako postao najvrući event na Amsterdam Dance Eventu. Label je трип Recordings (izgovara se ‘trip’). DJ koji nastupa je Nina Kraviz.

Njezina prisutnost (uz Denira, jednog od mnogih artista koje je podržala i promovirala preko svoje etikete) i obećanje tri ekskluzivna vinil izdanja, dostupna isključivo na partyju, pretvorilo je ovaj dućan u uskoj nizozemskoj ulici u ono što njegov vlasnik Antal naziva 'znojnim klubom', za samo dva sata. "Bili su spremni rokati!"

No, Nina roka pred publikom svakakvih veličina tijekom cijele godine. Ustvari, 2017 je bila još jedan njezin vertikalni uspon. Bila je svuda, od najvećih svjetskih pozornica (superklubovi na Ibizi, festivalski headlajnerski slotovi uključujući zoru na Sónaru, zatvaranje Exita, Timewarpa, Awakeningsa, Mutek i Kappa Futur), pa do eksperimentalnih kao što je Unsound u Krakowu i intimni partyji u manjim klubovima kao što su Robert Johnson i De School. I sve je napravila pod svojim uvjetima - ako ništa drugo, njezin profil je rastao dok su njezini setovi postajali raznolikiji.

Što je veća pozornica, to je njezina selekcija neustrašivija; i što se više udaljila od svog standardnog obrasca dropova i buildova, to je dublje istražila ono što ona naziva 'kontinuum' u elektroničkoj glazbi. Za one koji ju nisu čuli uživo, njezin Essential Mix 2017 je dobra polazišna točka: intenzivno definira Ninu kao DJ-a (pogledajte i njezinu b2b sesiju s Mumdance na Unsoundu za Rinse FM, kako biste svjedočili njezinom rasponu). U međuvremenu, njezin ‘Pochuvstvui’ EP koji je izašao preko Tripa, perfektno predstavlja njezinu producentsku evoluciju.

Nekoliko tjedana nakon ADE, dok smo sjedili u hotelskom cafeu u Londonu, skužili smo da razgovor s Ninom ima puno toga zajedničkog sa slušanjem nje kao DJ-a. Razgovara mijenjajući teme, prije nego što se vrati na pravu temu. Visoka, vitka, s bob frizurom i u kamuflažnoj majici, njezin govor tijela je pozitivan i ekspresivan: rijetko skreće pogled i argumentira sa širokim osmjehom i čestim smijehom. Kada priča o nečem ozbiljnijem, njezino kompletno raspoloženje se mijenja - ali i vaše. Nije čudo da može zavesti velike mase.

Rođena u sibirskom gradu Irkutsku, gdje se ogromni neboderi iz komunističke ere uzdižu iznad pitoresknih drvenih kućica, koje su do 19. stoljeća izgradili politički azilanti koje je protjerao Tsar. Ovdje temperature mogu pasti i do -35C zimi, a ljeti se penju do 35C. Nina je odrasla u obitelji koja je glazbu izuzetno cijenila. Bila je okružena očevom kolekcijom rocka, jazza, pop glazbe i naravno, disca, zvukovima koji su još uvijek blizu njezinog srca (na Mixmag cover fotografiji, otkriva iznenađujuću ljubav prema Tini Turner.) Radila je u širokom rasponu profesija, uključujući studij medicine i rad kao stomatolog, počela je i s DJ-ingom (rijedak groove, disco, funk i soundtrackovi 70-ih, s acid technom koji je u toliko njezine glazbe do danas postao ogroman utjecaj) te je izdala mix CD 2006, ‘Hi-Brow Dance’ (“disco s acidom, klasične stvari. Puno različitih tipova disca.")

Njezin ulazak u glazbenu industriju, doduše, bio je u ulozi pjevačice benda MySpaceRocket. Grupa je snimila cijeli album, no unatoč DJ pioniru i edit majstoru Greg Wilsonu, koji je bio dovoljno zainteresiran da potpiše dvije trake, no što se tiče cijelog albuma, projekt je počeo propadati. Bend nije mogao završiti trake da ih kvalitetno izdaju, a Ninina ponuda da završi album sama, bila je odbijena. "Rekli su 'Ne, ti si samo pjevačica. Odgovorila sam 'Kako mislite, ja sam samo pjevačica? Donosim ideje, i radimo zajedno na kreaciji pjesama' - no nisu mi htjeli dati zasluge," prisjeća se. "Bila sam tako ljuta."

Očito i sada ta situacija peče, no Nina je naučila lekciju koju nije zaboravila: da nikad ne prepušta nekom drugom kontrolu nad njezinom glazbenom sudbinom. "Kada sam napravila svoju prvu pjesmu, shvatila sam da ne trebam bend! Bilo je to iskustvo koje mi je otvorilo oči. Bila sam toliko navučena na ideju, da sam mogla raditi glazbu bez ikog. U roku od samo četiri mjeseca, puno sam toga kreirala." Bile su to Ninine produkcije, a ne njezin DJ rad, ono što joj je donijelo probitak - ‘First Time’ EP na Underground Quality u 2008, nakon čega je uslijedio ‘Pain In The Ass’ preko Rekidsa i onda naravno, njezin briljantni, samonaslovljeni debitantski album na istom labelu, 2012.

Ona nastavlja sa svojim stavom. Nina Kraviz koju vidite da vrti na najisprofiliranijim svjetskim pozornicama je vrlo samostalna. Nema menadžera, nitko ju ne prati na turnejama i nitko drugi joj ne vodi etiketu. "Većina menadžera radi na bazi rznolike strukture," kaže ona, "a ja ponekad nemam interesa za strukturu; više sam zainteresirana na to kako sve teče, kako se ja osjećam - funkioniram na intuitivnom nivou."

Postaje jasno da odbijanje strukture, očekivanja, može biti ono što ustvari definira Ninu kao DJ-a, artista i kao osobu - od rizika koji je spremna preuzeti u DJ-ingu, tako što je odbacila sync/EQ/build/drop predložak do ranjivosti koju stavlja u svoj umjetnički rad, kao i njezin konstantan trud da vodi publiku prema dubljem cijenjenju povijesti plesne glazbe i njezinog naslijeđa. Kada smatra da je posao završen, ona nastavlja na sljedeću stvar.

Jedan od primjera je kada je prije nekoliko godina počela ubacivati čudne classic trance bengere u svoje setove, poput njezine prerade 'The House Of House', od Cherrymoon Trax. Rezultat je bio histerija na plesnom podiju, a mnogi drugi DJ-evi nastavili su trend - no Ninin set ubrzo je nastavio dalje: "Nije toliko uzbudljivo kada puno ljudi radi istu stvar, to mi je impuls da smislim nešto novo. Za mene je najuzbudljivija stvar kod umjetnosti da ne mogu točno znati kakav će biti ishod. To ju čini misterioznom i mističnom."

Naravno, realnost toga da ste DJ godine, ponekad je malo više prozaična. Hod kroz rulju fanova i industrije koja je obuzela Amsterdam, postaje jasno da je selfie s Ninom Kraviz negdje pri vrhu liste želja mnogih fanova plesne glazbe. U klubu je još intenzivnije, no ona pristane na 90 posto zahtjeva. "Jako cijenim svoje fanove, no imam pravilo da se fotografiram samo s ljudima s kojima mogu biti u interakciji - u tome da ih mogu gledati i oči barem minutu," kaže.

Mamutsko mjesto održavanja DGTL Festivala prima oko 10,000 ljudi, a večeras je rasprodano. Nina je headliner, uz kolege techno scene, Modeselektora, Ryan Elliotta i Jon Hopkinsa, a do njezinog dolaska na pozornicu, gotovo je 5 ujutro. Klub je još uvijek prilično nakrcan, iako je to normalno, jer ADE duh i ranojutarnji warehouse nastup Nine je dovoljan da drži svakog prikovanog za plesni podij.

Varljivo je to vrijeme za nastup: premekano, i publici bi mogla pasti energija, prejako, i mogu izgubiti fokus te odustati od daljnjeg partijanja. Tu je, naravno, i element čitanja publike, no Kraviz nikad nije bila DJ koji se priklanja očekivanjima i željama rulje: "Uvijek se čudno osjećam kad ljudi očekuju nešto od mene. Nešto iznutra počne se buniti i želi napraviti upravo suprotno.", kaže Nina.

Ona pušta po osjećaju (ne priprema unaprijed setove), projicira se kroz svoju glazbu te odbija stalno biti na istom mjestu. U njezinim setovima svjetli kroz mutirani techno, power-house te nekoliko apsolutnih zaokreta koji drže ljude na prstima. dBridge edit ‘Deconstruction’ od Mathew Jonson pruža izrazit U-turn u ritmu i to je jedan od onih trenutaka koji pokazuje dubinu njezinog znanja. "Glazba je kontinuum koji povezuje generacije,", to je kako Nina objašnjava svoju volju da se dotakne bilo koje ere, za pravi trenutak; "možete puštati glazbu koja je napravljena prije 30 godina, jer integrirana u novi kontekst, može dobiti novo značenje." Unatoč rasponu, njezin je DGTL set potpuni kontrast onome što je puštala na Dekmantel Festivalu u istom gradu, ranije ove godine, gdje je otvorila Selectors Stage, raj u šumi gdje možete čuti najbolji house, disco i funk na eventu.

Taj trosatni set bio je ekstravagancija disco rariteta, šansa za Kraviz da pokaže kompletno drugačiju stranu svog zvuka, i svoje torbe s pločama.‘Spacer Woman’ od Charlie lebdi oko stabala, dok ga miksa s trakama koje nikad nismo čuli prije preko systema, a čini si da svaki beat svjetluca na suncu. No u razgovoru s Ninom o njezinom iskustvu ove godine, shvaćamo koliki je perfekcionist. "Ja sam najveći samokritičar kojeg ćete sresti. Pružiti nešto posebno mi je jako važno. Naravno, ljudi će biti kao, 'Oh, bilo je to jako lijepo....zabavili smo se', no znam uvijek kakva sam bila. Osjećam se odgovorno ako mislim da sam mogla dati više. Nekad jednostavno ne ide, i osjećam se užasno.", kaže Nina.

Jedan od takvih trenutaka bio je na londonskom Field Day festivalu. NjOne such time this year was at London’s Field Day festival. Njezin set bio je na The Barn stageu, novoj čeličnoj strukturi za festival, koja prima 14,000 ljudi, a Ninin set bio je prije prvog pojavljivanja Aphex Twina u Londonu u posljednjih 14 godina. Trebao je to biti nastup koji će pamtiti u svojoj karijeri, no tehnički problemi su ga umjesto toga pretvorili u najstresniji u cijeloj karijeri. "Ljudi su se tamo htjeli lijepo zabaviti: očekivali su nešto što im nisam dala. Kada se to dogodi, ne osjećam se poput heroja uopće."

Na to sjećanje radi grimasu, no karakteristično, uspjela je iz toga izvući nešto veće. "Znate što? Istovremeno, ako biste mi ponudili vremenski stroj, da se mogu vratiti to promijeniti, odbila bih - jer sa svakim iskustvom učim nešto novo."

Zaustavlja se i naginje natrag te kaže upravo ono što je i čini privlačnim artistom. "Ono što me gura svih ovih godina je moje uzbuđenje oko onog što radim. Moram biti uzbuđena oko glazbe. Moja kreativnost radi samo na rubu. Mora postojati neki emocionalni rub ili neka vrsta adrenalina, koja mi daje nešto što će pokrenuti moj motor, jer mislim da je cijeli dio mene kao DJ-a: moja najveća vrijednost u glazbi je emocija. Radi se o ljudskom biću koje je iza deckova."

Zajedno s njezinim DJ-ingom, ove godine je i njezina etiketa bila ta koja ju je podigla još više. Трип (Trip) je pokrenuti 2014, a od tada je postao jedan od najjedinstvenijih, eklektičnih i vizualno dubokih labela plesne glazbe, zbog svog nekonvencionalnog pristupa načinu izdavanja glazbe.

Biranje imena za label bilo je jednostavno. "Volim putovati," objašnjava Nina. "Pokušavam se integrirati u različite kulture. Vrlo sam znatiželjna osoba. Uvijek sam uzbuđena kada dogovorim putovanje - čak i kada je posao iscrpljujuć, i tada volim ideju da idem na putovanje.", kaže Nina.

Estetiku labela također kreira sama, a često surađuje s portugalskim umjetnikom Tombom, miješa natpise iz noćnih mora s emocionalnom konekcijom s glazbom i artistima koji je kreiraju. Radi se o otkrivanju talenata koji nisu pod reflektorima; artistima kao što su Deniro, Biogen, PTU, Exos, Roma Zukermann i drugi: jedinstveni DJ-evi i producenti koji promoviraju jedinstvene grane techna, electra i acida.

"Stvarno volim činjenicu što ne ganja velika imena za svoj label. Uvijek traži artiste s vlastitim stilom. Ne one koji kopiraju. Stekao sam dojam da zbilja osjeća trake koje sam napravio, na isti način kao i ja.", kaže Deniro, koji je prvi put susreo Ninu na Dekmantelu 2014.

Njegova ‘Organezized’ se pojavila na jednom od najjarnijih Trip EP-eva, ‘De Niro is Concerned’, a upravo je izašao i njegov 'Mendoza' EP sa sedam traka. Možda do sada najveći breakthrough na etiketi je Bjarki, islandski producent odgovoran za ‘I Wanna Go Bang’, jednu od najvećih traka 2015 i onu koja je demonstrirala kako Tripov čudni, leftfield izražaj može utjecati na širi auditorij. Puštali su je svi, od Moodymanna do Skreama, što je odvelo Trip do nove razine prepoznatljivosti, a nastavili su s još glazbe. Puno više: od ‘I Wanna Go Bang’, Bjarki je izdao tri albuma preko Tripa, a preko labela je izašlo i još 20 EP-eva.

Ove godine, Biogen, PTU i Denirovi EP-evi su izašli s divlje inovativnom, ponekad i abrazivnom elektronskom glazbom, kao što su ‘Hessdalen’, Volruptus’ divlje, s pet traka electro ekskurzije. Kombinirane s izdanjima postale su druga strana Tripove jedinstvene estetike: njihovi jednako jedinstveni, off-beat label partyji.

Smješteni na čudnovate, prekrasne i divlje lokacije diljem svijeta, Trip partyji streme biti sve što normalan party nije, te pozivaju kolektiv artista s istom valnom duljinom. Bio je rave u Helsinkiju na vrhu vodenog tornja, event u San Diego Air & Space Muzeju, gdje su Kraviz i Bjarki nastupali ispod raketa, kao i rave u špilji na Islandu. U međuvremenu, Ninin drugi label, GALAXID, spreman je vratiti se s albumima od i Species Of Fisher, Solar X, i artwork suradnjom s japanskim slikarom Keiichi Tanaamijem.

Po završetku intervjua, odlazimo u drugi record shop, London's Kristina, čiji vlasnik Jason Spinks također radi dokasna. Pozdravlja Ninu s hrpom techna (uključujući, naravno, i neke raritete njezine omiljene Dance Manie). Oči joj sjaje dok provodi dva i pol sata sama u dućanu, ili puštajući trake s laserskim fokusom ili sistematski prolazeći kroz ploče u svakom redu. Daleko od gužve i selfija, sama kopajući po povijesti dance glazbe, Nina Kraviz je u svom elementu.



Aleksi Perälä ‘Paradox’ je izašla preko Tripa 15. prosinca/decembra. Nina za Novu godinu nastupa na Hyte Berlin, Ampere Antwerp i Ahoy Rotterdam; Awakenings u Amsterdamu 27. siječnja; i Junction 2 u Londonu i Bristolu u veljači/februaru.

Next »
Loading...
Loading...