Search Show Menu
Home Latest News Menu
Dodaci

DJ pod krinkom se prisjeća jedne osobito stresne Nove godine

Mislim da smo sada sami

  • Mixmag Adria
  • 26 November 2017

Posljednji dan u godini je čudno vrijeme godine, osobito kada se vozite uokolo kao da gorite, dok pokušavate obaviti što više možete posla, prije nego što svi odluče da ne žele izlaziti mjesec dana.

U nekim trenucima prije i poslije, jedine forme života koje se nalaze na ulici su DJ-evi, taksisti i mačke.

Znao sam da je ponoć samo zbog vatrometa koji se vidio s obje strane ceste, a horizont je izgledao poput nekakve invazije izvanzemaljaca nad gradom. Već sam odradio tri giga te sam bio na putu odraditi još nekoliko tijekom idućih 48 sati. Bio sam doslovno jedino vozilo na najvećoj cesti u zemlji i bilo je prilično irealno. Čak nije bilo ni psiho vozača kamiona - što je u meni izazvalo podvojene osjećaje, jer uvijek imaju najbolje čiste amfetamine.

Poslije nekog vremena je bilo očito da mi hitno treba gorivo. Nisam pio i ovog sam se puta vozio kilometrima. Bilo je potrebno puno stanica na tom putovanju. Osjetio sam kako panika raste dok sam prolazio pored treće benzinske u kojoj su svjetla bila pogašena. Uzimamo gorivo, vodu i osvježenje poprilično zdravo za gotovo. Osobito na autocestama. Međutim, postoji u godini tih nekoliko sati kada ni naši korporativni gospodari ne mogu mahnuti s dovoljno novca kako bi uvjerili radnike sa stoje sami iza blagajne usred ničega, u prvim satima nove godine.

Nisam samo trebao u wc, kao doslovno u medicinskom smislu; i goriva mi je počelo nestajati, no prvo je definitivno bio prioritet. Nužda na cesti nije izgledala kao atraktivan prijedlog. Još se uvijek nisam reducirao na nivo psiho vozača kamiona. No, nisam bio ni daleko.

U daljini su se pojavila prigušena svjetla. Prostrana, prazna postaja s golim i beživotnim parkingom koji je izgledao poput površine Mjeseca. Ne primijetite kolika su ova mjesta ustvari dok ih ovako ne vidite - ili koliko su depresivna. Poput starijeg, tužnog klauna bez perike. Prišao sam vratima što je bliže moguće i, mrmljajući molitvu, otvorio ih. ‘HURRAH!’, čula su se vrata dok su se otvarala. Upao sam u mračni toalet i učinilo mi se da sam vidio auto kako dolazi, dok sam prilazio toaletima. Mjesto očito još uvijek nije bilo otvoreno, no ne niti skroz zatvoreno. Ušao sam u muški dio i stigao u mračni odjeljak na vrijeme. Rezultat.

Onda sam čuo korake i odjeljak pored mog se otvorio, zatvorio i zaključao. Bilo je čudno. Na putu unutra nisam vidio vozila ili ljude. Pomalo stravično.

"OK DRUŽE!"

...ispalio je ogromni glas gotovo pored mog uha. Uspaničario sam se. Znao sam sve o psiho vozačima kamiona. Dovoljno me drogiranih manijaka pokušalo ubiti na cestama tijekom godina. Odlučio sam ne reći ništa. Možda ne zna da sam tu?

"SRETNA NOVA GODINA!"

Kriste, kako je lukav. Koristi slavljenički pozdrav. Morao sam nešto reći, pa sam prozborio odgovor sa što minimalnijim lažnim veseljem. "Oh, er, sretna nova i tebi", nešto takvo.

"EJ! KAMO ĆEŠ SAD DRUŽE!?"

"Hm, ja...samo...samo pišam na benzinskoj."

"ODLIČNO! ODLIČNO! IZLAZIŠ? HAJDE...NOVA JE GODINA"

“Oh … pa to je vrlo lijepo od tebe. Ustvari radim i upravo sam na putu..."

“DA DA DA, BLA BLA, HAJDE, NEMOJ SE SRAMITI."

Bio sam umoran. Upalila mi se i lampica za alarm, bio sam u mraku, usred ničega na autocesti na Novu godinu, nakon tri giga i sad mi lutajući ubojica koji smrdi na dizel i koji želi nositi moju kožu poput odijela daje prijedloge. Bilo mi je dosta svega. Navukao sam hlače, udahnuo duboko i počeo lupati šakom po zidu odjeljka svom snagom, vičući:

"ODJEBI KANIBALU! MORAM RADITI! JA SAM DJ ČOVJEČE! ARTIST! VIDIM ŠTO HOĆEŠ! NE MOGU SE SADA BAVITI TVOJOM ŽELJOM ZA UBIJANJEM JEBOTE, IMAM POSLA!!!"

Sve što sam čuo s druge strane bio je šapat:

"E, stari, nazvat ću te. Jebeni je luđak u odjeljku pored mene, potpuno je ispalio."

Load the next article...
Loading...
Loading...