Search Show Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Elemental: "Jedni drugima pijemo krv, ali beskrajno se volimo i poštujemo, to ti je tajna dobrog benda"

Popričali smo s Remi i Shotom na Sea Star festivalu

  • Mixmag Adria
  • 1 June 2017

S obzirom da smo proveli dva dana na Sea Star Festivalu, bila nam je želja intervjuirati neke od najpoznatijih regionalnih izvođača, pa smo na 5 minuta ulovili simpatične Remi i Shot, osnivače sada sedmeročlanog benda Elemental.

U Elementalu danas nasupaju Mirela Priselac Remi (MC, vokal), Luka Tralić Shot (MC, vokal), Erol Zejnilović (gitara), Ivan Vodopijec (bubanj), Davor Zanoški (klavijature), Konrad Lovrenčić (bas) i Vida Manestar (prateći vokal).

Počeci Elementala sežu u 1998. kada su se okupili kao rap trojac i u toj postavi objavili dva albuma - 2000 g. debi album 'Moj njegov i njen svijet' (Kondorcomm) i 2002. g. 'Tempo Velegrada - Demiurg' (Menart) (Taj je album bio prekretnica uz koju se grupa približila svom sadašnjem zvuku sa živim bendom). Djeluju u sedmeročlanoj postavi, netipičnoj za rap formu, zamjenjujući sempliranje odsviranim glazbenim dionicama. U toj su postavi izdali svoja sljedeća tri albuma - 2004. g. 'Male Stvari' i 2008. g. 'Pod pritiskom' (Menart) i 'Vertigo' 2010. Šesti album 'U redu je' u prodaji je od 13. maja/svibnja 2013., a sedmi dvostruki album 'Tijelo' u prodaji je od veljače 2016. i to je prvi album kojeg bend izdaje za vlastitu izdavačku kuću 383 records.

2005. su dobili višestruke nominacije za Porin, a Remi je osvojila Zlatnu Kooglu za najbolji vokal.

Ovo je naših pet minuta s njima.

Razgovarao Tomislav Brusač

m: Kakav je osjećaj biti jedan od hedlinera na prvom Sea Staru s neočekivano velikim brojem posjetitelja?

Luka: Super!

Remi: Nama ti ovo nije prvi rodeo (smije se Remi), volimo mi velike pozornice, a jako nam je drago što smo ovdje kao dio Exita i njihove priče sa Sea Starom koji je njihova najnovija bebica. Ovaj festival je čudo. U mjesec i pol, dva je uspio od ničega napraviti apsolutni boom. Ja sam tu već dva dana i gledam kolike su to rijeke ljudi iz cijele bivše Juge, uz strance i susjedne Talijane koji ovdje dolaze. Sea Star - 10 bodova!

Luka: A da traje još dva dana, ne bi više mogli gledat! (smiju se oboje)

m: Svake godine brojite hrpu nastupa, 7 albuma je iza vas, ne pokazujete znakove usporavanja, a ni starenja. Što mislite što je zaslužno ili koja je vaša tajna uspjeha i dugogodišnjeg prisutstva na sceni?

Luka: Pijemo krv.

Remi: Jedni drugima pijemo krv. Ali beskrajno se volimo i poštujemo, i to ti je tajna dobrog benda. Kad nađeš dobru ekipu...učini ih svojim prijateljima.

Luka: Nije samo stvar benda, stvar je i u glazbi, o kojoj god glazbi da se radi. Moraš to voljet, moraš to radit kao da imaš prvi koncert u životu, a tako ne izgubiš niti vjeru u sebe niti motivaciju, a druga stvar je to što moraš voljet kombi.

Remi: On ima 1,91 m i njega to jako boli. Luka ispravlja: 1,90! Za one druge stvari kažem više.

m: Teme vaših pjesmama vrlo često se bave društvom, stanjem u državi, politikom...Mislite li da time pridobivate publiku istomišljenika, ili da možda vaše pjesme nekoga educiraju i okreću na put vašeg razmišljanja?

Luka: Kad bi išli okretat na put, onda bi bili nekakvi "preacheri", a to ne želimo bit. Ključ je u tome da ne razmišljamo o tome i ne opterećujemo se time što će netko zabrijat da smo mi super i slušat svaku našu riječ ili nas neće doživljavat pola posto. To si ne smiješ stavljat u glavu, nego radiš to što radiš, a sad jebiga, netko to voli netko ne.

Remi: Tko voli nek izvoli. Osim toga zamisli da mi nekome "inputiramo" stav, pa to bi bilo autokratski, sve protiv čega se mi zapravo borimo, to bi značilo da mislimo da je publika glupa, pa ćemo mi sad njima reć. Ne, ne.

m: Je li vaš glazbeni izričaj dolazi do vrhunca s nastupom uživo?

Remi: Nema kraja, Elemental radi.

Luka: Večeras će doći do vrhunca s današnjim danom, na nekoj probi ćemo doći do plafona u tom trenutku, u studiju ćemo doći do plafona i to je u biti igra gdje uvijek izvlačiš najbolje iz sebe, a to su sve segmenti u koje se moraš dat, tako da ne znam di je plafon, "jebate".

Remi: Nema plafona, jer da znamo di je plafon onda bi znali di je kraj, a ovako je zanimljivo, jer svaki put kad misliš da si dodirnuo plafon, nakon neke nove probe nastane nešto skroz deseto, ludo, što prije 3 mjeseca nismo uopće znali da možemo, i zajedno se guramo naprijed. Luka meni spljuje tekst, ja njemu spljujem tekst, ne sviđa nam se Erolova dionica, Koni mijenja bas, znači jako je dinamično i guramo jedni druge naprijed. Malo kritikom, malo pohvalom, batina i mrkva.

Luka: Kako možeš reći da ne znamo gdje je kraj? Ako sad krenemo iz Umaga, idemo dole prema Ipsilonu na Labin, Plomin, izađemo na Plomin i onda ideš prema Moščeničkoj i Medeji, i prije Moščeničke drage ti je mjesto koje se zove Kraj. Remi: Ahaaaa... Luka: EEeeEEEeeeEEee

m: Remi i Shot, čini li vam se kao da je prošlo stoljeće od Blackout Projecta i koje vam je najljepše sjećanje iz tih dana?

Luka: Isuse, prošlo je jako puno.

Remi: Meni je najljepše sjećanje El Bahatee, on mi je uvijek bio najveća faca među njima i uvijek će ostat.

Luka: Tako je, da, da...i sad radi super čokolade.

Remi: Njam!

Luka: Sjećam se i 101-ice dok ju još nisu preuredili da postane "radio u krug", nego se tamo moglo "hengat" i znali smo gdje se može motat na 101-ici, iako se to nije smjelo.

Load the next article...
Loading...
Loading...