Search Show Menu
Home Latest News Menu
Cover Face

I Feel Love: Donna Summer i Giorgio Moroder kreirali su dance glazbu kakvu danas poznajemo

1977 godina - presudni trenutak u disco u svijetu

  • Mixmag Adria
  • 27 June 2017

Studio 54 u New Yorku otvoren je 26. travnja 1977. godine. Bianca Jagger stigla je u klub na svoju rođendansku zabavu u drapiranoj crvenoj haljini jašući na bijelom konju – uz pratnju nagog muškarca. Fotografija se proširila diljem svijeta preko noći, osiguravajući disco sceni jednu od najupečatljivijih kultnih slika, a klub je postao prepoznatljiv po glamuru i ekcesima. Pet mjeseci kasnije, film koji je plasirao disco izravno publici premijerno je prikazan u Hollywoodu: Saturday Night Fever (Groznica subotnje večeri) u kojem je John Travolta svojom ulogom utjelovio Brooklyna, mladića koji živi za ples (i šokantna odijela). Činjenica da je to imalo veze s korijenima disco glazbe i nije bila toliko važna. Disco je sada bio za svakoga.

Između ta dva događaja dogodila se i 'I Feel Love', u produkciji Giorgio Morodera i Pete Bellottea, savršeno iznesena od strane Donne Summer. Iako objavljena prije 40 godina, još uvijek nekako uspijeva zvučati futuristički, to je dance glazba prve, takozvane nulte godine disco razvoja. Pjesma koja je započela naš put kroz elektronski disco, house, techno i šire - u smionoj, psihodeličnoj inačici Patricka Cowleya, nadahnula je najveći remiks svih vremena.

Bilo je to nekoliko dobrih mjeseci za bend u Musicland Studiosu. Duboko u unutrašnjosti zgrade Arabella High-Rise u münchenskoj četvrti Bogenhausen, ovaj paneuropski kolektiv izvođača bio je odgovoran za niz hitova koji su disco okrenuli naglavačke. Predvodili su ih koproducenti Giorgio Moroder i Pete Bellotte - tim koji je napravio veliki proboj sa zadivljujućim hitom Donne Summer 'Love To Love You Baby', koji je doslovno pregazio sve pop ljestvice - ali ne prije nego što ga je zabranio Radio 1 okarakteriziravši ga kao previše seksi.

Donna Summer bila je jednau skupini putujućih glazbenika i izvođača bez naročite budućnosti u Münchenu, u vrijeme kada je industrija snimanja bila najživlja. Prvobitno je glumila kao dio ekipe hipijevskog mjuzikla Kosa u Njemačkoj, ali se brzo nametnula kao pjevačica za kojom je postojala potražnja. Bila je omiljeni dio studijske postavke. "Postali smo dobri prijatelji", kaže Moroder, "Bila je nevjerojatno talentirana pjevačica koja je mogla improvizirati, ali također vrlo disciplinirana. Kao osoba bila je veoma duhovita." Prema Bellotteu, jedan od razloga zbog kojega je bilo lako raditi s njom bio je njezin nedostatak interesa za sam proces snimanja. "Cijelo vrijeme dok smo zajedno radili nikada nije bilo ni najmanjih nesuglasica. Bili smo tako sretni, jer uopće nije bila zainteresirana za produkciju. Došla bi u studio, obično u četiri poslijepodne i satima bismo ćaskali. Onda bi pogledala na sat i rekla: "Oh, moram poći!" i ušla bi u studio, otpjevala gotovo sve u jednom dahu - i nestala."

Promocije za Donnin peti album "I Remember Yesterday" odvijale su se ubrzano. "Sve se dogodilo tako brzo", kaže Bellotte. "Naš inženjer Jürgen je bio brz, kao i glazbenici. Albumi su se nizali, bez praznog hoda. Bili smo radni tim i potpuno se upustili u sve to. "U snažnom kontrastu sa svojim američkim i britanskim izdavačem Casablanca Recordsom, koji je izgledao kao da je u potpunosti potaknut kokainom, u Musicland Studiosu nije bilo mjesta neprimjerenim ekcesima. Dvojica članova tima, Bellotte i inženjer Jürgen Koppers, konzumirali su isključivo čaj, dok bi Giorgio ponekad pomalo popio. Droge nije bilo.

"I Remember Yesterday" bio je još jedan konceptualni album, kojeg je pripremio Bellotte nadahnut romanom Anthonya Powella "A Dance to The Music of Time" (također izvorni naslov LP-a). Svaka pjesma evocira drugačiju atmosferu dekade, od swinga 40-ih godina, preko 60-ih sa Shirellesom i Supremesom, te funkom 70-ih godina i suvremenim disco zvukom, dok samu završnicu čini futuristički zvuk posljednje pjesme albuma: "I Feel Love".

Korištenje sintetizirane glazbe za kreiranje futurističkog zvuka bilo je uveliko prisutno u filmovima znanstvene fantastike. Već 1951. godine, teremin je upotrijebljen u B-filmu "The Day The World Stood Still", dok je američki elektronski pionir Wendy Carlos upakirao distopiju Stanley Kubricka, Clockwork Orange u zvuke sintesajzera.

Plan je bio stvoriti pjesmu u cijelosti koristeći Moog Modular 3P. Jedini problem je bio što ga nisu posjedovali. Srećom, imao ga je klasični skladatelj Eberhard Schoener. Budući da je Moog bio izuzetno temperamentan, trebali su unajmiti i Schoenerovog pomoćnika i inženjera Robby Wedela. Moroder je priznao, "Trebam ga, jer čak i ako bih posjedovao modular, bez Robbya ne bih mogao dobiti nikakav zvuk."

Sa svoja četiri ormarića i beskrajnim zakrpama, izgledao je poput mini Tardisa. Bellotte je bio zapanjen onim što je Wedel mogao učiniti sa svojom nezgrapanom zvijeri: "Imamo prvu liniju. kaže Robby i nastavlja: "OK, želite li sinkronizirati sljedeću pjesmu?" Nismo ni znali što to znači. I tako on kaže: "Postavio sam sinkronizacijski ton ovog Mooga, tako da sve što snimamo na sljedećoj traci će ostati zabilježeno". Kada smo stavili sljedeću traku, bila je apsolutno identična. To je bilo pravo otkriće za nas. Potpuno zapanjujuća stvar o Robby Wedelu, neopjevanom heroju svih nas, jest da Robert Moog uopće nije ništa ni znao o tome - nije imao pojma da je takva sinkronizacija čak i moguća.

Postupno su spojili pjesmu. Za par činela su proizveli bijeli šum pomoću omotnica stroja i izrezali ga, dok je prepoznatljivi bas bio niz sekvencijskog zvuka kojeg je producirao Wedel. No, nisu uspjeli dobiti dovoljno jak udar bubnja, tako da je njihov bubnjar Keith Forsey, jedini ljudski element, osigurao sedam minuta snažnog četverostepenog udarca. "Moog je bio jako zabavan za posao, ali problem je bio što je izlazio iz melodije svakih nekoliko minuta", prisjeća se Moroder. "Bila je to katastrofa. Sa 'I Feel Love' napravili bismo dvadeset ili trideset sekundi, a zatim stali. Onda bismo se vratili, podešavali i pakirali. Bio je to zahtjevan posao."

Za pisanje stihova bili su zaduženi Summers i Bellotte, tako da se Pete jedne večeri uputio ka Donninoj kući. Kako je Summers razgovarala telefonom, sam je otpočeo s poslom. Nakon tri sata čekanja i sa završenim stihovima, Donna ga je konačno udostojila svog prisustva. Rekla je Bellotteu: "Gledaj, doista mi je žao, ali telefonirala sam astrologu u New Yorku. Razgovarali smo o mojoj vezi."

"Bila je s tipom po imenu Peter Mühldorfer, kada je upoznala Bruce Sudana iz Brooklyn Dreamsa i opasno se zagrijala za njega", prisjeća se Bellotte. "Zvala je astrologa jer je željela proći kroz Bruceov znak i natalnu kartu. Astrolog je odlučio da je Bruce prava osoba za nju. Sišla je i rekla: "Donijela sam svoju odluku." Donna je preuzela tekstove, a potom su se uputili u studio, snimivši pjesmu već u prvom pokušaju.

'I Feel Love' je briljantna kombinacija uzburkanog sintesajzera i Donninog snažnog, sanjivog, ekstatičnog vokala", napisao je Vince Aletti u svojoj kolumni kolovoza 1977. za Record World. "Tempo je žestok, krajnje impresivan, s efektima sintesajzera koji su posebno agresivni i sa emocionalnim nabojem. Opet, to je potpuno drugačije od svega što su Summer, Moroder i Bellotte radili prije."Tijekom promocije albuma 'Low' David Bowieja, koji je isto sniman u Njemačkoj, producent Brian Eno, nakon što je po prvi put čuo 'I Feel Love' rekao je: "Čuo sam zvuk budućnosti. Ovo je to, ne tražite dalje. Ovaj singl će promijeniti zvuk klupske glazbe za sljedećih petnaest godina."

Unatoč eventualnom zanosu, tek nekoliko njih u Casablanci (Casablanca MD) je imalo veliku vjeru u pjesmu. "Sjećam se da je na samom početku, Neil Bogart bio zainteresiran, ali ne onoliko koliko sam htio", prisjeća se Giorgio. Zapravo, 'I Feel Love' je izvorno izdana kao B-strana balade 'Can’t We Just Sit Down (And Talk It Over)'. Činilo se da nitko nije mogao ni naslutiti što su učinili. "Za nas je to bila samo pjesma i nismo ni pomislili da je to možda singl", prisjeća se Bellotte. "Definitivno nismo razmišljali kada je objavljena, da smo učinili nešto posebno. Nismo osjećali tu revulucionarnost. "No, pjesma je počela osvajati klubove, prvo u Velikoj Britaniji, gdje je ubrzo prebačena na A-stranu. 'I Feel Love' postala je najveći hit Donne Summer u Velikoj Britaniji, a u Sjedinjenim Državama dosegnula je šesto mjesto na ljestvici US Hot 100.

Sve do pojave 'I Feel Love' sintetizatore su koristili ili samo ozbiljni glazbenici poput Keitha Emersona, Jean-Michel Jarrea i Tangerine Dreama, ili su se koristili kao novitet u popularnim pjesmama poput 'popcorn' Hot Buttera ili čak na Moroderovom i Bellotteovom prvom hitu 'Son Of My Father'.Pjesma 'I Feel Love' značila je odbacivanje intelektualizacije sintesajzera u korist čistog užitka.

Njezin je utjecaj bio brz, ali i trajan. Činilo se da njezin DNA bez većeg napora prodire u druge pjesme, kao što je klasik Leftfield muzike 'Hot On The Heels Of Love' autora Throbbing Gristlea. Neizbježno je imala ogroman utjecaj na disco muziku, poput Kebekelektrikove 'War Dance' ili Blondieovog pop smasha 'Heart Of Glass', što je potaknulo Debbie Harry da kasnije prokomentira: "Chris i ja voljeli smo Donnu i 'I Feel Love', istovremeno je tako revolucionarna, komercijalna i seksi."

U to vrijeme najaktualniji klub u New Yorku bio je The Gallery, a kralj disca u njemu Nicky Siano. On se prisjeća Casablancinog direktora promocije Mark Paul Simona koji se u ljeto 1977. pojavio na uzavreloj i prepunoj zabavi u klubu s primjerkom još neobjavljenog singla tražeći od Nickya da ga pusti. "Svatko je znao da DJ-evi, u tako prebukiranom klubu, nisu puštali ništa bez prethodnog slušanja", kaže Nicky, koji je pristao preslušati pjesmu na slušalicama. "Duboko sam udahnuo i stavio tešku ploču na moj treći gramofon. Stavio sam slušalice očekujući uobičajenu vrlo dobru proizvodnju Donna Summer / Giorgio. Ali to se nije desilo. Umjesto toga čuo sam skraćeni sintetizirani zvuk koji je bio svježiji od svega što sam godinama slušao. Nije to bio novi snimak, bio je novi stil produkcije. Pouzdao sam se u svoje instinkte i zamiksao. Rijetko kad se desi da masa zapleše na prve taktove i na prvo slušanje. Prostorija je eksplodirala, a ja sam doživio zvuk koji će zauvijek promijeniti klupske pjesme. "Kada je Marc odbio ostaviti mu ploču, Nicky ga je izbacio iz kluba. "Bio sam toliko važan u glazbenoj industriji u to doba da me je Donna Summer pozvala osobno i ispričala se. Tako da smo postigli dogovor."

"Na samom početku nisam osjećao da će 'I Feel Love' imati takav utjecaj, priznaje Moroder. "Ali onda bi mjesecima kasnije, čuli onaj naš isti bas u drugim pjesmama. Moram reći, sad je vrlo teško imati EDM pjesmu koja nema neku vrstu basova kao što je kod 'I Feel Love'. Čak i ako ga ne čujete, obično je tu, i zapravo je vrlo teško ne koristiti ga uopće."

I dalje je njezin utjecaj rastao i širio se, pa se tako Hi-NRG i njegov pionir gay propulzivnog zvuka Patrick Cowley oslanjao upravo na nju. Nova romantična eksplozija elektro-popa u Velikoj Britaniji nastala je iz istog izvora. Značajan utjecaj imala je i na italo-house, jedan od kamena temeljaca u house glazbi. Techno u ljubavnom spoju s ledenim njemačkim sintesajzerima razvio se u P-funk, uveliko inspiriran ovim čudnim i prelijepim teutonskom remek djelom.

"Godine 1977. moji roditelji su otvorili noćni klub u blizini Frankfurta", kaže Sven Väth. "Sjećam se tako jasno puštanja ove nevjerojatne pjesme. Preslušavao sam je iznova i iznova kod kuće i u klubu mojih roditelja. A onda kad sam 1980. počeo raditi kao DJ, redovito sam je puštao. Čak i danas smatram da je to pjesma čarobnih trenutaka."

Zapravo, to je bila konstanta u klubovima od momenta njenog objavljivanja, i gay klasik. "Kao mladi DJ uvijek sam bio očaran kako ju je Laurent Garnier spajao s house glazbom ili technom, ovisno o tome u kojem pravcu je želio da se noć razvija. I baš u pravom trenutku bi je pustio.", kaže pariški DJ Deep. "Sjećam se i da je Derrick May imao svoj način da se igra s technom kao da je to samo još jedan techno zapis."

Još jedan moderni producent čiji je zvuk izravno pod utjecajem ove dalekosežne pjesme je Ewan Pearson: "Zvuk 'I Feel Love' - taj rigidni, arpeggio bas - bio je zvuk mojih omiljenih plesnih melodija prije no što je dance glazba postala to što je danas. Mnogi moji remiksevi vraćaju se na takvu vrstu basova", kaže on. Moderni zaluđenici disco muzike poput Horse Meat Disco se ne boje izvesti Donnu za pravu priliku: "Slobodno možemo reći da je to bio projekt za svu elektronsku dance glazbu danas", kaže Jim Stanton. "I dalje ima nevjerovatan utjecaj svaki put kad je zasviram. Uvijek se osjećam kao da to nešto čega ne može biti previše, samo ako znate kada je pravi trenutak za nju. Još uvijek ima svoju čar i svi to dobro znamo. To je vrhunska džoker karta "Oslobodi me zatvora".

Erol Alkan se slaže. "To je pjesma za kod kuće, za plesni podij, za svadbe, isto kao što je i za čarobnu usijanu klupsku atmosferu. Poznajem ovu pjesmu otkako znam za muziku i još uvijek me uzbuđuje. 'I Feel Love' zaslužuje da se nađe na izvanzemaljskim planetima kao primjer ljudskog postignuća u umjetničkom izričaju. Bez sumnje, jedan je od najvećih zvučnih zapisa svih vremena."

Čak i danas se osjeća kao da još uvijek pokušavamo uhvatiti korak s futurizmom 'I Feel Love'. Možda i uspijemo u tome u narednih 40 godina.

Load the next article...
Loading...
Loading...