Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

I nakon 30 godina, 'Summer Of Love' nas nastavlja inspirirati

Specijalna proslava jedne od najvažnijih era plesne glazbe

  • Mixmag Adria
  • 26 April 2018

U razdoblju od 1988. do 1989., klupska kultura koju je nekolicina pojedinaca prijašnjih godina dovela s plasnih podija Ibize proširila se poput divljeg požara na klubove, skladišta i polja Velike Britanije, ali i šire. Zračeči energijom poput nezautavljive supernove ljubavi i kreativnosti koja je zauvijek promjenila modu, dizajn, clubbing, glazbu i uistinu cijeli svijet.

Ovo izdanje Mixmaga je specijalna proslava 30. obljetnice drugog 'Summer of Lovea'. Arhivske slike i novinarstvo te ere stoje rame uz rame s klubovima, festivalima, umjetnicima i partijima koji nose taj plamen još i danas. Poseban fashion shoot ukljućuje brandove i mlade dizajnere na koje je direktno utjecao plamen slobode koje su te godine zapalile, a Bill Brewsterov feature istražuje kako naslijeđe dance glazbe iz Summer of Love-aidalje utječe i inspirira nas.

Ne tako davne 1988.promjena se dogodila u britanskom društvu. Uzrok nije bio nasilni ustanak, demonstracije na Trafalgar trgu protiv mračnih sila koje manipuliraju društvenim medijima. Ne, Utrok ove bezkrvne revolucije je bila hrpa traka iz Chicaga, Detroita i New Yorka, dorga ljubavi naziva ecstasy i pun kufer mladih stonera koji plešu ples Sv. Vitusa.

Hippie original je možda bio 67., ali dance glazba Summer of Lovea je bila prije 30 godina. Bila je to eksplozija čija se podrhtavanja i dan danas osjete diljem svijeta. Promjenila je modu, droge, klubove politiku i high times. Glazba tog perioda je postala poznata kao acid house, ali to je samo skraćenica za veoma široku paletu zvukova čiji je raspon od funky pop-a traka Alfeda u Amnesii, do Detroitskog techna, Chicago housea, New York garagea pa čak i hip-hopa. 1988. sva ova glazba se pomiješala u moćan novi narkotik kako bi stvorila jedan od vjerovatno najširih i najdugovječnijih pokreta mladih koji ste ikada vidjeli. To je bila godina u kojoj je britanska mladež naučila kako uključiti sve funkcije mozga, uključiti se u harmoničnu frekvenciju prirode te pojesti bombon.

Odjednom, sve prijašnje sigurnosti su se istopile poput pilule koja se topi na jeziku. Nova era je došla na vrata. Sve se vrtilo oko toga da se nešto novo pokuša a pritom da Vas boli kurac. Vodoinstalateri su postali DJ-evi, osoblje aviona je postalo vlasnicima Labela, menadžeri banaka su spizdili sve da počnu voditi klubove. Svi su bili "na popisu", svatko je znao nekog tko je napravio traku. Kvalifikacije? Zajebi ih! Sve što je bilo potrebno je osjećaj glazbe i set deckova.

Ljeto ljubavi ne samo da je promijenilo kako i gdje plešemo, već i naše odnose i interakcije, ali i naš pogled na svijet. Gledajući kroz njenu zamagljenu prizmu, odjednom više nismo sami, već dio jednog nasmijanog kolektiva sretnih i rasplesanih ljudi. Na jedan kratak period bila je to javna tajna za koju su znali samo tinejdžeri, dok je policija samo gledala sa zbunjenim izrazom lica. Političari su sa strahom promatrali situaciju a u paničnom su im se strahu pridružile i razne pivovare. S vremenom su odlučili kako će donijeti zakone i ograničiti ga. Ali kako zapravo ograničiti revoluciju?

PROMJENA

1986., Nancy Turner (kasnije DJ Nancy Noise) je provela cijelo ljeto na Ibizi. Negdje u lipnju otkrila je klub Amnesia i postala opsjednuta sa glazbom rezident DJ-eva, a nastupali su Alfredo i Leo Mas. "Svirali su istu glazbu cijelo ljeto. Bilo je poput Balearičnog pranja mozga. Pošli smo doma nakon ljeta i sve o čemu smo mogli pričati je bila Amnesia. Bili smo poput luđaka." ispričala nam je Turner. Sljedećeg ljeta skupila je dovoljno novaca da ode opet na Ibizu cijelu sezonu i išla je u Amnesiu svaku večer. Tijekom tih vrućih ljetnih noći srela je svog prijatelja Paula Oakenfolda i njegove prijatelje Johnnya Walkera i Dannya Ramplinga, svi jednako van pameti oduševljeni klubom i novom drogom, ecstasy, koju su kušali. Kada se Oakenfold vratio, primjetio je zavidnu kolekciju glazbe Alfreda u Nancynom stanu i pitao je želi li doći i svirati na njegovom novom eventu The Future. Otvoren je u siječnju 1988. i bio je to prvi put da je Turner nastupila kao DJ.

Nikakvi prolasci na ispitima i diplome nisu bile potrebne u ovoj novoj, otvorenoj eri. Sve što vam je trebalo je entuzijazam, malo čušpajza i vreća puna traka. "Prvi put u životu sam pomislio 'Ovo je ono što ja želim raditi, ovo je nešto što ja trebam raditi'" tvrdi Optimov JD Twitch, koji je za to vrijeme živio u Glasgowu. "Činilo se kao da je netko odjednom 'uključio' boje. Prije toga izlasci vani su bili malo crni, malo bijeli, ali sada su u punoj paleti svijetlih boja. Zapravo je jako teško izraziti kako je iskreno uzbudljivo sve to bilo"

Isti uzorak, od grada do grada ad infinitum. Male grupice DJ-a posvećenih zajedničkom cilju i sve-rastući broj clubbera koji otkrivaju house glazbu. U Liverpoolu, Andy Carrol i Mike Knowler; Graeme Park i DJ Jonathan u Nottinghamu, Nightmares On Wax u Leedsu, Parrot i Winston u Sheffieldu te Slam i Harri u Škotskoj, za to vrijeme London ima Colina Favera, Kid Batchelora, Jazzy Ma, Eddie Richardsa, braću Watson, Mark Moorea i Klubove poput Asylum, Shoom, Spectrum, Clink Street i The Dungeons.

Jane Bussman je bila britanska spisateljica koja je radila u LA-u kada je primila paket od svog dečka rane 1988. "Poslana mi je kazeta, pisalo je nešto kao 'Londonska Acid Scena'. Bila je to veoma piskutava, briljantna acid house glazba." U pismu je pisalo: "Moraš se vratiti u London: Ja plešem kao stablo."

Hedonizam koji je počeo u veljači 1988 je nažalost trajao samo četiri zabave, ali je bio krucijalan u skupljanju i povezivanju londonskih 'plemena'. "Ja sam bio evanđelist house glazbe" tvrdi Nicky Harwood AKA Nicky Trax. "Hedonisam je bio free party u skladištu i bio je jednostavno odličan. Bilo je to vrijeme kada sound sistemi nisu bili dobri ni u jednom noćnom klubu i po prvi sam puta čuo house na način koji house treba čuti. U velikom skladištu, s bannerima koji vise sa svih strana, zvučnicima koji vas udaraju, laserima i dim mašinama. House cijelu noć. "Danny i Jenni Rampling, čiji su Shoom partiji inspirirali Hedonism, vjenčali su se istog dana na prvoj zabavi i slavili su svoje vjenčanje te noći u skladištu u Aplertonu.

No bio je još jedan magićni sastojak koji je pretvorio house glazbu iz pomode u fenomen: ecstasy. "Ecstasy je bio taj koji je ubrzao reakciju" tvrdi pisac Matthew Collin. "Ecstasy je bio droga koja povezuje ljude. Ona nije kreirala glazbu, ali je pomogla da se oko iste te glazbe formira zajednica. I dala joj je taj strastveni intenzitet. Naravno, kultura elektronske glazbe bi postojala i bez te droge, ali se definitivno ne bi isto razvijala" Jednom kada su se te dvoje stvari povezale postale su zasljepljujuće očite kao dva djela vodika i jedan dio kisika.

Ova promjena je bila dramatična. Noeal Watson, skupa sa svojim bratom Mauriceom, je svirao house od prvog trenutka sredinom 80ih kada je stigao u uvozne trgovine. Inicijalna reakcija na njihovoj londonskoj klupskoj večeri Deliriumu je bila toliko negativna da su morali postaviti kavez oko DJ kabine kako bi se zaštitili od boca bačenih u njihovom smjeru, ali ecstasy je sve to promjenio. "Odjednom, svi koji su bili anti-house su se zaljubili. Grlili su jedni druge bilo je jednostavno nevjerovatno. Ja bih zasvirao 'Strings Of Life' i ljudi bi poludjeli." prisjeća se Watson.

U Manchesteru resident DJ Haçiendine večeri petkom, Mike Pickering, svirao je house od prvog releasa na Traxu 1985. Do 1988 izgradio je taj event u jedan od najjačih u gradu. Tada je stigao ecstasy. "Išli smo u The Haçiendu prije nego je sve to počelo" sjeća se clubberica Catherine Obi. "Onda smo ušetali jedan vikend u našem normalnom outfitu za klub - crne tajice, DM i MA1 bomber jakne, ali ljudi su svi bili u jednostavnim majicama kratkih rukava i znojili se. Zapitali smo se 'Koji se kurac ovdje događa?' Kroz mjesec dana probali smo našu prvu pilulu i oduševili se. Bilo je zapravo jako čudno kako su se stvari brzo i nenadano promijenile. Bilo je poput masovne histerije, ali to je bilo ono što je dobro u vezi toga. Odjednom svi smo stali 'ajme pa svi smo u ovome skupa – jedna nacija pod jednim grooveom'.".

Drum'n'bass don Fabio je otkrio Paula Oakenfoldovu i Ian St. Johnovu londonsku večer Spectrum nakon što mu ju je prijatelj preporučio. "Ja i par frendova iz Brixtona smo ušetali i oni su samo reagirali 'Što se dovraga ovdje događa?'. Bio je ponedjeljak večer, svi su imali majice sa smajlićima, velike oči, žvakali su zubima i šetali u svojim malim svjetovima. Tada su mi rekli 'Ovo je kao da smo ušetali u pakao, vraćamo se nazad u Brixton'. Odjebali su i ostavili me tamo. Sjećam se samo da sam pogledao u smjeru Paula okruženog dimom, poput nekog jebenog božanstva poviše podija. Samo sam promislio, 'Moj Bože, ovo je apsolutno jebeno dobro!'.".

Acid house je otvorio cijeli novi index mogućnosti. Vikendi su počinjali četvrtkom oko vremena za čaj, a nekada ne bi završili do jutra u ponedjeljak. Sve stare sigurnosti (i odjeća) su letili kroz prozor, a zamjenili su ih novi prijatelji, nova glazba i novo sve. "1988. i 1989. su bila specijalna vremena, ali na različit način" tvrdi Haçienda resident Mike Pickering. "promjenilo je naše živote, privatne ali i profesionalne. Sve koje znam iz tog perioda su ostavili svoje cure ili dečke i upoznali nove ljubavi svojih života."

"Pronašli bi ste se na krovu neke zgrade u Elephantu i Castleu, dok jedete kroasane s nekim TV majstorom u kombinezonu imena Harvey izvlači lutku iz džepa nalik njemu i kaže vam 'Ovo je također Harvey!'." prisjeća se Jane Bussmann. "Sve je to uredu, jer bi onda sišli kat niže i špicirali na Fast Eddiea. Apsolutno briljantno."

Vlastima je trebalo neko vrijeme da shvate što se zapravo tu događa. Konfuzija je vladala, a riječ 'Acid' je zbunjivala mnoge oko toga o kakvim se drogama radi. (U stvarnosti mnogi su ljudi uzimali acid, jer je bio značajno jeftiniji nego E) Tada su počela zastrašivanja u medijima. Dok su roditelji u ecstasyu vidjeli stepenicu niže od heroina, djeca su vidjela stepenicu poviše piva. Na jesen 1988., The Sun je pokrenuo specijalnu ponudu za njihovu "groovy i cool" acid house majicu, uključujući dva modela koji izgledaju kao da ih je obukla vaša majka. Tri tjedna kasnije ton se promjenio: 'UPUCAJTE OVE ZLE ACID BARUNE'. Ali novinske naslovnice su samo služile za regrutiranje svakog tinejdžera u Velikoj Britaniji. "Masivna besplatna kampanja koju je The Sun odradio je uistinu bila velikodušna" prisjeća se sa smješkom bivši urednik Mixmaga Dom Phillips." Jednom kad su tabloidi napisali da se 5000 klinaca okuplja, pleše, dorgira i seksa po cijelu noć, 500 000 klinaca je uzvratilo pitanjem 'Gdje je party??'. Bilo je preočito."

Zgodno represivna vlada Margaret Thatcher je osigurala savršene uvjete kako bi se acid house razvijao. Iako politički, scena je bila mješavina kontradiktornih poslovnih i anti-autoritativnih interesa. Nakon što je svjedočio revoluciji na Shoomu, outdoor rave promotor Tony Colston-Hayter je najbolje objedinio pionirski duh zarađivanja novaca sa svojim Sunrise Partyima. To je, da budemo pošteni, pomoglo da se acid house promjeni iz urbanog kulta u nacionalno ludilo. U eri masovnih društvenih nemira i prosvjeda radnika, bilo je i za očekivati da su se neki osjećali kao da je scena reakcija na Thatcherizam. Clink Street zabave, kao jedan primjer, su se formalno zvale RIP: Revolution in Progress, gdje su mnogi u Škotskoj vidjeli povezanost između visokih poreza i ravea. "Thatcher je posebno mrzila Škotsku i uvjek je provodila nekakve odredbe tamo. Poput novih poreza." objašnjava JD Twitch "Da na vlasti za to vrijeme nije bila konzervativna vlada tko zna kako bi se pokret razvijao."

"Vraćati se doma u podne sa ručno obojanim topom, mokar od znoja, ili ulaziš u benzinsku pumpu bos, stvarno si se osjećao kao outsider" prisjeća se Fabio. "Bilo nam je drago što nismo dio Thatcherine Britanije. 'Mi nemamo nikakve veze s tobom. Ne radimo poslove od devet do pet čovječe! Mi smo jebeni odmetnici, hodamo s maramama na glavi i plešemo na jebenim ulicama.' Imao si savez sa svakim tko je nosio smiley bedž. Bilo je to poput nekakvog koda. Vidio bi ga i samo bi reagirao 'Toooo, shhhhh!' To je bilo jebeno tajno društvo. To je bila Thatcher-Britanija, a mi smo bili 'Jebeš Thatcher! Jebeš Torije!'."

Valovi iz ove erupcije mladosti su prešli Sjeverno More, Kanal i Atlantik. Mnogi rani raveovi u SAD-u bili su direktno inspirirani događanjima u Velikoj Britaniji. DJ Randy Moore, koji je proveo nešto vremena s Oakenfoldom i Markom Mooreom ranije te godine, organizirao je prvi acid house party, Sextasy u LA-u 1988., skupa sa kolegom promotorom Mr. Kool-Aid (Steve Enis). Pojavilo se 40 ljudi koji su plesali na stoboskopom osvijetljen house. Michael Cook koji je nedavno emigrirao, shvatio je da je pogriješio vrijeme odlučio je zazvati svoje nove prijatelje. "Htio sam biti dio nečeg o čemu sam čuo kod kuće, samo da vidim može li se to ostvariti i ovdje", tvrdi Cook., koji je postao jedan od vodećih DJ-a u LA-u. U New Yorku, DJ dB je počeo organizirati raveove koji su se s vremenom pretvorili u visoko utjecajnu NASA-u.

Zarazio se svatko tko ga je dotaknuo gdje god se proširio. Francuz Laurent Garnier se preselio u Manchester kako bi radio u sestrinom restoranu, ali se ubrzo pronašao za DJ pultom u Haçiendi. "Mogli ste posegnuti i skoro osjetiti rukom tu energiju." napisao je Garnier u svojoj autobiografiji Electro Choc. "Bilo je to skoro religiozno, poput neke mise. Kunem se da sam na trenutke osjećao užitak na orgazmičnim razinama. Preselio se nazad u Pariz i započeo acid house noći u The Palaceu (prva acid house noć ikada, Jungle, je bila još jedna britanska produkcija s Colinom Faverom). Danski DJ i producent Kenneth Bager ne samo da je plesao na house u Londonu već je i svirao na mjestima poput Spectruma:" Energija je bila nevjerojatna i zrak je bio ispunjen ljubavlju; poseban osjećaj zajedništva kakav nisam nikada više vidio." Inspiriran time (ali i Ibizom), započeo je Coma Club u Copenhagenu. Radi još i danas.

No britansko Ljeto Ljubavi nije završilo 1988. Nije završilo ni 1989. Bila je to kotrljajuća avantura koja je tek na prve zapreke naletila krajem 1990. 88' je možda bila Ljeto Ljubavi, ali 89' je bila godina kada je acid house pušten na masovno tržište u skladišta diljem zemlje. Poput zloglasnih Blackburn raveova, London Orbital zabava na otvorenom i, u Yorkshireu, najveće masovno uhićenje u povijesti Britanije, kada su priveli 836 ravera na Love Decadeu u srpnju 1990. (Rob Tissera, DJ te noći je priveden zbog svog udjela u cijeloj stvari)

NASLIJEĐE

Osim učenja ljudi da plešu poput stabala, što je zapravo naslijeđe Ljeta Ljubavi? Tada se činilo da je svijet na rubu ravnoteže, kako će se u jednom trenutku prevrnuti i promjeniti dramatično. Ali evo nas, 30 godina kasnije, Konzervativna vlada radi odveć bolne rezove dok uspijevaju u svojim nastojanjima da nas ostave nasukanima na grebenima koja polako plutaju sve dalje od Europe.

Ljeto Ljubavi nije ni na koji način promašaj. Promijenilo je naše vidike o seksualnosti, rasi i klasi. Kako promotor Genesisa, Wayne Anthony kaže "Bilo bi potrebno desetljeća i desetljeća kampanja o svjesnosti da nas sve tako poveže. MDMA je učinio više za multikulturalizam nego ijedna vlada ikad.". Acid house je utjecao na oglašavanja, izradu filmova i umjetnost. Zabrinjavao je vlade toliko puno da su donijeli zakone o njegovoj kontroli. Zabrinjavao je proizvođače alkohola do te mjere da su izmislili urnebesno smješne alcopopse nebi li namamili klince nazad na alkohol. Transformirao je gradske centre i napravio put novoj eri kasnonoćnog licenciranja. Promjenio je način na koji se konzumira pop glazba. Promjenio je i sam pop.

"Sjećam se da sam razmišljao: 'Mi ćemo promjeniti društvo, sve će se promjeniti'", tvrdi JD Twitch. "i na neki način mislim da i je. Ljudi koji su radili očajne poslove i mrzili svoj život, odjednom su razmislili 'Ja nemoram živjeti ovako!'. Ljudi koji su željeli raditi nešto kreativno ali nisu znali nikog takvog, njima se otvorio prostor za nešto drugačije. U tom smislu promijenio je mnoge živote."

"Acid house je doveo užitak bohemijanske elite cijelom društvu," kaže Matthew Collin. "U praktičnom smislu, natjerao je promjene u zakonima o licenciranju, promjenio je centre gradova hraneći noćnu ekonomiju i, naravno, normalizirao je konzumaciju droga. To je taj napravi-sam etos koji je omogućio demokratizaciju kreativnosti koja je danas stvorila veliku i prekrasnu glazbenu scenu."

Ono što se dogodilo jučer je ono što nam dopušta da sadašnjost učinimo boljim, a budućnost svijetlijom. Vrijednosti koje je Ljeto Ljubavi izrodilo i danas utječu na nove generacije mladih clubbera koji se aktivno uključuju u klupske politike, od prava za transgender plesače do sigurnih kuća za žene, vrijednosti koje su polako dovele i žene na DJ scenu, pa se tako danas mnogi festivali vode 50/50/ politikom o spolovima kada bookiraju DJ-e.

JD twitch je jednako entuzijastičan oko polemike nekad i sad. "Sada imamo bolji zvuk nego što smo ga ikada imali. Imamo bolje DJ-eve nego smo ih ikada imali. Umjetnost DJinga je je toliko napredovala, a tehnologija to dopušta". Kako bi sve to podržali i uzdržali, sada imamo Imamo literaturu koja je postojala samo u sjećanjima ljudi iz 80ih. Postoje cijela predavanja na sveučilištima koja proučavaju našu povijest, i par inžinjerskih predavanja koji se specijaliziraju za elektronsku glazbu. Naš svijet se promijenio, i to na bolje.

Ideja da žena iz Sibira DJ-a na festivalu u Brazilu bi bila jednako luksuzna kao i putovanje na rave s jetpackom u 1989., no tu smo gdje jesmo. Na ramenima ranih pionira, kreirali smo scenu koja je globalna i, zahvaljujući internetu, na dohvat ruke svakome. Imamo nevjerojatne festivale od Nizozemske do Hrvatske, od Singapura do San Fancisca, od Australije do Južne Amerike (za primjer Creamfields, Santiago, latinoamerički festival koji je počeo kao mala zabava u Liverpoolu). Imamo zabave danas koje, možda nisu revolucionalne, mogu parirati bilo čemu iz 89'. Ljeto ljubavi se nastavlja diljem planete.

A ako malo zažmirite, čini se kao ... je li to divovski smiley????


Tekst: Bill Brewster
Fotografije: Dave Swindells i Gavin Watson

Next »
Loading...
Loading...