Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

INSAJDER S01/E02 - Bijeg iz Kintograda

Druga epizoda dogodovština Insajdera s regionalne scene

  • Insajder
  • 16 January 2018

Zvukovi klavira u mojim slušalicama bili su nadjačani zvukom kiše koja je udarala na prozor. Utonuo sam u lagani san. U gradu s više od četiri milijuna stanovnika osjećao sam se sićušno poput elektrona koji rotira oko jezgre atoma. Grmljavina me nije smetala, samo je naglašavala činjenicu da se sve više prepuštam podsvijesti. No, grmljavina je postajala sve jača, udarajući kao da mi netko lupa po vratima. Trgnem se i shvatim da je kiša već odavno prošla, a da zvuk koji odzvanja zaista dolazi s ulaznih vrata.

- Brzo se spakiraj, moramo napustiti grad - uplašeno govori Olivia ulazeći u stan i dodaje:

- Gmaz dolazi i sve će nas pobiti!

- Tko je Gmaz? - upitam Oliviju iz uprave izdavačke kuće Selenium Music, koja me je dovela u Kintograd.

- Gmaz! Najveći gangster u Kintogradu! Vlasnik kluba u kojem si jučer nastupao! - vrišti Olivia u nevjerici.

- Onaj mali pizdek koji je jučer bio na sastanku izdavačke kuće? Onaj s kojim sam cugao pivo?

- Da, on je Gmaz, strah i trepet Kintograda - kuka Olivia i uzima moj kofer dok ja još trljam oči.

Gmaz je simpatični čovječuljak koji svako malo šmrče iz džepnog inhalatora i prešetava se po klubu u kućnom ogrtaču i natikačama. Na glavi obično nosi predimenzionirane fluorescentne uši kao netko tko radi u Disneylandu. Istina, uz njega su uvijek dvojica gorila naoružana automatskim puškama, no mislio sam da je to dio predstave za publiku koja dolazi u klub. Kako sam naivan.

- U čemu je problem?

- Gmaz je zaprijetio Golijatu da će spaliti sve nekretnine Seleniuma, uključujući i stanove zaposlenika.

Olivia je u meni probudila strah kakav nikad nisam osjetio. Mislio sam da je Golijat, vlasnik etikete Selenium Music netko tko je jednostavno iznad svega.

- U čemu je problem? - ponovim smirenijim tonom.

- Golijat mu duguje brutalnu lovu!

- Pa Selenium Music je najjača izdavačka kuća u ovom dijelu svijeta!

- Na papiru! Samo na papiru! Selenium je na rubu bankrota!

Dok pakiram stvari moj se svijet ruši. Ugovor koji sam potpisao sa Seleniumom pada u vodu. Sav rad na novim singlovima je bačen u smeće. Nastup u klubu mi još nije plaćen, a očito neće ni biti jer je sve bilo sređeno preko Seleniuma. U novčaniku mi je ostao još samo sitniš, koji ću očito potrošiti na promjenu rezervacije moje povratne avio karte.

- Spreman sam za pokret - kažem Oliviji i oboje ubrzano krenemo prema izlazu.

- Napustimo zgradu što prije - uzvrati ona otvarajući vrata.

- Ajme - izustim s prizvukom krivnje.

- Da?

- Bubi - uzvratim nervozno.

Nevjerojatno koliko čovjek može biti sebičan kad ga stisne. Neki dan sam gledao dokumentarac u kojem krokodil napada govedo, a svi ostali rogonje iz krda jednostavno gledaju svoja posla. Koja sam ja kravetina. Ostavio bih prijatelja s kojim sam došao u Kintograd.

Kad malo bolje promislim možda ni ne bi došao u Kintograd da to Bubi nije sredio. Koji pizdun! Zbog njega sam sad u ovoj situaciji! Neka gori! Zaslužio je!

- Bubi, Bubi, Bubi - ponavlja Olivia kucajući po vratima Bubijeve sobe.

- Ako se ne spakira za minutu, reci mu da odlazimo bez njega - dobacujem s hodnika.

Vjerojatno nije prošla ni minuta, a Bubi je već bio na hodniku s koferom u ruci. Kao da je cijelo vrijeme čekao da ga se pozove.

- Na koju si se foru tako brzo spremio?

- Uvijek imam sve zapakirano u slučaju nužde - smireno odgovori Bubi.

- E, pa nužda je - naglašavam mašući rukama.

- Očekivao sam ovako nešto - samouvjereno će Bubi i nastavlja: - Jučer u uredu. Dok si se ti nabacivao Oliviji.

- Nije se on meni nabacivao, ja sam se nabacivala njemu! Tupanu je trebalo sto godina da protumači signale, a zaljubila sam se u njega preko ušiju - zaključi Olivia.

Da mi život nije u opasnosti, sad bih vjerojatno pokušao replicirati u obranu moje muškosti, no ovako odustajem. Također, ne mogu vjerovati da je Olivia upravo ovo rekla. Obično bi na mene padali komadi bez stila, djevojke sumnjivih moralnih i higijenskih navika, uobičajene radodajke koje misle da je DJ vrh piramide. No, Olivia je sve obrnuto od toga.

- Svejedno - nadovezuje se Bubi i otkriva: - Dok ste vas dvoje izmjenjivali patetične dijaloge, ja sam pregledao Golijatove knjige i vidio da je u debelom minusu.

- Zašto mi to nisi odmah rekao?

- Nisam htio da nepotrebno brineš!

- E, pa drago mi je da sam sad bezbrižan - kukam nasred Kintogradske avenije dok Olivia sjeda u auto, pali motor i stavlja sunčane naočale kao Max Rockatansky.

Sjedamo dok ona unosi destinaciju na kintogradskom navigatoru.

- Olivia, ideš li s nama?

- Naravno da idem - nasmiješeno će Olivia .

- Svidjet će ti se kod mene doma - samouvjereno zaključujem.

- Ali, ne idem kod tebe doma. Pratim vas samo do aerodroma - zbunjeno će Olivia i objašnjava:

- Tu mi je obitelj!

Krajolik sazdan od šume betonskih zgrada na obzoru poslužio mi je kao izgovor da okrenem glavu i buljim u daljinu. Dok Bubi tiho jeca, Olivia pojačava pjesmu na radiju. Frank Sinatra "That's Life".

- Reci - javlja se Olivia na mobitel.

- Dobro, u redu, u redu, može, može - nasmijano uzvraća Olivia.

- Dobre vijesti? - upita Bubi.

- Golijatova sekretarica je upravo javila da je sve riješeno - ogovara Olivia i dodaje: - Golijatova nova ljubavnica je sve pokrila.

Mislio sam da ga zovu Golijat radi poslovnih sposobnosti, no očito je njegova veličina locirana ispod pojasa. Vraćamo se! Ostajem u Kintogradu, a ono što je najbolje, ostajem s Olivijom.

A Bubi? Ta ljudina! Da nije njega, pitaj Boga bi li ikada došao u Kintograd. Plaćam rundu čim stignemo u centar.

Next »
Loading...
Loading...