Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

INSAJDER S01E05 - Cure za jednu noć, hemoroidi i godišnjica mature - prvi dio

Insajder se sve teže nosi sa svojim sinoćnjim odlukama i hemeroidima!

  • INSAJDER
  • 17 March 2018

- Dobro jutro slatkišu - tepa mi djevojka kojoj ležim u naručju.
Budim se! Pokriven sam plahtom preko glave i pokušavam se sjetiti gdje sam. Znam! U sobi na zadnjem katu hotela Feudalac, dan poslije nastupa u tehnogradskom klubu Brutalizam. Tehnograd je u cijelom svijetu poznat po svojoj sceni koja je jača i jača iz dana u dan. Scena koja ne podnosi kompromise i GMO glazbu.
- Kako si se samo umotao u tu plahtu, mišu mali - nastavlja ženskica i miče mi tkaninu s očiju.
Koja rugoba! Bože! Koji mi je kurac bio da ovu povedem sa sobom u sobu! Koja sam ja kretenčina! Nemojte me krivo shvatiti, cijenim rugobe jer obično zrače unutrašnjom ljepotom, no teško mi se nositi sa svojim sinoćnjim odlukama na prazan želudac. Zrele bubuljice na njenom licu izazivaju mi strah. Pri tom ni ne mislim na strah da bi me žućkasti gnoj mogao pogoditi u oko, već strah da je rugoba zakonski premlada.
Moj dragi kolega DJ Yorkshire Ducati je završio u krevetu s pijanom maloljetnicom i to ga je koštalo godinu dana u zatvoru. Mala je bila sređena kao da ima 30. Umjetni nokti, umjetne trepavice, push up grudnjak, dopičnjak, promukli pušački glas i seksualne vještine porno zvijezde! Nitko ne bi rekao da je petnaestgodišnjakinja. Osim njenih roditelja, koji su zahtijevali javni linč ovog poznatog glazbenika.
- Provjeri svaku - govorio je Ducati, a ja ne samo da ju nisam pitao za godine, nego ni za ime.

Pitam se je li taj posao više za mene? Jedem lokalne splačine koji mi izazivaju gastritis, putujem kroz vremenske zone koje mi rasturaju bioritam, spavam do sat, dva dnevno, puštam najbolju glazbu pred pacijentima koji su toliko drogirani da ni ne shvaćaju kvalitetu moje produkcije. I ono što je najgore, budim se pored žena koje ne poznajem. Više bi volio da sam kamiondžija. Uvijek možeš parkirati na odmorištu, odspavati u vlastitom krevetu vlastite kabine. Ni u slučaju međunarodnog DJ-a, ni u slučaju kamiondžije ne ginu ti hemoroidi, samo što se o kamiondžijinim mukama ne piše po Internetu, ne govori na radiju, ne diskutira na televiziji. Izabrao sam najgori posao na svijetu i mrzim sam sebe iz dna duše. Pretvorio sam se u najgori ološ bez moralnog kompasa i životnog cilja.
- Dođi sa mnom pod tuš, Prcko - poziva me bubuljičava na ulazu u kupaonicu. Njeno gnjecavo tijelo djelomično je pokriveno dlakama, a naslage celulita podsjećaju na maskotu tvrtke Michelin.
- Sorry, ne mogu funkcionirati bez kave, pa ću se otuširati tek kad naručim - izgovaram se vješto.
- Ja ne pijem to smeće, jer previše pazim na svoje tijelo - odgovori djevojka i zatvori vrata kupaonice.
Pokušavam zamisliti kako bi izgledala da ne pazi na svoje tijelo i ubrzo spoznajem da i moja mašta ima granice.

Dok slušam šum tuša iz kupaonice, kopam po njenoj torbici i nailazim na njene dokumente.
- Samo da nije maloljetna - obraćam se Svevišnjem i križam se poput ministranta na polnoćki.
- Nije - izustim s olakšanjem i zahvaljujem svim svecima.

Magdalena Novak Raos, ne samo da nije maloljetna, već je sudeći po slikama rastavljena i majka simpatičnog dječačića. Nimalo ružnog dječačića. Kakvo olakšanje! Svejedno, drago mi je da iskorišteni kondom na tapisonu dokazuje da sam koristio zaštitu.

- Još ti nisu donijeli kavu?
- Zapravo, shvatio sam da si u pravu, možda je bolje da preskočim kavu, jer me rasturaju hemoroidi - priznajem dok uzimam ručnik i krećem prema tuš kabini.
- Slatkišu, voljela bi da dan provedemo zajedno, no moram po maloga u vrtić - objašnjava Magdalena.
- Šteta, ja moram biti na aerodromu za sat vremena - objašnjavam dok se ona sprema izaći.
- Moji kontakti su ti na Fejsu, pa se javi kad si u gradu - dobacuje Magdalena i dodaje :
- Sretan put!

Vrući tuš nije dovoljno vruć da ispere prljavštinu mojih zagađenih misli. Treba mi iskuhavanje, centrifuga i kemijsko čišćenje. Treba mi ljudska veš mašina, uređaj za filtriranje od samosažaljenja i autodestruktivne patetike. Danas još žurim na zakazanu kontrolu kod liječnika. Nadam se da će mi amputirati osjećaj manje vrijednosti, kako bi već sutra mogao podnijeti godišnjicu mature. Ljudi s kojima sam išao u školu osnovali su obitelji, završili fakultete, otvorili odvjetničke urede, doprinijeli razvoju društva i stvorili nešto. A ja? Puštam ploče pohotnim raspuštenicama koje su me pretvorile u zamorca za testiranje lijekova spolnih bolesti.

Nekoliko sati kasnije, sjedim u ordinaciji i kukam:
- Krema protiv hemoroida ne pomaže - govorim doktoru koji nezainteresirano gleda kroz mene.
- Postoje još dvije opcije - kaže Dr. Prknović i počne tipkati po kompjuteru.
Zvuk tipkovnice pod njegovim prstima stvara ritam željeznice na tračnicama, a dok čekam nastavak priče pristojno šutim iako bi od pečenja u čmaru najradije vrištao kao pjevač Death Metal benda.
Pogled na zidni sat u ordinaciji pokazuje da je prošlo 45 sekundi od prošle rečenice koju je izgovorio Dr. Prknović, pa mu dajem još 15 sekundi da smisli odgovor. Nadam se da prosjedi stručnjak za analne otvore ne očekuje odgovor dobiti putem Google tražilice.
- Vrijeme sad - izustim uz osmijeh, nadajući se da će moj sugovornik imati smisao za humor.
- Postoje još dvije opcije - mirno kaže Dr. Prknović i nastavi tipkati po kompjuteru.
- Koje su to opcije?
- Operacija - kaže doktor i zašuti.
Odjednom nastaje zlokobna tišina. Prestao je tipkati i gleda u mene.
- Operacija, dragi moj Insajder - naglašava doktor i ponavlja:
- Operacija!
Krema, operacija i operacija. Što to znači? Dvije vrste operacije? Možda je jedna kraća, pa se prije vraćam na turneju. Imamo toliko pitanja, no bojim se da ću provesti godinu dana u ordinaciji ako ih postavim.
- Operacija ili tablete - nastavi dobri doktor.
- Tablete?
- Da, tablete - ponovno progovori Prknović i dodaje:
- Samo tablete su jako skupe!
- Koliko skupe?
- Skupe!

Koliko skupe mogu biti te tablete? Već tri mjeseca živim u paklu i gorim na lomači kao vještica u doba inkvizicije. Moja guzica je teren za namaze od gospine trave u maslinovom ulju, mješavine gorke soli i glicerina, nevenove masti, jabučnog octa, tinkture od kamilice i ostalih prirodnih krema. No, ništa ne pomaže. Ono što je najgore, proklete maščobe se cijede i ostavljaju mrlje na gaćama i hlačama. Prije svakog međunarodnog leta policajcima trebam pokazivati nalaz od doktora, jer im nije jasno zašto nosim toliku kolekciju krema u ručnoj prtljazi a tvrdim da sam DJ. Koliko košta kupovina novih gaća na svjetskim aerodromima? Kao da svi vrebaju na putnike s istim tegobama. Na aerodromu nema običnih gaća. Onih koje ti nije žao zamastiti i eliminirati nakon upotrebe. Tko kupuje Calvin Klein gaće i onda ih baci u smeće jer su masne kao kokice u multiplexu? Ja! Koliko to košta?
- Molim vas dajte mi recept za te tablete, pa koliko koštaju da koštaju - ponizno se obraćam doktoru koji je mislima odlutao kao Siddharta u džungli.
- Izvolite - progovara Dr.Prknović i pruža mi novu nadu na komadu papira.
- Hvala - odgovaram i napuštam ordinaciju trkom.

U pet minuta podižem lijek iz apoteke i plaćam ga značajno manje od zadnjih Calvin Klein gaća koje sam kupio na bostonskom aerodromu Logan. Dozivam taksi i hvatam let za večerašnju gažu.

- U nastavku programa slijede informacije o vremenu - čita radijski voditelj dok lupam po tajmeru kako bi zaustavio daljnje emitiranje.
Budim se 24 sata nakon uzimanja Detralexa i prva mi je misao razmicanje guzova i provjera stanja na terenu. Hemići su se doslovno prepolovili. Kakav početak dana!
Nakon dvanaest tjedana torture ovo je prvo jutro da ustajem bez osjećaja da mi je snop chilly papričica pohranjen u šupku.
- Hej slatkišu, budan si - govori mi djevojka koja leži pored mene.
Potpuno sam smetnuo s uma da sam opet pokupio neku malu nakon sinoćnjeg nastupa na festivalu Ekstremania.
- Kako si se samo zamotao u plahtu - smije se djevojka i nastavlja :
- Kao da si neki kućni duh!
Pitam se da li da joj dozvolim da mi makne svileni pokrivać s lica ili da ga ostavi kako bi uživao u neznanju. Rupe u sjećanju su blagoslov. Ono što je prokletstvo da mozak uvijek nađe put da vrati sjećanja kada se to najmanje nadam.
- Dobro jutro cakani - pozdravlja me žena koja mi skida veo s lica.
Koja ljepotica! Izgleda kao ogledni primjerak uz riječi "posrećilo ti se" u enciklopediji reproduktivnih aktivnosti.
- Jutro - uzvraćam pozdrav i dok gledam hipnotizirano u njene smargdno zelene oči zapitam:
- Hoćeš li sa mnom pod tuš?
- Kasnije - uzvrati ovo nadnaravno nebesko biće i dodaje:
- Ne mogu funkcionirati bez kave!
- Sad ću naručiti - uzvratim dok podižem slušalicu hotelskog telefona.
- Nemoj - odvraća me djevojka i objašnjava :
- Ne volim da me se poslužuje, želim sama otići po kavu!
- Espresso?
- Može - odgovaram začuđeno jer mi je upravo pročitala misli.

Djevojka ustaje iz kreveta i njene bosa stopala jedva propadaju u debeli hotelski tepih. Vilinskih proporcija i duge platinaste kose, ovo čarobno stvorenje se okreće prema meni i gleda me dobrotom koja ispunjava cijelu sobu. Gotovo da mogu osjetiti neku pozitivnu radijaciju od koje mi zrak u plućima postaje rijedak poput helija.
Dok na sebe stavlja hotelski ogrtač promatram njen platinasti muf i pitam se stoji li preda mnom stvarna osoba ili su mi sinoć ubacili LSD u piće i haluciniram.
U trenutku kad su se vrata zalupila ustajem i kopam po njenoj torbici.
- Provjeri svaku - govorio je Ducati, a ja sam ponovno zakazao s kontrolom....

KRAJ PRVOG DIJELA
Insajderove avanture nastavljaju se u drugom dijelu.

Next »
Loading...
Loading...