Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

INSAJDER S01E08 - Zombiji, Vampirizam, Venera i Uredski partiji

Jutarnje aktivnosti definitivno nisu dio DJ kulture, no kako se u njima snalazi Insajder?

  • INSAJDER
  • 14 April 2018

Menadžment me je poslao na neku jutarnju gažu. U sedam ujutro trebam biti na trećem katu nacionalne kongresburške televizije. Kongresburg je u principu dosadan, čist, uredan i ravan, što je u usporedbi sa Jeftinopolisom, od kud sam sletio sinoć upravo ono što mi treba. Ipak, sedam ujutro je doslovno pokušaj atentata na bilo kog tko život provodi za DJ pultom. Na luksuznom ulazu dočekuje me snagator, koji me nakon identifikacije uljudno pušta u glavnu zgradu, Tamo me čeka feminizirani organizator, koji gestikulacijama iz ručnih zglobova naglašava svaku riječ:

- Insajder, kakva čast! Ja sam Favio! Moji su se roditelji upoznali nekoliko dana prije vašeg nastupa u dvorcu Kapitalac, a nakon partija sam začet!

Živi užas! Pri tom ne mislim na vesele ženskaste pokrete ovog simpatičnog klinca, već na činjenicu da toliko dugo radim ovaj posao. Možda njegove riječi ni ne bi bile problem, ali je to obrazac koji se ponavlja. Prekjučer mi je prišao najbolji komad u klubu. Plavuša savršenih proporcija, prćastog nosića i dupeta napetog poput bongosa:

- Dozvolite mi da se upoznam s vama, gospodine!

Kad ti se jebozovno stvorenje obraća sa "vi" i "gospodine", jasno ti je u koju te kategoriju stavlja. Kategoriju starog prdonje. Ja nju doživljavam kao nekog tko bi sa mnom proveo noć u hotelu, a ona mene kao simpatičnog debelog Djeda Mraza, kojem bi sjela u krilo i objašnjavala kako je bila dobra cijele godine.

A ja nisam prokleti Djeda Mraz! Mrzim praporce, snijeg, saonice, ukrašavanje jelke i dobre curice! Zločeste su mi daleko zanimljivije! I znam, sad zvučim kao idiot s neke pedofilske tjeralice, no kvragu i ljudska pridoda.

Kada sam bio u vrtiću najviše mi je bila privlačna teta Nena, odgajateljica s najvećim dekolteom iz kojeg su se nazirale dvije dinje koje bih u potpunosti vidio kad bi se popeo na prste dok mi je ona češljala kosu. Nena je bila u svojim ranim dvadesetima! Kada sam u osnovnoj školi pronašao tatine magazine s golim „zečicama”, one su bile u ranim dvadesetima! Kad sam bio u srednjoj školi privlačile su me cure u ranim dvadesetima! Kad sam bio u ranim dvadesetima, privlačile su me cure u ranim dvadesetima. I danas me privlače cure u ranim dvadesetima. Neki dan sam snimao stjuardesu u ranim dvadesetima koja je točila kavu nekoj Azijatkinji na letu London - New York, kada sam primijetio da ju istovremeno snima neki osamdesetgodišnji djedica, koji se nije ustručavao pogledati mene i na glas reći:

- Dobra mala!

Meni je bilo neugodno, jer sam se osjetio uhvaćenim, ali djedicu je doslovno boljela patka.

Je li to ono u što se ja pretvaram? Drhtavog starca koji hvata priliku da se očeše uz bilo koju djevojku u ranim dvadesetima?

Još mi je gore bilo kad sam prije tjedan dana svirao u Prištambulu. U VIP dijelu kluba mi je prišla neka bakica i upoznala me sa svojom kćeri koja isto sluša moju muziku i dolazi na moje nastupe. Gojazna, smežurana, prosjeda mama s duguljastim visuljcima umjesto grudi, bila je žena mojih godina. Možda bi mogla biti Miss Staračkog Doma Prištambul, ali ne i netko s kim bi proveo noć. Kad malo bolje razmislim, nikad se ni ne družim s ljudima mojih godina. Dosadni su! Naporni! Kukaju i zapomažu! Smeta ih država, vlada koju su sami izabrali, zdravstveno osiguranje, a kad se održava protestni miting ostaju doma i gledaju ga na televiziji, a svoje frustracije šire na društvenim mrežama.

Biti DJ je slično vampirizmu! Vodim noćni život, a sunce vidim jedino na zaslonu laptopa prije no što mi se učita nova verzija programa Traktor. Ne pripadam ni jednoj generaciji, jer je moja generacija već odavno mrtva. Možda ne fizički, ali je njihova smrt čista tehnikalija. To su stvorenja koja misle da je život tramvajska pruga od doma do posla sa stanicom na dječjem vrtiću. To su mobilni mrtvaci kojima je vrhunac kulinarstva janjetina s lukom, vrhunac kinematografije Rambo 2, a glazbu su prestali pratiti nakon mature. Za razliku od vampira iz holivudskih filmova, ja ne pijem krv, nego se hranim energijom klinaca u klubovima. Kad se nađem na istoj frekvenciji kao oni i moja se energija puni kao baterija na mobitelu.

Bljuje mi se od izjava kao što je :

- Ti novi klinci nemaju pojma! Di su oni bili dok smo mi...

Ne samo da klinci znaju više stvari nego pripadnici generacije u izumiranju, već su najbolji turistički vodiči u svijet budućnosti. Mozgovi im nisu zagađeni povijesnim bitkama njihovih djedova, nego isključivo žive u trenutku s beskonačnim memorijskim kapacitetom otvorenim prema budućnosti!

Zato mi je njihova energija osnovna sirovina za preživljavanje.

- Skrenite, lijevo gospodine Insajder i samo me slijedite – govori Favio dok otvara vrata i korača pokretima supermodela.

Ulazim u prostrani televizijski studio u kojem je okupljeno više od pola zaposlenika. Medijski su više puta podržali moje kampanje, pa sam odmah prihvatio sam svirati na njihovom uredskom partiju, na kojem žele čuti što više starije klupske mjuze. Tako je barem pisao u poruci koju mi je poslao menadžment.

Nasred studija nalazi se potpuno opremljeni DJ pult koji samo čeka da počnem rokati.

- Gospodine Insajder, ovo je Venera - predstavlja mi Favio i dodaje: - glavna urednica!

Čitao sam o njoj. Udovica dopisnika iz Afganistana, reportera čije je tijelo poslužilo kao indikator nagazne mine na skrivene na nekoj tržnici. Majka je tinejdžerke koja je završila na policijskoj tjeralici, a nakon što je pronađena smještena je u privatni sanatorij. Gospođa koja je u mladosti sigurno bila solidan komad, gleda me telećim pogledom i majušnim usnama progovara dok mi pruža mekanu ručicu koja pod pritiskom djeluje gnjecavo:

- Možemo na "ti",zar ne Insajder?

- Naravno - odgovaram i odmjeravam njenu oblu figuru.

To je bio tip žene kakve je ševio Pauk i uvijek bi imao istu priču.

- Ima nešto u njoj - govorio bi Pauk, kada bi komentirao svoja seksualna iskustva s MILF populacijom.

Od mene bi uvijek dobio isti odgovor:

- Tvoja kita!

Venera ima neku dozu simpatičnosti, ali definitivno nije moj tip.

- Ovih sam dana na godišnjem odmoru - priča Venera i dodaje:

- Ipak, danas sam svejedno došla na televiziju, jer na kraju krajeva, ja sam inzistirala na tvom bukingu, pa kasnije dođi do mog ureda da sredimo papirologiju!

- Počašćen sam - odgovaram uljudno, iako mi potpuno svejedno, jer ne mogu funkcionirati tako rano.

- Kad smo već kod čašćenja - nastavlja Venera: - Može Red Bull?

- Naravno, ali s dodatkom - odgovaram pomalo razočaran ponudom.

- Vodka?

- Iznenadi me!

Stajem za DJ pult i otvaram set s Mauriceovim klasikom "This Is Acid", a TV zombiji se počinju lagano zibati u ritmu. Ovdje većinom rade ljudi koji ne drže baš do svog izgleda, ostarjeli su i potrošeni, a čini mi se da im je najvažnija stvar besplatna cuga na tašte. Naravno, osim voditeljica, koje su najbolji komadi na svijetu. Komadi u ranim dvadesetima! Puštam starudije i vibra je za kurac, a lagano pijuckam Red Bull u kombinaciji s nečim što osjećam u sljepoočnicama. Nešto što me je već dobro razbudilo. No, ne i ekipu koja „tulumari”.

Jedva čekam da ova šarada završi i da se svi presele u konferencijsku dvoranu u kojoj kasnije imaju zakazan kolegij. Ne mogu vjerovati da je nekom palo na pamet da organizira ovako što. Također, koji sam ja debil jer sam pristao na ovakvu kombinaciju. Zaposlenici se očigledno trebaju zabavljati po zadatku, a moj izbor starih singlova izgleda nije nešto što im je po volji. Prokleti mrtvaci, truju me svojom gnjilom energijom, svojim frustriranim stavom i paraplegičarskim plesnim pokretima.

- Insajder – obraća mi se Venera – može još jednu?

- Može - odgovaram i prihvaćam energetsko piće.

Budan sam kao da je ponoć u Barceloni, a ne jutro na nacionalnoj televiziji Kongresburg. Razmišljam o tome kako su svi ti izlizani remiksevi i meni odavno dosadili. Ma, pustit ću im pravu mjuzu! Nove singlove! Novu progresivu! Otvaram folder s ovomjesečnim izdanjima i počinjem nabijati. Mislim si:

- Ako ih već moram poslati na kolegij što prije, barem ću to učiniti sa stilom!

No, zombiji i dalje stoje uz besciljne poglede u prazno.

Puštam već treći singl iz novog foldera i ništa se ne događa, ali u trenutku dok počinje novi Lo-Fi demo, koji su mi neki Rusi ponudili za moju etiketu, voditeljice se počinju razbacivati. Nastavljam s prljavim zvukovima, rasturenim ritmovima i odlazim u leftfield vode. Što je izbor glazbe avangardniji, atmosfera postaje sve bolja, a trupla se pretvaraju u Minimojce koji veselo skaču po studiju i dižu ruke u zrak. Majstor svjetla hvata filmske reflektore i stavlja neke magične filtre koji još više doprinose dobroj vibri.

Najviše se je razbacala Alegra, novinarka koju prepoznajem iz reportaža ratom zahvaćenih zemalja. Ljepotica je utjelovljenje Lare Croft, neustrašive protagonistkinje klasične video igre "Tomb Raider". Tip žene koji u meni budi napaljenog adolescenta. Trebam li spomenuti da je i onda komad u ranim dvadesetima?

Osjećam kako mi se budi sila u boksericama i prislanjam se bliže pultu, ne bi li prikrio ovaj refleks. U tom trenutku u studio utrčava neki klinac i dere se na sav glas:

- Talačka kriza u Somaliji!

Još nisam stigao ni ugasiti glazbu, a studio je već ostao prazan. Jedino je Favio ostao u prostoriji zajapureno gestikulirajući uz mobitel prislonjen na uho.

Polako spremam stvari, dok mi Favio prilazi.

- Svatko ima svoju reakciju na talačku krizu, no moram priznati vaša je najzanimljivija – govori mi klinac i upire prst u moje prepone.

Moj je podstanar uzdignute glave, tvrd kao kamen, pretvorio je zonu patent zatvarača u egipatsku piramidu koja pokazuje sjever poput kompasa.

- Nisam mislio da ste i vi član "sindikata", ali baš mi je drago - blebeće feminizirani klinac, dok ja crvenim.

- Na žalost, morat ću vas napustiti, no Venera mi je napomenula da vas podsjetim da papire sredite u njenoj kancelariji na četvrtom katu!

Dok Favio odlazi bez pozdrava, pokušavam namjestiti spolovilo kako bi spontana erekcija bila što manje uočljiva, no ne uspijevam. Pokušavam misliti na sirote taoce u Somaliji, no sprava mi i dalje glumi raketoplan. Nije mi jasno što se događa, no nema mi druge nego da moju DJ torbu stavim preko istaknute erogene zone i tako uđem u dizalo koje me vodi na četvrti kat. U praznom hodniku zveči zagrobna tišina. Kucam po masivnim vratima na kojima piše Venerino ime i funkcija.

- Samo uđi, očekujem te - začuje se prigušeni glas iznutra, pa ulazim i zatvaram vrata.

U ogromnom kancelarijskom prostoru s pogledom na grad, smješten je kauč na kojem leži gola Venera. Raskošnih oblina kao na renesansnoj slici, Venera prstima prekriva obrijano međunožje i gleda me pohotno.

- Rekao si da te iznenadim - govori Venera kroz smijeh i gleda u moju oteklinu.

Koji sam ja maloumnik! Očajnica mi je uvalila Viagru u Red Bull. Ne mogu vjerovati da je toliko jadna.

- U koju si mi limenku ubacila Viagru?

- U svaku - ogovara Venera i dodaje:

- Na godišnjem sam, imam vremena!

Sami smo u njenom uredu, Gaža je prerano završila i realno koje su mi opcije u ovom trenutku? Razgledavanje grada i posjeta muzejima?

Napaljen sam kao pastuh u sezoni parenja i jedva hodam u ovim preuskim hlačama. Nema smisla da paradiram po zgradi, a kasnije i po konzervativnom Kongresburgu s uzdignutim spolovilom. Možda me lokalna policija još i zatvori zbog seksualnog ekshibicionizma na putu do hotela.

Sliježem ramenima, zaključavam vrata i navlačim "kabanicu", dok Venera željno očekuje prodor mog projektila u središte njene neistražene planete.

Na radnom stolu pored kauča nalazi se slika njene trinaestogodišnje kćeri u društvu dadilje i psića.

- Jebem ti mater - izustim nekontrolirano i shvaćam da rijetko tu rečenicu ne koristim kao psovku, već kao realan opis situacije.

Next »
Loading...
Loading...