Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

INSAJDER S01E11 – Portret Gejše i politička korektnost

Bez obzira radi li se o krizi identiteta ili samootkrivenju, Insajder se prepušta instinktu

  • INSAJDER
  • 26 May 2018

Budan sam već od sedam ujutro i to svojom voljom. Ne samo svojom voljom, već i prokletstvom promjene vremenskih zona. Sinoć sam stigao u Kinograd i već sam na nogama. Obožavam jutra na mojoj omiljenoj plaži, prije nego na nju navale turisti. Čistači skupljaju odbačene igle i šprice koje su lokalni narkosi jučer iskoristili s kvarcnog pijeska, a valovi zapljuskuju obalu. Pijem sok od lubenice dok se sunce polako diže i briše sve tragove pustinjske hladnoće koja me je noćas natjerala da upotrebim dva popluna i deku. Toliko sam puta čuo kako je ovaj grad lažan i pun zakulisnih igri da sam prihvatio to zdravo za gotovo i vjerojatno mi je zato svaki puta sve ljepše.

Večeras puštam u klubu Voderator, najboljem okupljalištu čudaka koje volim najviše na svijetu.

Komadi su počeli rolati na stazi uz obalu i savršeno oblikovana tijela djeluju kao izložbeni primjerci ženskog roda u pokretu. Već su im se pridružile i nabildane muškarčine zbog kojih se osjećam sićušno, pa ponovno stavljam jaknu, ne bi li me tkanina učinila većim frajerom nego što jesam. Hvala njujorškom tjednu mode što je oversize opet u trendu ili je to samo isprika za sve deblju populaciju u ovom dijelu svijeta.

Svejedno, zadnji put sam se zbližio s jednom stokilašicom koja me je naučila da se svaki kilogram može iskoristiti za užitak. Hladetina! Nije se ljutila što su ju tako zvali svi u kvartu, jer je imala stav najljepše kinogradske dive. Vjerojatno bi se probudio u valovitim naslagama njenih oblina da je u gradu, no još je prošli tjedan otputovala mami u Čokohamu.

- Opet si solo i opet na istom mjestu – progovara Komarac, moj prijatelj koji je u Kinograd došao nakon što ga je majka izbacila iz stana u trenutku kad je saznala da joj je sin gay.
- Stigao si - zagrlim prijatelja kojeg nisam vidio godinama i osjetim steroidima nabijenu mišićnu masu na njegovim leđima.
- Kako si se napumpao - komentiram nekontrolirano i dodajem:
- Sve mi te je neugodno zvati Komarac!
- Zovi me Bumbar ako želiš, ali ću ja onda tebe zvati Gicko!
- Primamljiva ponuda, no možda drugi put!
Komarac naručuje smoothie od banane i sjeda pored mene:
- Baš mi je drago da ti je krenulo, singl ti stalno vrte u mojoj teretani!
- Hvala frende, nego što je s tobom?
- Napokon sam se skrasio i našao čovjeka mog život - sretno se osmjehuje Komarac i nastavlja:
- Jedva čekam da vas upoznam večeras!
Komarac naglo okreće glavu i komentira:
- Vidi ovog malog pederka na rolama, kako je sladak!
- Ha, ha, našao si krivo društvo za komentiranje školaraca - odgovaram i zapitkujem:
- Zar nije nekorektno homoseksualce zvati pederko?
- Kad si i sam pederko, možeš ih tako zvati, isto kao što Afrikanci sami sebe mogu nazivati Crnjama!
- Kad smo već kod komada, što se događa?
- Ništa osim povremenog seksa!
- Mislio sam da je onda mala Portugalka bio materijal za tebe!
- Ne znam, iako me je obitelj odgajala da sredim život, oženim se, kupim kuću i podignem djecu, ja sam i dalje solo usprkos beskonačnom nizu propalih veza – odgovaram potišteno i primjećujem:
- Vidim tu samoću kao zonu mogućnosti, jer tko zna što propuštam odlučim li se za samo jednu ženu u životu?
- Ili za samo jednog muškarca – nadopunjava me Komarac.
- Ne zajebavaj!
- Ne znaš dok ne probaš, buraz – namiguje Komarac.

Uskoro smo ogladnjeli i preselili se u lokal s većom terasom.

- Komarac – radosno je viknulo najljepše stvorenje na svijetu! Egzotična, vitka, tamnokosa, crnooka i mirisna Azijatkinja kakve nisam vidio ni u Aziji.
- Akari – usklikne nabildani prijatelj i zagrli konobaricu.
- Zar me nećeš upoznati s Insajderom, nakon što si mi toliko govorio o njemu?
- Naravno, draga!
- Ovo je moj prijatelj iz djetinjstva, koji je od mene prepisivao matematiku, a ja od njega povijest - smijulji se Komarac i dobacuje:
- Očito već znaš kako se on zove, a iako je tupan, dovoljno je pismen da pročita ime koje je izvezeno na tvojoj uniformi!
- Jako mi je drago da te napokon upoznam – progovara Akari pruža mi ruke i ljubi u obraze kao da se znamo cijeli život.
- Također - uzvraćam.
- Večeras se vidimo jer dolazim na tvoj party!
- Bit će mi drago, a pobrinut ću se da tvoje ime bude na backstage propusnici koja će te čekati na ulazu u klub!
Komarac me gleda i smije se osmjehom koji nisam vidio od djetinjstva. Čita me kao slikovnicu i shvaća da otkidam na komada.
- Polako Romeo, ne moraš sve karte baciti na stol – smije se Komarac.
- Komarac, želim saznati sve o njoj i to odmah – očajnički se obraćam prijatelju.
- Akari je iz Japana i kao i sve konobarice u ovom gradu ima glumačke ambicije!
- Debilu, pa to sam i sam shvatio, reci mi nešto što će mi pomoći da ju zbarim – vrijeđam Komarca dok mi on smireno parira u verbalnom duelu:
- Ono što ja znam o njoj najviše će ti značiti ako to sam otkriješ – zaključuje Komarac.

S Komarcem sam proveo još nekoliko sati na terasi i naručivao dodatna pića ne bi li što duže promatrao Akari. Ona je bila konstantno nasmiješena, a njene su kretnje zračile ženstvenošću, samouvjerenošću i svijesti o vlastitoj ljepoti. Znam da svatko tko je u medijima i ima uspješni singl može biti s bezbroj površnih glupača i privremeno uživati, a onda jedva čekati da one nestanu na obzoru, no ovo mi stvorenje trenutno budi želju da ju povedem pred oltar i zakunem se na vječnu ljubav.

Nekoliko sati prije nastupa proveo sam u sobi doslovno gubeći vrijeme na društvenim mrežama, dok mi je Akari bila konstantno na pameti. Guglao sam značenje njenog imena i otkrio da riječ „Akari” znači svjetlosti i sjaj, a ona je definitivno bila nešto stvarno sjajno u ovom gradu laži i pozera.

- Ovo je Herman – upoznaje me Komarac tek što sam započeo set u klubu Voderator.
Simpatični bradonja u četrdesetima svojom je figurom potpuna suprotnost Komarcu, no svejedno djeluju kao izvrstan par.
- Baš mi je drago - pružam ruku Hermanu i srdačnim stiskom šake mu pokazujem da to i mislim.

Party je krcat i puštam sve što želim, a čak i neki singlovi koji mi obično rastjeruju plesni podij funkcioniraju na obostrano zadovoljstvo mene i publike. Dok puštam Plastikmanov Marbles napokon se osjećam kao čovjek! Kao da sam cijeli dan bio nesigurna papčina koja je čekala da mu se nešto dogodi, umjesto da pokrenem stvari.

Herman i Komarac se izvrsno zabavljaju u prostoru iza pulta, a naručili su neke koktele s pjenušcem od koji se smiju poput djece u vrtiću.

I tada se pokraj mene pojavi ona. Akari! Prekrasna Japanka u nekoj egzotičnoj nošnji za koju nemam pravo ime, no znam da joj savršeno stoji. No, siguran sam da njoj sve dobro stoji.
- Izvrsno ti ide večeras – hvali me Akari, a ja uživam u komplimentu ovog azijskog slatkiša.
Okrećem se i namigujem joj, a ona me ljubi u vrat. Naježio sam se i osjećam se kao superjunak.

Obožavam glazbu i nikad do sad ne bi skratio set kako bi proveo vrijeme sa ženom, no zbog Akari želim odmah ugasiti razglas i pobjeći što prije.

Akari pleše minimalističnim pokretima, gracioznošću balerine i užitak ju je gledati. Ovo je prvi puta da za vrijeme nastupa ne gledam publiku, već isključivo jednu osobu. U glavi ju već vidim kako u bijeloj haljini baca buket i smije se dok se djevojke bacaju za njim.

Napokon završavam set i presretni rezident me tapša po ramenu dok mu prepuštam DJ pult. Hvatam Akari za ruku i izlazim iz kluba. Ne znam gdje su Komarac i Herman, a niti me ne zanima, ionako ću se vidjeti s njima na ručku kad se probudim.
Sjedam u prvi taksi, izgovaram ime hotela i ljubim Akari u usta. Ona mi uzvraća i nježno me grli. Ne znam je li ovo ljubav na prvi pogled ili što, no Akari je sve što želim u životu. Ona je to što sam tražio svih ovih godina.

Ulazimo u hotelsku sobu i mazim ju po vratu. Akari uzdiše i savršeno oblikovanu stražnjicu naslanja uz moju muškost. Spretnim pokretima skidam haljinu, otkopčavam grudnjak i milujem savršeno oblikovane grudi. Dok desnom rukom otkopčavam patent otvarač na mojim hlačama, lijevom krećem prema njenom međunožju. Ovdje zastajem na trenutak i shvaćam.
- Ono što ja znam o njoj najviše će ti značiti ako to sam otkriješ – rekao je Komarac.
Moja lijeva ruka zapela je za motku koja svake sekunde postaje sve tvrđa, no ne radi se o metalnoj konstrukciji kreveta, već o njenoj krvavici koja bubri u mojoj ljevici!
- Ne znaš dok ne probaš, buraz – govorio mi je Komarac.

I što sad? Već sam gol, a i Akari je. Radi se o najljepšem biću koje sam ikad vidio u životu, pa nije ni čudno da se za sad nisam ohladio. Ipak, kad sam u klubu mislio kako joj sve dobro stoji nisam baš mislio i na taj detalj. Stavljam ga s guza, a njena ukrudba mi služi kao neka ručica za navođenje u pucačkim video igrama.

Nisam siguran kako ću se sutra osjećati zbog ovoga i kakve ću riječi uputiti Komarcu za vrijeme ručka, no ako netko živi u trenutku onda sam to ja. Pa dok ide, ide!

Next »
Loading...
Loading...