Kӣr: 'Često polariziram publiku'

Iza imena Kӣr krije se programski urednik beogradskog kluba Drugstore te live umjetnik koji kombinira tradicionalne i eksperimentalne utjecaje u elektroakustičnoj muzici. Kӣr stvara zvuk u kojem postindustrijski zvukovi i melodični pokreti prelaze u plemenske ritmove. Ovog petka, 22. ožujka slušamo ga u novom izdanju Planet srijede u zagrebačkom Željezničaru gdje će s djevojkom, kosovskom DJ-icom i umjetnicom Tadi preuzeti malu pozornicu.

m: Za početak, tko je Kӣr? I što znači tvoje ime?

K: Kao i svaki pseudonim, skriva li više ili označava? U nekim srednjovjekovnim slavenskim predajama Kir se koristio kao prefiks uz ime, označavao je osobu koja se bavi glazbom, pa budući da me ta ikonografija i razdoblje na našim prostorima jako inspirira, a sama riječ nekako lijepo zvuči i zvoni, nisam dalje tražio.

m: Možeš li nam predstaviti i dočarati svoje glazbene preferencije i interese?

K: Moj najveći interes su folklorne tradicije i njihove suvremene eksperimentalne interpretacije. U domeni elektroničke glazbe zanimaju me i neke vrste tribal i industrial izričaja. Ritmički nabijene strukture, field recording, distorzije, frule, acid, gajde, mulj, filigran...

m: Kao producent težiš eksperimentalnijem zvuku. Rado spajaš tradicionalne elemente sa suvremenom elektroničkom glazbom. Kako bi nazvao i opisao svoju glazbu?

Možda svoju glazbu mogu okarakterizirati kao eksperimentalnu elektroakustiku. Pokušavam ukrstiti razne elemente tradicionalne glazbe sa sintetski proizvedenim zvukom, dok s druge strane nastojim moderne elemente staviti u tradicionalniju formu. Neočekivani rezultati koje dobivam ovakvim eksperimentiranjem najviše me oduševljavaju i motiviraju za daljnja istraživanja. U posljednje vrijeme puno radim na filmskoj glazbi, što mi daje nova polja djelovanja i istraživanja gdje se mogu još slobodnije izražavati.

m: Puštaš li sličnu glazbu u svojim DJ setovima u klubovima?

K: DJ setovi su u većini slučajeva funkcionalna forma, a tu nastojim više pažnje posvetiti kontekstu, temi i konceptu večeri, feedbacku publike, ozvučenju itd. Idealna situacija je kada mogu puštati sličnu glazbu koju produciram u DJ setovima, ali to se najčešće događa kada ima dužih termina i kada, primjerice, zatvorim pozornicu. U tim situacijama mogu odvesti publiku točno tamo gdje želim, jer ne moram brinuti tko i što svira poslije mene, postoji li neki žanrovski okvir koji treba uvjetno poštovati ili ne. Iskreno, ovo su situacije koje stvarno volim i u kojima najviše uživam.

m: U kojoj mjeri glazba koju stvaraš prihvaća publika koja danas rado sluša manje zahtjevne žanrove?

K: Što je glazba iskrenija i oslobođena bilo kakvih očekivanja, pa i tržišnih, to lakše nalazi put do svojih "pravih" slušatelja. Svakako bih radije imao 30 čudaka koji sviraju moju pjesmu na neopaganskom festivalu u Litvi nego da je to dio neke popularne Tik Tok playliste. Globalizacija i kulturni imperijalizam donose svojevrsnu uniformnost koja se trenutno ne može izbjeći, ali s druge strane svjedoci smo postojanja onih malih kulturnih oaza u kojima se okupljaju istomišljenici i stvaraju vrlo specifične komune jedinstvenog umjetničkog izričaja koji mi je sigurno bliži od sponzoriranih raveova u hangarima za 10 tisuća posjetitelja. Najveći problem je, naravno, obrazovanje; tamo gdje institucije ne rade svoj posao, svjedočimo rapidnom padu kriterija i kvalitete, a onda uvjetno i interesa za inovativnije i eksperimentalnije izričaje. Propast nezavisnog novinarstva preduvjet je i za popularizaciju manje zahtjevnih žanrova; ako nema neovisne revizije, alkoholna i duhanska industrija počinju određivati kriterije kvalitete, a ne profesionalci iz umjetničke industrije. S druge strane, ljudi prirodno vole biti iznenađeni, pa kad dobijem priliku često polariziram publiku na one koji jako vole moju glazbu i one koji su očekivali nešto malo normalnije.

m: Osim stvaranja glazbe i DJ-anja, radiš i kao urednik programa u beogradskom Drugstoreu. Kakva je programska koncepcija i čime se vodite pri odabiru izvođača?

K: Drugstore je zahtjevan prostor. Velik broj elemenata mora se složiti da bi večer bila uspješna. Od početka smo potencirali alternativne izraze i trudili se biti recentni, eksperimentalni, ali ne potpadati pod trendove, možda zato i opstajemo toliko dugo. Odluke o smjeru u kojem će ići sezona donosimo timski, a zatim kuriramo program u odnosu na to koji umjetnici trenutno imaju zapažena izdanja, istaknute setove u drugim klubovima ili festivalima, plus ono što osobno vidimo i čujemo kada posjećujemo druge događaje. Puno radimo i s vanjskim promotorima kojima vjerujemo, kako bismo obogatili i osvježili program.

m: Kako pronaći balans između glazbe koju voliš i stvaraš te one koju želi klupska publika?

K: S vremenom sam naučio apstrahirati svoje osobne afinitete od onoga što znam da je dobro za klub i same funkcionalnosti glazbe koju bi on trebao imati u tom eko sustavu. Naravno, vidim da svaki umjetnik kojeg dovedemo ima nešto što će ostaviti trag u našem prostoru i u korespondenciji s određenom publikom. Jedna večer ne mora biti glazbeno savršena, ali taj amalgam raznih utjecaja i umjetničkih izričaja je ono što u konačnici daje opću sliku nečeg uzbudljivog, čudnog i nesvakidašnjeg, što želimo da publika zadrži kao osjećaj i sjećanje na to prostor.

m: Jesi li zadovoljan trenutnim stanjem na sceni u Srbiji? Ima li dovoljno kvalitete, ali i publike i prostora za partyje?

K: Iskreno, mislim da je scena sada raznolikija nego ikada. Najbolji umjetnici starije generacije i dalje su vrlo aktivni, neki više nego prije, a svjedoci smo priljeva vrlo kvalitetne, raznolike i što je najvažnije vrlo autentične mlade generacije. Publika bi uvijek bila dobra da je ima više, ali to je malo kompleksnije pitanje kulturne politike grada, države itd. Ruska emigracija je dosta utjecala na širenje scene u svim aspektima, što samo po sebi vidim kao vrlo pozitivno, no s druge strane došlo je do velike financijske inflacije koja je destabilizirala tržište. Kao i uvijek, neka se mjesta otvaraju, a neka zatvaraju, no lijepo je vidjeti otvaranje novih klubova poput KC Živa, s iznimno zanimljivim i eksperimentalnim programom, te vrlo živom kulturom barova koja je trenutno na vrhuncu.

m: Pratiš li scenu u Hrvatskoj? Možeš li je usporediti sa srpskom?

K: Mislim da je scena u Hrvatskoj puno više decentralizirana nego u Srbiji. Naravno, tome puno doprinosi primorska festivalska industrija, ali pametnim djelovanjem to se svakako može dobro kanalizirati i iskoristiti. Decentralizacija donosi i specifičnosti pojedinih regija i urbanih sredina, a kakav se zvuk njeguje u Puli, kakav u Rijeci, Splitu, a kakav u Osijeku, svjedočimo još od bivše Jugoslavije. Naravno, pratimo scenu i koristimo priliku da što češće ugostimo hrvatske umjetnike, gdje je u posljednje vrijeme Maja Pa česta gošća naših Mračnih večeri. Tu je naravno i naš dragi Felver.

m: U Zagrebu preuzimaš jednu pozornicu zajedno s Tadi. Kakvom se iskustvu možemo nadati?

K: U clubbingu je uvijek nezahvalno prognozirati. Pokušat ćemo biti dobar kontrapunkt glavnoj pozornici, pružiti publici malo mirniju, ali i eksperimentalniju atmosferu. To je na nekoj meta razini, a onda na našoj mikro b2b razini imamo još jedan dijalektički narativ u kojemu zadnje vrijeme jako uživamo kad sviramo zajedno. Izričaji su nam dosta različiti, ali na neki svojstven način kompatibilni i nadam se da će i publika uživati u ovoj cjelovečernjoj glazbenoj atmosferi.

Proljetna epizoda Planet srijede okuplja uzbudljiva i aktualna imena berlinske i beogradske scene, a osim Kӣra i Tadi nastupaju glasoviti izraelski DJ s rezidencijom u Berghainu Roi Perez, gruzijska atrakcija s berlinskom adresom Salome, njemačka trans DJ-ica turskih korijena Bashkka te kuratori ovog izdanja Tijana T i Felver.