Search Show Menu
Home Latest News Menu
Dodaci

Iz arhiva: Povratak Massive Attacka

Vraćamo se u '98 s intervjuom koji puno otkriva

  • Mixmag Adria
  • 12 January 2018

Postoje tri različita karaktera iza najkul, najutjecajnijeg britanskog plesnog izvođača. Jedan hip hopom opsjednut b-boy. Jedan DJ koji priznaje da su osuđivali odabir tenisica jedan drugome jednako grubo kao i glazbu. A treći? Ponovno je cijelu noć budan, zbog čega je njihov novi album 'Mezzanine' smješten u paranoidnim satima između noći i jutra. Je li ovo Massive Attackov intervju koji najviše otkriva do sada?

Massiveov 3D uzima istraživački gutljaj iz svoje čaše Martinia i zdrobljenih jagoda - 'Čovječe, ovo je ludo'", oduševleno govori i kreće objašnjavati naslov Mezzanine. "To je onaj posebni dio dana kad se osjećaj noći prije pretvara u osjećaj jutra nakon, budan si i s nekim si i samo ste vas dvoje protiv Svijeta. Ta ideja reflektira mene, moj način života."

S obzirom da si ti Mixmagov čitatelj, možda si se našao u takvoj situaciji. Povratak kući iz kluba tijekom sivila zore. Svega je previše, i nema šanse da zaspiš. I nemaš što drugo nego sjesti i buljiti u ništa. Gledati zrak kako se kreće. Pokušati ignorirati taj spori, jezivi, neimenovni strah.

U hotelskoj sobi u Londonu, Grant Marshall, Daddy G iz Massive Attacka se smije. "Mezzanine? Mislim da D provodi pola svojeg života u njemu. Mislim da ni ne zna jel dolazi ili odlazi."

Za vrijeme Mezzanina, kad si presjeban zaa razgovor ili prenabrijan da bi izgovorio nešto smisleno, jedina stvar koju možeš napravit je prebacit se na glazbu i pričekati da Svijet nestane.

Massive Attack su napravili album samo za vas.

Ovih dana, tri člana Massive Attacka razgovaraju odvojeno. Mushroom tvrdi da to štedi vrijeme. 3D kaže da kad su posljednji put pokušali grupni razgovor gotovo da su se potukli oko relativne vrijednosti Puff Daddyja. Massive Attack se može složiti oko svega, objašnjava ubrzanim zapadnjačkim naglaskom na koji nimalo ne zvuči kao njegov rap glas. Oko svega osim glazbe.

"Zabavljamo se. Doživljavamo svijet zajedno. Super se slažemo, dokle god ne pričamo o glazbi. Čim pričamo o glazbi, posvađamo se."

Uobičajeno do vrhunca dođe u studiu. Njihove pjesme možda klize iz zvučnika, zvukom napušenog, laganog zadovoljstva, ali stvaranje njihovih klasika 'Blue Lines' i nastavka, 'Protection' doživjelo je mnoga neslaganja.

"Ja sam perfekcionist", kaže 3D, "pa je svaki album mala borba. Slušam sva tri albuma i mislim kako su četiri ili pet stvari sranje. intrinzično ih mrzimm, no drugi ih vole" ;

Na 'Mezzanine' trojac je radio odvojeno. "Individualno smo ga snimali, jer smo individualnih umova, " objasnio je.

Rezultati su sumorniji i teži nego išta što je Massive Attack prije napravio. Horace Andyev tužan glas uz zid distorziranih gitara. Brejkovi koji drhte i ruše se u buku. Pjesme o spuštanju i dosadi i odljubljivanju. Radni naslov albuma bio je 'Damaged Goods' jer je "davao takav osjećaj, kao da ima grešku, nije pripadao". I 3D-ovi zvukovi šaptanja su bili hladniji od hladnog. Na nevjerojatnoj 'Group 4', njegov glas je čisto zlo, a prije je zvučao...."...kao dijete?; nasmiješio se. "Samo sam ostario, i to je to. Moj glas je napokon pukao. A možda sam sada samo depresivan gad."

Gitare su ispale iz njihovih live nastupa. Oštri loopovi novi su wave utjecaji 3D-a i Granta, semplovi isčupani od artsy punkera poput Wirea i bristolske Pop Group. No postoji nešto mračnije u srcu 'Mezzanine' od same igre sa zvukom. Prvi put, Massive Attack zvuče prijeteće. 3D odbacuje ideju "pop zvijezda zaključanih u studiju, u sparingu sa vragom" kao klišej, ali osjeti se da je 'Mezzanine' napravljen uz tmurnu pozadinu. Priča o "morbidnim mislima", disfunkcionalnim vezama unutar i van grupe.

"Sada postoji manje stabilnosti. Nikad ne znaš što ćeš raditi za mjeseca dana, kako ćeš se uklopiti, kako će na tvoje raspoloženje utjecati rad u studiu. Veze pate zbog toga. U studiu je prenapeto, preteško, disfuncionalno. Ali to je ljepota toga. Daje nam nešto glazbi. Ne bih htio da je drugačije."

Zaista? Razmišlja na trenutak, zatim se smije.

"Zapravo, to je pomalo gruba izjava..."

"Sjećam se kako sam jednog dana izlazio iz škole, a neki tip je spustio prozor automobila, puštajući najrazličitiju glazbu koju sam ikada čuo. Pomislio sam: "Što je ovo?" Ulovio sam autobus do trgovine Revolver, gdje je jedan veliki, zastrašujući tip radio iza pulta. Otišao sam k njemu i rekao: "Dajte mi nešto ove lude mjuze koju sam upravo čuo!" Nisam čak ni znao kako se to zove. Govorio sam, "Ima lde beatove, lude beatove! "Tip iza pulta vikao je: "Što možemo prodati ovom klincu?" Sredio mi je par electro albuma.

"Svugdje su bili stickeri s tekstom THE WILD BUNCH. Pomislio samo, The Wild Bunch? Jesu li oni povezani s ovom ludom glazbom? Tko su The Wild Binch? Frajer iza pulta se okrenuo i rekao: 'Ja sam The Wild Bunch.'"'

Andrew Vowles – ime Mushroom je došlo kasnije, kad je radio kao pizza majstor - upravo se istovremeno upoznao s hip hopom i Grant Marshallom. Imao je 15 godina, i postao je ovisan: "Radilo se samo o tome kojem dijelu kulture ću se prikloniti. Grafiti? Breaking ili DJing?"

Sljedeću večer, Grant ga je ušuljao u The Dug Out, kliftonski klub gdje su Wild Bunch bili rezidenti ranih 80-ih. Posvojen je kao junior član ekipe. Na ranim fotografijama Wild Buncha izgleda nevjerojatno mlado, pažljivo prateći Granta u odabiru ploča, poput djeteta koji gleda svojeg oca. Tjeskobno se osjeća oko toga što su drugi rekli u svojim intervjuima - "pričao si s drugom dvojicom, i oni su rekli nešto drugačije, zar ne?" - a njegov glas, inače toliko mekan da se jedva razabire na snimci, napuhnuo se ponosom kad je krenuo pričati o njihovim ranim danima.

"Kad smo došli na party ili u klub, bilo nas je šest, svi smo izgledali potpuno ludo," prisjeća se. "Furali smo se na ekstremno odijevanje. Miles je bio kao space age dread, bio je u Japanu, i birao najluđu odjeću. Grant je bio tip od više od 2 metra u zoot odijelu s ogromnim šeširom. D je izgledao kao netko iz Coppola filma iz 70-ih, bijele košulje i proteze sa zalizanom kosom. Claude je bio ludi dread, Nelle je furao najnoviju dizajnersku odjeću a ja sam furao sve iz New Yorka iz tog vremena."

Ako je 3D glas, a Grant starješina, Mushroom je Massive Attackova tiha, sjenovita sila: vreba iza deckova na pozornici, zavaljen iza svojih dizajnerskih sunčanih naočala na omotu 'Blue Lines'. Nikad ne govori puno u intervjuima jer "me uvijek pitaju ista pitanja koja su izvukli iz novinarskog automata." A posebno mrzi frazu 'trip hop'.

"Kad je Wild Bunch krenuo, zvali smo to hip hopom za ljubavnike. Zaboravite trip hop sranja. Nema razlike između onog što Puffy ili Mary J Blige ili Common Sense rade sada i onog što smo mi radili s 'Blue Line', samo nitko nema obraza nazvati njih trip hopom, ogorčeno je kroz bijes rekao. "Bio je samo jedan drzak novinar koji je naš novi album nazvao 'goth hopom'. Jebeno smiješno..."

Zapravo, on misli da je 'Mezzanine' korak unazad od "minskog polja elektroničkog studia" koji je 'Protection' učinio tako glatkim. Tvrdi da nije upućen u Massivov utjecaj na kulturu plesne glazbe 90-ih - "big beat? Što je to? - zato što nikad ne čita novine i jer je Bristol izoliran od ostatka Engleske. Zbog te izolacije, kaže, imaju tako oblikovanu opaku lokalnu scenu.

"Na nas nisu utjecali najnoviji trendovi; kad izađeš, nitko te ne udara po leđima i govori, 'Dobar posao, što radiš sljedeće?'. Portishead ima jedan od najraznolikijih stilova glazbe koja je ikad izašla iz ove zemlje. Geoff Barrow je popt anoraka (vrsta jakne), zar ne? Uživa u soundtrackovima 60-ih, boli ga ona stvar, želi raditi ono što m je u glavi. Izolacija m je pomogla u tome. Ili Krust. Taj frajer bi trebao u povijesti biti imenovan kao jedan od vječnih pionir velikana, kao Larry Heard u houseu. Glazba koju on radi je drugačija jer je izoliran u Bristolu."

Deset godina kasnije, i dalje je opsjednt s hip hopo,: "To je prilično opsesivna kltura, kupovati najsvježe tenisice i održavati ih svježima, uvijek željeći najsvježiju, "naj-bumpy" muziku." Pričajući o gostujućim vokalistima, priznaje da bi rado radio s D'Angelom ili Erykaah Badu - "ali mislim da se ostatak ne bi s tim složio". A najveće postignuće Massive Attacka?

"Ostajemo vjerni sebi. "Keeping It Real". Rečeno kao istinski b-boy.

Grant Marshall se smješka. "Ja sam frustriran DJ na kraj priče. Htio sam biti faca DJ, popt Nick Warrena ili Paula Oakenfolda. To je bio jedan od planova prije 7 godina. Htio sam biti Oakie." Planovi su se zametnuli negdje putem. Kratko vrijeme ranih 90-ih bio je Nick Warrenov DJ partner, puštajući trake u klubovima poput legendarnog Nottinghamskog Venusa. Nekoliko godina prije nego se razvila fama oko gostujućeg DJ-a, bio je najuspješniji bristolski DJ: kredibilitet i puna kuća su bili zagarantirani, ako se 'Daddy G' ime pojavilo na flyeru. Zaista, G je uvijek svoje DJ partnere gurao naprijed: prvo zaboravljenog house miksera imena West One, kasnije Nicka Warrena. Ali house "je postao pomalo ljigav za mene, formuliran", pa se koncentrirao na 'Blue Lines'.

Kao DJ nastupa od kasnih 70-ih, počevši s reggaeom, zatim hip hopom, zatim je krenuo Wild Bunch, s kojima je "vrtio sve od punka do James Browna."

Ljudi romantiziraju rane dane Wild Buncha - pisci pišu o njihovom "mitskom kontekstu" - no Grant se sjeća ranih soundclasheva, gdje bi se lokalni mangupi poput Mark Stewarta iz Pop Group "popeli na mikrofon pjevajući farmerske pjesme i totalne opscene stvari s dubokim glasom poput: 'Odjebi, budalo, odjebi!' preko teških Def Jam beatova!"

Nakon godina MC-anja i DJinga, na albumu 'Mezzanine', Grant je preuzeo Trickyinu ulogu Massiveovog drugog vokala. Priznaje da tranzicija nije bila lagana.

"Uvijek sam pisao tekstove, ali nisu bili tako dobri kada bi ih usporedio s onim što 3D radi. Tako je dosta mojih tekstova odretano, jer su bili....sranje, znate. Ali nastupati uživo, to jebeno volim frende. Uvijek postoji ta stvar, duboko u meni, da sam htio biti u bendu i tako se odigrava moja mala fantazija na neki način."

Odigrala se još jedna fantazija: vi ste jedina uspješna britanska hip hop grupa ikad. Svidjelo vam se to ili ne, pokrenuli ste novi žanr s 'Blue Lines'. Da li ikad razmišljaš o utjecaju kojeg je Massive Attack napravio?

Uslijedila je duga pauza. "Iskreno?" upita.

Da, iskreno.

"Da, razmišljam. Vjerujem da smo bili dio jednog pokreta, pokrenuli određen zvuk u Engleskoj. Radilo se o ovome, u Bristolu, bili smo toliko opsjednuti, radilo se o kontroli kvalitete za nas. Od ranih dana, nisi mogao furati krive tenisice ili krive traperice. Bilo je suptilno, ali bilo je iznimno važno. Isto i s glazbom. Na tom prvom albumu, testirali smo jedni druge: 'Jel kužiš? Jel kužiš?' i izašli smo s jebeno kul pločom."

A sada su izašli s novom. Ali postoji još jedna stvar koja muči 3D.

"Jedini kompromis koji smo ikad napravili je izbacivanje 'Attack' iz našeg imena zbog Zaljevskog rate i pritiska kojeg smo dobivali specifično od radio postaja. Bili smo naivni, nismo znali što je ispravna stvar za učiniti, ali smo znali da se radi o kompromis. Bilo je smiješno, besmisleno za sve. Sljedeći dan, čitao sam novine i opet se sve događalo tamo. Mogu zamislit naslov: MASSIVE ATTACK ON IRAQ'; dan prije izlaska albuma. Svi veliki shopovi su se okrenuli i rekli da neće držati album, da je neukusno. Kužite sad, zar ne?"

Samo još jedna od onih misli koje se vrte po vašem umu na Mezzanineu...

Next »
Loading...
Loading...