Search Show Menu
Home Latest News Menu
Dodaci

Jedan, jedini, neponovljivi: 'UNDER CITY RAVE 93'

Damir Cuculić, jedan od organizatora prvog pravog underground rave partija u Hrvata, vodi vas natrag u 1993. godinu kada se u Zagrebu rodila scena elektronske underground glazbe.

  • Lucija Brailo
  • 15 June 2015

Ovih dana na sceni, kako domaćoj, tako i stranoj, more je umjetnika – odličnih, genijalnih, dobrih i malo manje dobrih. Gledaju se nijanse, bitna je prezentacija, biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Kada smo kod pravog mjesta i vremena, a govorimo o elektronskoj sceni, bila bi blasfemija ne govoriti o prvom pravom partiju u Hrvata koji se zbio prije gotovo pune 22 godine.

Naravno, riječ je o jednom, jedinom te, kako se čini, nikad zaboravljenom techno rave spektaklu koji se dogodio 1993. godine u tadašnjoj ratnoj Hrvatskoj, pod nazivom 'Under City Rave' ili 'Gotterdamerung' (sumrak bogova). Štoviše, u to vrijeme organizirati takav party, 'težak' tadašnjih 20 tisuća njemačkih maraka, bilo je nešto što se do tada nije nikada dogodilo. Još interesantnije, sav prihod od partija išao je u dobrotvorne svrhe. No, tu tek počinje priča o legendarnom 'Under City Rave'-u 93'. Razgovarali smo s Damirom Cuculićem, jednim od organizatora koji nam je približio kako je taj event izgledao te ispričao neke pojedinosti koje malo tko zna.

Razgovarala: Lucija Brailo

[Foto:Vedran Semenić]

Scena u povojima

Ono što je predhodilo velikom 'Under City Rave'-u nije bilo značajno, no istina je da je scena bila u začetku i da je postojao trud da se nešto organizira te da se krene u izgradnju scene.

„To su bili počeci 90-ih godina, scena u Zagrebu je bila tek u začetku. Održavali su se neki manji partiji, navodno je prvi party bio u KSET-u. Taj neki underground elektronski techno, još nije ni imalo svoje ime, a Dinko Bažadona i ja smo počeli u Gjuri raditi 'Extravaganza' partije srijedom koji su super išli. Bilo je nešto i u Aquariusu, ali velikih stvari nije uopće bilo. Sve je to bilo na bazi od par stotina ljudi.", govori Damir Cuculić.

U to su vrijeme, kako kaže Cuculić, on i Irena Šćurić imali emisiju 'Top DJ Mag' s kojom su krenuli 1992. godine, a u međuvremenu su odlazili i u inozemstvo, uspostavljali kontakte s DJ-ima te radili intervjue s njima. Hip-hop i elektronska glazba je već u svijetu uzela maha, no u Hrvatskoj je još uvijek sve bilo u povojima. Tako je ekipa malo, pomalo došla na ideju kako je vrijeme da se u Hrvatskoj organizira jedan malo veći event. Ono što se od te ideje izrodilo, nitko od njih, a niti nitko od tada malobrojne publike nije očekivao.

„Ustvari, dogodila se neka čudna stvar, da su moja dva poznanika, Dražen Grubišić i Nedjeljko Mikac koji su konceptualni umjetnici i koji su se bavili kiparstvom i slikarstvom imali tada svoj multimedijalni projekt koji se zvao 'Grubi Mix Labyrinth'. Njihova je ideja bila napraviti mulimedijalni projekt koji bi se na neki način spojio s tadašnjom elektronskom glazbom i rave partijima koji su se vani održavali."

Rađanje ideje

U to su vrijeme upoznali i Matu Galića koji je inače bio naših korijena, no odrastao u Njemačkoj. Bio je poznat i isfuran DJ, a na glazbenoj televiziji Viva imao je i svoju house emisiju. I tako je krenulo.

„Kada je pala ideja da se radi event u Tunelu, skužili smo da moramo imati neko zvučno ime iz vani, iako je tada u Hrvatskoj sve skupa bilo možda desetak DJ-eva. Trebali smo ga moći i platiti, pa smo odlučili i neke sponzore nabaviti. Nije nam bilo do zarade, radili smo to jer smo htjeli Zagrebu pokazati kako se to radi. Ja sam radio line-up, Irena je također bila uključena, a Dinko je sredio tu ekipu iz Londona, DJ Beamisha, MC Vitamin K, URO MC te Cybertron X. Prostor u Tunelu nam je ustupio Muzej suvremene umjetnosti, to je ludo bilo skroz. Mate Galić kada je došao nije mogao vjerovati. Rekao je da niti u Berlinu, niti u cijeloj Njemačkoj ne bi mogli takav prostor dobiti na korištenje.", prisjeća se Cuculić organizacije.

Neponovljiva lokacija

Inače, Tunel Grič u kojem je bio organiziran 'UCR' je u doslovnom smislu riječi, tunel. Dugačak je nekoliko stotina metara, a vodi od Mesničke do Radićeve ulice. Točnije, ulaz se nalazi ispod stepenica kojima se ide na Stross. To su u biti katakombe koje su služile kao atomsko sklonište i sklonište u slučaju uzbuna, kojih tih dana nije nedostajalo. Ekipi je to poslužilo kao nekakva metafora - sklonište koje je služilo samo godinu dana prije za skrivanje od zračnih napada, sada je postalo mjesto gdje se ljudi dolaze zabavljati.

„Postavili smo umjetničke instalacije obasjane svijetlom, a sve je bilo začinjeno elektronskom glazbom. U to je vrijeme još uvijek službeno bio rat u Hrvatskoj, sirene su još uredno zavijale, a velika je stvar bila što smo imali podršku Mtv-a. Onda je to bila najjača glazbena televizija na svijetu, a imali su specijalizirane emisije za underground elektronsku glazbu. Bili smo na Mtv news, a došao je i njihov snimatelj. Lik koji nam je sredio tu cijelu ekipu iz Engleske koja je nastupala bio je vanjski suradnik Mixmag časopisa i Dinkov prijatelj, Kirk Field."

Neviđen hype i ludilo u Mesničkoj ulici

S obzirom na tadašnju scenu u Zagrebu, očekivali su da će se najviše pojaviti između 400 i 500 ljudi, a na kraju se u Mesničkoj ulici pojavilo čak 3000 ljudi. Ulica je bila doslovno zakrčena, a ni približan broj ljudi koji se pojavio nije imao šanse ući u Tunel. Ući je uspjelo tek 1000 ili 1500 ljudi jer fizički više jednostavno nije moglo stati, a nedostajalo je i zraka.

„To smo tek kasnije skužili, no imali smo suludu sreću da se nikom nije ništa dogodilo. Što se tiče infrastrukture, taj prostor uopće nije bio pogodan za to. Amaterski smo uz sponzorstvo to organizirali, pa smo planirali od šankova i karata uzeti neki honorar i dati ga u dobrotvorne svrhe. Na kraju se više nije znalo ni tko pije, ni tko plaća jer je na kraju došlo, po mojoj procjeni, oko 3000 ljudi. Mi smo karte tiskali u vrlo jednostavnom formatu, bile su crno-bijele, a bile su i vrlo povoljne, mislim 20, 30 tadašnjih dinara. Odjednom se pojavila hrpa ulaznica. Ekipa koja je doma imala fotokopirne aparate ili printere,masovno ih je kopirala, to se pročulo i netko je usred noći počeo štampati te ulaznice. Bio je kaos, nije se više znalo tko je kupio kartu u pretprodaji, a tko fotokopirao ili nabavio. Redari su to uspjeli malo smiriti i na koncu je dio ljudi morao otići. Vikali smo da nema mjesta, ni zraka. Vlaga je bila milijun posto, sjećam se da se Zippo upaljač nije mogao upaliti. Pokušavali smo propuh napraviti od Mesničke do Radićeve da se malo provjetri. U jednom trenutku je od kondenzacije i vlage sa stropa doslovno kiša počela padati, to je sve padalo po opremi. Netko je onda usred noći dofurao najlon da se sve to prekrije. Napravili smo improvizirani krov preko opreme. Rasvjeta je u tom tunelu funkcionirala kao kod kuće, najobičniji prekidači koji su bili ugašeni jer smo imali namještene vlastite light instalacije. U jednom trenutku se netko valjda naslonio leđima na zid, na prekidač i u cijeloj toj takvoj atmosferi upalio svjetlo. To je bio šok, škvadra je počela zviždati. Problem je bio što nismo u tom trenutku mogli pronaći taj prekidač. Sjećam se da sam uzeo mikrofon i derao se: 'ugasi ta jebena svjetla, nađi taj jebeni prekidač'. I netko je fakat našao i ugasio svjetlo. Na podu se na kraju prašina pretvorila u blato, ekipa je ujutro kada se sve završilo, oko 8, bila u blatu do gležnjeva. After party je bio u Aquariusu gdje se svo to blato prenijelo iz Tunela.", prisjeća se Cuculić atmosfere.

"UCR je legenda, nek' ostane tamo gdje mu je mjesto!"

'Under City Rave' se održao 30. listopada, 1993. godine, dan prije Svih Svetih. Ljudi su masovno zvali policiju zbog buke i remećenja javnog reda i mira, što i nije čudno s obzirom da je Mesničku ulicu u centru grada zakrčilo nekoliko tisuća ljudi usred noći. Osobito je to bilo neočekivano i čudno za ratno vrijeme kada se tako masovni eventi nisu organizirali.

„I zaista, do Ilice i sve okolo je tutnjalo od basseva. Mislim da ljudi u krugu od pola kilometra nisu mogli spavati uopće. Irena se tu pokazala, svaka joj čast. Mislim da je nekoliko puta trčala na Zrinjevac. Doslovce je klečala na koljenima pred načelnikom i preklinjala ga da ne prekidaju party. Govorila je policiji kako je ovo reklama za Hrvatsku, prvi put su nakon rata stranci došli, Englezi, Nijemci. Mtv nas snima, slike će ići u svijet, nemojte ovo prekidati jer se vjerojatno nikad više neće ponoviti. I nekako, ne znam kako, pustili su nas.", priča Cuculić koji se prisjeća i kako je kao poseban gost bio najavljen i pokojni Dino Dvornik koji je u to vrijeme bio vrlo popularan, no više se nitko ne može sjetiti je li uopće nastupio. Kaže kako je to ostala enigma do današnjeg dana.

Govori i kako je scenu tada i danas nemoguće uspoređivati te da je možda pola ljudi, koji su došli u Tunel, znalo na što su došli. Nastupili su i slovenski Random Logic, Mate Galić koji je nastupao i na 'Maydayu', tadašnjem najvećem rave festivalu u Europi, koji je imao 15-20 tisuća posjetitelja.

„Mnogi su vjerojatno tada prvi put i čuli tu mjuzu, doživjeli nekakve svjetlosne efekte u takvom prostoru. Sound je bio odličan, to je ustvari bio prvi underground, počeci techno glazbe. To je event koji će ostati upisan u povijesti hrvatske urbane techno rave scene. To se ne može niti opisati dovoljno dobro, morao si biti tamo da to doživiš. HTV je bio s dvije emisije, Hit Depo je došao, ja sam snimao za svoju emisiju, Mtv je snimao, Hamed je imao emisiju Stil života. Ljudi su bili pozitivno šokirani i oduševljeni. Takav party se više ne može ponoviti, to je bio takav splet okolnosti. Ne može se usporediti s današnjima, ovo danas je industrija. Svi festivali idu po nekoj špranci, kopiraju jedni druge, sve se vrti oko 100 istih DJ-a, milijuni svega u igri, tako da je to neusporedivo." zaključuje Cuculić te dodaje da mu je to bio najdraži party ikad koji se više nikada ne može ponoviti te za kojeg je i Kirk Field iz Mixmaga, koji mu je prisustvovao, rekao:

„Nemojte više pokušavati to napraviti, UCR je legenda, nek' ostane tamo gdje mu je mjesto!"

Load the next article...
Loading...
Loading...