Search Menu
Home Novosti Menu
Intervjui

Klub Trezor – sigurna destinacija za sarajevski clubbing

Razgovarali smo s Edibom Dautovićem, DJ-em i menadžerom kluba koji potiče sarajevsku elektroničku scenu

  • Adnan nanE Čalkić I Foto: Tarik Zlatarević Osigurach i Edibov privatni arhiv
  • 9 June 2020

Sarajevski klub Trezor je otvorio svoja vrata prije dvije godine. S obzirom na manjak klubova ovog profila, bio je pravo osvježenje. Menadžment Trezora je ugostio velika imena svjetske elektronske scene kao što su Rieinier Zonneveld, Guy Mantzur, Danny Howells, Cosmic Boys, Moonwalk, Petar Dundov, Citizen Kain, Steve Bicknell, Keith Carnal... Usput su sarađivali i sa lokalnim promotorima i dali priliku nadolazećim mladim nadama da puštaju muziku pred publikom. Sigurno je da je globalna pandemija poremetila i njihovo poslovanje i sada, gledano sa ove pozicije, niko ne zna kako dalje ili dokle dalje, kada je underground kultura u pitanju uopće. O ovome, ali i o svemu drugom razgovarao sam sa Edibom Dautovićem, poznatijim kao DJ Edib D, travničaninom sa sarajevskom adresom koji je zadnjih godina veoma aktivan na lokalnoj DJ sceni.

Edib D

m: Otkud kao DJ u menadžerskim vodama. U ovom konkretnom slučaju, kako si se usudio raditi klub, jer kao DJ, sigurno znaš kakva je generalno situacija sa ovom ekskluzivnom vrstom ugostiteljstva. Ipak je to noćni rad, prezahtjevan u odnosu na prosječnu platežnu moć jednog klubera ili kluberke.

ED: Pa mogu reći da je bilo poprilično neplanski. Ja sam u Trezoru prvenstveno nastupao i sa svojom dance.more.sleep.later ekipom organizovao evente i, moram priznati, da su nam eventi bili veoma uspješni. Zbog tih dobro odrađenih evenata, ljudi koji su vodili Trezor su mi ponudili da im se pridružim i u tom menadžerskom smislu. I eto, prošlo je dobro, tako da sam još tu. Moram napomenuti da sam, iako je ovo bilo neplanski, dugo vremena razmišljao o klubu koji bih napravio po nekim svojim željama. Imao sam i neka prethodna iskustva, bio sam resident DJ u nekim drugim sarajevskim klubovima, tako da sam imao dosta uvida i u taj dio priče. Ipak moram napomenuti da bi se teško u sve ovo upustio da nije bilo prijatelja sa kojima sam od ranije sarađivao i koji su mi puno pomogli. Posebno u ovom ugostiteljskom dijelu, koji ja ne bih bio sposoban voditi bez mog dugogodišnjeg prijatelja i saradnika Tarika Alikadića, koji je mag u tim stvarima Zahvaljujući njegovom radu, ja sam imao vremena da se posvetim programskom dijelu. Pored toga, on je uključen i u sve ostalo oko kluba i mnoge odluke ne bih donio, ili bi ih pogrešno donio da nije bilo njegovog savjeta. Moram spomenuti i gospodina koji je vlasnik prostora u kojem se klub nalazi. Njegovo ime neću spominjati, ali moram reći da je svojim savjetima, konkretnim dijelima i pokazanim razumijevanjem uveliko doprinjeo da napravimo dobar i uspješan klub.

m: Na dosadašnjem putovanju ste ugostili puno imena svjetske scene, koji umjetnik te je fascinirao? Također, pamtiš li trenutke kad te publika fascinirala?

ED: Ugostili smo stvarno ogroman broj imena. Naš princip rada je takav da jedan dio evenata organizujemo mi, dok drugi dio evenata organizuju ekipe promotora sa kojima surađujemo. Neke od ekipa su Decibel, Mucha Lucha, minimalism Records, Nasty Grooves, FM JAM... tako da smo imali priliku poslušati brojna sjajna imena domaće, regionalne i svjetske muzičke scene. Ja sam kroz dugogodišnje partijanje poslušao stvarno ogroman broj velikih i ozbiljnih imena i nastupao sam sa mnogim, tako da me nije lako fascinirati. Izdvojiću nastup Reiniera Zonnevelda, kojeg sam pokušavao bookirati skoro 2 godine, koji je radio svoj Live Act i koji je bio savršen. Također bih spomenuo nastup legendarnog Danny Howellsa, koji je poznat po nevjerovatnoj tehnici miksanja, koju je još jednom pokazao u Trezoru. Iskreno, ostao sam zapanjen šta čovjek radi na dva playera :) Što se tiče publike u Trezoru, fasciniraju me često, ne bih ništa posebno izdvajao.

Reinier Zonneveld u Trezoru

m: Već si dugo vremena prisutan na lokalnoj sceni... Šta se promijenilo u odnosu na vrijeme kada si počinjao? Je li publika malo “nadošla”?

ED: Joj teško i nezahvalno pitanje. Promijenilo se mnogo toga od vremena kada sam počinjao (2004. godine). Prije svega, puno je više muzike a, nažalost, kvantitet često obara kvalitet. Neću da kažem da danas nema kvaliteta, ali dovoljno je spomenuti da većina tih nekih legendarnih, antologijskih stvari je iz vremena od prije 15-20 godina. Bude dobre nove muzike, ali čini mi se da je malo njih koje će se pamtiti godinama poslije, kao npr. “Jaguar”, “The Bells”, “Man With The Red Face” itd. Promijenila se i količina evenata, u smislu da je danas puno jednostavnije i lakše otići na nastup nekoga koga gotiviš, iz prostog razloga što ta neka velika imena puno više dolaze na ove prostore. U to neko vrijeme kada sam ja počinjao uglavnom se moralo ići u susjedne države, i termin kada taj neko dolazi se nije smio propustiti, jer je bilo veliko pitanje kada će opet. Danas samo u Hrvatskoj imate pet, šest velikih festivala sa najpoznatijim svjetskim imenima, isto tako i u Srbiji, a i u BiH su sve češća ta neka velika gostovanja. Što se tiče publike, barem ove u BiH, nadolazi to, ali može još i u kvalitativnom, a posebno u kvantitativnom smislu. Naši brojevi posjeta se ne mogu porediti sa brojevima susjednih zemalja. Kod nas je jako teško dovesti 2000 ljudi na event, a samim time je i jako teško praviti neke veće evente. Mislim da tu ključnu ulogu trebaju odigrati klubovi, jer publika se stvara na malim klubskim eventima, veliki festivali su nadogradnja klubske scene. A nažalost u BiH je jako malo klubova.

m: Klub Trezor je također rasadnik mladih DJ-eva. Kako to funkcionira i ima li nada i nadica?

ED: Na taj dio sam posebno ponosan, što smo ciljano dali priliku zaista velikom broju mladih ljudi, koji inače nisu imali puno prostora za nastupe. Tu je slična situacija kao i sa traženjem posla, svi traže neko iskustvo, a kako doći do iskustva ako ne nastupaš. Tako da sam ja odlučio da stvorim dosta prostora mladim ljudima, da im dadnem priliku da dijele pult sa ozbiljnim imenima, ali često sam pravio evente na kojima su nastupali samo mladi ljudi. Također, mislim da sam zaslužan za popularizaciju ženskih DJ-eva, jer sam na tome posebno radio. Sve ovo dosta dobro funkcioniše tako da se ukazalo par super mladih ljudi, pravih nada i nadica. Spomenut ću moje drage kolegice i sjajne DJ-ice Marlu Felis, Nadju Si i S.Elle za koje moram reći da su u Trezoru izgradile ozbiljnu reputaciju, zatim Dawuda za kojeg odgovorno tvrdim da je najbolji deep house DJ u državi, mladog techno DJ-a Indusa koji je poslije svega dva, tri nastupa privukao veliku pažnju. Iskoristit ću priliku i najaviti skore nastupe novog DJ dvojca radnog naziva Tic - Tac, sa kojim već dugo radim i za koji sam siguran da će biti dobro prihvaćen. Naravno uvijek ima prostora za napredak, ali ono što je meni najvažnije da su svi oni prije svega super ljudi i prijatelji sa kojima je lako i ugodno raditi, jer to je glavni preduslov za bilo kakvu saradnju.

m: Eh sad ono omiljeno pitanje kako je bilo prije pandemije, koji događaji su otkazani i šta će se dalje dešavati.

ED: Prije pandemije situacija u klubu je bila stvarno dobra. Radili smo odlično, imali jako puno evenata, sve više ekipa je izražavalo želju za saradnjom. Onda je došla korona i restartovala nas sve. Otkazani su nam brojni već dogovoreni eventi kao npr. The SPARK Showcase, dvodnevni techno festival, zatim nastupi Darie Kolosove, Chrisa Chambersa, minimalism Records label night... Pandemija je nastupila sredinom marta, mi smo već tada imali dogovorene evente do kraja aprila, ali sve je stalo. Šta će se dalje dešavati teško je predvidjeti, ali nažalost moram reći da nisam veliki optimista s obzirom na brojna ograničenja koja se spominju. Ali mi ćemo zapeti maksimalno kako bismo održali klub, a vrijeme će pokazati koliko će to biti dovoljno.

m: Da li je grad u vrijeme ove korone dao neku podršku klubu, ili vas na bilo koji način pitao kako se snalazite u tim teškim trenucima?

ED: Hahaha od podrške smo dobili odgodu plaćanja računa koji su uredno dolazili iako klub nije radio. Naravno računi se moraju platiti ali, eto, pričekaće nas mjesec dva. Niko nas ništa nije pitao, nikoga ništa i ne zanima. Gradu je sasvim svejedno da li ćemo postojati, iako smo klub koji u jednoj noći zaposli i plati i po 15-20 ljudi, od konobara, šankera, securitya, muzičara. Sreća pa nisam ništa ni očekivao, samim time nisam se ni razočarao.

m: Šta ste radili u protekla dva mjeseca u praznom klubu.

ED: U protekla dva mjeseca smo u klubu radili svašta. Sređivali smo klub, doveli smo super talentovane momke iz sarajevske Obojene Klape koji su svojim crtežima osvježili klub i dali mu jednu novu dimenziju. Popravili smo Sound system, do kojeg ja jako puno držim. Također, u klubu su se snimali miksevi, neke mlade nade su vježbale DJing, a ja sam pomalo održavao DJ formu i miksao muziku samom sebi.

m: Šta misliš kako će sada izgledati clubing nakon ove male dvomjesečne pauze.

ED: Trenutno, nisam pretjerani optimista. Clubbing je forma zabave koja podrazumijeva puno slobode i malo pravila, a ovo novo postepidemijsko vrijeme je suprotnost upravo tome, jer nameće brojna pravila i ograničenja i samim time sužava slobode. Ja nisam za ove neke alternativne forme clubbinga, tipa clubbing u autima, i ne mislim da je to tako održivo. Da je clubbing trebao biti u autima, ne bi nam trebala pandemija da nam to pokaže. Nažalost, aktuelne vlasti clubbing i industrija zabave ne zanima previše, pa se s te strane nemamo čemu nadati. S druge strane, ionako slaba platežna moć clubbera će biti još slabija. Mišljenja sam da nakon pauze treba što više forsirati domaće snage, posebno one mlade, i tako praviti temelje za neki budući, bolji clubbing. Mi ćemo nastaviti raditi i truditi se, a ja sam siguran da svaki ozbiljan rad i trud daje rezultate.

Next Page
Loading...
Loading...