Search Show Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Larry Heard - deep house pionir koji je zauvijek promijenio plesnu glazbu

Razgovor s jednom od house ikona

  • Mixmag Adria
  • 23 August 2017

Pioniri slave utjecajne karijere istinskih umjetnika vizionara. Slijedi: Larry Heard

Danas smo već tridesetak godina u ovoj stvari koju nazivamo house glazba, u glazbenom pokretu koji je postao mnogo više od "Disco's Revenge" (citat Godfather, Frankie Knuckles). I kao što je to slučaj sa svim povijesnim glazbenim scenama, tako su i njeni počeci ispričani i prepričani, razlagani i ponovno ispitivani kako bi se kreiralo nešto pouput glazbenog kanona. Svi znamo da je Knuckles Godfather, a Ron Hardy glazbeni kavalir znanstvenik, Trax je etiketa koja nam je podarila 'Your Love', 'Move Your Body' i 'Acid Tracks', dok je Chicago grad koji je toliko njegovao ovu radikalnu kreativnost.

Ali čak i s iznimno važnim doprinosom glazbenim počecima (uključujući pjesmu koja se smatra zaslužnom za pokretanje čitavog pod-žanra) priča Larryja Hearda još uvijek je pomalo tajanstvena. Ne poričemo njegov utjecaj na dance glazbu, ali nemamo tu jasnu izgradnju lika, koju pripisujemo svakoj drugoj 'legendi' u ovoj igri. Odmah vam to može biti jasno čim počnete razgovarati s Heardom, koji uvijek pusti glazbu da govori umjesto njega. Blago rečeno, on je nevjerojatno skroman. Glazba je glazba. On to čini, voli, i nada se da će i drugi uživati, što svakako čine.

Rođen u južnom dijelu Chicaga, Heard je razvio nezasitnu glad za glazbom još u mladenačkoj dobi, neprestano tražeći od roditelja da ga povedu sa sobom u muzičke dućane. Zahvaljujući tome što su posjedovali klavir u kući nije ni bio samo pasivni slušatelj glazbe, pravio je prelaze svirajući gitaru, bas gitaru, a potom i bubnjeve, i to u cover bendovima, prije nego što ga prijatelj iz benda upoznao s sintesajzerima. Njegovo prvo izdanje bila je 'Mystery Of Love' iz 1985. Možete li to vjerovati? Jedan od konstruktivnih blokova house glazbe i pjesma koju je semplirao nitko drugi nego Kanye West, bila je uvod njegovog pseudonima Mr Fingers. Uslijedio je EP 'Washing Machine' koji je uključivao 'Can You Feel It', traku koja i danas nadahnjuje kako mlade tako i stare producente. Bio je to ozbiljan kroše.

Udruživši snage s pjevačem Robertom Owensom i kolegom Ronom Wilsonom u formiranju Fingers Inc, Heard je 1988. godine objavio epohalni album 'Another Side'. To je bio trenutak preokreta, koji je mogao biti početak grupe predodređene za velike stvari. Glazba je bila revolucionarna i otkačena. Naslovnica albuma im je pružila vizualni identitet na sličan način kako su se pop zvijezde prodavale u to vrijeme. Ali to je bio jedini album koji su objavili i Heard se okrenuo drugim projektima. Zatim je došao 'Introduction' 1992. godine i to pod pseudonimom Mr Fingers, da bi tek 1994. godine objavio glazbu pod vlastitim imenom i to LP 'Scenarios Not Songs, Volume One'. Jasno je da mu sjaj reflektora nikada nije bio važan, a Heardova plodna radna etika očitovala se u jedinoj važnoj stvari - glazbi koju nikad nije ograničio na samo jedan glazbeni stil unatoč tome što je prozvan izumiteljem deep housea.

Tijekom devedesetih prošlog i početkom novog stoljeća, Heard je nastavio s inovacijama. Stvorio je nove pseudonime, nastavio surađivati i producirati pjesme koje su vrvjele emocijama i groove ritmom ('Burning' i 'Missing You' vam odmah padaju na pamet). 2012. se povukao s turneje usljed oštećenja ušiju, bila je to odluka koja mu je donijela napredak, ali se prošle godine vratio nastupima uživo, uz najavljene i zakazane nastupe i ove godine. Također je najavio novi album koji izlazi sljedeće godine, prvi nakon 'Loose Fingers (filmska glazba za The Duality Double-Play)' iz 2005. godine.

Imali smo priliku popričati s Larryjem Heardom prije njegovog debjia na Dekmantelu, festivalu koji je uvijek slavio kreativnost i inovativnost glazbe.

Negdje sam pročitao da si samo pokušavao raditi disco ali da je nekako pogrešno ispao, je li to istina?

Kada to ne radite s proračunom Giorgio Morodera, onda će to zvučati drugačije i više osnovno. Mislim da se radi o sirovom ukusu produkcija u Chicagu i Detroitu, jer nitko nije imao pristup ultra modernim studijima i najsuvremenijoj opremi, pa je tamo sve bilo ispunjeno velikom domišljatošću.

Imaš iskustvo u nastupima s bendovima u Chicagu. Kada si poželjeo sam stvarati glazbu?

Odrastao sam s klavirom u našem kućanstvu, tako da smo uvijek prebirali po njegovim tipkama. Onda su se pojavili sintesajzeri, ali zapravo nisam vidio niti jedan pred sobom sve do sedamdesetih godina kad sam počeo svirati u bendovima, i to kada bi pijanista pred sobom imao sintesajzer. To je bio moj najbliži kontakt sa njima, mogao sam ih dodirnuti i vidjeti što oni zaista mogu. Tako da sam se zainteresirao. No, nakon što sam napustio posljednji bend u kojem sam bio, a to je bilo oko '83., počeo sam štedjeti da kupim sintesajzer.

Tijekom karijere pratio te je opis da si 'pravi umjetnik', donio si jazz i soul glazbi koju su napravili strojevi. Misliš li da je to istina?

Moja prošlost i nastupi sa soul i funk bendovima u velikoj mjeri su prožeti soul glazbom, pa je možda to razlog tog bliskog iskustva. To je više nego samo slušanje, to je involviranost: sviranje pjesama kao što su Cameo, Confunkshun, Earth, Wind and Fire u cover bendovima.

Koji su to instrumenti, iz tih ranih faza, za koje imaš osjećaj da si najviše iskoristio?

Pa i nisam ih imao baš toliko. Počeo sam sa Roland Jupiterom 6, imao sam DX7, i Roland TR707 to je sve što sam imao, tako da sam morao iskoristiti najbolje od njih.

Koje od tih ranih traka poput 'Another Side', 'Mystery Of Love' i 'Can You Feel It' su napravljene samo s tim instrumentima?

Za 'Can You Feel It' koristio sam Jupiter 6 i 707, i to je to. Dok za mnoge od njih, među njima 'Mystery Of Love' i 'I'm Strong', to su bili DX7 i Jupiter 6. Svaka pjesma je napravljena sa onim što sam imao na raspolaganju u to vrijeme, sve dok nisam uspio ponešto uštedjeti i lagano kupiti više opreme.

Pročitao sam da su te trake nastajale slučajno ili prilično lako. Što znači za tebe činjenica da su te pjesme postale temelj house glazbe?

Pa, to je sjajno! Mislim da krajnja je namjera skladati glazbu ili produkciju, tako da želite da ljudi u njoj uživaju. Pa da, sjajno je da su ljudi tako pozitivno reagirali na nju i da se to nastavilo tijekom godina, prelazeći na mlađe generacije ljudi koji je otkrivaju i uživaju u njoj. To je izvrsno! Nisam mogao poželjeti ništa bolje.

Otkako si objavio te pjesme, što misliš koje su najveće promjene u house glazbi?

Dogodio se preokret u publici, a neki stariji su sada roditelji, bake i djedovi, tako da kao što vidite house je evoluirao kao i sve drugo oko nas. Nije ista grupa ljudi koja radi iste stvari. Čak i časopis za koji radite, prije 20 godina su pratili sasvim drugačiji ljudi. Glazba nije poput izvanzemaljskog oblika života, još ste ljudi sa planete Zemlje koji rade stvari.

Uvijek si imao puno pseudonima, što je to u tom stvaranju pod različitim imenima u čemu toliko uživaš?

Zabavno je! Možete staviti taj alter ego u imena, pripisati ga stvarima. Bio je to samo način praćenja, odnosno kopiranja onoga što je George Clinton počeo.

Parliament-Funkadelic je imao prilično veliki utjecaj na tvoju karijeru, zar ne?

Pa to je bio moj glazbeni odgoj, čak i prije nego što je krenula moja karijera. Moj tata je donio kući Funkadelic album, prvi, s licima koja idu u krugove. Bilo je to 1970. godine, mnogo prije 'Mystery Of Love'. Bilo je to 15 godina slušanja Funkadelic albuma, Parliament albuma i Bride of Funkenstein, Parlet i svih uzgrednih albuma koji su se počeli pojavljivati. Sve sam ih preslušavao. Borio sam se sa starijim bratom oko albuma 'Mothership Connection', „To je moj album, tvoj je izgreban!“ Bila je to obitelj, kobinacija obiteljske i glazbene interakcije.

Vratimo se u sadašnjost, možeš li mi reći nešto o dvostrukom LP-u koji izlazi ove godine? U kojem smjeru ideš s njim?

Mislim da se još uvijek nekako dovodim u red, nakon niza albuma koje sam već objavio. On slijedi prethodne, iako je proteklo razdoblje od nekoliko godina između njih. I dalje mislim da će imati smisla ljudima koji poznaju prvu pjesmu, upravo onima koji su čuli 'Qwazars' i mnogo je voljeli. Čak ne znam ni kako bih ga u potpunosti opisao. Glazba ima način vlastitog opisivanja slušateljima, a njena definicija je različita za različite ljude. Znači, možda možete oslikati sebe u nekom kutu, u nekoj vrsti pretinca, ili ostaviti ljudima da slobodno preslušaju i odluče sami.

Na taj način i slušatelji imaju svoju ulogu u tome, odlučuju da li je to za njih. Jedna osoba može čuti traku i reći "oh, to je deep house" a onda imate argument "ne, to je tech-house!", "ne to je house" to su sve stvari oko kojih ne želim da se zamaram jer jedino što želim je slušati glazbu. Ne želim se upuštati u disertacije i pisati teze o tome zašto ja mislim tako, to je malo pretenciozno. To možete učiniti s 'Songs In The Key Of Life'. Kako volim taj album.

Ima puno ljudi koji smatraju da si ti stvorio deep house. Je li ti stalo do toga? Misliš li da je to istina? Poistovječuješ li se sa žanrovima?

Definitivno bih trebao imati neku ulogu u acid house i deep house glazbi samo zbog toga što se moj osobni stil uklapa tu. Ne zato što sam odlučio da ću napraviti acid house ili deep house. Jednostavno se dogodilo, nekako je kliknulo sve na svoje mjesto, kako za ljude na plesnim podijima, tako i za dečke i djevojke koji se bave DJ-ingom i način na koji će oni glazbu smjestiti u svoje nastupe.

Smatraš li da je novi album za plesne podije ili je mješavina?

Pa to je neka mješavina kako za podije tako i za kuću. Uvijek to pokušavam učiniti, a ne samo biti isključivo underground da nema mjesta za overground. Želite ga učiniti dostupnim. Naravno, imate određenu količinu obveza prema ljudima koji vas prate godinama, ali još uvijek želite taj potencijal da se otvorite novim ljudima koji nikada nisu čuli za vas.

Sadašnja politička klima čini se da je bez presedana za mnoge ljude. Misliš li da je politika uopće ušla u tvoju glazbu?

Više je to nešto kao odmicanje od tih stvari. Opet, to je okretanje nečemu malo umirujućem, neka vrsta terapije, za razliku od argumenata i rasprava, debata i sličnih stvari. To nije ono kakva bi glazba trebala biti. Trebala bi biti ugodna stvar. Možda ako ste na koledžu i pohađate sate glazbe, shvaćam da morate sjediti ispred profesora i raditi slične stvari, ali kao dijete dok sam kupovao 45-ice, posljednja stvar koju sam želio je biti turoban i i depresivan. Željeli ste samo da vam bude zabavno.

Osim ukoliko nije riječ o raspravi s tvojim bratom o tome čija je izgrebana Funkadelic ploča?

Znali smo da je njegova! Samo je pokušavao dobiti moju novu kopiju to je sve! Ali to je što je. Mnogo je stvari povezano s glazbom, pa tako i moji roditelji, a to sam vam već rekao. Sjedio sam u sobi dok su oni svirali, a moj tata je slušao Sarah Vaughana, Count Basie, Sha Na Na, Little Anthony i Imperials. Većina djece ima tendenciju oponašanja roditelja, tako sam ja želio ići sa njima u trgovine ploča i potrošiti svoj novac od užine na neku 45-icu. Tako da postoji i ta obiteljska veza, nije to samo bijeg, to je prihvatanje nečega u čemu oni uživaju. Gdje većinu vremena djeca žele učiniti suprotno, dokazati da su toliko različiti. Želim otići u dućan s vama kako bih mogao gledati okolo i vidjeti što želim kupiti.

Prije godinu dana imao si namjeru objaviti dosta do sada neobjavljene glazbe, ali mini turneja je to stavila na čekanje. Jesu li ti planovi još uvijek aktualni, i da li ćeš plasirati nešto iz svoje opsežne arhive ili neke stare trake?

Da, želim to! Stvar je u tome, ako sam na turneji onda to znači da je sve što je u studiju na čekanju. Tako je to oduvijek, tijekom svih godina nastupanja, kako sam počeo raditi više DJ nasutpa to bi me potpuno okupiralo, pa samim tim izdanja su morala usporiti jer jednostavno nedostaje vremena za sve, pogotovo kada ste daleko. Dakle, to je samo prirodna pojava. Ne možete biti na dva mjesta istodobno. Nije poput Teddy Rileya ili L.A. Reida, i Babyfacea jer oni vjerojatno imaju tim od desetine ljudi. To nije ono kako mi radimo ovdje. Mi smo malena ekipa poput većine ljudi u neovisnom sektoru.

Kad već spomminjemo turneju, da li si uzbuđen?

Da!

Koji su razlozi za povećanjem broja nastupa koje si želio odraditi?

Ljudi su to jednostavno željeli vidjeti. Krenuli smo od Dimensionsa. Jedan od naših prijatelja i poslovnih kolega koji surađuje s festivalom zapravo je predložio to, a to mi tada nije bilo ni na kraj pameti. Ali kad je već to predložio, morao sam provesti neko istraživanje i pogledati o čemu se radi, jer čak i riječi imaju nova značenja kako vrijeme neumitno teče naprijed, pa sam morao doslovno potražiti izvedbu uživo i vidjeti što to znači upravo sada.

Što je za tebe live performans, danas?

Uvijek je bio malo drugačiji, pa sam morao pronaći neke od najnovijih umjetnika koji rade trenutačno, malo zaviriti i pogledati neke snimke na YouTubeu da bih dobio ideju o tome što bi to bilo potrebno.

Od kojih si umjetnika dobili inspiraciju?

Ne mogu se sjetiti, ali mislim da mi je moj menadžer uporno govorio da pogledam Jamie xx i različite tipove slične njemu, njihove nastupe i vizualizacije koje su povezane s njima. Mislim da sam odatle počeo i odlutao dalje.

Tko će činiti tvoj tim tijekom nastupa ove godine?

To ću biti ja i gospodin [Chad] White, a onda imamo tipa koji radi grafiku za nas, njegovo ime je Daniel. To je otprilike to, koliko sam upoznat. U nastup smo izravno uključeni samo ja i Chad koji svira klavijature i pjeva uz trake, to je uglavnom to.

Ovaj serijal podrazumijeva razgovore s pionirima dance glazbe, a ti si oduvijek tako opisivan. Postoji li trenutak u tvojoj karijeri kada si shvatio da su vam prišili tu etiketu?

Mislim da je to krenulo kada su mediji postali svjesniji ekspanzije house / techno scene. Nismo mi ti koji su govorili o tome, više su mediji ti koji su govorili o tim stvarima, jel mi obični ljudi međusobno razgovaramo na taj način? Ne.

Postoji li trenutak u kojem si shvatio ili pomislio: "Mogao bih skladati glazbu ostatak svog života"?

Ne možete stvarno dobiti takav osjećaj jer uvijek postoje usponi i padovi. Ne znate što ćete moći učiniti. Ako to možete učiniti, to je sjajno i zahvalni ste za to, ali ako ne možete, to nije kao da nikad nisam imao drugi posao. Dakle, da, učinite ono što morate učiniti kako biste preživjeli.

Što ti znači kad ljudi govore o tebi kao o pioniru žanra koji je postao tako značajan?

Mislim da je definicija pionira još uvijek ista. Ljudi mogu rano isplivati, biti prvi u onome što se dešava. Mislim da je to točno. Nije to nešto što bismo, Jesse Saunders, Jamie Princip, ili ja mogli reći sjedeći u sobi "Ooo, hajdemo biti pioniri". Ne, nitko to ne čini. Samo radite ono što radite, i ako slučajno postanete pionir, shvatite to kao nešto što se samo dogodi. Tako je to bilo i sa mnom. Nisam ni pomišljao da smo pioniri u nečemu. Naravno da sam znao da su sintisajzeri i ritam mašine novije stvari koje su se uključile u tu glazbenu igru, ali isto tako sam odrastao uz brojne hardcore glazbenike koji nisu htjeli imati ništa s sintesajzerima, ritam mašinama ili bilo kakvom tehnologijom. Postojao je otvoren prostor za one koji su bili zainteresirani, i koji su se htjeli petljati s tim stvarima. To uključuje i nekoga kao što je hardcore glazbenik Herbie Hancock, on je samo prigrlio ono što se događa na polju tehnologije, a ista stvar je i sa Stevie Wonderom. Mnogi su to jednostavno prihvatili, dok su drugi ostali vjerni tradicionalnijem stilu.

Da li je prihvaćanje tehnologije i novih ideja u tvojoj glazbi uvijek bilo važno za tvoju karijeru?

Ne mogu reći da baš razmišljam o tome. Ako naletite na nešto i čini vam se da će biti od pomoći onome što radite, to je ono o čemu razmišljam, praktičnost, to mi slučajno ne znači kupiti svaki novi sintesajzer koji se pojavi na tržištu. Ili da kupujete nove programe samo zato što se pojavio novi program, uvijek ćete uhvatiti sebe kako krećete iznova, jer kada instalirate novi softver morate naučiti kako ga koristiti. Dakle, sve bi bilo kao da svaki put počinjete iznova. Upravo sam dobio neke alate koji rade za mene. Ne moraju biti fancy, niti neka najnovija ili najbolja stvar koju tvrtka nudi. Dovoljno je samo da funkcioniraju.

Poslušajte Larry Heard Pioneers playlistu na YouTubeu ovdje.

Load the next article...
Loading...
Loading...