Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

Maestralno: Patrick Cowley je stvorio konačan remiks hita 'I Feel Love'

Umjetnik iz San Francisca kreirao je najfiniju originalnu obradu pjesme

  • Mixmag Adria
  • 2 July 2017

Iako su mnogo puta rađeni remiksevi i obrade hita 'I Feel Love', postoje samo dvije verzije koje zaista zavrjeđuju pažnju. Prvi je original Pete Bellotte / Giorgio Moroder, koji je produciran 1977. godine. Drugi je remiksirana verzija Patrick Cowleya, producenta iz San Francisca koji je nekoliko godina svirao u Sylvesterovom pratećem bendu. Cowley je započeo karijeru u glazbenoj industriji kao tehničar rasvjete u City Discou u San Franciscu.

Jedne noći, lokalni umjetnik Sylvester, koji je čuo za njegove kućne eksperimente na sintesajzeru, pozvao ga je na sastanak za pjesmu pod nazivom 'Make Me Feel' (Mighty Real) i druge pjesme koje će postati album Step II. Cowley je postao stalni član Sylvesterove grupe i nastavio pisati pjesme za njega, uključujući 'Do You Want to Funk'.

Cowleyeva verzija pjesme 'I Feel Love' napravljena je 1978. godine kao ilegalna snimka. Cowley nije imao pristup Moroderovom originalnom studijskom uratku, pa je bio prisiljen raditi s kopijom singl ploče, što je njegovu verziju učinilo još neobičnijom. Cowleyjeva verzija, dulja od 15 minuta, pretvorila je original u svojevrsno psihodelično ludilo, potaknuto slojevima Cowleyevog sintesajzera koji su naizgled u sukobu sa originalnom minhenskom zapisima na ploči, potpomognuta dodatnim udaraljkama i sotonski pucketavim zamkama.

"Stajao bih tako i promatrao Patrickova ramena dok je radio na tim elektronskim kutijama i pločama, a ja jednostavno nisam imao pojma što je on to radio.", kaže bivši suradnik Lauren Martin. "Ali sada kad i sam radim s elektroničkom opremom, shvaćam da nije imao sekvencer niti MIDI. Činio je to na najteži mogući način: ručno."

Uobičajeni put za najkvalitetnije nelegalne muzičke uratke u disco eri, bila je tvrtka Sunshine Sound iz New Yorka koju je vodio maestralni inženjer Frank Trimarco, sa sjedištem u malom uredu 1650 na Broadwayu – kasnije legendarna diskografska kuća Strictly Rhythm. Sunshine Sound bio je Trimarcova sporedna aktivnost, gotovo hobi. Trimarco je narezivao acetatne ploče za svoje klijente (acetatna ploča je težak, lakirani disk koji se izliže nakon određenog vremena upotrebe), tako da su DJ-evi mogli puštati ekskluzivna izdanja i miksati ih na standardnim mix pultovima. Potom je počeo prodavati male serije najboljih mikseva. Kroz Trimarcovu 'radionicu', prošla je i prvobitna, originalna Cowleyeva verzija. Ubrzo se ka njoj usmjerila pozornost pionirske disco-remix tvrtke Disconet, čija su pretplaćena klijentela bili DJ-evi. U junu 1980. godine, u sklopu izdanja 3, na poziciji 7, epizodna verzija 'I Feel Love' Patrick Cowleya napokon je doživjela svoje vinil – ako ne i glavno izdanje.

Dok je boravio na turneji u Brazilu s Sylvesterovim bendom, Cowley je dobio infekciju uha, što je značilo početak niza bolesti za koje se činilo da im nema kraja. U srpnju 1981. godine New York Times je izvijestio da je 41-godišnjem gay muškarcu, mahom iz New Yorka i San Francisca, dijagnosticirana rijetka vrta kancera tzv. Kaposijev sarkom. Nekoliko mjeseci kasnije Cowley je primljen u bolnicu s upalom pluća.

Teško bolestan, u stvari je umirao od nedijagnosticiranog AIDS-a, uspijeva nekako da ga otpuste iz bolnice, i uz pomoć prijatelja koji su ga odvodili u studio i podupirali jastucima,Cowley snima svoj posljednji album – opskurno remek djelo 'Mind Warp', ali i piše i producira 'Do You Wanna Funk?' za Sylvestera. Dva mjeseca nakon što je osvojio britanske ljestvice, Patrick Cowley umire 12. studenoga 1982. Nažalost, nikada nije vidio visine koje je dosegao njegov remiks hita 'I Feel Love': Casablanca je remix objavila na 12 poziciji, da bi postao klupski hit i sa sljedećim izdanjem stavljen je na sedmo mjesto, nakon čega na britanskim ljestvicama singlova zauzima 21. mjesto i to za manje od mjesec dana nakon njegove smrti.

"Bio je omalen čovjek, prilično divljeg duha, ali izuzetno talentiran", prisjeća se jedan od njegovih suvremenika, Chris Njirich. "Slušao je dvije stvari: Giorgio Morodera (očito) i Quincy Jonesa. Od njih je preuzeo puno zvuka i osjećaja te ih iskombinirao na svoj način."

Load the next article...
Loading...
Loading...