Search Show Menu
Home Latest News Menu
Glazba

Ožujak: 18 albuma koje morate poslušati

Glazba za cijeli mjesec

  • Mixmag Adria
  • 15 March 2017

Album mjeseca

Sampha 'Process' (Young Turks)

Da vas malo pobliže upoznamo sa Samphom. Piše pjesme, producira i vlasnik je nevjerojatnog glasa. Umjetnik iz South Londona porijeklom iz Sierra Leone, koji je radio na Jessie Wareinim pjesmama prije više od 5 godina, postao je vokalist SBTRKTa i polako izgradio impresivnu reputaciju da je gostovao na Drakeovim pjesmama, kao i Kanye Westovim i Solangeinim. Zašto mu je trebalo toliko dugo da dođe tu gdje je? Život. Majka mu je preminula nakon duge bolesti; izraslina u njegovom vratu koja je srećom bila benigna. Čekanje se ipak isplatilo: 'Process' je dirljiva glazbena autobiografija futurističke, soulful electronice i lomljivog r'n'b-a. Album je prepun priča iz njegovog života što ga čini vrlo osobnim.

S ovakvim glasom, može si priuštiti i vrlo malo sastojaka. Moguće da je najfiniji UK vokal još od Amy Winehouse. Ako se to čini kao preveliki pritisak, onda je već pokazao hrabrost da se makne od toga. Nazad kući k svojem klaviru. Glazba. Uvijek je odgovor. Stephen Worthy

9/10

Call Super 'Fabric 92' (Fabric)

Lako je zaboraviti da je prije 15 godina John Peel pripremao rani Fabriclive album. No Joe Seaton nije zaboravio. Seaton, kao Call Super, budi Peelovo sjećanje na 'Fabric 92' - ako ne u zvuku, onda u osobnoj prirodi i duhu koji pročišćuje. Call Superov potpisni svrbljivi techno dominira prvom polovicom miksa, a onda se spušta prema d'n'b-u, electro boogieu, eksperimentalnom i ambijentalnom zvuku, reggaeu i čak delta bluesu. Stephen Worthy

8/10

Young Marco 'Selectors 002' (Dekmantel)

Amsterdamski DJ / producent Young Marco nudi 10 traka različitih žanrova koje se protežu kroz desetljeće u 'Selectors 002'. Danny Boyev 'Diskomix' pokreće dobre vibre prije nego Gerrit Hoekemanovog melodičnog 'Televisiewereld'. Tu su i Wolf Müller - 'Pfad Des Windes', Ghostwriterov 10 minutni 'Swizzle', zatim Larry Heardova deep house stvar 'Dolphin Dream' iz 1994. te Frank Youngwerth - 'Whirr' koji očarava s tribal ritmovima i eteričnim sintevima, a ime iz 90-ih, Green Baize i njihova 'Spick And Span' pruža sanjiv bijeg. Ben Jolley

9/10

Dirty Projectors 'Dirty Projectors' (Domino)

Spajajući sonične zamršenosti, zanosne melodije i neodoljivo pričanje priče, Dirty Projectorov osmi LP je njihov najiskreniji i najutjecajni do sada. 'Keep Your Name' je nezaboravljiva i mrcvarujuća, 'Deth Spiral' je izgrađena na nježnim piano notama, a širok falsetto glavnom pjevača David Longstretha bez greške koketira na pjesmi 'Up In Hudson'. 'Winner Take Nothing' postaje mahnit kako Longstreth priznaje "In losing you, I lost myself", dok se 'Ascent Through Clouds' iz minimalnog folka pretvara u glitchy electronicu. 'Cool Your Heart' je "naj-pop" pjesma, miksajući Dawn Richard ljetni vokal s ritmom koji podsjeća na Major Lazera. Za kraj, 'I See You' je traka sa "pumpajućim" orguljama. Ben Jolley

8/10

Catz ‘N Dogz 'Watergate 22' (Watergate)

Poljski duo Catz 'N Dogz dostavljaju kolelekciju high-energy housea i techna za svoju Watergate kompilaciju sa 22 trake. 'To Ma People' suptilnog groovea otvara kompilaciju, nakon koje slijedi drmajuća 'Afterglow', no njihov acidom začinjen edit Da Posseovog 'In The Heat Of The Night' je najzarazniji od svih. Drugdje, K Alexiev 'You Get Down' spaja se s Krikorovom funky 'Sometimes Sweet Susan', a Stashriderov 'Vibration' pumpa s energijom, dok je Bruce Trailov 'Bridgework' sanjiv. Kad se učini da se stvari smiruju, Heiko Lauxova techno evolucija 'Souldancer (Hlx Re-Construct)’ uletava u duov vlastiti 'Fire Burning When We Are'. Ben Jolley

8/10

Moiré 'No Future' (Ghostly International)

Moiré definitivno ima karakterističan zvuk: drmajuće bas linije, klasični techno sintevi i lo-fi zvukovi u kontrastu s uglavnom hi-def sjajem, a sve to s mračnim, sumornim raspoloženjem i često vrlo usporenim. Ovdje je donio više glasova u miksu u obliku loopiranih versa / fraza leftfield d'n'b-a odlučnog MC DRS-a i zvijezdom spoken worda James Massiahom. ali daju osjećaj ekstenzije introspektivnih grooveova više nego odstupanja. Slušati traku po traku je super, no konzistentnost se gubi kroz album. Čudnije trake poput 'System 100' razbijaju rutinu, ali bilo bi lijepo čuti Moiréovu široku produkcijsku vještinu s više varijacija tonova. Joe Muggs

6/10

Graeme Miller & Steve Shill 'The Moomins' (Finders Keepers)

Kao i mnoge druge dječje emisije te ere, The Moomins je bio okultan, mračan i radoznao. Uz new age flaute i Casio klavijature na ovom nikad prije izdanom soundtracku nalaze se i dark wave bas linije i paranoični vokalni napjevi koji bi vas preplašili ako ste u mraku. Zemaljske uspavanke poput 'Woodland Band' i sci-fi odlomci poput 'Most Unusual' ne bi zvučali čudno na eksperimentalnoj NTS radio emisji, dok 'Midwinter Rites' daje zvuk pakleno lošeg tripa. Odrastajući gledajući ovo, nije ni čudo što smo završili u mračnim sobama marširajući na repetitivne bratove. Kristan J Caryl

9/10

Egyptrixx 'Pure, Beyond Reproach' (Halocline Trance)

Kanadski Egyptrixx radi vrlo konceptualnu glazbu: kao da zamišlja udaljen svijet, a zatim ga oživljava kroz zvuk. Kroz svoja četiri prijašnja LP-a zamislio je jezive međuplanetarne krajolike i post-apokaliptične metropole, a ovjde ide duboko pod vodu. U 10 traka razbacane su mikro bakterije, kapljice koje se spuštaju niz lice zamišljenih akordova i sinteva koji probijaju kroz aranžman kao zrake svijetla kroz duboko more. Halucigeno i rave, retro, ali furturistično, a cijela stvar ima svijetli, prozračan sjaj. Nema ritma, samo dinamični vrhunci i korita, a visoko teksturalni rezultati su uznemirujući, no upijajući. Kristan J Caryl

8/10

Barclay Crenshaw 'Barclay Crenshaw' (STX&BRX)

Za artista koji je isplivao s 'Who's Afraid Of Detroit' kao ClaudeVonStroke i proveo prosinac putujući po SAD-u puštajući house i techno s šefom Cajual Recordsa Green Velvetom, Barclay Crenshawov (pravo ime) debitantski LP je pomalo iznenanađujuć - vrlo ugodno iznenađujuć. Ton albuma priziva sve od ranih Dirty Projectorsa do klasičnog Timbalanda i 'Guns Don't Kill...' ere Major Lazera i to s hrpom vokalista na albumu od Lady Chann do The underachieversa. Ovo je ploča koja otrkiva nove, soulful dubine svakim slušanjem. Odstupa od uobičajenog dramatičnog klupskog zvuka, a oni koji očekuju tipične "bangere" u obliku Who's Afraid Of Detroit, mogli bi ostati zbunjeni ovim albumom s deset svemirskih pjesama.

Crenshaw je oduvijek bio fan leftfield funka i hip hopa i na 'U Are In My System' ti se utjecaji savršeno materijaliziraju. 'Artifacts' sadrži opasan flow The Underachieversa. Hoće li pridobiti istu publiku kao i Dirty Bird (Crenshawov house label), vidjet ćemo, no treba mu aplaudirati za umjetnički rizik. Najvažnije od svega, LP je mrak od početka do kraja. Ralph Moore

8/10

Tin Man 'Dripping Acid' (Global A)

Acid živi. Daleko nakon retro vrijednosti, zvuk TB303 je dokazao da ima trajnu vrijednost. Nekolicina je to dokazala nedavno dobro kao Tin Man, poznat kao Johannes Auvinen. Na ovoj selekciji od 17 traka i 6 vinila, stvorio je produženo sanjivo iskustvo: sve trake imaju temu raznolikih stanja i ponašanja tekućih tvari, i naravno, acid zvukovi teku, kaplju, cure i izlijevaju se kroz mračan, mističan krajolik ritmičkog housea. Sve acid linije otvaraju se u spore i kompleksne melodija, pjevajući kako samo TB303 zna. Možete pretpostaviti da ovo nisu tipične peak time trake. Ponekad su funky, ponekad graniče s ambijentalnim, ali sve će nepraviti magiju u mračnim underground prostorima. 'Dripping Acid' je prekrasno kompletna izjava. Joe Muggs

8/10

Formation 'Look At The Powerful People' (MENO/Warners)

15 godina nakon što su The Rapture i LCD Soundsystem ujedinili elektroničke i alternativne glazbene scene, Formation (londonski blizanci Will i Matt Ritson) podupiru svoje nasrtljive, politički motivirane trake s house senzibilitetom. Za to je zaslužan Leon Vynehall koji je potpisnik nekih od najitrigantnijih house traka u posljednje vrijeme, a ovo dodaje dodaje u svoju rastuću reputaciju kao producent albuma. Šljunkovita priroda njegovih vlastitih produkcija odgovara u Formation lo-fi estetiku. 'Drugs' je gibak, dugačak korak preko ljutog, perkusivnog basa, dok 'Back Then' korača kroz nemir Hammond orgulja i proturječnog saksofona. I prije nego pitate, da, ima cowbella. Stephen Worthy

7/10

Marc Houle 'Sinister Mind' (Items & Things)

Kanadski producent Marc Houle poslužuje 9 znanstvenom fantastikom prožete kreacije na albumu 'Sinister Mind.' Prva, 'Don't Think Of Me' je obojana jezivom atmosferom zahvaljujući mračnom basu i prijetećim šaptanjima. dok se naslovna traka utvrđuje u midtempo techno groove prije nego traku preuzme vanzemaljski vokal. 'Maskatron' je više prostački, njegov grgljajući bas i vanzemaljski perkusivni zvukovi podižu pritisak prije nego stvari postanu trippy s 'Loafers'. 'Failure' je u kontrastu, resetrirajući raspoloženje u usporeni dark wave. Posljednje tri sadrže robotske melodije u 'Bassorrific' i piskave sinteve u 'Conbular', a 'Paligama' je traka najbolja za plesni podij. Ben Jolley

7/10

Sherwood & Pinch 'Man Vs. Sofa' (On-U Sound vs Tectonic Recordings)

Kada se jedan od majstora duba spoji s pionirom svega teškog, mračnog i glasnog, teško je ne biti uzburkan - emocionalno i fizički. 'Man Vs. Sofa' nastavlja tamo gdje su Sherwood & Pinch stali s kolaboracijom iz 2015. - 'Late Night Endless'.

7/10

Differ-Ent 'It’s Good to be Differ-Ent' (Don’t Be Afraid)

Iz cijele Detroit techno generacije, DJ Bone je jedan od nepravedno pod-poštovanih - možda jer je uvijek išao svoji putem i ignorirao hype. No uz bok je najboljima, i jasno je da je zaljubljen u zvuk kao i oduvijek na ovom albumu izdanom s njegovim Differ-Ent aliasom. Povremeno izlazi iz 4x4 ritma na nekolicini electro izdanja koje podsjećaju na Underground Resistance no nikad ne zvuči obavezan nekome: koji god ritmički okvir izgradi, uvijek je iz prvih principa, istražujući sinteve i sekvencere kao da mu je prvi put, konstantno u potrazi za funkom. Ovo je vrlo slušljiv dancefloor dinamit i demonstrira koliko temeljne vrijednosti techa još uvijek vrijede. Joe Muggs

8/10

Justin Carter 'The Leaves Fall' (Mister Saturday Night)

Uz svog partnera Mister Saturday Night Eamon Harkina, Justin Carter jednostavno je jedan od najboljih svejtskih DJ-eva.: njegova muzikalnost može se uskladiti samo sa strasti inkluzivnog, ljubavlju-vođenog etosa i fokusa na prave čagere u srcu pravog housea i disca. Gotovo je nepošteno što je ujedno i dobar pjevač i tekstopisac. Bilo da se radi o akustičnim pjesmama ili nježnim analognim indietronic grooveovima, dočarava prekrasne skice ljudske krhkosti, nade, straha i gubitka. Možda vas podsjeti na Joni Mitchell, Arthur Russell, John Martyn, Hot Chip i još dobrih stvari, ali ovo je impresivno individualna izjava koja će vas iznova nagrađivati svakim slušanjem. Joe Muggs

8/10

Sailor & I 'The Invention Of Loneliness' (Skint)

Sailor & I, stockholmski producent Alexander Sjödin, mijenja mrzovoljnu nordičku electro melankoliju s izletom u deep, za plesni podij prikladan teritorij. Kao i njegovi zamljaci The Knife iiamamiwhoami, ima pobjedonosnu sposobnost napraviti vokalnu elektroniku koja je ledena, klaustrofobična i široka. Glazba sa hladnim osjećajem, ali toplinom u srcu. Stephen Worthy

8/10

Jesse Rose 'Alright Mate' (Made To Play)

Ponekad dođe vrijeme kada tvoje tijelo više "ne uživa toliko (u industriji) koliko tvoj um", zbog čega će 'Alright Mate' biti posljednji album Jesse Roseove šarolike karijere. ‘Future’s Dream’ i ‘Pressure’ ispuštaju tople vibre savršene za balearička ljeta, dok se 'In My Mind' šunja uz rub odličnog groovea. 'Appreciative' podsjeća na Roseov raniji rad, a 'Everyone' je klasičan house s disko uvijanjima, dok je ‘What You Talkin Bout’ vrhunac ploče: mračno i analogno u repeticiji, i tjera na plesni podij. Leah Connolly

8/10

Clap! Clap! 'A Thousand Skies' (Black Acre)

Uzmite kultnu Bristolsku etiketu i dodajte afrički utjecaj talijanskog glazbenik Clap! Clap!, i možda imate najbolju fusion ploču za početak 2017. godine. Vraća se na Black Acre etiketu nakon 'Tayi Bebba' LP-a koji se svidio i Gilesu Petersonu, Clap! Clap! je sada u potrazi za novim okusima. Prepjevi koji dolaze iz grla, cure kroz prirodne perkusije na 'Discessus', a 'Nguwe' daje osjećaj tropa. 'Hope' (feat. OY) razbija stvari. dok slojevi 'Ar-Raqis' i 'Ode To The Pleiades' buče i zvekeču, kultivirajući zvukove bogatog pejzaža. Leah Connolly

7/10

Load the next article...
Loading...
Loading...