Search Show Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Patrick Richard Pettersson – revolucionar štokholmske scene!

...i vlasnik ROMB etikete

  • Mixmag Adria
  • 18 September 2017

Patrick Richard Pettersson je producent, DJ i vlasnik izdavačke kuće ROMB iz Stockholma. Rođen u Helsinkiju, Pettersson u švedskoj prijestolnici živi od još svoje četrnaeste godine. U vječitoj potrazi za rijetkim pločama i svježim glazbenim izražajem, Patrick je svjestan da mu bavljenje glazbom daje smisao i svrhu te da bez minimalne godišnje doze vremena provedenog u studiju postaje nervozan. Ovaj strastveni skupljač vinila odgovara na pitanja vezana uz vođenje vlastite etikete te kretanja na štokholmskoj sceni.

Razgovarao: Damir Ludvig

Kako je došlo do ideje o osnivanju etikete ROMB?

Strastveni sam ljubitelj vinila. Volim fizički osjećaj ploče, njezino povijesno mjesto u plesnoj glazbi i cijenim vještinu koju DJ mora savladati da bi mogao puštati set s pravim pločama. Obožavam i ritual obilaženja trgovina s vinilima, neprestanu potragu za skrivenim glazbenim blagom otisnutim na tim komadima plastike. Možda taj način razmišljanja nije racionalan i moderan, ali je nevjerojatno zabavan!

Prije sedam godina sam trebao objaviti četiri izdanja na pločama. Izdanja su bila dogovorena mjesecima prije. No, cijelo tržište gramofonskih ploča je u jednom trenutku kolabiralo, distributeri su propali, trgovine vinilom su se zatvorile, a izdavači su počeli izdavati digitalno ili su jednostavno iščezli. Osnivanje vlastite izdavačke kuće vidio sam kao jedino rješenje da vlastitu glazbu plasiram na pravi način!

Kada je došlo do prvog izdanja i kako se nastavilo objavljivanje novih vinila?

S prvim izdanjem krenuo sam početkom 2012. Trebalo je nekoliko godina da moja ideja sazrije! Okupio sam umjetnike s namjerom da ploče objavljujemo zajednički. Moji su prijatelji također bili frustrirani nemogućnošću da im glazba bude objavljena na vinilu. Raširio sam ideju o tome da pomognemo jedni drugima tako da jednostavno podijelimo troškove produkcije i promoviramo etiketu vlastitim vještinama. Jedan od mojih prijatelja je imao iskustva s nakladništvom, tako da je već znao posao, drugi prijatelj je bio grafički dizajner, a treći je znao sve promotore u gradu itd. Cijela je priča imala smisla. U stvarnosti, ideja se uspjela održati na samo četiri izdanja. Nakon toga nastao je nered. Previše je ljudi bilo upleteno u projekt. Problemi su samo rasli sa svakim izdanjem. Postalo je jasno da bi sve bolje funkcioniralo da samo jedna osoba vodi etiketu, a budući da sam bio pokretač te ideje sav je teret na kraju na mene i pao.

U vrijeme kad se svi žale na nedostatak futurizma u glazbi, ti objavljuješ naprednu glazbu. Kakva je budućnost elektroničke glazbe po tvom mišljenju?

Imponira mi što se glazba s moje etikete doživljava kao napredna. To mi je jako važno. Čvrsto vjerujem da bi glazba, kao i bilo koji oblik umjetnosti, trebala težiti nečem naprednom. To nikako ne znači da bi sva glazba isključivo trebala biti avangardna, ali bi joj svrha trebala biti da izrazi nešto novo. Nije čak ni sve u tome da glazba mora biti inovativna i futuristička, već da bude osobna. Da predstavlja vlastiti zvuk autora, a ne aktualni trend. ROMB je djelomično fokusiran na inovaciju, no još važnije na izdavanje glazbe koja ima osobnost. Nažalost, postoji ogroman broj umjetnika koji nisu uspjeli postići osobni zvuk. Možda se jednostavno boje biti svoji, pa uvijek oponašaju najmoderniji stil. Isto tako me iritira i opsesija retro zvukom koja je nastala nakon devedesetih. Iskreno, zanima me hoće li doći do nekog zanimljivog novog stila. No, nisam baš optimističan po tom pitanju.

Povijesno je jasno da je inovacija tehnologije i razvoj sintesajzera, ritam mašina, samplera, efekata i slično, dovela do napretka u glazbi. No, ipak su na kraju zadnju riječ imali umjetnici sa osobnim pristupom produkciji i hrabri izdavači koji bi predstavili nove smjerove u glazbi.

Kakva je scena u Stockholmu?

Scena u Stockholmu je podijeljena između legalnih barova i klubova, te scenu ilegalnih partija na drugoj strani. Klub kojeg svakako vrijedi spomenuti je HusetUnderBron (Trädgården je ime koje nosi ljeti), a smješten je na lijepoj lokaciji ispod betonskog mosta. S vremena na vrijeme klub ima odlična DJ gostovanja. Klub egzistira jako dugo, pa je pomalo izgubio dio početne magije. Pravi su partiji štokholmske scene tajni i ilegalni, te se organiziraju u gradskoj okolici kako bi izbjegli pozornost policije. Vladine organizacije sustavno rade na tome da sve više suzbiju partije. Tužno je stalno slušati priče o racijama i organizatorima koji gube dozvole za rad. Još u ranim devedesetima policija je osnovala takozvani “Odred za Rave“, koji je vjerojatno jedini primjer policije za suzbijanje kulture na svijetu. U Stockholmu ne postoji stalni festival elektroničke glazbe, a festival koji vrijedi pohvaliti je Norberg-festival, no do njega se od Stockholma treba voziti tri sata.

Koja su imena na štokholmskoj sceni skriveni dragulji?

NikkiPryke, koji je počeo objavljivati vlastite produkcije pod imenom Lioness, te legenda i lokalni heroj Mika Snickars, čovjek koji vodi vlastitu trgovinu pločama Snickars Records, gdje drži odličnu selekciju lokalnih produkcija, nove elektroničke glazbe, novih uvoznih ploča te rabljenih ploča.

Kakav utjecaj uspjeh švedske EDM glazbe ima na underground scenu?

Za početak, moje je mišljenje da EDM nema ništa zajedničko sa scenom elektroničke glazbe. EDM je pop glazba i isključivo je komercijalna. Elektronička glazba, pogotovo underground je temeljena na drugim idejama i vrijednostima. Za underground je važno da bude utočište od mainstream utjecaja. Mjesto gdje ljudi mogu biti slobodniji, otkačeniji, mjesto gdje ti je dozvoljeno eksperimentirati sa osobnim i kulturnim izražajem. Problem je da uspjeh EDM-a skrenuo pozornost velikih kompanija i na undergound, te one i tu misle ugrabiti dio kolača, što po meni nikako nije dobra stvar.

U scenu su se uključili ljudi koje ne zanima kultura, nego drugi aspekti scene i rade na tome da scenu učine što je više moguće mainstream. Možda to zvuči kao svojevrstan elitizam, no zaista smatram da to ubija magiju eksperimentiranja i kreativnosti koja postoji na skrivenijim scenama. S druge strane dobra je stvar da je ljudima dojadila komercijalizacija i stav koji stoji iza mainstream scene te da smo pokrenuli reakciju koja radikalno vodi u drugačije smjerove. Osobno se nadam da će taj revolt narasti i dovesti nešto novo i uzbudljivo na vidjelo.

Na što će se tvoja etiketa fokusirati u budućnosti?

Fokus će i dalje ostati isključivo na umjetnicima koji žive u Stockholmu i podršku lokalnoj underground sceni. Pogotovo me zanima potraga za novim talentima. Radi se o sistemu u kojem podrška lokalnih umjetnika rezultira njihovim jačim utjecajem, te na kraju zanimljivijom, raznovrsnijom i zabavnijom scenom u Stockholmu!

Glazbu s ROMB etikete možete poslušati ovdje.

Load the next article...
Loading...
Loading...