Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

Ples u mraku: Je li fotografiranje u klubovima zbilja potrebno?

Dokumentiranje večeri dio je današnje glazbene kulture, no može imati štetne posljedice na partyje i publiku

  • Mixmag Adria
  • 10 June 2017

Kada smo u klubu, to je jedna od rijetkih situacija kada naša tijela nisu potpuno izložena i vidljiva. Tama postaje plašt u koji se umotamo, kako bi otkrili dijelove sebe koje inače zbog stidljivosti ili neugode ne bismo otkrivali na svijetlu. Za ljude koji se ne osjećaju ugodno sa sobom ili misle da njihovo tijelo nije prihvaćeno u svakodnevnom zivotu, ovi trenutci kad se tvoje tijelo stopi s masom drugih u jedva osvijetljenoj sobi može biti vitalno.

To je zato što se čin izlaženja van često se proteže i van želje da iskusiš glazbu na Funktion One sistemu i šansu da poslušaš onu novu traku od Joy Orbisona, primjerice. Plesanje ima ljekovitu i meditativnu kvalitetu; daje šansu da tvoje tijelo momentalno zaboravi na sve što se događa van kluba na nekoliko sati. No kad dodaš kameru, to mijenja dinamiku situacije u kojoj većina ljudi ne želi biti viđena.

Dokumentiranje klupskih iskustava može biti pozitivna stvar - prirodno je željeti stalni podsjetnik na neku večer. No, način na koji se to napravi može imati utjecaja na druge ljude. Češće dokumentacija fotografijom može biti nepotrebno nametnuta, bilo zbog službenog fotografa ili nečijeg osobnog telefona. U najmanju ruku, iritantno je biti oslijepljen probadajućim blicom fotobjektiva, međutim kada pokušavate plesati u mraku, postaje nepodnošljivo

Next Page »
Loading...
Loading...