Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

Prenatrpani lineupovi ubijaju dobru vibru na plesnim podijima

Ne moraju svi partyji djelovati kao festivali

  • Mixmag Adria
  • 7 August 2018

Lineup se stvara mjesecima, ulaznice se kreću od early birda sve do onog trenutka: 'RASPRODANO' i onda konačno, avion prepun DJ-eva kreće prema mjestu događaja poput neke vojske. Subota je navečer i veliki event je započeo: onaj koji izbacuje ime za imenom putem Facebook stranice, poput erupcije havajskog vulkana. Glava te zaboli od samog pogleda na raspored setova. Dixon nastupa sat i pol, te se poklapa s kime? Seth Troxlerom? Na sat vremena? Ako iziđeš na trenutak van, možda propustiš DJ-a radi kojeg si kartu platio 60 eura Ili ćeš možda shvatiti da on te iste večeri nastupa dvije trećine od sveukupno 22 izvođača koji neće pretjerano zadovoljiti tvoje uši. Još gore od toga jest kada zaglaviš u krivoj i prenatrpanoj prostoriji s DJ-evima koje uopće nisi htio promatrati kako se bore oko prevlasti za DJ pultom, što nalikuje na svađu između Instagram ličnosti oko najbolje umjetničke fotografije. Ali, kada su bookirani na sat vremena nije ni čudo što svi žele nastupati b2b metodom.

U backstageu, sa 20-plus DJ-eva natrpanih u šesto-satni line up Green Room se popuni kao tramvajska stanica u vrijeme najvećih gužvi. Uz dim cigareta i svjetske promotre DJ-eva koji stoje u kutu prostorije, znojni, uz dozu ketamina koji je počeo djelovati, zamišljeni, prestravljeni, gledaju u čudovište koje su stvorili. Udare šakom u praznu limenku pive koju su upravo popili, mucajući: „Ovdje je puno… previše… DJ-eva.“

Sve je to već poznato.. Promotori pokušavaju sa što je više moguće sudionika natrpati line up u nadi da će time dovući ekipu iz različitih uglova dance glazbe i samim time ispuniti prostoriju. Tjerajući fanove da uzbuđeno reagiraju na lineup kakav je najavljen je sasvim u redu, ali zar to neće neizbježno uništiti vibru na večer događaja? Postavljanje velikih imena da nastupaju po sat vremena, koja su ujedno naviknula na duge nastupe uz stvaranje eksperimentalnih i maratonskih setova, grijeh je prvenstveno prema tim DJ-evima, a onda i prema njihovim obožavateljima.

Ali to sve se rijetko uzima u obzir, jer prioritet je, većinu vremena, zarada od karata, ostavljajući zvuk promukle noći iza sebe; DJ-evi stanu pa započnu, disco ovdje, techno ondje i zatim trance u idućem setu. Mnogi DJ-evi savršeno spajaju trake koje zvuče odlično ukomponirano u setu od četiri do pet sati, ali ne i kada se taj isti set treba nagurati u sat i pol vremena, u tom slučaju je logično da to više ne zvuči kao što je trebalo: lagana migracija kroz kroz zvukove i osjećaje. Mnogi se mogu poistovjetiti sa stajanjem u ogromnom skladištu gdje taman počneš upijati energiju i onda shvatiš da taj DJ završava set i da dolazi potpuno novi zvuk koji se suprotstavlja ovom prethodnom.

Zatim, ovdje dolazi i do podudaranja velikih događanja koja utječu na manje okolne događaje u blizini. S ekskluzivnim ponudama velikih festivala, pokušati bookirati veliko ime unutar dva mjeseca ovakvih velikih događanja je gotovo nemoguće, a i privući ljude nakon što su potrošili 50 eura na večer koja tek dolazi je također zahtjevno.

Možda je nepravedno prikazati ta 'jumbo' događanja u potpuno crnome svijetlu. Svi se možemo poistovjetiti s činjenicom da je zaista magičan doživljaj kada si u prenatrpanoj i ogromnoj prostoriji obasjanom laserima, dok organizacija 'bombardira' line up velikim imenima s ciljem prodaje karata, s druge strane promotorima to daje prostor da dovedu nekoga na početku karijere ili nekom relativno nepoznatom prepustiti otvorenje.

Ali ne preplavi li te ponekad poražavajući osjećaj da je manje zapravo više? Sve je ovo dio pravednog sistema ukoliko su sva imena razvrstana kroz jedan festivalski vikend – ali doživjeti to sve u 8 sati u noćnom klubu je jednostavno nepraktično. Noći koje se organiziraju radi stvaranja velike zarade, trebale bi držati line up na minimumu, kako bi DJ-evi imali prostora za slobodu izražavanja. Najčešće su najbolji partiji oni koji predstavljaju dva do tri DJ-a kroz cijelu noć, uz činjenicu da znaš točno što ćeš dobiti i da nećeš propustiti bitan trenutak ukoliko otiđeš pronaći frenda. Također, nećeš provesti cijelu noć obilazeći sve od jedne do druge prostorije uz silno nastojanje ignoriranja FOMO (Strah od propuštanja nekog događaja) efekta. Iako se Berghain politika pridržava izvođenju setova unutar minimum četiri sata, Printworks je odradio prilično dobar posao jer već od otvaranja setova održava sjajan balans, uz DJ-eve koji nastupaju minimalno dva sata i koji generalno održavaju glavnu prostoriju s četiri do pet DJ-eva dnevno, kada zapravo mogu pokušati strpati njih sedam ili osam.

DJ-evi bi mogli puno kvalitetnije nastupati, kada bi znali da nisu ograničeni vremenom i da nitko ne odlazi nigdje – poslušati B2B Denis Sulte i The Black Madonne, zatim B2B The Martinez Brothersa u prostoriji 6 ili B2B Ben Klocka, Helene Hauff i Nine Kraviz u prostoriji 3. Ovakva događanja trebaju zadržati svoju nekadašnju formu: underground rejvovi s ujedinjenim zvukom, a ne 'nafilani' poput festivala, gdje svaki sudionik pokazuje svoj blistavi memorijski stick s tri ili četiri trake za koje svi, između ostalog znaju i očekuju da će biti puštene. Pustite masu da misli. Pustite DJ-a da prodiše.

Load the next article...
Loading...
Loading...