Search Show Menu
Home Latest News Menu
Dodaci

Radio KRŠ: "Mi se borimo protiv njihove sreće!"

Već nekoliko godina nepotkupljiva ekipa krši tišinu

  • Mixmag Adria
  • 26 November 2017

Svaka zemlja koja ima svoj fakultet novinarstva, ima i svoj vlastiti Studentski radio. Logično, zar ne? Studenti moraju negdje steći novinarsku radijsku praksu, a i moraju imati neki kanal kroz koji se i njihov glas čuje.

Crna Gora je svoj Studentski radio, doduše, dobila tek prije nekoliko godina, ali za njega se nisu borili novinari, već nekolicina studenata koji uopće ne studiraju novinarstvo. Bez novca, bez podrške, vodila ih je samo prava ideja i pravi razlog. Danas, pet godina od rađanja ideje te tri godine otkad su se po prvi put pojavili u eteru, Radio KRŠ radi punom parom te 24 sata dnevno krši tišinu.

Filip Rađenović i Đorđe Stojanović su duo kršitelja tišine koji su cijelu priču pokrenuli, zajedno s Ivom Malešević, a posjetili smo ih u prostorijama Radija KRŠ na Fakultetu u Podgorici kako bismo čuli njihovu priču, budući smo njihove emisije već slušali. Naime, gosti su im nerijetko i DJ-evi te producenti elektronske glazbe, a organiziraju i partyje.

Ova priča i intervju poslužit će kao primjer svima onima koji imaju dobru priču u glavi, a nemaju novca da je provedu u djelo, jer je ova ekipa uspjela upravo u tome - pokrenuti i razviti dobru priču, bez novca i bez osobnih interesa, već isključivo iz želje da promoviraju kvalitetnu glazbu te pruže ljudima platformu za razne kulturne sadržaje, ali i da naprave neku vrstu kontre mainstreamu i stvore prostor koji ga je lišen.

Filip i Đorđe vas vode kroz priču o nastanku najmlađeg Studentskog radija u regiji, a uvjereni smo kako će vas dobro nasmijati u ovom intervjuu, u kojem ćete saznati i protiv čije sreće se bore. :)

Razgovarala: Lucija Brailo

m: Pa reci nam Filipe, kako si se našao u ovoj fotelji u kojoj se sada nalaziš?

Filip
: Radio generalno uopće nije bio u ovom prostoru, ovdje smo prešli ne svojom voljom, izbacili su nas iz rektorata, iz upravne zgrade fakulteta. To je bilo prije godinu i pol, ali smo prešli ovdje, ovaj prostor je puno bolji. Mi smo ono, kao plakali, neće bit dobro, a ispalo je puno bolje. Ustvari, ispalo je super što su nas izbačili...u bivšem prostoru smo imali zaštitare, rampu, parking, upisivanje...

m: Šta će vam to?

Filip: Pa ne treba nam to, to je katastrofa. Ma upadali smo u 2 ujutro na after, to im se nije sviđalo, sve na kamerama...otkad smo prešli ovdje, neovisniji smo.

m: A radite partyje?

Filip: Ma radimo, dešava se, jedino što je mene zapala ta nezahvalna dužnost glavnog i odgovornog urednika.

m: Ovo 'odgovorni' je problem?

Filip: Da, to je gore od ovog 'glavni' (smijeh). U suštini nas je desetak tu koji radimo zajednički sve stvari, ovo glavni urednik je čista formalnost. Đorđe, Iva i ja smo tu kao netko tko je počeo cijelu tu priču prije pet godina. Iva je otišla iz opravdanih razloga, nakon čega nam se priključila Milica, koja nam je dala veštačko disanje i nastavila suživot s nama.

m: Zašto ste se toga uhvatili?

Filip: Pa prije svega, bili smo uključeni u te studentske proteste, borili smo se s vjetrenjačama i htjeli smo to podignuti na malo viši nivo, pretvorilo se u malo veći bunt.

Đorđe: Da, tada smo razgovarali s mnogim ljudima, koji dolaze iz raznoraznih svjetova. Onda smo pričali s jednim momkom iz Zabijela, koji ima istorijat i radija, baš karakterističnog radija koji se bori protiv sistema.

m: A čekaj, što znači bori se protiv sistema, općenito sistema ili konkretno nekog problema u tom momentu?

Filip: Pa, išli smo tad sa konkretnim prijedlozima, jel? (Smijeh)

Đorđe: To je bilo konkretno, ali mladima i neiskusnima nije nam bilo lako primijetiti neke stvari koje se dešavaju u pozadini.

Filip: Nakon tih protesta, malo nam je pao moral, izašlo je na ulicu 10-15 hiljada ljudi, na tim protestima smo i mi govorili i onda nam je palo na pamet da bi trebali pokrenuti radio. U jednom trenutku došli smo na svoj faks, političke nauke, nismo bili zadovoljni našim službenim i izglasanim predstavnikom, potom smo napravili vlastiti tim kojem je prišlo dosta ljudi. Pa smo se podijelili, sektor za kulturu, za suradnju s upravom i tako dalje. Tako smo krenuli u to, nas dvojica i Iva Malešević

m: Pa je li itko od vas imao ikakvog iskustva s radijom?

Filip: Ništa, nitko od nas do tad nije ni bio nikad na radiju, iako smo na fakultetu slušali novinarske predmete.

m: I tako, ekipa bez ikakvog iskustva pokreće Radio Krš?

Filip: E, krećemo u to i ajde, što ćemo, sastajemo se s dekanicom, rektorom, oni sve kao super, al kažu da nemaju para.

Đorđe: Pitaju koliko nam treba, rekosmo minimalno 20 hiljada eura za naše potrebe.

Filip: E, onda je krenulo nekih 500-tinjak sastanaka, nakon čega su nam dogovorili sastanak s direktorom Agencije za elektroničke medije. On se oduševio i rekao da je to dobra priča, rekao da imamo mjesec dana da skupimo sve papire, ako ne, frekvenciju nećemo dobiti ko zna do kada. Mi iznenađeni, ne znamo ništa, kako sad mjesec dana. Onda su nam pomogli i malo nam objasnili što sve trebamo napraviti i uspijemo za mjesec dana sakupiti hrpetinu papira, projekata, ovoga, onoga. Znači, fizika, matematika, književnost, novinarstvo.

m: Do tada, novinarski fakultet u Podgorici nije imao vlastiti radio?

Filip: Ne.

m: Do vas koji uopće ne studirate novinarstvo?

Filip: Porazno.

Đorđe: Da, tim koji se od početka proširio, bio je samo ljudi s političkih nauka.

m: I onda je krenulo?

Filip: Da, onda je krenulo, odobrili su nam frekvenciju, ludilo, aaa, svaka čast, a mi bukvalno nemamo ništa osim frekvencije. Nismo imali ni mikrofon, nemamo struju, nemamo zidove, nemamo ništa.

Đorđe: Prvo smo trebali da osnujemo nevladinu udrugu, pa preko nje da pišemo projekte. I odmah, prvi projekt nam je prošao, u Fondu za aktivno građanstvo, dali su nam četiri hiljade eura i od toga smo kupili studijsku opremu - miksete, kompjuter, mikrofone... e, onda smo počeli kucat na vrata studentima, nemamo para, ali možete da radite, dolazite s idejama i tako dalje.

Filip: Malo je ove gore bilo frka, što ćemo da radimo, možemo da sada napravimo bilo kakvu zajebanciju, protiv vlasti, protiv sistema.

Đorđe: A nas je zanimalo da damo nekakav drugačiji doprinos...obrni, okreni, uvijek je ista situacija. Išli smo s pretpostavkom da ako povučemo jednoga čovjeka za sobom, to nam je pobjeda da ga naćeramo da sagleda situaciju iz drugih uglova. Znači, nije bilo ono "dolje vlast" i to, nego pokušavamo da podmetnemo neku priču, da ljudi stanu malo, razmisle nekad o nekim stvarima. Da nije ono sve najpliće moguće.

Filip: Hoćemo da se borimo za kulturu, to nam je trip.

m: I jeste li dobili podršku?

Filip: Dobili smo samo podršku...

Đorđe: Pomogla nam je na kraju fondacija iz Beča, oni su nam dali taj finalni push, koji nam je omogućio da kupimo emisionu opremu i krenemo. Tako je emitiranje konačno krenulo 2014.

Filip: Prvi play. Tri godine nam je trebalo.

Đorđe: To je naše dijete, kao da se beba rađala...i onda smo pošli od majke rektora, u utrobi smo bili do tad.

Filip: Ne možeš birat đe ćeš da se rodiš...u ovom prostoru smo sad dvije godine. A tamo taman kad smo sve priredili, sagradili, namjestili, rekli su nam da više ne možemo tamo da budemo.

m: I to vas nije pokolebalo, da odustanete od svega?

Filip: Đe ćeš, pa ti ne znaš ko smo mi bre (smijeh)

m: (smijeh) Dobro, sad kad znamo vaše početke, u kojem smjeru idete, kakva je glazba koju puštate?

Filip: Pa ovako, Đole, Iva i ja smo slušali sličnu muziku, ne istu, ali smo pokrivali razne žanrove i rekli smo da ćemo da emitujemo ono što mi slušamo.

Đorđe: Koncipirani smo tako, ajmo reć, da puštamo alternativnu muziku, ali opet ne rubnu, prealternativnu, a ne ni mainstream.

m: Alternativni mainstream?

Filip: Pa može se i tako reći.

Đorđe: Evo ti primjer. Kod nas je Trap recimo alternativa, a u svijetu je mainstream, pogotovo u Americi.

Filip: Kad kažeš Studentski radio, svi misle da ćeš da puštaš muziku koju vole studenti, a mi smo baš ono, protiv toga. Mi stalno govorimo da puštamo muziku za koju mislimo da treba da slušaju.

m: Vi educirate?

Filip: Pa ono, to si ti rekla... (smijeh)

Đorđe: Naš muzički urednik Stefan Bulatović, on radi sigurno 90 posto lista, a muzika se emituje 24 časa dnevno, a pjesma se ne ponovi na radiju sigurno deset dana.

Filip: Uglavnom radimo po principu sat vremena = jedan žanr, osim ako se ne radi o nekim emisijama.

Đorđe: Ima tu elektronike, balearica, housea....kroz emisije ćeš nać i hip hopa, gitarske muzike, za svakoga ponešto, osim narodne muzike, to nikad nećeš čut. Bila je jedna emisija koja se bavila izrugivanjem tih društvenih pojava, tu smo uzimali kič i šund i sprdali se.

m: Zar time opet ne promovirate to?

Filip: To su nam rekli, ali to uopće nismo radili suptilno, nego baš brutalno.

Đorđe: Nismo štedjeli nikoga, baš je bilo zabavno.
"Ovo je naša ljubav i ako je prodamo, zašto smo onda išta radili?"

m: Što je s eventima, partyjima, organizirate li što?

Filip: Ovo zahtjeva jako puno posla, uz naše redovne poslove, ovo radimo volonterski. Đorđe i ja smo u ovih pet godina bukvalno dobili dvaput po 100 eura za honorar.

m: Kako se financirate, daje li fakultet išta?

Filip: Ne. Bili smo se financirali od projekata, trenutno ne raspisuju projekte.

Đorđe: To je bila varijanta, registruješ se, platiš dva eura i onda to sve ide u jedan fond, koji je 90 posto bio korišten za pomoć nekomercijalnim radio stanicama. Tu napišeš ideje za emisiju, staviš budžet i oni ti odobre.

m: A neki privatni sponzori?

Filip: Bilo je, nalete, ali ih u principu odbijamo. Naravno, ne sve. Odbijamo one koje ne želimo da reklamiramo, kao što su političke reklame i eventi prije izbora. Realno, možemo tu da dobijemo pare da živimo dvije godine, ali nećemo to da radimo.

Đorđe: Pazi, četiri do pet puta su veće tarife za politički marketing, imali smo ponuda.

Filip: Ovo je naša ljubav i ako je prodamo, zašto smo onda išta radili?

Đorđe: Ne možemo reklamirati nešto što ne želimo da uspije. Mi se borimo protiv vašeg uspjeha. (Smijeh)

Filip: Mi se borimo protiv vaše sreće! (Smijeh)

Đorđe: Ne moramo mi polećet, samo da vi ne uzlijećete niđe!

m: Osim što se borite protiv sreće političkih stranki, koliko vas tu ima?

Đorđe: Zanimljivo je kako prilaze ljudi sami od sebe. Krenulo nas je troje ito se na 15 ljudi proširilo, mislim na core ekipu, a od šire je znalo tu bit i 50-60 ljudi. Kroz radio je do sada prošlo 300-injak ljudi.

Filip: Organizujemo i studentske prakse za bodove, za neke predmete u sklopu novinarstva.

m: Promovirate li regionalne artiste?

Filip: Imamo emisiju Propaganda, u kojoj budu intervjui s domaćim artistima.

Đorđe: Iz više segmenata, bude srijedom , onda se jednom mjesečno odabiru pojedinačne trake i puštaju i bude razgovor, gostovanje domaćih DJ-eva.

Filip: Bili su skoro svi crnogorski DJ-evi i svi su nas podržali.

Đorđe: Surađujemo i s klubom Distrikt, oni kad imaju gostovanje, ukoliko postoji mogućnost, dovedu gosta da popričamo. Prenosimo Distrikt, petkom i subotom, od ponoći do kraja. Prenosili smo i festivale.

Filip: Da, preko live streama, to smo jedini u Crnoj Gori radili. Prvi Seadance smo recimo prenosili, uglavnom stejdževe na kojima je elektronska glazba.

Đorđe: Ali i koncerte i ostale festivale, ne samo elektronsku glazbu.

Filip: I s Maximusom smo surađivali, prenosili smo Kenny Larkina, Refresh festival...

m: A van Crne Gore?

Filip: Da, imali smo neke dogovore u Beogradu i slično, ali financije su nam problem. Samo da odemo negdje treba nam minimalno pedeset eura, ali imali smo suradnju i s dubrovačkim Lazaretima.

m: Što je s partyjima?

Filip: Organizovali smo neke partyje, za otvaranje radija prije tri godine u Maximusu i još par evenata u Podgorici. Nismo htjeli nikad radit neke DJ-eve koji se tu provlače s istom pričom. Ako Krš dovede nekoga koga si već čuo, koja je poenta? Ja volim elektroniku, možda čak i najviše, ali neću da radim isto kao još dvije, tri ekipe. Onda smo krenuli da radimo partyje, sa mnogo različitih žanrova, radijske žurke, koje pokrivaju od hip hopa, syntha, elektronike, housea, đe se završavalo sa Detroitom.

Đorđe: Imamo i vrhunsku synth emisiju, ide jednom mjesečno, 'Revenges of Synth'

Filip: Generalno, tu na Kršu, stvorili smo ovaj prostor da bi ljudi imali radio, sve u nekim okvirima u kojima mislimo da je ok. Dođeš s idejom, ako je dobra, dat ćemo pilot emisiju.

Đorđe: Mi nismo radijski profesionalci, niti to želimo biti. Neki kažu amaterizam - pa najmanji problem. Da smo htjeli pare, napravili bismo pare od ovoga. Ovo smo bukvalno otvorili da bi ljudi imali mjesto iz kojega dobra priča izlazi.

m: Pitanje za kraj je zašto Krš?

Đorđe: Više nivoa ima taj naziv. Prvi je doslovan, nered, kaos, ali samo na prvi pogled. Drugi je sinonim za kršnu Crnu Goru. To je dao kum radija Blažo Marinović. Zvučno je i lako pamtljivo.

Filip: Ali prije Krša smo otvorili SAFRA-u, za koju su nam u MUP-u rekli da je ne možemo tako nazvati, a mi smo objasnili da je to skraćenica od Studentska Aktivna Frekvencija Radijske Avangarde, dok je Krš postao Kreativna Radio Škola.


Radio KRŠ slušajte OVDJE.

Next »
Loading...
Loading...