Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

Rødhåd je na ADE donio svoju gromovitu distopijsku viziju

Godina anksioznosti

  • Mixmag Adria
  • 26 December 2017

Berlinski DJ i producent Rødhåd (pravim imenom Mike Bierbach) i cijeli Dystopian crew fanovi su određene vrste sci-fi filma: The Running Man, The Matrix, Blade Runner – sve redom vizije outsidera budućnosti koji žive na rubu 'normalnog' društva. Ova grana futurizma je glavni aspekt techno estetike, koji je doprinio zvuku, osjećaju, izboru prostora održavanja partyja i stava njihovih Dystopian evenata. “Okruženje u kojem se održavaju naši partyji je vrlo važno - veliki, prostrani, industrijski prostori se savršeno uklapaju u estetiku našeg zvuka," objašnjava Rødhåd.

U pravu je, naravno: ako ste čuli njegovu ubojitu traku ‘Target Line’ koju je napravio s Vrilom, onda znate kakva je to olujna traka. No, čuti je u 4 ujutro u skladištu, u Amsterdamu, u društvu jedne od najugodnijih techno ekipa, poseban je doživljaj. Rødhåd koristi ‘Target Line’ za otvaranje svog seta na Dystopian partyju, koji je bio dio ovogodišnjeg Amsterdam Dance Eventa (ADE), a njezin mračan, vozni metalik riff dobija ogroman uzvik oduševljenja od njegovih fanova, koji već partijaju satima. Veličanstven je to način za najavu njegovog dolaska za deckove jednog od najiščekivanijih ADE partyja.

Smješten daleko od kanala i coffee shopova turističkog Amsterdama, Dystopian se održava u ogromnom industrijskom prostoru, a dolazak tamo zahtjeva kombinaciju korištenja Google mapa, lokalnog znanja i malo sreće. Mixmag dolazi oko sat i pol prije Rødhådovog seta, što nam daje vrijeme da se aklimatiziramo na glasnoću i vrućinu, koje napadnu odmah po ulasku na glavni floor. Mračan je to, spartanski prostor s nekoliko dimnih mašina, dok je sve pokriveno fantastičnim zvukom - doslovno nemate što drugo tu raditi, osim izgubiti se u vrsti glazbe koja svoj puni potencijal dostiže kada dolazi s dovoljno glasnog i dobrog systema, da ne samo da čujete, već i osjećate.

Nekoliko sati ranije, Mike je ponudio priču o svojim utjecajima, kao i svoju priču (dugačko putovanje automobilom, Kraftwerkov ‘The Mix’ album i shvaćanje beskraja glazbe). U suprotnosti s njegovim zvukom DJ-inga, on je fin momak kojeg se brzo nasmije. Ovo se vidi i u njegovim produkcijama: novi album ‘Anxious’ je mračan, perfektno evocira klasičnu detroitsku techno distopijsku estetiku. Nije to iznenađujuće, budući je Mike svoju vještinu brusio u maratonskim setovima u Berlinu, koji ima puno sličnosti s Detroitom 80-ih: ista industrijska mjesta, iste napuštene tvornice i skladišta koja se koriste kao mjesta za partyje te isti osjećaj distopijske prisutnosti.

"Ima to veze i s tajmingom - puno sam radio na albumu tijekom siječnja i veljače u Berlinu, gdje je uvijek sivo, mračno i prilično depresivno. Ako gabba zvuči kao Istočna Njemačka, ‘Anxious’ zvuči kao Berlin zimi.", kaže Rodhad. Vrlo je izazovan albim i dok je vrlo berlinski, nije cijeli namijenjen plesnom podiju, bez 909-ki ili klasičnog techna. Umjesto, dostavlja mračne trake, refleksija Mikeovog razvoja kao producenta i njegove opsesije dizajnom zvuka.

"Filmska glazba mi je velika inspiracija. Nastupio sam na jako puno partyja prošle godine, pa kad sam došao u studio, nisam uvijek htio raditi još tvrdog techna", rekao je.

ADE Dystopian party dao je dvije opcije: gledati more techno hodočasnika, ili uroniti u ekipu i postati dio mašine veselih ljudi koji uživaju na plesnom podiju. Kao što je i boičaj na Dystopian partyjima, DJ kabina je skromna, neuzdignuta, skrivena dimom. Mike čvrsto vjeruje kako su plesači i glazba fokus večeri, a ne DJ.

Prilikom našeg odlaska, sunce je već bilo vani neko vrijeme, ali klub je još uvijek pun, s parom koja je izlazila kroz vrata. Za Mikea, ovakav oblik hedonizma je više od bijega: to je reakcija na distopiju stvarnog života koja se postepeno gradi. "Ljudi idu na partyje da pobjegnu od svojih normalnih života i političke situacije. Zato biram "Anxious" (Tjeskoban) za ime svojeg albuma. Nisam preplašen tip osobe, no postoji taj osjećaj kada idem na aerodrom ili vidiš stvari na TV poput bombaških i terorističih napada...kad vidite Trumpa, zapitate se 'Kako se ovo može dogoditi?' A u Njemačku se polako vraćaju desno nastrojene stranke...to me čini tjeskobnim. Volim kako živimo u našem otvorenom društvu. S albumom sam to htio i pokazati."

Dystopian događai su dokaz kako ne trebate himne i velike refrene, velike akordne progresije ili diva vokale kako bi se soba prepuna ljudi opustila. Atmosfera je svakako mračna, ali radi se o slavlju mračnog i tužnog. Kad Mike "skine" bas, cijela soba diže ruke u zrak kao jedno; a kad ga ponovno ubaci, zrak je ispunjen zvižducima i poklicima vjernih fanova. To je radosna party glazba: "Techno - ritam, beat, blizu je brzine vašeg rada srca. Techno je za mene glazba na koju mogu plesati beskonačno."

‘Anxious’ je vani na Dystopianu

Harold Heath je Mixmagov suradnik

Next »
Loading...
Loading...