Search Show Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Sama Skywalker: "Svi ostali DJ-evi u Ramallahu su muškarci..."

Intervju i ekskluzivan miks

  • Mixmag Adria
  • 29 June 2017

Postoji jedan sociološki i kulturološki fenomen koji prati rave kulturu od njenog nastanka, a to je pojava techno entuzijasta pod nepovoljnim okolnostima, u dehumanizirajućim uvjetima i na mjestima gdje se to najmanje očekuje. Najpoznatiji primjeri su Detroit - depopularizirani industrijski grad kao kolijevka techna, Berlin neposredno prije ujedinjenja dvije Njemačke, Sarajevo u nedavnoj ratnoj prošlosti, Beograd pod sankcijama, Istanbul pod tradicionalističkom čizmom, Pariz sa svim svojim nevidljivim podjelama i još mnogi drugi gradovi koje ovdje ne spominjem, ali to ne umanjuje činjenicu da je glazba, a naročito elektronička baš poput vode, izbije tamo gdje se najmanje nadaš i nezaustavljivo traži put.

U ovim gradovima su nastale skupine umjetnika sa dobrom glazbom i jakim političkim porukama, u većini slučajeva mnogo jačim nego što to uopće možemo zamisliti. Prije četiri godine povijest se ponovila u Ramalli u Palestini. Nova generacija mladih je rođena u ratu, odrasla u ratu i siguran sam da je umorna od nasilja, ali oni su uzvratili udarac i započeli svoju borbu tamo gdje se najmanje očekivalo u kulturi i glazbi. Iako se pucnjava i eksplozija miješa sa zvukom njihovog basa svakodnevno, nekoliko stotina mladih Palestinaca je okupljeno u Jazar, prvi tamošnji soundsystem.

Nije to samo ekipa koja pravi zabave, to je dokaz da mladi Palestinci imaju svoj kulturološki i glazbeni identitet i koristeći elektroničku glazbu sa svim njenim pod žanrovima se stavljaju na vrhove playlista mnogih audiofila. Jazar ekipa ima vrlo važnu ulogu u borbi za slobodu i poštovanje osnovnih ljudskih vrijednosti. A u ovom ludom svijetu, sve ono što nije blizu nas kao da se ne događa, to ne smije biti tako i neka ovaj tekst bude zahvala glazbi koja radi mnogo bolji posao nego političari,vojnici, puške i sve bombe zajedno.

Mnoga pitanja u vezi sa zabavama pod ratnim okolnostima su me navela da razmišljam o ovome, jer sam bio u istoj situaciji da pod groznim ratnim okolnostima budem dio nečeg mnogo ljepšeg i mnogo glasnijeg nego što su eksplozije i ubijanja, pravili smo zabave u opkoljenom gradu i smijali se smrti u lice. Ludo , ali istinito. Moja razmišljanja su me dovela do krhke Palestinke pod imenom Sama Abdulhadi, poznatijom kao Sama Skywalker. To ime se provlači i u Haifi i u Ramali. Ona je ta koja je uspjela "namćoraste" izraelske činovnike uvjeriti da joj izdaju dozvole za zabave, i pokazala je isfrustriranim Palestincima zabave na kojima se samo treba plesati, jer je ples također duševna hrana, a toga najviše nedostaje u ratu koji traje više od pola stoljeća.

Svoje umjetničko ime Sama duguje činjenici da njeno ime znači 'nebo', da je omiljeni viski njenog oca 'Johny Walker' i da je možda nekada negdje u galaksiji srela 'Lukea' i stvari su se poredale.

Razgovarao Adnan 'Nane' Čalkić

m: Kako je sve počelo? Kada i gdje si otkrila elektroničku glazbu i prenjela je u barove Ramale?

SS: Sve je počelo kad sam studirala u Bejrutu i otišla na zabavu na kojoj je nastupao Satoshi Tomiie, to je bio prvi put da sam čula techno i momentalno sam se zaljubila u to. Nakon toga sam upisala i studirala audio inženjering dvije godine, a moj učitelj, Omar Abu Ayyash, me naučio pravilnim načinima miksanja elektroničke glazbe i pravljenju traka. Nakon toga sam to sve odnijela sa sobom u Ramallah i pokušavala slušati i pokazivati prijateljima. U početku nije funkcioniralo, ali nakon pomoći nekih ljudi uspjela sam, Ramallah sada ima glazbenu elektroničku scenu.

m: Tvoji glazbeni korijeni?

SS: Moje glazbeno podrijetlo je malo komplicirano. Odrasla sam uz učenje klasičnog klavira i slušala sam Michaela Jacksona. Onda je Rap došao u moj život i naposlijetku Rock. Na kraju, različite slučajne okolnosti dovele su me do elektroničke glazbe. Sada sam jako zainteresirana za arapsku muziku i jazz. Imam BSc diplomu u audio inženjerstvu i glazbenoj produkciji i odradila sam neke tečajeve za sintezu zvuka. Glazba u cjelini je vrlo moćno oruđe izražavanja, zato i danas sviram klasični klavir, to je moj omiljeni jutarnji ritual. I danas slušam Michaela Jacksona, Rock i Rap... Ne mislim da je ono što radim za DJ pultom kontrolirano, mislim da je moja tehnika i način na koji sviram ono tko sam ja. Dugo puštam glazbu, to je jedna od vještina koja je odrasla sa mnom i uvijek je odražavala sve ono kroz šta sam sama prolazila, sve dobro i loše u životu, mislim da sve što radim u glazbi odražava tko sam.

m: Kakav je osjećaj biti prva ženska DJ-ica elektroničke glazbe u Palestini?

SS: Pa, moram biti iskrena da je osjećaj jako dobar, nikad nisam mislila na to u početku, to nije uopće bio razlog, ali to je rezultat s kojim sam jako zadovoljna. Volim techno glazbu, eksperimentalnu, deep house, glitch. Volim puno žanrova, ali volim dobre trake i pjesme, one koje imaju značenje iza sebe, priču, melodiju, pjesme koje imaju nešto jedinstveno. Kao što sam rekla, slušam različitu glazbu, ali kad kupujem glazbu za svoje setove, to je drugačiji slučaj, prolazim kroz sve i pazim na ono što kupujem i sviram. Budući da na koncu moram uživati, teško me je glazbeno zadovoljiti.

m: Šta je Jazar Crew, koliko ljudi je uključeno i kako to funkcionira?

SS: Jazar Crew su moji momci :) Koliko ljudi? Mislim da nitko ne zna, čak ni oni, niti kako to radi. Jazar Crew jedan je od najaktivnijih kolektiva na okupiranim teritorijama Palestine. Uglavnom mislim da ih je bilo 4 ili 5 kada su počeli, na početku je to bila ekipa koja svira elektroničku glazbu svih različitih žanrova, zajedno smo u Ramallahu radili prve zabave budući da su se istodobno osnovali kada sam se vratila. Postali smo jako dobri prijatelji od prvog partyja kojeg smo zajedno napravili, osjećali smo se bliski poruci i životu koji smo živjeli, ali smo bili u Ramallahu i bili smo u Haifi, gdje je jako teško doći. 2013. godine dogodio se prvi rave u Palestini pod nazivom Mukti Gathering, uspjela sam dobiti dozvolu i svirati tamo. Bio je to prvi put da puštam glazbu na okupiranim teritorijima. Bilo je vrlo oslobođajuće, svirati na zemlji na koju ne mogu doći ili živjeti na njoj. Jazar Crew je sada mnogo veća poruka, a ne samo skupina mladih DJ-a, stvorili su veliku promjenu na našoj i njihovoj strani. Jazar Crew i dalje to rade, svakodnevno.

m: Također se baviš produkcijom, što se trenutno događa u studiju i gdje ljudi mogu pronaći tvoje pjesme?

SS: Da, zapravo radim na svojem sljedećem albumu, a studio je moja neuredna soba ispunjena kabelima i strojevima, ali ima vrlo cool zvučnike. Nisam producirala neko vrijeme... Neke moje radove naći ćete na mom soundcloudu mislim, ali sljedeći album izlazi za dva dva mjeseca nadam se, i imam jako dobar osjećaj u vezi s njim.

m: Kako izgleda biti žena u elektroničkoj glazbi na Zapadnoj obali?

SS: Pa zapravo ne osjećam to toliko čudno, jer kao što znate imamo žene koje nose oružje i bore se u ratu, imamo žene u zatvoru, imamo mehaničarke, rally vozačice i nogometašice. Što je glazbenica u usporedbi s tim? Čak i ako je to elektronika. Svi ostali DJ-i u Ramallahu su muškarci, ali oni su svi moji prijatelji, uvijek su me poštovali niti sam se ikada osjećala drugačije zato što sam žena.

m: Gdje sada živiš? I postoje li neke zabave u Ramallahu?

SS: Trenutno živim u Parizu zbog produkcije svojeg albuma. A u Ramallahu uvijek postoji zabava, ljudi trebaju način da se opuste uz glazbu, a ples je sjajan način za to. Također možete vidjeti dabkeh gdje pjevaju i plešu za dobra vremena, ali i za loša vremena. Za vjenčanje i za rat. Kao što Ayed iz Jazara kaže "Nema revolucije bez plesanja".

Moram reći da u situaciji okupacije ljudi nisu spremni na zabavu, odnosno glazba je mnogo veća od toga i ona je poput vode, kao što si rekao u pripremi za ovaj razgovor, uvijek pronalazi put do ljudskog srca i ušiju.

Ne osjećam da je to ono što radim "zabava", samo sviram glazbu, glasnu glazbu, da bi se ljudi preselili i prepirali i rasteretili se na neki način. Idem na to da ih opustim neko vrijeme i da sve zaborave.

m: Što bi rekla da su tvoja najveća glazbena postignuća?

SS: To je vrlo teško pitanje, ne znam, moglo bi biti to što sam u stanju predstaviti Palestinu na području na kojem vjerojatno nije bila prisutna, ili možda da to kažem na drugi način, uvođenje elektroničke glazbene scene u Palestinu. Još uvijek stvarno ne mogu reći jer još imam puno ciljeva u glavi, a želim ih postići, čak i one male i jednostavne .

m: Misliš li da je tvoja glazba i tvoje miksanje politička borba?

SS: Ja sam Palestinka, cijeli moj život okružen je politikom i borbama, čak i ako sam se željela odvojiti od toga, samo sam pronašla način da sve to nadoknadim. Ali pretpostavljam da se cijeli svijet sada pretvara u to, zar ne? Istodobno ide sve ...postalo je psihotično i smiješno, to je zaista luda stvar.


Sljedeći put kada se zamislite gdje izaći za vikend, razmislite što tu noć ima u Ramali, sigurno zabava koju ne možete ni zamisliti, u podrumu, pod vrećama pijeska, s ukradenom strujom iz bolnice ili nekog drugog prioritetnog objekta, bez teških droga, s glasnom muzikom i nasmijanim licima koja su tu samo da plešu jer im ovaj svijet ništa nije ponudio osim patnje i dobrog techna kojeg sami kreiraju.

Load the next article...
Loading...
Loading...