Search Show Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Stephan Hinz: "Vidio sam Carl Coxa kako nastupa i tada sam odlučio da ću jednoga dana i ja održavati nastupe poput njegovih."

U intervjuu sa Stephanom Hinzom otkrili smo kako ga je dolazak iz manje sredine učinio neovisnim i uspješnim

  • Mixmag Adria
  • 3 July 2018

Ususret nadolazećem Labyrinth Open Festivalu koji se po drugi put vraća u Omiš od 11. do 14. srpnja/jula u kampu Galeb, intervjuriali smo jednog od headlinera ovoga spektakla. Belgijski brend je prošloga ljeta ugostio brojna vrhunska imena svjetske elektroničke scene, kao što su Pan-Pot, Stephan Bodzin, Boris Brejcha, Kollektiv Trumstrasse, Hernan Cattaneo, Guy Mantzur i mnogi drugi, a ovogodišnji line up će začiniti majstor za kontrolu, orkestralni pripovjedač i nadareni live izvođač najvišeg kalibra - Stephan Hinz.

Nakon eksplozije na sceni s trakom 'Doch', Stephan Hinz je nedvojbeno jedan od najboljih techno likova iz 2014. godine. Na Second State, etiketi Pan Pota, Stephanova karijera je u permanentnom porastu. Smješten u Berlinu ispostavlja eksplozivni izvorni materijal, ostavljajući znojne rejvere u punim klubovima s riječima na usnama "hoćemo još". 2016. je bila još uspješnija, pojavio se debitantski EP na etiketama kao što su MOOD, Nicole Moudaber i na Carl Cox-ovom Intecu, a Hinz se vratio na Second State i izbacio potpuno ubojiti techno u obliku Venom EP-a.

Njegove vještine i njegov nevjerojatan techno set mu je priskrbio impresivne rezidencije širom svijeta, s cijenjenim promotorima, uključujući Awakenings, London Warehouse Events (LWE), LEAF London and HYTE, Gashouder (Ams), Amnesia (Ibiza), Kristal Glam (RO), Watergate (DE) i Baum (Colombia).

U nastavku pročitajte razgovor s ovim techno velikanom koji vam otkriva svoje percepcije proširenih spektra nakon preseljenja u Berlin, grada kulture i umjetnosti sa kojim se uhvatio u koštac nebi li postao bolji od sebe samoga.

m: Bok Stephan, možeš li nam reći što ti je pomoglo da se eksploatiraš na scenu u 2014.-oj?

Stephan: Hi, hvala što ste me ugostili. Mala traka zvana ‘DOCH’ mi je pomogla da započnem svoju karijeru 2014., odmah nakon što sam dao otkaz na poslu 2013. i preselio se u Berlin. Napisao sam ju sa prijateljem Philippom Ruhmhardtom nakon muškog noćnog izlaska, nakon kojeg smo se i dalje družili i jednostavno htjeli napraviti udaračku traku i zabaviti se. Nakon par sati, imali smo traku u svojim rukama i poslali smo ju Tassilou od Pan-Pota, zatim smo otišli na večeru sa našim djevojkama. Tjekom večere Tassilo je nazvao i rekao: “Nemoj ovo dati nikome!” Mislio sam si, ok, ne čini mi se baš da je toliko loša, ali ništa dalje od toga. Tassilo i Thomas su nastupali u Barceloni te noći i ujutro sam dobio drugi poziv od Tassila koji je govorio “da je traka radila jako jako dobro.” I dalje je bilo kao “ok, vidjet ćemo”...DOCH je izdan za Pan-Potov tadašnje svježe osnovan Second State, mnogo kolega je puštalo traku i dobio sam sve te videe od ljudi koji su ju čuli na tom festivalu ili u tom klubu i traka je postala ogromno poznata. K vragu, traka i dalje radi vrlo dobro i svaka prostorija i dalje eksplodira kada ju puštam, bilo u jednoj ili drugoj verziji u svojim live setovima.

m: Izdao si pjesme za Second State, Intec, MOOD i mnoge druge velike diskografske kuće. Imaš li svoje vlastito najdraže izdanje?

Stephan: Zapravo svako od njih mi je najdraže jer su svaka od njih obilježila velike prekretnice u mojoj karijeri. Oduvijek sam htio izdavati na Carl Coxovom labelu ‘Intec’ zato što sam veliki Carlov obožavatelj još od dana kada sam završio svoj prvi rave, nekada u 1996. godini. Vidio sam tog karizmatičnog čovjeka kako nastupa i od tada sam odlučio da ću jednoga dana i ja održavati nastupe poput njegovih. Imati traku na Drumcode labelu Adama Beyera što je tada također bila velika stvar za mene. Imati izdanje na MOOD labelu Nicole Moudabere mi je također bio san, njezin sam obožavatelj i oduvijek se činila kao da voli moju glazbu tako da je raditi tamo bilo zaista prirodno i općenito mi je zadovoljstvo mi raditi sa ljudima kao što su Nicole, Pan-Pot, Carl i Adam. Znate, jednostavno sam ovisan o elektroničkoj glazbi i veoma, ali veoma sam sretan što nakon toliko godina gdje nitko nije mario za mene i moju glazbu, što su ljudi počeli simpatizirati istu i dijeliti moju ideju o tome. Radi toga sam također vrlo zahvalan labelima sa kojima radim i što mi pomažu da moja glazba dopire do ljudi. To je ono što želiš kao glazbenik, biti slušan.

m: Možeš li nam reći nešto više o svojoj ljubavi prema orkestralnoj i klasičnoj glazbi? Otkuda to dolazi?

Stephan: Dolazi iz kolekcije ploča od mojih roditelja. Kolekcija je veoma različita, ali svake nedjelje bismo za doručak slušali klasičnu glazbu. Najčešće Haydna čiji obožavatelj nisam bio, ali sam uvijek volio zvuk orkestra, a moji roditelji su mi pokazali i druge kompozitore kao što su: Smetana, Grieg, Chopin, Debussy, Tschaikovsky, Sibelius itd. Bio je to Smetanain ‘The Moldau’ gdje sam se na prvu zaljubio u orkestar i to zauvijek. Ukoliko ne znate ovaj komad, provjerite ga…Radi se o rijeci Moldau i glazba slika ono što se događa na njoj i uz to pjesma je toliko puna boja i ljepote da to zapravo možete i vidjeti. Ili uzmite Ravelov ‘Une Barque sur l’ocean”... slušate ju i vidite što se događa. Samo orkestar ima tu moć.

m: Također kompoziraš i produciraš glazbu za filmove i televiziju. Nešto smo možda gledali?

Stephan: Haha, vjerojatno ne ukoliko niste na njemačkoj televiziji. Također sam napisao glazbu za neovisni oblik filma koji se već prikazao na nekim festivalima, ali i dalje traže distributera tako da nisam siguran kada će ga svi moći pogledati.

m: Hoće li ovo biti tvoj prvi posjet Dalmaciji i Omišu za vrijeme Labyrinth Open Festivala?

Stephan: Da, to će mi biti prvi put i jedva čekam.

m: Je li ti činjenica da dolaziš iz Berlina, pomogla da oblikuješ svoj zvuk i glazbeni ukus?

Stephan: Zapravo ne dolazim iz Berlina, samo živim tu već 5 godina. Ali, da i ne. Rođen sam u južnoj Njemačkoj i tamo sam zapravo počeo stvarati glazbu. U jednu ruku, bilo je cool jer influenceri su bili jako mali s obzirom da tamo nije bilo skoro nikog drugog tko stvara elektroničku glazbu, tamo gdje sam ja odrastao, blizu Stuttgarta. To je vodilo do toga da sam bio jako neovisan jer me nije bilo briga što su svi drugi radili u Berlinu. Kada nisi bio u Berlinu bio si outsider u svakom slučaju ili barem u mojem slučaju je odgovor bio takav da ih uopće niti ne slušam u naletima inspiracije. Zatim sam se preselio u Berlin i promijenio se iz outsidera u insidera. Počeo sam izlaziti u Berlinske klubove, klubska scena nije bila velika u južnoj Njemačkoj niti toliko sofisticirana, stoga sam ovdje u Berlinu počeo razvijati drugačije shvaćanje elektroničke glazbe. Tako da da, to mi je zaista pomoglo da oblikujem svoj zvuk i također glazbeni ukus. S obzirom da sam u južnoj Njemačkoj živio na drugoj razini, naposljetku je to vjerojatno ispao mix oba perioda koja čine moj zvuk danas. Introvertiran uz to da me nije bilo briga ni za što, ako gledamo perspektivu iz mojih vremena u južnoj Njemačkoj i onda više fokusiran uz želju da me se čuje, kada pogledamo na Berlinsku perspektivu življenja. I dalje radim ono što sam radio, ali ovdje u Berlinu sam naučio prihvatiti različite perspektive i vidjeti svoju glazbu u drugačijem kontekstu. U južnoj Njemačkoj, zato što nisam bio dio Berlinske scene, ionako nisam bio važan dio njemačke elektroničke glazbene scene jer svi su uvijek gledali samo na Berlin, stoga je postojala samo jedna perspektiva: Moja. Od preseljenja u Berlin, sposoban sam zadržati svoju perspektivu, ali vidim ju jasnije kroz odnose koji se događaju sa stvarima oko mene i upravo to me možda čini manje ovisnim u trenucima kreativne slobode, ali sve u svemu to me učinilo boljim umjetnikom jer mi je to pomoglo da osjetim kako sam dio nečega i nekako je to sve pridonijelo mojoj glazbi da se prizemlji u prostoru i vremenu, ali i sve to mi je na kraju pomoglo da preusmjerim svoje djelovanje na drugačiji način, baš u korist tome što sam radio stvari drugačije i samo zato što sam ionako mislio da nisam dio elektroničke glazbene scene…Ne znam ima li to ima nekog smisla. :-D

m: Možeš li opisati savršeni nastup? Je li se ikada dogodio onako kako si ga zamišljao?

Stephan: Zapravo nikada se nije dogodio onako kako sam ga zamišljao, a i nastupi na kojima sam očekivao najviše su me zapravo i najviše razočarali na jedan ili na drugi način. Puštao sam na Amnesia Ibiza partiju na primjer i to je bilo nevjerojatno iskustvo, ali nije bilo ‘mindblow’ iskustvo za kakvo svi smatraju da je. I onda puštaš u malom Club Vaagu negdje u Antwerpu, ili u malom klubu u Tiflisu za koji nikada nisi čuo i ne očekuješ ništa, a zatim to postane jedna od najboljih i najzanimljivijih noći ikada. Za mene je savršen nastup kada smo oboje, dakle i publika i ja sinkronizirani i tada mi oni pružaju energiju i hrabrost da napustim svoju zonu komforta i nadmašim sebe samoga, jer tada mogu dostići razinu umjetnosti koja teće daleko drugačije od drugih noći. Jedan od takvih trenutaka kasnije je bio na eventu The Second State Odd Sonar, imao sam savršen položaj između Pan-Pota i Amelie Lens, vibra u prostoriji je bila čarobna, sound sistem je bio dobar, ja sam bio jako dobre volje i onda mi je Thomas došao reći: “Sada ih uništi, zapali s tim houseom!”. I jesam i bilo je fantastično iskustvo i jedan od onih savršenih trenutaka kada je sve povezano.

m: Što radiš izvan studija? Imaš li koji hobi koji nije povezan sa glazbom?

Stephan: Prije nego što sam postao ‘fulltime’ glazbenik, bio sam web programer i kada sam se preselio u Berlin 2013. godine, odlučio sam da će ulazak u konstantno stvaranje glazbe biti moj veliki, veliki hobi. To se promijenilo te je sada web programiranje moj hobi i pokušavam se održati u toku sa svim promjenama u tome. Što mogu reći..Ja sam glupan jer i stvaranje na webu ili na različitim aplikacijama može biti kreativno kao i stvaranje glazbe. Vjerujte mi.

m: Kada bi morao izabrati jednu traku koju bi morao svirati svaki set, do kraja svojeg života, koja bi to traka bila?

Stephan: Nathan Fake - The Sky Was Pink (James Holden Remix)

m: Imaš li poruku za ljude koji dolaze na Labyrinth Open Festival?

Stephan: Rejvajte kao da ne postoji sutra! Već neko vrijeme znam da su ljudi sa Labyrintha ovisni o elektroničkoj glazbi kao i ja te da su unutar stvaranja, ni više ni manje nego li savršenog elektroničkog glazbenog iskustva. Znaju u čemu je bit svega jer upravo to žive svakoga dana.

m: Hvala ti.

Load the next article...
Loading...
Loading...