Search Show Menu
Home Latest News Menu
Cover Face

Supersila elektroničke glazbe: Konstantna inovatorica Björk

Björk je uronjena u klupsku kulturu te inspirirana njome i prije albuma 'Debut' iz 1993.

  • Mixmag Adria
  • 16 December 2017

Iako ne baš u znaku dobrodošlice, epski, ogoljen pejzaž Islanda djeluje nekako poznato. Svojim dramatičnim vulkanskim zamahom škriljevca i granita, jezivih, zimskih krajolika, epskih slapova i starih glečera, Island je zvijezda od Game Of Thronesa do Prometheusa. Ono što je čudno je način na koji para izlazi iz dijelova zemlje na ovaj hladan dan. To je vrućina koja dolazi duboko ispod površine, objašnjava nam naš taksist. Geotermalna energija opskrbljuje većinu potreba Islanđana: prirodno, održivo, naizgled bezgranično. Vječno. Pomalo poput bunara kreativnosti unutar Björk, najpoznatije Islanđanke od svih.

Posljednji put je Björk Guðmundsdóttir bila na naslovnici Mixmaga 1993., nakon izdavanja svojeg debitantskog albuma 'Debut'. Bio je to prvi val Björk manije, prvi put kad je svijet pao pod magiju ove nevjerojatne sile prirode, nekadašnjeg čuda od djeteta okoje su odgojili hipiji (ili su to bili Elfovi?) za koje se činilo da pričaju u zagonetkama u pjevnom naglasku kakvog nikad nitko nije čuo, ali podržani s albumom kojeg smo opisali kao "Jedinstveni - daleko daleko ispred bilo čega drugog: eklektična kolekcija žustrih pjesama kakve nikada niste čuli, ali ste uvijek željeli."

Naslov 'Bonkers' (Ludo) možda se fokusirao na opsesiju medija s njezinom vanzemaljskom pojavom i idiosinkrazijskom osobnošću, no najsretnija je bila pričajući o biranju Black Doga za remikseve ili kako je Darren Emerson njezin najdraži DJ. 24 godine nakon - uključujući osam albuma i bezbroj neklasificiranih inovacija - svijet je upoznao Björk po njezinoj besprimjernoj, beskompromisnoj pop/art viziji, neumornom glazbenom duhu i njezinoj sposobnosti surađivanja s nekim od najkreativnijih umova u glazbi, filmu i modi. Mi smo još uvijek pod tom čarolijom. Inspirirala je čitavu generaciju producenata, umjetnika, glazbenika, pjevača, dizajnera, DJ-eva i kreativnih umova. Postala je jedna od najistaknutijih producenata u elektroničkoj glazbi. Ljubav koja je obostrana: elektronička glazba i klupska kultura jednako je vitalna glavna pobuda za Björk danas, kao i uvijek.

"DJ-ala sam od tinejdžerskih dana - samo to ne bih tako nazvala!" započinje, dok ispija gutljaj kasno-jutarnje kave. "Odrasla sam u gradu s 80 tisuća ljudi u Reykjavíku. Ako ste se dobro htjeli zabaviti navečer, preuzeli ste neki bar i to radim od onda. Pozovete grupu prijatelja - što je bar manji, to bolje - i dobijete nešto poput privatne zabave. A ne morate počistiti nakon! To je postepeno raslo, a otkad sam se djelomično preselila u Brooklyn, i tamo sam počela DJ-ati. Imamo zajednicu prijatelja, imamo teme i jedna tema su bile bas linije.; ja, Alex Ross, Brandon Stosuy i David Longstreth iz Dirty Projectora bi se našli u četiri popodne. To bi bila moja fantazija, otići u knjižnicu rablljenih knjiga i krenuti razgovor o bas linijama, Bachovim čelo koncertima, ispijati kavu i pričati. To se polako razvilo. Onda bi popili neki alkohol, i kako bi bili pripiti tako bi došli na temu Public Enemy bas linija ili acid house bas linija ili drum & bass bas linija. Sljedeći put je tema bila pljesak: marokanske plemenske izvedbe do Steve Reicha do ženskih grupa 60-ih, a završili smo s r'n'b-om. Osam sati kasnije imali bi krvave dlanove jer smo pljeskali osam sati!"

Očekivanja koja imamo kad se sastajemo s Björk su da će biti odjevena ili u ukrašenu masku, futuristički kimono, ili biti odjevena kao labud, no kad ispija kavu na Islandu ona je civil - casual obučena u razumne cipele, s minimum šminke, poslovnom frizurom i dugom tamno ljubičastom haljinom s dekolteom. Nalazimo se na katu svijetle, ogoljene ali ugodne sobe u prijateljskom caféu u blizini njezinog doma u Reykjaviku, a ona je topla i opuštena s smiješkom koji bi mogao otopiti glečere.

Pristiže 15 minuta prerano na naš sastanak, mašući nam i pozivajući nas do sebe sjedeći strpljivo dok mi završavamo slušanje njezinog novog albuma 'Utopia' na slušalicama po prvi put. Sada ima 51. godinu, i majka je dvoje djece, izgleda poput - pa, Björk, vječna, s onim distiktivnim glasom mješavinom islandskog "rrrrs" i pametnog engleskog govornog izraza. Ove dane dijeli svoje vrijeme između boravka u svojim domovima u Brooklynu i Reykjaviku, vjerojatno jer njezina slava nije "problem" u ni jednom od navedenih gradova. S urođenom ljubavlju prema klupskoj kulturi (pozamašna lista suradnika i koproducenata na njezinom devetom albumu svjedoči ovoj tezi) nije ni čudno da se prebacila na klupske nastupe (njezin tajni DJ set za Hyperdub u londonskom Corsica Studios je jedan od primjera) i šire prostore poput barcelonskog SonarHalla. "Ovo što radim sada, DJ-anje za nepoznate ljude, počelo je prije godinu i pol," kaže. Dovoljno dugo da zna da preferira nastupe na otvorenom. "Ne volim zatvorene prostore. Ne podnosim ih: Volim prozore! Zato uvijek tražim prozore i dnevno svjetlo: volim kad pada mrak". Osvrnula se i na originalnu, iskrenu namjeru DJ kulture: glazba je za dijeljenje. "Volim se izmjenjivati".

"Radi se o dijeljenju svoje kolekcije pjesama i upoznavanjem s pjesmama koje niste nikad prije čuli. Makar sama ovo kažem, prilično sam dobar Pro Tools inžinjer pa znam provesti nekoliko tjedana uređujući setove zajedno. Napravila sam nekoliko mash-upova između priznatog producenta iz Houstona, Rabita i pakistanske skladateljice/glazbenice Abide Parveen. Kad radim četverosatne setove, kao na primjer u znanstvenom muzeju u Tokiju, to je bila svojevrsna dopuna mojem Digital showu. Možda ćemo sulšati glazbu s flautama sat vremena dok ljudi ćaskaju, a nekoliko čaša vina kasnije puštam r'n'b!" Očito voli ovaj dio posla. "Volim", smije se. "Volim to putovanje, ne volim da se radi o jednoj stvari. Volim kad je DJ-anje o slavljenju izobilja sve glazbe svijeta, a to uključuje glazbu koju je zbilja teško pronaći pa sve do Rihanne. No opet, volim i techno, pa imam i sekciju koja je bila brutalni, brutalni techno. Sredinu baš i ne!"

Taj nagon prema technu utjecao je na oblikovanje njezine glazbe u sve intrigantnije oblike tijekom posljednjih godina. Njezin album iz 2015, 'Vulnicara' bio je prepun mraka i slomljenog srca (tekst: "naša ljubav je bila utroba, ali naša veza je prekinuta"), no na albumu 'Utopia' okreće se za 180 stupnjeva prema svijetlu. Tekstovi na albumu - 'Blissing Me', (s referencom na "dva glazbena nerda koji si opsesivno jedan drugome šalju MP3-eve zaljubljuju se u pjesmu") i 'Feature Creatures' s klasičnom linijom ‘I literally think I am five minutes away from love’ - podudaraju se s organskim, orkestralnim zvukom koji je rezultat čiste suradnje između Björk, venecuelanskog producenta Arce i ženskog flautnog orkestra. "Sve flaute koje čujete dolaze od 12-članog orkestra, a zbog lude sreće, uvijek su bili slobodni petcima, pa bismo išli u moju sobicu vježbati. Ako želite napraviti album sa flautama, želite ga obojati sa što je više moguće boja!" objašnjava.

Na pjesmi 'Loss', melodije i produkcija vežu se toliko tijesno da je nemoguće shvatiti gdje su pojedinačne niti prvo bile pletene. Ova traka je koproducirana s Rabitom i radi se o jednom od istaknutih trenutaka na albumu bez greške. "Djeluje vulgarno pričati o nečemu tako lijepom," rekao je Arca kad smo ga pitali kako je bilo raditi ponovno s Björk. "Ovo je poput sna, no ispod površine, postoji toliko čistoće u stvaranju glazbe s nekim koga voliš. Ne želim pretjerivati ili dati premalo važnosti tome, ali to je za mene bilo najdublja glazbena povezanost koju sam ikad imao. Nagrađujuće, izazovno, stimulirajuće, energizirajuće, podizalo me - sve nabrojeno. Napraviti nešto što samo mi možemo napraviti: to je bio naš konsenzus od početka. Napraviti nešto iz iskustva i s načinom gledanja na stvari. Aranžmane i tesktove je sama radila, a kad sam se ja uključio, htjeli smo biti u istoj sobi. No radili smo posvuda: London, Reykjavik, New York, svugdje. Nekada bi ga slušali u hotelu u Tokiju. Svaka pjesma na tom albumu mi nešto znači. To je snimka s yin i yangom, a ima oštre zube kada je to potrebno."

Veliki trenutak na albumu je 'Body Memory', epska meditacija sile uma. U trajanju od 10 minuta. "Na mojem prošlom albumu nalazila se pjesma 'Black Lake' koja je bila na dnu slomljenog srca. Mislim da je nešto u mojoj podsvijesti govorilo, ako ćeš napraviti svoju najtužniju pjesmu ikad, moraš napraviti i njezinu optimističnu "sestru". Došla sam kući u svoju kolibu ovdje na Islandu, i bilo je pomalo hladno pa sam odjenula tri kaputa, legla pored jezera, gledala oblake i slušala audio knjigu satima. Bila je to Tibetanska Knjiga Mrtvih. Trećina je gotovo katolička: ako nisi bio dobar u životu, kada umreš, ideš u tunel u kojem goriš tisuću godina. To je dio knjige - tjerati se da budeš dobra osoba dok si živ. Zatim jedna sekcija, meni najdraža, priča o utopijskom životu, i kaže da ako si dobar, naći ćeš se na 20 milja dugom prostoru lavande, jezera i pauna. Tako da me 'Body Memory' natjerala na na razmišljanje: u trenutku smrti, o čemu ću razmišljati? Radi se o meni koja samu sebe podučavam, a nadam se da dio toga mogu podijeliti s ljudima. U versama se radi o onom trenutku kad se tvoja glava igra s tobom pa postaješ neurotičan i preplašen, a refren je ono kad se uključi tvoje tijelo pa se opustiš. To te uči da vjeruješ svojem tijelu, bilo da se radi o roditeljstvu, o tome kakav si ljubavnik ili o sudbini - svi ti veliki problemi u životu. Svi to imamo u našoj DNA, pa ako se opustimo u memoriji našeg tijela, znamo kakoto raditi prirodno."

Inspiracija, otkriva, joj dolazi iz niza različitih utjecaja, ne da se u pjesmi radi samo o jednoj stvari - nešto što dodaje kompleksnost i dubinu njezinoj glazbi koja nadilazi većinu njezinih kolega. "Nekad su pjesme o tri situacije, no fokusiraju se na određenu emociju: prva stvar...može biti emocija iz tvojeg života, druga od tvoje rodbine, npr, a treće, nešto što si vidio u filmu," objašnjava.

Rođena 1965. u Reykjavíku, Björk je od davnina donosila promjene kao glazbenik od prvog samoprozvanog albuma covera još 1977. godine. Svoje tinejdžerske godine provela je u islandskom indie-rock bendu The Sugarcubes, no budući da su se 1992. razišli, samostalno je prodala više od 40 milijuna kopija albuma, nekoliko puta je obišla svijet i nedvojbeno je nosila najbolju odjeću na dodjeli Oscara svih vremena (2001). Ali vrijedi prisjetiti se zašto je ona bila ključni dio našeg svijeta u posljednjem tromjesečju. Od 'Post' i 'Homogenic' sve do 'Utopia', dio onoga što održava Björk u pokretu je njezino inzistiranje na guranju stvari naprijed i ostajanje sonično relevantnom u svakom trenutku. Od pionirskog britanskog producenta Nellee Hooper i LFO-a Mark Bell (R.I.P.) do svojeg najnovijeg rada s Arcom, ona uvijek drži uši ugođene na krvavom rubu, a svoja stopala fokusirana na floor. "Na 'Vulnicara' bilo je dvanaest remikseva, a taj popis [producenata] je popis svih ljudi s kojima sam se družila u to vrijeme," objašnjava ona. "Ljudi se javljaju. Ja također. Ali sveukupno, ako postoji organska veza, to bolje funkcionira. Kad nisam slijedila svoj instinkt ili surađivala s nekim s kim nisam imala mnogo zajedničkog, nije bilo tako plodno. "

Ali - ovo će biti deprimirajuće poznato mnogim ženskim producentima elektroničke glazbe - pričala o svojoj frustraciji načina na koji se njezina uloga u stvaranju glazbe minimalizira usporedno s njezinim (često muškim) suradnicima. "Ako išta što vama govorim bi moglo pomoći ženama, onda sam za to da to i kažem," rekla je to za Pithfork 2015., nakon čega je opisala koliko sama vremena provodi na procesu. Danas je detaljnija: "Nekad radim ritam, nekad radim aranžman, a nekad editiram. Nosim razne šešire. Možda sam sama kriva jer se ne slikam dok editiram - ali nadgledam i editiram, sama, sve strukture pjesama. Najčešće kad koristim beatove suradnika, ja sam ta koja ih editira u pjesme i raspoređuje oko mojih aranžmana i melodija. S time rečenim, biram jake suradnike i ne želim da budu pasivni kad rade sa mnom - kao što ni ja ne želim biti pasivna kad radim s njima." Ironično, "trenutak kada sam odlučila progovoriti o tome, također je bio trenutak kada sam poželjela napraviti album na kojem imam najviše suradnji do sada!" smije se. "Ali reći ću ovo: frajeri mogu biti amateri, a kad se radi o ženi, to isparava." Ipak, vidjela je napredak u posljednje vrijeme. "Mislim da da. Ljudi su spremni shvatiti da se radi o više slojeva: umjetnici poput M.I.A., Twigs i Kelela imaju snažnu viziju kako im albumi trebaju izgledati."

Jedna osoba koja je promatrala razvoj Björk je britanski glazbenik Marius de Vries koji je radio na prvom trojstvu solo albuma. "Nepopustljivo je znatiželjna", rekao nam je na telefonu pričajući iz svojeg novog doma u Los Angelesu, gdje je, prikladno, Glazbeni Direktor prošlogodišnjeg oscarom nagrađivanog La La Landa. "Uzajamno djeluje s trenutnom kulturom. Biti dio njezine orbite je nevjerojatno. Na stranu njezino pisanje i skladanje pjesama, ona je kombinacija znatiželje i neustrašivosti koja ju definira. Ima odličan umjetnički integritet i hrabrost to pratiti. Gledao sam tu progresiju: kako je pronalazila svoju samouvjerenost i samodovoljnost. Brzo uči, i uvijek je imala osjećaj da mora upravljati svojom sudbinom, pogotovo kao žena u glazbenoj industriji. Također je čarobnjakinja s Pro Toolsima!"

I s toliko Björkinog rada, 'Utopia' je nešto poput konceptualnog albuma. "Znate li što najviše volim kod naslova 'Utopia'?" pita nas. "Svima je sve odmah jasno! U doba Trumpa i Brexita, ovo je sada izvanredno stanje. Razmišljam na zelenom nivou i što radimo po pitanju globalnog zatopljenja. Kad je Trump odlučio [da će SAD napustiti] pariški klimatski sporazum, bila sam devastirana. Devastirana. No sada mislim da sada otkrivamo kako ćemo sami morati otrkiti našu utopiju. Svi moramo reciklirati i uzgajati povrće! I mislim kad bi 10 najbogatijih tech kompanija - Microsoft, Googlee, YouTube i tako dalje - dalo svaka po milijardu, imali bi 10 milijardi za čišćenje planeta. To bi se trebalo događati! Ali vjerujem i u nove generacije. Imamo 13-godišnjake koji su otkrili način za čišćenje plastike iz oceana, i biotech ljude koji stvaraju gljivice koje smanjuju CO2. Tako da vjerujem da ćemo pronači način. Ne kažem da sam bolja od nekog drugog, ali možda je uloga glazbenika da donesu nadu."

S našim vremenom koje se bliži kraju, Björk završava svoju kavu i pozdravlja se, no pauzira na trenutak kako bi se vratila temi utopije posljednji put. "Zapravo je funkcionalno biti optimističan: pola tvojeg života će biti mračno, a pola svijetlo. Nažalost, ako se samo fokusiraš na mračan dio, možeš pomisliti da se radi o sto posto tame. No ako se fokusiraš na svijetlo također, ne znači da misliš da će život biti duga i da ne postoji tama. Postoje i mračni trenuci na ovom albumu. Ali ako se fokusirate na svjetlo, tama će se pobrinuti sama za sebe."

I kako odlazi, tako čini svijet mrvicu svjetlijim sa svime što radi.

Björk ‘Utopia’ je izašao 24. novembra na One Little Indian.

Next »
Loading...
Loading...