Search Show Menu
Home Latest News Menu
Blog

Trance se vratio i jači je no ikad

DJ-evi raznih žanrova puštaju ga ponovno u setovima, a Paul van Dyk lansira novi album i live show​

  • Mixmag Adria
  • 27 December 2017

Nakon kratkog uvoda bestjelesnog glasa, Paul van Dyk prilazi prema svojim laptopima, dvjema malim MIDI klavijaturama, i dvjema Roland AIRA jedinicama. Dvojica klavijaturista stoje na krajevima pozornica, očiju i tijela prekrivenih crnim kaputima i naočalama. Publika kliče. Prostor je čudan, a tu i tamo svjetla s pozornice zasljepljuju, no osmijeh na licu njemačkog DJ-a pokazuje da nema problema. Nakon više od dvije dekade u igri, on zna što radi.

Čim je glazba krenula, publika pulsira kao jedan organizam, kohezija uzdignutih ruku i statičnih nogu koja je pojavljike tijekom uzdizanja trake ka vrhuncu, kako bi se ponovno vratila nekoliko minuta kasnije. Neki furiozno plešu nakon svake gradnje; drugi su sporiji, prikovani s dalekim, hipnotiziranim ekspresijama. Stupovi svjetla izranjaju iz kružnih metalnih okvira, prilagođeni LED ekranu iza pozornice. Dob publike je od jako mladih do onih srednjih godina. Tipovi s brkovima naguravaju se s festivalskim glavama u ‘Black Flag’ i ‘California’ majicama. Nanovo otisnuta, nebesko plava Oxford majica ovdje, bijela, prozračna tunika s ukrasima poput stotina prstiju tamo. Tetovaže križa, kratke hlačice i vrećaste hlače s reflektirajućim crtama se pojavljuju, kao i Nike kape, poderane traperice i muškarci koji nose kravate.

Energija eksponencijalno raste, kako se show odmotava. Tijekom sredine seta, kada Dyk pušta svoje najpopularnije trake, čak se publika podijeli na one koji skaču uokolo i one koji pjevuše vokalne dionice zatvorenih očiju. Najniži i najbliži plesni podij je krcat, dok su sjedala u pozadini većinom slobodna. Ovo je trance party i ljudi nisu došli kako bi sjedali.

“Što se nas tiče, nikad nije ni otišao," kaže Mixmag trance urednica Ellie Hanagan na pitanje vraća li se trance na velika vrata. Naravno, u pravu je. Regularne trance večeri možda su još uvijek rijetkost, no artisti sa scene ostali su na vrhu od postmilenijalnog vrhunca žanra. Logično jer nedostatak mode i hipstera u tranceu ne zaustavlja ljude u slušanju online radijske emisije Armina van Buurena, niti prevenira da se na Ibizi ceste ne zakrče kad god Paul van Dyk ima rezidenciju, niti spriječava Above & Beyond od nastupa na najspektakularnijim open air lokacijama i rasprodaje mega pozornica poput Madison Square Gardena i O2 u samo nekoliko minuta. Određena imunost na modne hireve ima smisla, budući su zvuk i zajednica uvijek cijenili iskrenost i suptilnost. "Nije poput techna, u kojem morate biti cool, a u određenoj dobi vam možda nije više cool biti u noćnom klubu. U tranceu toga nema.", kaže Paul.

U 2017, kada su vrijednosti poput iskrenosti i zajedništva, na visokoj cijeni milenijskoj generaciji, koja se želi distancirati od ironije, privlačnost trancea je očita. "Ovdje možete naći ljude preko 50 godina, pa sve do 16," kaže Paul. "Ponekad vidite i cijele obitelji. Baš sam maloprije razgovarao s nekim tko je veliki fan i rekao je da mu je tata dao moj prvi CD..." Ono što je novo, pak, je da se zvuk polagano uvlači ponovno u setove DJ-eva koji se smatraju ‘underground’.

Možda je sve opet počelo 2015 kad je video Space Dimension Controllera iz Belfasta, koji je na AVA festivalu pustio ‘Ayla’ (DJ Taucher mix), postao viralan. Krikovi publike na lead synth nadglasali su zvučnike. Hannah Wants uključila je 'Domino' od Oxie u njezin Mixmag cover mix u rujnu/septembru 2015, a prošlogodišnji set Dax J-a koji je zatvorio Awakenings x ADE festival uključivao je istu traku, dodavši svemirski kontrast brutalnoj energiji techna od kojeg se ostatak performansa sastojao. Evian Christ je podržao zvuk na svojim Trance Parties eventima nekoliko godina zaredom, od kojih se posljednji održao ovog ljeta u New Yorku, dok su nam Bicep, očito pod utjecajem žanra, rekli kako su dok su radili svoj debitantski album, morali paziti da trake ne zvuče 'previše trancy'. Provjerite i video Nine Kraviz koja pušta svoju preradu ‘The House Of House’ na ovogodišnjem Kappa Futur festivalu. Bwana i Umfang se također ne boje trance diverzije s vremena na vrijeme, dok francuski producent Oklou uzima klasične trance melodije i uklapa ih u dublje ambijentalne zvukopise.

U ranim satima ponedjeljka ujutro u Stockholmu, nakon giga u petak navečer u klubu Marabú, u Barceloni, trance informiran Cristian Dinamarca iz Staycore labela otkriva kako ga je nostalgija odvela natrag k žanru. "Vraćam se u vrijeme kada sam slušao puno trancea, u vrijeme kada sam imao između 12 i 15 godina možda. Tada sam jako volio Ferry Corsten. Njegov posljednji EP, ‘Himnos’, ima semplove nekih trance traka koje sam slušao u djetinjstvu, uključujući Fridge - ‘Paradise’ i PPK - ‘ResuRection’, s velikim dozama audio efekata i nemilosrdnih bubnjeva. Pretpostavljam da je to novi zvuk, ali sve melodije...nisam ih napravio sam, tako da ne znam vodim li žanr negdje drugdje." Za Dinamarcu, privlačnost trancea u DJ setu je jednostavna. "To je zato jer je puno melodija čudno, nekako tužno...uvijek postoji ova vrsta euforije."

U međuvremenu, sam žanr mutira u različitim smjerovima i podžanrovima, kako kaže Ellie, navodeći ‘Stay With Me’ od Pryde i uskrsnuće Purple Haze aliasa Sandera van Doorna kao signale mini tech-trance oživljavanja, te naravno van Buurenova festival friendly, ‘A State Of Trance’, koja naginje i EDM-u te koju su podržali W&W, Hardwell i Dash Berlin.

Večerašnji koncert u njujorškom Playstation Theateru je debi Dykovog novog AEON live showa, prije izlaska novog albuma ‘From Then On’. On je u DJ igri dovoljno dugo da je već sve vidio, no svejedno je ovo njegov veliki povratak: prošle godine je bio ozlijeđen u padu s pozornice na A State Of Trance festivalu u Utrechtu. Pretrpio je ozljedu mozga i kralješnice te je bio sretan što je živ, a proveo je tjedne u kolicima te morao ponovno učiti hodati i govoriti.

Dva dana nakon uspješne AEON noći otvaranja, odmarajući se u hotelskom apartmanu s pogledom na poslovne zgrade, samo nekoliko blokova udaljen od teatra, Paul zadovoljno priča o svojoj povijesti s New Yorkom, koja datira od prelaska milenija i legendarnog Twiloa, kojeg opisuje kao "hram elektronske glazbe".

“Nije bilo te glazbe tada na radiju ili televiziji. Ako ste voljeli trance, morali ste ga potražiti.", kaže Dyk. U to vrijeme, nije bilo publike koja je bila specifično zakačena na trance. Za klupske DJ-eve, "jedino ograničenje bila je kvaliteta glazbe. Kao primjer, Sasha i John Digweed, koji su puštali vlastitu vrstu nasilnog stila. Zbog njih sam napravio ‘Trance Force’.”

Kada je Twilo zatvorio svoja vrata, Dyk je nastupao u periodičnim serijama New York showova u kasnim 00-im i ranim 10-ima u vrlo različitom klubu: Central Park. Sjeća se toga jasno. "Mogli ste vidjeti prave fanove, rejvere, party klince, no mogli ste vidjeti i ljude u odijelima koji su dolazili s Wall Streeta te koji su bili jednostavno fanovi. Jednom je kišilo i tamo je bio tip u odijelu, očito bankar, koji je skakao u euforičnom plesu i vikao ‘YEAHHH!’”

Rezidencija Paul van Dyka na Ibizi, pak, datira od Twilo vremena. "U Amnesiji se sve vrti oko glazbe, inače ne bi izdržala toliko dugo. Neki dan sam shvatio da sam tamo nastupao 17 godina. Ne možeš to raditi toliko dugo ako samo slijediš hajp.", kaže.

Možda je u tome ljepota trancea 2017. Iznad je hajpa. Iznad mode. Samo radi svoju stvar. Za neke će uvijek biti preiskren, presladak, preočit; i baš poput van Dykovog live showa, njegov naglasak na epskom bi mogao izdati povremeni nedostatak samosvijesti. No, ima iskrenost te nudi osjećaj eskapizma i prepuštanja, koji nije umrljan ironijom ili pozerstvom. "Moćan, izravan," kaže Paul van Dyk. I poput njega, preživio je.

Next »
Loading...
Loading...