Search Show Menu
Home Latest News Menu
Glazba

Veljača: 18 albuma koje morate poslušati ovog mjeseca

Valjda će biti dovoljno za ovaj mjesec

  • Mixmag Adria
  • 8 February 2017

ALBUM MJESECA

The xx 'I See You' (Young Turks)

Kada su The xx prvi put isplivali prije osam godina, stvarajući brend introspektivnog alt-popa koji je ujedinio elektronicu i indie rock, njihov utjecaj bio je seizmički. Tiejkom serije njujorških nastupa, Jamie, Romy i Oliver jedva da su uspostavljali kontakt sa svojom publikom. To je bio njihov način pozdravljanja sa starim xx-om. Odmah zatim započeli su raditi 'I See You', uz svoje ostale obaveze - Romy je pohađala tečaj pisanja pjesama u Kaliforniji, Oliver se bavio modelingom za Dior, a za Jamiea ionako znate. Njegov debitantski solo, 'In Colours' utjecao je na 'I See You', ali to ne znači da je prepun plesnih traka, već sadrži sličan duh. Korištenje semplova, način na koji koristi beatove, uporaba "dropa"... 'Dangerous' otvara s trubama, prije nego se pretvori u 2-step galop. To je znak da su stvari sada drugačije na Planetu xx, poduprijeto i s 'Violent Noise', traci izgrađenoj na trancey "hooku" koji bi mogli zamisliti u nekom starom setu Paul Van Dykea. 'Performance', koja ujedno zvuči i najpoznatije, sadrži tužnu gitaru i emocionalne stringove razlikuje se od 'On Hold' gdje vokalni sempl 'I Can't Go For That' Hall & Oatesa prate zvukovi 80-ih. Bendov pravi X faktor su Romy i Oliver. Još od Marvin Gayea i Tammi Terrell ni jedan muško-ženski pjevački duo nije zvučao tako zavodljivo. Zato je 'I Dare You' puno više od samo ljubavne pjesme. “I’m in love with it, intoxicated,” pjeva Oliver, “A rush of blood is not enough, I need my feelings set on fire,” odgovara Romy. The xx su prošli kroz lagani "makeover", ali ono što im je u srcima ostaje isto. Pjesme za ljubavnike. Pjesme za odbačene, Pjesme za sve nas.

Stephen Worthy

9/10

Zak Abel 'Only When We’re Naked Atlantic Records' (Atlantic Records)

Debitantski album soul vokalista Zak Abela bio je samo pitanje vremena. Dečko iz North Londona potaknuo je apetite 2015. svojim 'One Hand On The Future' EP-jem za dušu, u suradnji s Kaytranadom i Karma Kidom. No, 'Only When We're Naked' pronalazi njegov nepogrešiv vokal. Iako su sintevi i bubnjevima vođena produkcija "upbeat", iza njegovih priča stoji i emocija. 'Rock Bottom' se razbacuje iskrenim stihovima Wretcha 32, a priča o raspadanju pod pritiskom, 'Awakening' "podiže" zahvaljujući zboru nalik gospelu, a 'All I Ever Do (Is Say Goodbye)' se bavi prekidanjem veze. Euforična 'Unstable' se najviše ističe.

Ben Jolley

8/10

Various 'Dance 2017' (Secretsundaze)

Osnivači Secretsundazea, Glies Smith i James Priestly zaslužni su za neke od najboljih londonskih dnevnih house i disco partyja, a ova debitantska kompilacija je primjer njihove raznolike selekcije ploča. 'Shelter' Ehyl & Florija suptilni je popodnevni "mover", dok Braetherov 'Spaceman Funk' ide duboko, a Shanti Celestin kotrljajući "groover" 'Nu4him' lijepo ulazi u BLM-ov 'Chemistry'. Na izdanju se nalaze i druge brojne trake poput Amir Alexander 'Don't Go', DJ ‘SS1’ i Endian ‘Finish Me’ prije nego stvar završe jazzy traka Two Armadillos ‘Warriors Return’ i acid 'Baia 2012' james Priestleya i Marco Antonia.

Ben Jolley

8/10

SOHN 'Rennen' (4AD)

Suočimo se, Christopher Taylor radi u skučenom polju: ima mnogo osjetljivih likova koji su pomalo kao Radiohead, malo blues i r'n'b i svi imaju zgodne elektroničke beatove i glasove spremne za skok u falseto. Taylorov prvi album pod imenom SOHN u 2014 pogodio je sve žice, ali pokazao i sposobnost pisanja pjesama. Ovdje ide korak dalje: na izdanju se nalaze prave himne elektroničkog indiea i nekoliko puta zastrani u teritorij Jamesa Blakea, no kako album nastavlja, postaje potpun, čudan, s manje očitog i postepeno sve zanimljiviji. Na pravom je putu.

Joe Muggs

6/10

Red Rack'em 'Self Portrait' (Bergerac)

Daniel Bermanov drugi album kao Red Rack'em prati zvuk 'Wonky Bassline Disco Banger'-a, Underground hita koji je The Black Madonna proglasila svojom trakom ljeta. S nekoliko traka pokušava oživjeti istu magiju: otkačen vrhunac 'Tomato Pope' miješa zarazni vokalni refren s sintevima koji mijenjaju tempo, 'Kos Mich' pun je "Todd Terje" kozmičnih lasera, a 'April Fool' dostavlja "feel-good" disco groove. Ima i nekoliko iščašenih promašaja. 'Mad House' pomalo iritira zahvaljujući upornoj zvonjavi, 'Hot Weekend' brzo izlazi iz uha, a 'Sel' eksperimentira s bubnjevima, bukom publike i efektima, ali zvuči nezgrapno. 'You Used To Make Me Feel' pak, nedostaje energije.

Ben Jolley

7/10

Vermont 'II' (Kompakt)

Ponekad bi chillout glazba trebala biti u nekoj formi. Brian Enova ideja kreiranja audio tapete nije nužno loša. Tapete mogu biti lijepe i davati dojam luksuza. Forme pak mogu biti blage. Marcus Worgull s Innervisonsa i Danilo Plessow (Motor City Drum Ensemble) na svojem drugom albumu pod zajedničkim imenom Vermont koketiraju između oboje. Sve poznate reference su tu: Larry Heard baslinije, post-'E2-E4' gitare, sintevi koji zvuče kao da ih je radio Carl Craig i new age sintevi. Od lijepog do elegantnog do uzvišenog i nazad s najvećom lakoćom, što ponekad frustrira - ali ti uzvišeni momenti dovoljni su kako biste poželjeli još.

Joe Muggs

6/10

Throwing Snow 'Embers' (Houndstooth)

Umjetnici poput Ross Tonesa aka Throwing Snow razlog su borbe koja se odvijala za Fabric. Potpisan za Houndstooth, njegov novi album inspiriran je ponavljajućim prirodnim obrascima i spaja plesne eksperimente, dizajn zvuka i snimke s terena u ekspanzivnom elektroničkom opusu. Ovih dana jedva da se čuje spomen riječi dubstep, no Cantorov 'Dust Pt 2' prikazuje sva njegova obilježja: bas koji pomiće pokućstvo, vrištajuće sinteve i izbrejkani ritam. 'Recursion' se prostire kroz svojih 6 minuta kao moderni Bach, dok je 'Prism Pt 1' analogni house koji se vrti oko idiosinkrazijskog tempa.

Stephen Worthy

7/10

Lord Of The Isles 'In Waves' (ESP Institute)

Skoro smo propustili ovaj album. Bit će vam drago da nismo. Lord Of The Isles poznat kao producent i grafički dizajner Neil McDonald, piše i producira gotovo desetljeće, a njegova enigmatska izdanja nalaze dom na ključnim etiketama poput Permanent Vacation, Phonica i Mule Music. Njegov debitantski album izdan putem LA etikete ESP Institute svjež je i spektakularan. McDonald tvrdi da njegov rani zanos s škotskom povijesti utjecao na njegov alias, isto koliko i njegova putovanja po škotskim Highlandsima na koje su ga vodili roditelji dok je bio dijete. Ta putovanja definitivno su utjecala na njega, jer je njegov album 'In Waves' isprepleten s divnim chord progresijama i bojama jakim poput tartana. Činio se kao da je u dodiru s prirodom koliko i s perkusijama i čudljivim melodijama, što je i pokazao na naslovnoj traci gdje je pomiješao zvukove valova s klavirom. Album sadrži 15 traka nadzemaljske elektroničke sofisticiranosti i da, uglavnom su Balearci koliko i klasični disco re-edit DJ Harveya.

Ralph Moore

9/10

A Winged Victory For The Sullen 'Iris' (Erased Tapes)

A Winged Victory For The Sullen Dustina O'Hallorana i Adama Wiltziea ima misteriozan i širok zvuk koji je završen za filmse soundtrackove. Posljednje od dua dolazi za 'Iris', film francuskog redatelja Jalil Lesperta. Postoje sličnosti s Kyle Dixonovim i Michael Steinovim 'Stranger Things' soundtrackom na početku 'Prologue Iris', sa svojim string motivom i analognim synthom. Težak bas koji lupa u 'Retour au Champs de Mars', izbija spor, prigušen ritam poput motora podmornice, dok duo kanalizira Nils Frahma s emotivnim stringovima, klavirom i kompliciranom Electronicom na 'Comme on a Dit'.

S Worthy

8/10

Brian Eno 'Reflection' (Warp)

Brian Eno je bio dio nekih od najboljih izdanja u povijesti, ali i najgorih. A kada ćemo uopće čuti izgubljeni album koji je napravio s Herbie Hancockom i Squarepusherom? Bez obzira, kad je dobar, dobar je, a a ovom povratku u ambijentalnu glazbu koju je napravio u 70-ima, svjetske je klase. Nema tu ništa novo - ton se gotovo ne promijeni kroz 54-minutni komad - ali osjećaš se vrlo, vrlo dobro. Uvijek izopačen, Eno dostiže najviše kada radi najmanje.

Joe Muggs

9/10

PVT 'New Spirit' (Felte)

Australski trio PVT bilježe Warp Records kao bivši dom. Prema tome, njihova glazba rezonira s "Warpovskim" umjetničkim eksperimentiranjem, ali ostaje probabljiva. Njihovi post-rock korijeni još se osjete na 'New Spirit', ali uz "nije nas briga" estetiku. Vidljivo je to u brbljavim, iskrivljenim sintevima koji plešu oko trake 'Kangaroo', dok naslovna traka sadrži sirovu, grčevitu energiju electro pionira Daniel Millera. No sve je ipak u sjeni 'Morning Mist, Rock Island Bend' tvrdo putovanje izgrađeno na mračnim sintevima i Richard Pikeovim zlosutnim vokalima.

Stephen Worthy

7/10

Babe, Terror 'Ancient M'ocean' (Phantasy Sound)

"Lo-Fi" ogavno je (previše) korišten naziv, pogotovo u ova vremena prilično konvencionalnih house traka prepunih lažnih šumova. Brazilski producent Claudio Szynkier ipak ide do kraja. Njegov prvi LP za Erol Alkanovu etiketu možda je njegovo najuspješnije izdanje do sada, ali to ga ne dira nimalo: ovdje se radi o zvukovima koji se ne mogu smjestiti, valovima distorzija i nemogućnost raspoznavanja stvari. Definitivno nije za svakoga, ali postoji prirodni tijek njegovog programiranja koji te vodi uz i u dubine tonova - a kada zvukovi dostignu svoje najsirovije trenutke, svejedno su isprepleteni s ushićenjem.

Joe Muggs

7/10

Tycho 'Epoch' (Ghostly International)

Tycho je nekad bio jedan čovjek, Scott Hansen, a danas je to kompletan bend. Njihov peti album, 'Epoch', bavi se 'jam' filozofijom koja je nerazdvojiv dio bilo koje grupe, Rory O'Connor brzi ritam, Zac Brownove uzburkane, maglovite gitare miješaju se s Hansenovom kovitlajućom elektronikom. Ambijentalni utjecaj Hansonovog ranog rada i dalje se osjeti, posebno na naslovnoj pjesmi. Tycho je najdjelotvorniji kad uspore tempo i drže se jednostavnosti.

Stephen Worthy

7/10

Various 'New Order Presents Be Music' (Factory Benelux)

"Produciranje je bilo zaista važno sporedno zanimanje," rekao je Bernard Sumner o Factory razdoblju. "To je ok, jer bez obzira što su svi bendovi bez kinte, puno se nauči i pomogneš nekome." Ako se vaše znanje o New Orderu sastoji samo od 'Blue Monday'-a, onda bi ova kompilacija kolaboracija iz ranih 80-ih mogla biti za vas. Ova odlično složena kompilacija podsjetnik je da izuzev Princea, većina najbolje glazbe nastala je suradnjama.

Ralph Moore

7/10

Bonobo 'Migration' (Ninja Tune)

Simon Green aka Bonobo izbacio je svoj šesti album. Preselio se iz UK-a u New York, a nedavno u Los Angeles. Pravi je glazbeni migrant - upija zvukove gdje god postavi svoj studio. Sam LP je masterclass za skladanje glazbe: naslovna traka se igra s ponavljajućim loopovima modernih klasičnih velikana poput Steve Reicha i Terry Rileya postavljajući ih između vojne perkusije i distorzirane elektronike. Nick (Chet Faker) Murphy posuđuje vokale za 'No Reeason', dok trak 'Grains' semplira folk legendu Pete Seegera. 'Outlier', u međuvremenu plovi od nejžnog i "glitchy" početka u klimav house s harfom. Izdanje suptilne snage, obuhvaćeno toplinom i skuliranim samoispitivanjem.

Stephen Worthy

9/10

Aquilo 'Silhouettes' (Island Records)

Duo iz Lancastera, Ben Fletcher i Tom Higham rade atmosferični i očaravajući pop koji je savršen za studene crkvene koncerte. Kao topli zagrljaj na ledeno jutro, zanosne harmonije dua slažu se bez napora na debitantskom 'Silhouette' albumu. S filmskim zvukom koji naliči na Hurts, 'Almost Over', 'I Gave It All' i 'All I Ever Wanted' intimne su pjesme koje tjeraju suzu na oko. 'Human' je vrhunac produciran od SOHNa, gotovo apokaliptične produkcije, dok 'Sorry' dolazi od Islandskog Ólafur Arnaldsa. ‘You Won’t Know Where You Stand’ i ‘Never Seen You Get So Low’ jednako su moćne, obje sa značajnom lirikom i besprijekornim falsetima.

Ben Jolley

8/10

Calibre 'Grow' (The Nothing Special)

Calibre je tehnički zadivljujući producent, no ponekad je ograničen drum & bassom - pogotovo kad znamo čega je sposoban s drugačijim tempom zahvaljujući njegovom Deep Medi izdanjima u 2009. i 2010. Kada su ove četiri ploče s Craig Richardsovog labela s jednostavnim crnim etiketama, otmjenim ilustracijama i bez informacija stigle bez upozorenja, bili smo oduševljeni. Zvukovi ovdje plove između 2-stepa, jazza, techna, electra i dubstepa. Album je prava realizacija potencijala, i mogao bi postati klasik.

Joe Muggs

9/10

Matthew Dear 'DJ-Kicks' (Studio K7)

Producenti elektroničke glazbe ističu klasičnu ambijentalni zvuk više nego ikad prije, ne čudi da se i Mathew Dear (aka Audion) opredijelio za sličan put na njegovom DJ-Kicks miksu koji otvara s Nils Frahmovom 'Ode'. No nastavlja svojim potpisnim sintetičkim robo-vocoder lupanjem, sa subliminalnim 'Wrong With Us' koji je ujedno rana ekskluziva. Meditativni house trenuci u rpvom satu miksa dolaze od Italojohnsona i Vin Sola, a za kraj odabire dvije "peaktime" Audion ekskluzive i završava miks s DJ Khalab & Baba Sissko - 'Kumu'.

Ralph Moore

8/10

Load the next article...
Loading...
Loading...