Search Show Menu
Home Latest News Menu
Foto Report

We Love Sound nas je oduševio!

Plesali smo na neke od najvećih zvijezda na super lokacijama

  • Mixmag Adria Crew
  • 6 June 2017

Već nakon posjeta WLS pressici U Johann Francku 31. ožujka, bilo je jasno da Zagreb dobiva još jedan ozbiljan festival, nešto što mu je nedostajalo dugi niz godina.

Lineup na kojemu je stajala trenutna krema elektroničke glazbe izgledao je fantastično te nije bilo druge nego strpljivo čekati i vidjeti što nam je ekipa koja već godinama uspješno radi Sonus festival spremila.

Festival se odžao u četiri zagrebačka kluba; Boogaloo, The Best, Opera i Johann Franck te na nevinoj lokaciji, na zagrebačkoj Mladosti, s imenima poput Timo Maasa, tINI, Chrisa Liebinga i Loco Dicea.

We Love Sound počeo je u Boogaloou, klubu koji je posljednju sezonu briljirao sa vrhunskim nastupima u režiji Future Scopea.

Trebali su nastupiti Chris Liebing, F.O.R.M. live!, ShiPe, Labud, Senno i Matya, međutim mali floor nije bio otvoren pa je sav fokus bio na solidno pounjenom velikom flooru i Chrisu Liebingu.

Ne možemo se oteti dojmu da je klub trebao biti dvostruko puniji. Na Liebengov nastup bilo je podjeljenih komentara, odsvirao techno set je u svome stilu i mislimo da je to odradio na nivou.

Poslušali smo uvod u Shipetov set, no na žalost uz najbolju volju morali smo u The Best, gdje je Marina Karamarko već razvaljivala podij.

U The Bestu, atmosfera je već opasna. Marina baca hipnotičke ritmove, energija je odlična. Ne treba napominjati da je Marina Karamarko svjetska klasa i da njeni setovi ne ostavljaju mjesta niti za trunku ravnodušnosti. Iza nje svira Mimi. Ekstraktov zvuk obično ljudi vole ili ne, no Mimi je isporučio dobar set i možemo biti više nego zadovoljni.

Klub se sve više puni a pult preuzima Loco Dice. Loco Dicea smo gledali više puta i uvijek je bio dobar, no to je bilo pred velikom masom i na velikim festivalskim pozornicama. Zanimalo nas je kako to zvuči u klubu u nešto intimnijoj atmosferi. Odličan tech house prožet ljetnmi ritmovima bio je impuls dovoljan da u potpunosti zapali već rasplesanu publiku. Osobni dojam jest da je The Best bio malo premračan i da je light mogao malo bolje pratiti Dicea.

U The Bestu smo ostali do kraja i nakon toga otišli na spavanje bez aftera, jer još malo i počinje nova tura partijanja na Mladosti.

Ono što nas posebno zanimalo jest glavni dan, subota i Open Air, od kojeg su neki od nas očekivali puno manje. Manje u smislu da se u našim glavama to nekako prikazalo kao beton na kojem će biti postavljen stage, šank i 3 suncobrana. Jako nam je drago što smo bili apsolutno u krivu. Pri samom ulazu već nas je dočekalo ugodno iznenađenje, natpis „Welcome Sound Lovers“ i brdo žutih trakica kroz koje prolazimo. A onda – mala glazbena i chill oaza. Sve je bilo postavljeno na „dosadnoj livadi“ od koje su zaista napravili ugodan „vrt“. Kolega je imao sreću posjetiti Brunch In The Park u Lisabonu, koji je zaista vrhunski primjer ovakvog događanja, doduše, u više šumskom okruženju, puno većeg prostora i slično, ali čim smo ušli u spomenuti vrt na Mladosti, prvo se sjetio Brunch In The Park.

Drveni floor je bio postavljen na sredini ispred pozornice koja bila nekako idealno velika, ali ne prevelika. Uz taj drveni floor s obje strane su bile postavljene tegle s drvećima. Rasvjeta provučena kroz drveće, odlično uklopljeni i diskretni štandovi s pićem, sve je ukazivalo na veliki trud i posvećenost detaljima.

Gledajući prema pozornici, s desne strane bio je Vip koji je bio umjeren i ok, ništa napuhano ili ekskluzivno, a s lijeve strane su bile kućice s cugom, cigaretama, tokenima za plaćanje i chill zona s dovoljno mjesta da si u gotovo svakom trenutku mogao malo sjest i odmorit. Vibra je zaista bila ugodna, čini name dobrim dijelom i radi samog uređenja. Nažalost, ekipe i neke veselije atmosfere je izostalo, iako, kako je noć padala, bilo je sve više ljudi i svi su izgledali zadovoljno. Stigli smo na lokaciju oko 4 sata, taman je Mariano Mateljan završavao, a nakon njega je krenuo Valentino Kanzyani. Obojci pohvale za mjuzu, jer je tada bilo poprilično prazno, a oni su bili deep i melodični i „ne-naporni“ za dosta vruć dan.

Zvuk je bio ok, dobro, glasno, ali srednji tonovi su malo parali uši ako se pojavio neki brejk s efektima ili ako je u traci bio neki malo jači clap. Istovremeno, toliko je malo i nedostajalo basa. Jednostavnije rečeno, moglo je biti malo toplije, no generalno nema velikih zamjerki.

Odradili smo i nekoliko intervjuova koje ćete uskoro moći pogledati (ekipa je stvarno bila kul i prizemljena, vlo friendly i dobrog raspoloženja, čak i najveća zvijezda – Timo Maas).

Kad je Enzo Siragusa stao za pult već se na flooru nalazilo nekoliko entuzijasta koji su se gibali, a pred kraj njegovog seta floor je bio solidno raspoređen – i stvari su se pomalo kretale prema party atmosferi. Enzo je posao fino odradio, a nakon njega za pult je stala tINi.

Pred kraj tINinog seta atmosfera se podigla, kao i energija njene glazbe. Zadnjih nekoliko traka nas je baš pokrenulo i ugodno iznenadilo – znaš da je dobro kad ne znaš ni jednu traku, a vozi te. Ona je bila jako zanimljiva za gledat, volimo kad se DJ-evi kreću i uživaju u onome što rade.

To se događalo negdje između 21 i 22 sata kada se Open Air napokon napunio. U 22 sata kormilo preuzima Timo Maas, malo „spušta“ s mjuzom, ali ostaje čvrst...prva traka s afro elementima – vrh! Timo se nije baš gibao kao tINi, i kad kažemo „nije se baš gibao“, mislimo – stajao je nepomično, osim kad je pao drop onda je prstima radio nešto nalik pucketanju prstima u kombinaciji treskanja nevidljivog shakera. No nekako mu to stoji. Ni ne izgleda kao netko tko bi nastupao s rukama u zraku ili zanosno mrdao bokovima (lol).

Otkucava ponoć, čarolija na Mladosti završava i počinje nova u centu grada. Festival se seli u klubove u centru grada, Operu i Johann Franck.

Stižemo u Johann Franck gdje je DJ pult smješten na središnjem dijelu stepenica, Felver je na položaju, a veći dio ekipe pleše. Dio isto tako sjedi za stolovima i gleda s nevjericom, evidentno je da se radi o klijenteli koja je došla više na čašu vina nego na party. Ne možemo reći da je eksperiment s ova dva kluba u potpunosti uspio i mišljenja smo da je ta odluka bila dosta hrabra. Prostor je dobar ali Zagreb očigledno još ima predrasude prema novim prostorima i novim događanjima, što je rezultat ovakvih situacija.

Prostor čine ljudi, pa tako “ja ti tamo ne idem” argument nema previše smisla. Prostor kao prostor izgleda netipično i to bi mu trebala prednost a ne mana.

Kristijan Molnar i Timo Maas su nastavili rasplesavati ljude kojih je sada već bilo dosta manje a i mi smo napustili Johann Franck i otišli u Operu, gdje su nastupali Ivan Mastermix, Gauthier DM i Miguel Campbell.

Taman smo stigli na Campbellov set. Opera je na glasu kao “šminkerski” klub pa ne sumnjamo da je veliki dio ekipe ovdje bilo po prvi put u životu. Prostor je odličan za partijanje a Miguel Campbell je isporučio set za pamćenje.

Prošlo je 6 sati, napuštamo Operu i pravac ponovo The Best, gdje nas čeka after u režiji ekipe iz FUSEa. Enzo Siragusa, Archie Hamilton, Rossko, i Mariano Mateljan nastavili su show a vidno umorna publika se nije dala, jednostavno je željela još. After je trajao do otprilike 14h popodne a mi smo još pod dojmom otišli na odmor.

Ali što se dogodilo? Gdje su izostali ljudi? U čemu je problem? Nije li zagrebačka scena napredovala posljednjih godina? Netko na isti tulum dofura legende i aktualna relevantna imena, a odaziv je smiješan. Odaziv je trebao biti takav da su ulaznice rasprodane 7 dana prije događaja.

Je li bilo zbunjujuće shvatiti gdje tko svira, kada i na kojoj lokaciji? Jesu li organizatori trebali sve stavit u jedan dan i povezat s klupskim afterom navečer? Ne znamo, možda je bilo zbunjujuće, a možda je netko radije išao na Liebinga ili Dicea, i propustio dan jer ga nitko na lineupu nije zanimao. Koji god da je razlog – niste smjeli propustiti ovo. Ako želite scenu, i ako cijenite trud, onda ne propuštate nešto unikatno što se prošli vikend odvilo u Zagrebu. Jedva čekamo da nam netko kaže da nema gdje ići van ili da ne voli ovaj ili onaj klub, ili da je mjuza ista, ili tvrda, ili mekana, ili dosadna.

Imali ste pravu malu oazu glazbe, chillanja, plesa, ugodnog ambijenta i top imena. Niste došli. Ako se više ne ponovi ovakvo nešto, nemojte molim vas reći da nema ništa zanimljivo u gradu.

Zagreb je uistinu sve jača destinacija što se tiče vrhunskih evenata i vrijeme je da stane uz bok najvećim europskim metropolama. We Love Sound je definitivno pokazatelj da je to moguće.

Vjerujem da je velikoj većini prisutnih bilo odlično ida žele još.

I mi želimo još!


Ostatak fotografija pogledajte u galeriji iznad.

Foto: Stella Mešić

Load the next article...
Loading...
Loading...