Search Show Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Yesh: "Nekad je 200 ljudi na partyu bilo jako loše, a danas se to već smatra uspješnim eventom"

Intervju s poznatim zagrebačkim DJ-em, promotorom i radio voditeljem

  • Mixmag Adria
  • 21 June 2017

Klasično podučen, glazbenik u orkestru, DJ, organizator, promotor i radio voditelj - sve je to Marko Ješovnik Yesh, zagrebački DJ sa dugogodišnjim iskustvom na glazbenoj i DJ sceni u Zagrebu i Hrvatskoj.

Ako nije za pultom nekog kluba ili za kormilom neke klupske večeri, pronaći ćete ga na Radiu 101, gdje jednom tjedno, svaki petak održava svoju glazbeno / kontaktnu emisiju 'Contrast Radio'.

Od početka karijere do danas, u intervju smo prošli sav njegov put od JabbaTona do Contrast Radija.

Intervju pročitajte ispod.

Razgovarao Tomislav Brusač

m: Jedan si od najaktivnijih promotora u Zagrebu, i tako od 2005. kada si sa prijateljima pokrenuo JabbaTon. Kako ti je bilo u početku raditi, a kako je danas?

Marko: Hehe, good old times. Ma bilo je potpuno drugačije, tada Zagreb nije imao toliko klubova, uz KSET u kojem smo mi organizirali JabbaTon stvari su se dešavale još u Aquariusu i Močvari i to je više manje bilo to do pojave Medike i onda niza klubova po širem centru kasnije. Bilo je čini mi se lakše privući ljude na klupsku večer. Baš sam neki dan s frendovima komentirao kako nam je tada 200 ljudi na partyu bilo jako loše, a danas se to već smatra uspješnim eventom. Dakle da, puno je teže danas jer postoji 10 puta više kolektiva koji nešto rade, postoji daleko više mjesta (iako manje kvalitetnih klubova) na kojima se radi i sve je već viđeno pa se teško istaknuti nečim. Publika je zahtjevnija ali opet i nekako manje otvorena za eksperimente čini mi se. No da ne ispadne da sam klasični nostalgičar, ono što je danas sigurno bolje su soundsystemi u klubovima i lakše je za mlade koji nešto žele pokrenuti da i dobiju priliku za to.

m: Nije nepoznato da vrtiš više stilova. Kako to da se nikad nisi opredijelio za jednu vrstu glazbe, odnosno njenih podžanrova? I što sada zapravo najčešće vrtiš?

Marko: Primaran razlog tome je vjerojatno to što sam u glazbi od svoje pete godine, prošao sam dio klasične naobrazbe, imam dugogodišnje iskustvo sviranja u orkestru i kroz sve to sam prošao i razne glazbene forme. To te na neki način otvori prema raznim oblicima glazbe. Nešto precizniji razlog je taj da sam kroz srednju školu i faks bio redoviti vikend clubber i izlazio na mjesta uglavnom vezana uz 4x4 mjuzu. Tada su to bili Best, Tvornica tj. večeri tipa Perfection, Stereo Studio i sl. Kako sam upisao faks, tako sam se učlanio u klub KSET, a svojedobno su i tamo održavane neke techno večeri i nekako sam i sam htio krenut u tom smjeru kako sam se počeo baviti DJ-anjem u KSETu, no tamo u to vrijeme baš i nisu više bili preotvoreni za taj đir mjuze, a s obzirom da su u to vrijeme glavne klupske večeri u KSETu bile Groodanje i Bass Invaders nekako sam pod tim utjecajem skrenuo u bass mjuzu. Tada nekako najviše breakbeat i uk garage budući su intenzitetom i formom nekako i najsličniji houseu i technu. Tako sam mic po mic otkrivao bass mjuzu, odkruzao do grimea, drum'n'bassa, dubstepa itd. Iskreno bio sam i malo prezasićen technom i tech houseom jer mi se činilo kao da stoji na mjestu, a meni je uvijek trebalo neke svježine. Ne mogu se zamisliti u jednom stilu čitav život, zato često i plovim po žanrovima i tražim nešto što mi u datom trenu najviše odgovara. Trenutno je to najviše house ali i disco koji ovisno o situaciji odu i do techna, ali naravno i dalje volim odvrtiti drum'n'bass set jer sam tu „doma“. Grime me također nije napustio tako da teško mi se staviti u jednu ladicu i mislim da to nikad ni neću napraviti niti želim.

m: Dugogodišnji si radio voditelj, radio si na 808, Yammatu, a trenutno imaš svoju emisiju Contrast Radio na Radiu 101 gdje ugoščuješ domaće ali i strane DJ-eve. Reci nam više o emisiji i njenom konceptu.

Marko: Koncept Contrast Radija je ono čega je nekada na domaćim radio valovima bilo puno pa se s vremenom izgubilo, a to su glazbene kontakt emisije sa živim gostima, zanimljivim razgovorima, najavama evenata, prezentiranjem klupskih aktera i to sve naravno isprepleteno s puno glazbe čemu radio primarno i služi. Nekako je s godinama priča u eteru izgubila na snazi, izbjegavala se, forsiralo se što manje priče, a što više glazbe. I danas je to slučaj na većini radio postaja i naravno jasno mi je i zašto, no opet nisam siguran da moramo podilaziti nekom prosječnom slušatelju do maksimuma jer će nam se onda životi pretvoriti u jedan veliki reality show s 0 kritičke misli i plasiranja kvalitetnijeg sadržaja. Sretan sam da je Radio 101 prepoznao potrebu da se izađe van kutije današnjeg radio formata koji većina forsira i zato sam i postao dio 101ce budući sam dobio prostor koji drugdje nije bio dostupan. Imam potpunu uredničko/voditeljsku slobodu, od izbora glazbe do izbora gostiju i sada stvarno uživam u tome i nadam se da je i slušateljima emisija zanimljiva i dobra. Radi se o trosatnom showu koji ide svakog petka od 19-22h, gdje u prvih sat vremena puštam svoju selekciju glazbe uz najave evenata, nagradne igre i naravno koju riječ o glazbi koju puštam. U drugom satu u pravilu imam goste koji predstavljaju sebe, svoj kolektiv ili neki nadolazeći projekt, oni selektiraju glazbu za taj dio emisije te se i na taj način prezentiraju slušateljima. U tom drugom satu ima najviše priče no to je i prilika da slušatelji upoznaju malo bolje ljude na čije ritmove vikendom plešu, a mojim gostima da se prezentiraju široj publici budući to baš i nemaju priliku u drugim sličnim medijima. U trećem satu emisije uvijek imam neki guest mix, najčešće od gosta koji je u emisiji, a ako je mix ekskluzivno snimljen za Contrast Radio onda ulazi i u serijal podcasta pod nazivom CREM – Contrast Radio Exclusive Mix. Snimke emisija i CREM mixeve možete pronaći na mojem Soundcloudu.

m: Kojeg poznatog gosta bi najradije ugostio u emisiji i na klupskoj večeri da imaš priliku i zašto?

Marko: Hm, pa možda bi to bili Chemical Brothers ovak na prvu jer su nekako najviše utjecali na to da počnem slušati elektroniku. Ali ako pričamo o nešto manjim imenima ima ih čitav niz no vjerojatno bi to bili neki od pionira žanrova koje favoriziram. Uvijek je jako zanimljivo slušati iskustva ljudi koji su bili tamo kada je nešto nastajalo iz ničega, to mi je nekako najinspirativnije. Neke takve sam već i imao prilike intervjuirati, npr. Goldiea tatu drum'n'bassa ili pak Juan Atkinsa tatu techna. Ima ih još naravno.

m: Kako je došlo do tvoje suradnje s Diyalom?

Marko: Kako sam dugo na bass sceni, a Diyala je naravno svojedobno bila moj "WTF ona je iz Hrvatske?!“ moment tako smo se i upoznali na nekom eventu, kasnije sam je i zvao da dođe nastupati na JabbaTon i tako je krenulo naše poznanstvo. Budući nije više radila s DJ-em s kojim je surađivala u počecima, a zbog njenog majčinstva i pauze nije zaživio ni njen live band projekt, tražila je novog DJ-a. Kako sam ja oduvijek volio raditi s MC-ima i vokalistima od raznoraznih grimera na dalje, nekako se prirodno desilo da krenemo surađivati. Putem smo postali i super frendovi, pomažem joj koliko mogu oko nove priče koju trenutno gradi praktički iz nule i uskoro će i publika imati prilike čuti na čemu je radila u zadnje 2 godine. Nije lako biti mama i baviti se teškim undergroundom tako da joj skidam kapu na trudu i volji, a nadam se da će to biti i prepoznato.

m: Nastupao si u brojnim klubovima, kao i festivalima u Hrvatskoj, imaš li neku zanimljivu zgodu s nekih od svojih gaža ili organizacija?

Marko: Bilo je stvarno svega i vjerojatno sam tonu toga zaboravio, ali nekak su mi se najzabavnije stvari uvijek dešavale u nekoliko godina kada smo kao JabbaTon imali stage na sada nažalost umirovljenom Dirty Old Festivalu u Velikoj kraj Požege. Radi se o festivalu koji je bio nekako najviše punk oriented i imao je takvu publiku, a tu si se stvarno mogao nagledati svega i nasmijat. Od zmije na flooru, do posjetitelja s lažnom motornom pilom kojom ti pili pult, nekih od najluđih jutarnjih dnb aftera s prepunim floorom punkera.

Bila je i jedna situacija kada sam na prvom Hideout festivalu, na after beachu usred seta zavrtio Mišu Kovača iz zajebancije šta je bila jako smiješna scena jer englezima nije bilo jasno šta se dešava, a naša ekipa u klubu je prasnula u smijeh s rukama u zraku. Ni pola minute nakon dotrčava jedan od vlasnika kluba i govori mi da odmah to ugasim, nakon čega je nastao i maleni skandalčić itd. Mišo je od tad postao moj zaštitni znak na hrpi festivalskih i klupskih svirki kao last tune ;)

m: Dosta si politički i društveno aktivan na Facebooku, smatraš li da bi bio dobar i pravedan političar?

Marko: Uh opaka tema, haha. Bih li bio pravedan – nadam se da da jer nisam isključiv prema nikome na prvu. Bih li zato bio dobar političar – ako kao primjer uzimamo ove postojeće onda bi vjerojatno bio najgori političar. Nažalost politika nije slučajno nazivana kurvom iako kurva poštenije zarađuje svoj kruh. To vidimo posebno u posljednje vrijeme, no politika i političari su najmanji problem našeg društva. Ključan problem su ljudi, građani, birači. Političari su većinom samo najobičniji oportunisti koji koriste ono što im se pruža budući većina njih nije sposobna u realnom sektoru ostvariti profit pa su odabrali svoje fakultete koristiti kako bi većinom neškolovanom, nezainteresiranom ili neinformiranom puku prodavali floskule i demagogiju kroz uglancanu priču dok ih isti financira i dobro im to ide. Nisam siguran da bi ja ikad bio popularan političar jer bi ljudima govorio istinu, a istina je nešto što oni ne žele slušati. Istina je ta da su si sami krivi za vlast koju imaju, za sav lopovluk koji su godinama sami dozvoljavali i dopuštali biti izmanipulirani jeftinim spikama koje često korijene vuku u davnoj povijesti i temama koje više nikog normalnog ne bi trebale zanimati u 2017. I iskreno ne znam bih li izmanipulirane budale žalio ili mislim da im tako i treba, no žao mi je onih koji znaju i mogu bolje od tog no ne mogu isplivati u močvari koja ih okružuje pa često skupe stvari i odu. Jako dugo se nadam nekoj evoluciji svijesti no ona nikako da se desi, sistem se jako dobro zaštitio od nje i većinu održava nezainteresiranom i neinformiranom (čitaj: glupom). Sistem zasada niže pobjede no ipak ima nekih sitnih naznaka da se nešto mijenja, samo hoće li naša generacija doživjeti te promjene veliko je pitanje. Sve brži tehnološki razvoj je možda najveći virus političkog sistema. Veselim mu se.

m: Po tvome mišljenju, u kojoj fazi je trenutna zagrebačka klupska scena? Što je dobro, a što je loše?

Marko: Dobro je što je ponuda velika i raznovrsna, danas stvarno svatko može za sebe pronaći nešto u glazbenom smislu. Loše je to što nam užasno fali pravih klubova i adekvatnih klupskih prostora, što se dešava hiperinflacija noćnih barova s besplatnim ulazima koji zapravo klubovima oduzimaju život. Svemu tome razlog je platežna moć publike koja na svakom uglu gleda kako uštedjeti, pa ako je to ulaznica onda bolje plesati negdje gdje je nema. Ako je to cuga, onda izaći što kasnije, a cugat kod kuće itd. Ne krivim nikoga za to, to su prirodni procesi i noćni život je također jedan živi organizam koji se razvija vezano uz okolnosti. No stvari bi mogle i trebale biti puno bolje s obzirom na količinu energije koju akteri sa scene ulažu u sve to skupa, a povrat im je minimalan ili nikakav. To jednostavno nije fer, ali život često nije fer u Hrvatskoj. Uvijek se zato možeš učlaniti u neku stranku ;)

m: U kojem klubu bi najviše htio nastupati bilo gdje u svijetu?

Marko: Najiskrenije nemam neki poseban klub u kojem bi htio nastupati. Najviše volim klub u koji ljudi dolaze radi glazbe koju im prezentiram, kada vidim da je razumiju i da su tamo s ciljem da se isplešu na nešto što zajednički volimo. Popularni klubovi danas su češće okupljališta ljudi koji su tamo radi nekog hypea, koji glazbu uopće ne razumiju niti će je ikad razumijeti. Ne kažem ni da je to nužno loše, možda nekolicina tih ljudi zagrebe dublje, ali to ti je kao i s robom. Ponekad su ti one jeftine hlače draže od najskupljih u ormaru zato jer se u njima nekak najbolje osjećaš. Tako je i meni s klubovima. Svirka u nekom malom mjestu gdje su ljudi željni nečeg što nemaju često pruži ti daleko veću satisfakciju i povrat na flooru od velike svirke u velikom klubu ili festivalu prepunom „padobranaca“.

m: Kakvi su planovi za ovo ljeto?

Počelo je s Pannonianom i LED festivalom, bit ću na jednom novom malom festivalu na Krku imena Olive Groove, kao i prošle godine odradit ću Fresh Island u ulozi stage managera, a vjerojatno ovjeriti i Sonus, Dimensions i Outlook već tradicionalno, naravno i u ulozi novinara skupit pokoji intervju za jesenski nastavak Contrast Radija. Između toga odmor i pokoja manja gažica... Standardno ljeto zapravo.

Load the next article...
Loading...
Loading...