Search Show Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Lydia Eisenblätter: "Smatram da vinil neće nikada izumrijeti!"

Simpatična Njemica za DJ pultom govori o glazbi i eksploziji ženskih DJ-a!

  • Mixmag Adria
  • 16 February 2018
Lydia Eisenblätter: "Smatram da vinil neće nikada izumrijeti!"

Lydia Eisenblätter je već gotovo deset godina prisutna na međunarodnoj sceni elektroničke underground glazbe. Ova dvadesetdevetgodišnja njemačka producentica i DJ-ica u svojim setovima kombinira klasike i novitete, te digitalne i analogne medije. Lydia nastupa u Njemačkoj, Italiji, Engleskoj, Portugalu, a osvrće se na trenutnu popularnost žena na sceni, ljubavi prema vinilu, te predstavlja svoje viđenje produkcije.


Razgovarao: Damir Ludvig
Fotograf: Frank Embacher

M: Kako si postala DJ?

Lydia Eisenblätter: Kao petnaestogodišnjakinja sam radila za šankom susjedovom baru i to je bila moja prilika da zaradim neki džeparac i upoznam gomilu ljudi. Uskoro sam ušla u noćni život. Kasnije sam počela raditi u ostalim barovima i festivalima što mi je omogućilo da upoznam još više ljudi iz noćnog života. Budući da sam već radila u po dva kluba svakog vikenda zanimalo me je što zapravo radi DJ. Tako da sam jednog dana nakon završenog klupskog programa ostala s osobljem u klubu. Obično se nikom odmah nije išlo doma, pa je to jedan od najboljih dijelova radnog dana, jer više nema stresa, a zaigranost je dalje prisutna. Vlasnik kluba je bio DJ, pa mi je odlučio pokazati nekoliko trikova iz čiste zafrkancije. Sve mi je djelovalo jako jednostavno, ali kad sam probala shvatila sam da je to daleko teže nego što se čini. Posebno mi je veliki izazov bio ritmički korektno umiksavanje. Budući da me je sve jako zanimalo posudila sam opremu od prijatelja i počela miksati. No nakon nekoliko tjedana sam kupila opremu gramofone Technics MK 1210 i neki bezimeni mikser. Također sam dolazila ranije na posao i vježbala prije početka smjene za šankom.
Godinu dana nakon što sam počela puštati ploče imala sam i prvi službeni nastup, bilo je to 2010.

m: Kakve partije i klubove voliš?

Lydia Eisenblätter: Volim intimnije evente na kojima postoji obiteljska atmosfera, za razliku od velikih partija na kojima je beskonačni niz poznatih DJ-a kojima nije stalo do publike. Posebno mi je drago kad je party na nekoj neuobičajenoj lokaciji, te ima lijepe dekoracije i dobru organizaciju. Isto vrijedi za moje DJ nastupe i moje izlaske s prijateljima.
Omiljeni su mi klubovi oni u kojim se osjećam ugodno. Berlinski Berghain je klub o kojem svi pričaju, no sva pompa oko njega je potpuno opravdana. Atmosfera je uvijek vrhunska, a sviraju i odlični DJ-i.
Obožavam i Distillery, klub u Leipzigu, koji je jedan od najstarijh njemačkih klubova, no i dalje radi bez prestanaka i dovodi izuzetne umjetnike. Ljudi koji vode taj prostor su posebno dragi i velika mi je čast da sam od ove godine rezident u tom klubu.
Genijalno mi je što u klubu Muna u Bad Klosterlausnitzu nema telefonskog signala, tako da se ljudi i mentalno isključe od svakodnevnice. Klub vodi neprofitna orgnizacija i svaki njihov event je kao tulum kod rodbine koja stalno uključuje nove članove. Najviše volim svirati u Berlinu, Leipzigu i Nurembergu, jer su tamo ljudi otvoreni prema novoj glazbi i pozitivno utječu na dobro raspoloženje svakog DJ-a.


m: Koju opremu koristiš i što ti je važno pri nastupu?

Lydia Eisenblätter: Moja omiljena DJ oprema su gramofoni Technics 1210! Zatim Pioneer CDJ 2000 a najdraži mikser mi je Allen&Heath Xone92. Postoje neki novi mikseri na tržištu koji mi djeluju privlačno, no nisam ih probala. Nikad nisam voljela nositi laptop na svoje nastupe, jer sam previše žustra da bi čitala imena pjesama s ekrana. No, najvažnije mi je to da sam u bliskom kontaktu s publikom. Tako da što bolje osjetim party atmosferu. Zato su mi zvučnici za monitoring i odvrnuti do kraja.


m: Što je toliko posebno u puštanju glazbe s ploča?

Lydia Eisenblätter: Miksanje pločama zvuči prirodnije. No, još je važnije to što veliki gušt. Trebaš biti fokusiran 100% i slušati, umjesto da buljiš u ekran na kojem piše BPM. To je istinski načina da u potpunosti osjetiš glazbu. Znam da će zahvaljujući današnjoj tehnologiji moja izjava zvučati pomalo smiješno, no kad podesiš brzine ploča i pustiš ih zajedno ispunjava te osjećaj zadovoljstva, postignuća i ponosa. Puštam ploče zadnjih 9 godina i nikad ne namjeravam odustati od toga.


m: Što misliš zašto su vinilne ploče ponovno popularne među novom generacijom klinaca?

Lydia Eisenblätter: Smatram da novi klinci žele biti posebni. Digitalna glazba je dostupna na svim platformama kao što su iTunes, Beatport, Spotify itd. Tako da su posebno zanimljivi su ekskluzivni singlovi koji se objavljuju isključivo na vinilima. Klinci mogu puštati nove ploče koje samo oni imaju, a njihova publika onda čuje novu glazbu ili neki novi stil koji nije već isfuran na Internetu. Puštanje ploča koje prije toga držiš u rukama i slušanje tog vibrantnog zvuka je nezamjenjiv osjećaj. Iako digitalni formati imaju svoje prednosti, smatram da vinil nikada neće izumrijeti.


m: Što je za tebe najbolja glazba?

Lydia Eisenblätter: Obožavam stare dobre Chicago house singlove iz devedesetih, taj stil sa starinskom produkcijom noge i činela. Nedavno sam se domogla rariteta koje je producirao Omar S. To je nešto što smatram bezvremenskim.
Ovih dana me oduševljavaju male, nezavisne izdavačke etikete kao što je Spencer Parkerov Work Them, Abstract, ili Kakudo Records. To su ploče koje me neprestano iznenađuju kombinacijama stilova koji sjedinjuju Detroit Acid, Techno, te House akorde razigrane bas linije i Soul vokale.

m: Kako si počela s produkcijom i što je karakteristično za tvoj stil?

Lydia Eisenblätter: Počela sam se baviti produkcijom još 2012. U početku sam pokušala kopirati moje omiljene producente, međutim nisam bila baš uvjerljiva. Uvijek je zvučalo potpuno drugačije. Uvijek sam započinjala puno novih projekte, no nisam ih završavala. Svaki producent zna točno o čemu pričam. S vremenom sam razvila tehniku i stvorila svoj vlastiti stil koji ima naglašene činele, distorzirane bas bubnjeve i akorde. Sada znam da svaku skladbu moram aranžirati u roku od 3-4 sata, ili će se to pretvoriti u nešto sasvim drugo lišeno osnovne ideje. Isto kao što tražim specifični zvuk kod ploča koje kupujem, tako i pri produkciji tražim "ono nešto" što je teško objasniti, no sigurna sam čim to čujem. Njujorški producent Jean Pierre (Cuttin Headz/Desolat) i ja smo upravo završili dvije skladbe u suradnji. To će mi biti prvi put da sam radila na zajedničkom materijalu i oduševljena sam tim novim iskustvom. Također, pripremam i samostalni singl koji bi trebao biti objavljen krajem proljeća.


m: Koje ti je izdanje najvažnije?

Lydia Eisenblätter: Moje prvo vinilno izdanje, AGUA TRIBE EP, koje sam objavila za Kling Klong Records je nešto što je neponovljivo. Kad sam prvi puta držala tu ploču u rukama osjetila sam se potpuno ispunjeno. Također, bila sam ponosna što je tako poznata etiketa objavila moju ploču. Kad sama slušam vlastite materijale, često sam pretjerano kritična, no kad te etablirani izdavač prepozna osjećaš se cijenjeno.

m: Kako vidiš trenutnu popularnost žena na sceni?

Lydia Eisenblätter: Trenutno je prava eksplozija ženskih DJ-a. Dosta ih je bez veze, no Cinthie, Perel, Jennifer Cardini, Steffi, Virginia i Nastia su zaista veličanstvene. Mislim da će se odnos dobrih cura u odnosu na bezvezne regulirati sam po sebi s vremenom. Na kraju krajeva najvažnije je da je glazba dobra i da se ljudi u publici zabavljaju.

m: Što misliš o curama koje za pultom nastupaju u izazovnim kombinacijama, pa čak i bikinijima?

Lydia Eisenblätter: Nikad nisam bila tip osobe koja sve želi pokazati, no vjerujem da se žene trebaju predstavljati onakve kakve jesu. Ako je cura za pultom iskrena i pokazuje se u pravom svjetlu i ja ju poštujem. No, ne i kada se predstavlja u lažnom svjetlu. One koje nose bikini za vrijeme nastupa su zaista previše. Osim ako nije 70°C! Odmah mi je jasno da žena nema nikakvog osobnog interesa za glazbom, međutim većini ljudi to ne smeta. To otežava kvalitetnim umjetnicama da isplivaju na vidjelo, jer ih publika ne doživljava ozbiljno u startu. Tijekom moje devetgodišnje karijere ne bi rekla da sam imala bilo kakve privilegije zato što sam žena.
Smatram da je najvažnije iskreno raditi ono u što vjeruješ bez obzira da li si DJ, producent, menadžer, advokat ili doktor. Uvijek će se pojaviti netko tko će jako brzo postići veliki uspjeh. no to zahtjeva puno sreće i biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. No isti princip vrijedi i za žene i za muškarce.

Load the next article...
Loading...
Loading...