25 godina Wu Tang Clana iz moje perspektive

Prvi put sam se susreo sa zvukom Wu Tang Clana čim su izašli, 1993. godine. U to smo vrijeme pratili sjajnu televizijsku emisiju Yo! MTV Raps koja se kroz neke čudne, često i ilegalne kanale prenosila i u Zagrebu. Vidjeli smo spot za stvar 'Protect Ya Neck' i u prvom trenutku nisam ni shvatio o čemu se tu radi - devet, deset ljudi na bini, prljavi beatovi, produkcija koja je zvučala kao da nije masterirana, kao da je iz nekog najprljavijeg njujorškog podruma... Međutim, ubrzo su imali i live nastup u istoj emisiji, i tad smo skužili da će doći do promjene na hip hop sceni. Do tad se sve svodilo ili na zvuk New Yorka ili Los Angelesa, bilo je to vrijeme kada su u LA-u žarili i palili Dr. Dre, Snoop Dogg i cijela Death Row ekipa, a ovdje je odjednom isplivala neka nova, njujorška underground hip hop ekipa.

Paralelno u to vrijeme Frx i ja smo pokrenuli emisiju na Radiju 1, naime te 1993. je bio i početak Blackouta, pa smo vrlo brzo nabavili njihov prvi album “Enter The Wu-Tang: 36 Chambers” i počeli vrtiti stvari s te ploče u našoj tjednoj emisiji. Taj je album imao hrpu hitova i stvarno je promijenio dinamiku hip hop scene sa stvarima poput 'Wu-Tang Clan Ain't Nothing To Fuck With', 'Shame On A Nigga', 'Bring The Ruckus', 'Method Man', 'Protect Ya Neck', zbog kojih je zlatnim slovima zapisan u povijesti žanra. Nakon tog albuma, neki od članovi Wu Tanga (a tad ih je bilo devet - RZA, GZA, Method Man, Inspectah Deck, U-God, Ghostface Killah, Raekwon, Masta Killah i danas pokojni Ol’ Dirty Bastard) počeli su objavljivati i solo izdanja; prvi je bio Method Man čiji je album “Tical”, objavljen za Def Jam, imao hitove ‘Bring The Pain’, ‘Release Yo' Delf’ i ‘All I Need’ s Mary J. Blige. Slijedio ga je Ol' Dirty Bastard sa “Return To The 36th Chambers” na kojem su 'Shimmy Shimmy Ya' i 'Brooklyn Zoo’, prave hidrogenske bombe što na radiju, što u klubu - u to smo vrijeme već krenuli sa svojim Blackout večerima u klubu Radija 1, koje smo kasnije prebacili u klub Aquarius.

Meni osobno, najdraži solo album nekog iz Wu Tang ekipe je Raekwonov “Only Built 4 Cuban Linx” o kojem sam tada sanjao jer nije bilo interneta što je značilo da si morao čekati ploču ili je čuti na radiju.Mislim da smo ’95. slušali BBC Radio 1, Tim Westwoodov show koji se emitirao petkom i subotom naavečer, a Radio 101 je imao satelitski prijemnik, tako da sam svaki vikend snimao Westwoodovu emisiju i zatim je danonoćno preslušavao.

Unatoč solo karijerama, bend je i dalje nastavio s radom, njihov drugi album bio je “Wu Tang Forever” – dvostruki album koji je objavljen 1997. U to sam vrijeme bio u New Yorku i posjetio sam ih u Loud Recordsu gdje sam dobio promo kopije na vinilu. Album je bio dvostruki CD, a vinil paket je sadržavao četiri ploče. Nakon nekoliko godina, RZA, koji je osnivač Wu Tang Clana, objavio je svoj solo album i imao je europsku turneju u sklopu koje je došao i u Zagreb. Bilo je to 2003. a sa sobom je poveo još jednog člana grupe, Masta Killu. Koncert se održao u Tvornici, to je bilo njihovo prvo pojavljivanje u regiji i tu sam se nekako povezao s RZA-om i Killom. Nakon koncerta su imali slobodan dan, prije odlaska u Beograd - mislim da se koncert održao u ponedjeljak a Frxova i moja Blackout emisija na Radiu 101 je bila utorkom - pa sam im predložio da nam dođu na radio. Složili smo koncept kao da su oni mene oteli i strpali u ormar te preuzeli Blackout emisiju na tri sata, i to smo nazvali Wu Tang Blackout takeover. Ja sam zapravo bio za pultom puštao im instrumentale, puštao njihove stvari a oni su repali, pričali... Znam da je RZA u tom trenutku bio „zakačen“ na crno vino i da su dvije boce Ribara i malo travice odradile spiku. Tri sata smo bili u eteru i dobro se zabavili.

Zanimljivo je da sam im u pozadini vrtio i neke naše instrumentale, koje su radili Koolade, Baby Dooks i Dash, a oni su cijelo vrijeme nešto freestyleali preko toga. Na kraju druženja sam im ostavio taj CD i nekoliko godina kasnije, Masta Killa nam se javio i rekao da bi koristio jedan beat za svoj solo album. Tako se Baby Dooks našao na prvom solo albumu Masta Kille koji se zove 'No Said Date' na labelu Nature Sounds. Negdje oko 2006. smo preko našeg njujorškog menadžmenta plasirali Ghostfaceu naše beatove i on je uzeo Kooladeov trek i stavio ga na album 'More Fish' za Def Jam etiketu. Na još jednom albumu Masta Kille iz 2012., pojavile su se još dvije stvari s onog istog CD-a kojeg smo mu dali 2002. – jedna je bila od Dasha, jedna od Kooladea. Tako da su sva tri producenta, Dash, Koolade i Baby Dooks radili s članovima grupe Wu Tang Clan.

Nakon tog Wu Tang Blackout takeovera, počeo sam dovoditi individualno članove benda u Aquarius gdje smo već imali uhodane večeri Blackout Lounge i Blackout Classics. Blackout Lounge je išao svakog petka, a Blackout Classics se održavao povremeno, nevezano za dan u tjednu, ovisno kad smo mogli dobiti nekog stranog izvođača.

Sjećam se da sam doveo Raekwona pa Inspectah Decka, Ghostfacea, a 2012./13. smo odradili gig sa Method Manom i Redmanom, pridruženim članom banda. U međuvremenu sam s partnerima pokrenuo hip hop festival Fresh Island na Pagu, pa smo još jednom imali priliku družiti se sa Method Manom i Redmanom koji su nam gostovali 2014.

Ghostfacea smo gledali i u Ljubljani dva puta, za Raekwona sam DJ-irao u Parizu, u francuskom kulturnom centru La Place, na samom otvaranju centra, družio sam se s njima i u Americi, kad su Wu Tangovci nastupali na Terraneu brinuo sam se za njihov hospitality gdje smo još bolje učvrstili vezu, a ostali smo na vezi i online. Prošle godine sam proveo tri mjeseca u New Yorku, morao sam malo ohladiti glavu, pročistiti misli, odmoriti se od Zagreba, i tu sam opet sreo Raekwona i s njim se družio.

Ipak, nedavni događaj na Sea Star festivalu ostat će mi posebno u sjećanju nakon ovih 25 godina koliko ih pratim. Dobio sam priliku otvoriti njihov nastup svojim 20-minutnim DJ setom, na bini su mi se pridružili Frenki iz Tuzle i Smoky Mardeljano iz Beograda, a onda je krenuo koncert. Pokazali su da su u naponu snage iako su nedostajali Method Man i Raekwon, što je ostavilo malo gorak okus u ustima, ali njihova energija i pristup festivalu i način na koji su bili maksimalno easy za hendlanje uz jedan odličan nastup pokazali su mi kao da je ovo novi početak grupe, nova energija. No, highlight koncerta za mene, kao i highlight moje karijere bilo je to da me na kraju koncerta Ghostface pozvao da izađem pred publiku da mi se zahvali za suradnju i support svih ovih godina.

Pozdravio se sa svima na bini gdje mi je Ghostface dao mikrofon a ja sam vikao „Wu Tang Clan ain't nothing to fuck with“, a netko je to zabilježio mobitelom tako da imam i tu snimku.

To mi je stvarno bila velika potvrda za svih 25 godina rada na promoviranju hip hop kulture. Iako isključivo živim od mjuze, uvijek mi je bio bitan taj aktivizam i volontiranjena sceni i kroz moju radijsku emisiju, kroz blackouthiphop.com, kroz pomoć mladim reperima kao i, eto, činjenici da sam ambasador hip-hopa u Hrvatskoj.

S Rzom sam se uspio vidjeti dan iza koncerta na doručku gdje sam mu poklonio knjigu našeg poznatog graffiti umjetnika Lunara 'From Zagreb With Love' gdje je Lunar napravio posvetu za njega jer je na dvije strane u knjizi Lunarov Wu Tang mural iz Šibenika, jedna skica gdje su mu se svi članovi grupe potpisali na Terraneu, što je Rzi, naravno bilo jako drago.

Povodom njihove obljetnice prije nekoliko tjedana je objavljen sjajan dokumentarac u suradnji s Mass Appeal produkcijom koji se zove “Wu Tang of Mics and Men”, za sad dostupan samo na američkoj Showtime televiziji, ali vjerojatno će uskoro biti prikazani i na nekoj drugoj platformi. Radi se o stvarno fantastičnom dokumentarcu od četiri epizode koji iz njihove osobne perspektive opisuje cijelu ideologiju i filozofiju Wu Tanga koja proizlazi iz gledanja kineskih Kung Fu filmova gdje su RZA, GZA, Method Man, Masta Killah, Raekwon, Ghostface, ODB, Inspectah Deck, U-God napravili pravu bajku, romantičnu verziju Staten Islanda (Shaolin) kroz Kung Fu i Five percent ideologiju (proizašlu iz frakcija Nation of Islam, crnačke ideologije o five percent naciji gdje čovječanstvo potječe od crnog čovjeka koji je pobijelio usput…od muke… dug je bio put, haha).

Sve u svemu, Wu Tang Clan je vrlo kompleksna formacija, koju činipuno velikih zvijezda na jednom mjestu. Neki su doživjeli veći, neki manji uspjeh. Nedavno su dobili ne ulicu, već kompletan kvart posvećen njima na Staten Islandu, Wu Tang District. Mnogi raperi su do sada dobivali svoje ulice, ali oni su dobili kvart! Oni su grupa koja jako puno znači za hip hop žanr i glazbu općenito i iako im je vrhunac bio negdje od ’93 do ’99. (nakon toga izdaju albume koji nisu postigli toliko uspjeha), njihov se zvuk zadržao do danas, i dalje zvuče jednako mistično i interesantno kao i 90-ih.

I, znate kako se kaže - nemoj nikad upoznati svoje heroje, jer ćeš se razočarati? S nekim svojim herojima sam bio razočaran, ali s Wu Tangom već neko vrijem živim u sretnom oblaku.

Više o Sea Star nastupu ovdje.