Search Menu
Home Latest News Menu
Blog

Bili smo na We Love Sound Festivalu!

Naš suradnik nam je detaljno prenio svoje iskustvo

  • Ratko Martinović
  • 4 June 2019

Iako već tjednima pokušavam uhvatiti zrake sunca, to ne uspijevam zbog lošeg vremena koje je i taksistima napokon poslužilo kao povod neobaveznog razgovora tijekom vožnji. Prve sunčane dane vidio sam upravo na festivalima u Poreču i Umagu pa sam s dozom entuzijazma iščekivao događaj koji je i Zagreb upisao na festivalsku party kartu - We Love Sound. Noć ranije proveo sam na svatovima kod kolege iz Podcasta i pukom srećom uhvatio gotovo sedam sati sna pa sam bio odmoran i čio za partijanu.

Nakon par panela koje sam održao na sajmu knjiga u Laubi, s frendom sam se zaputio prema Jarunu po narukvice koje život znače. Iako je politika ulaska do 19 sati za goste na popisu legitimna i logična (tko uđe besplatno nek’ bar koju cugu popije i te sheme), subota je bila rijetko značajan sportski dan - UFC, romantično rukometno polufinale Vardara i pompozno (ali dosadno) finale Lige prvaka bili su uvertira za cjelovečernji partijanerski program.

Srećom, dobio sam backstage pass što mi je osiguralo ulazak i nakon spomenutog termina (kasnije sam doznao da su ta vremenska ograničenja olabavljena što je hvale vrijedna fleksibilnost u nerijetko tvrdoj zagrebačkoj zbilji), pa smo nakon laganog zagrijavanja krenili na Jarun gdje se i ove godine održavao We Love Sound. Iako smo očekivali ljeto, ponijeli smo i duge rukave za svaki slučaj, naročito ako nas opet uhvati kiša.

Već sam prilikom prolaska kroz živopisni ulaz čuo zvuke odličnog seta. Da, svirala je Sonja Moonear i to odlično. Vatreno krštenje je više podsjećalo na svježi lahor deep house ritmova prepun organskog zvuka; samo je nedostajalo sunce, ali ne i sunčane naočale. Prošetali smo se do VIP-a i nedugo nakon defilea izašli van. Nisam neki fan forme iznad sadržaja iako priznajem da mi godi to što je elektronika postala jet-seterski poligon i platforma za lažne Instagram živote. U prijevodu vam to znači da su ljudi došli s metlom u dupetu umjesto s dupetom na metli. Podij se značajno razlikovao od prošlogodišnjeg - bio je strateški postavljen unutar dimenzija predviđene skupine ljudi, bina možda nije bila toliko pompozna kao lanjska (daleko od toga da nije valjala, samo je prilagođena potrebama), a nad plesačima je postavljena tenda za zaklon od potencijalnog pljuska.

Nakon odličnje Moonearice, na stage se popeo Dyed Soundorom koji je imao svoje trenutke, naročito kada je prilika zahtijevala brzinsku prilagodbu tempa. Tada je reagirao promptno kao Villalobos nakon saginjanja pod pult.

I da, onda je pala kiša ili, bolje rečeno, pljusak, a najveći ceh (i onaj doslovni) platila je ekipa iz VIP-a koja je odjednom postala spontana, ležerna i prilagodljiva. Osjetilo se to odmah u atmosferi partija - svi su živnuli, baš kao i prošle godine kišni je oblak razbudio jezero. Odjednom su svi čagali, zviždali, euforično dobacivali, snimali, udvarali, prepuštali, uplovljavali. Jedina je boljka naglog pljuska bio odlazak na WC jer hodanje po blatu svakih 45 minuta nije bilo forte uzbuđenoj gomili. Ne znam kako riješiti takav problem ali znam da je problem, bez obzira bio razlog odlaska na WC dizanje ili spuštanje daske radi podloge. Šankovi su također nerijetko znali biti preplavljeni nervoznim i žednim entuzijastima koji su u nedostatku kartice (možda su ih zaboravljali na WC-u?) na zamjensku festivalsku morali nabacivati keš. Ili su mi barem tako kukali jer osobno nisam išao na (re)fundaciju. Naime, imao sam pametnijeg posla, naročito kad je krenuo Seth Troxler. Ekipa nam je bila zaista šarolika, većinom tvorena od frendova i gostiju Podcasta (pa su i njih stalno cimali za selfije, a bogami i mene), no od samog početka prevladao je konsenzus da slušamo odličnu rolu DJ-a i producenta s jezera, ali ne Jaruna već Oriona iz Michigana. Nema nijednog boljeg pokazatelja od onog u kojem se gubite i nalazite nošeni ritmovima (neki bi rekli i paljenjima receptora) sve popularnijeg tech housea. Nisam se mogao suzdržati od prodaje poslovično glupe fore prijateljicama - 'Jel ti dobar set? Ili Seth?' Užasno lošu šalu na stranu, lik koji inače zna biti i dosadnjikav (ovisno o ukusima) ovdje je razvalio. Izdominirao. Oduševio… slobodno nastavi niz pretencioznih izraza…

Kada hvalite neki događaj, mišljenja sam da je najbitnije da hvalite atmosferu i nastup. A ovdje je to bilo na visokoj razini - ljetna šmekerska opuštena spika uz dozu plesa i zgodnih žena. Nažalost, završetkom partyja (izbjegavam riječ festival jer lobiram za dva dana) stvorio se prazan prozor koji je trebao poslužiti za tranziciju do Aquariusa gdje je predviđen after, no nisam ga dočekao - što zbog obaveza, što zbog toga jer smo preko pola sata čekali pred zatvorenom diskotekom (nisam dočekao da je otvore). Sve u svemu, vidjeli smo odličan We Love Sound i želimo što više ovakvih događanja. Istina, sve ih je više. No apetiti rastu, elektronska subkultura diže se iz pepela i Zagreb polako postaje party destinacija. Ili si barem tepamo da to doista jest tako...

Load the next article
Loading...
Loading...