Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Breakout: Bahama Soul Club

U svojoj novoj kolumni, Ozren Kanceljak bavi se nu jazz bendom koji je upravo objavio novi singl s vokalom - Billie Holiday!

  • Ozren Kanceljak
  • 25 June 2019

U petak 21. lipnja ove godine, izašao je novi singl Billie Holiday. A ona je preminula prije 60 godina (17. srpnja 1959). I ne radi se o nekoj novopronađenoj, još neobjavljenoj snimci koja je ušla u područje javnog dobra. Naprotiv, svi instrumenti su nedavno snimljeni, miksani i spojeni s vokalom Billie Holiday u pjesmi „Ain't Nobody's Business“ ali tako da zvuče „starinski“, poput originala. No, osjeti se „novi“ vintage groove -karakteristične boje zvuka klavira, kontrabasa, udaraljki i duhača Bahama Soul Cluba.

Ovaj singl je tek posljednji u nizu sličnih izdanja koje je taj band objavio u svojoj petnaestogodišnjoj karijeri. Lani su, sredinom studenog,slično napravili sa (pra)starom snimkom John Lee Hookera (iz čak 1946) objavivši „Never Roam No More“.

A još su ranije na albumu „The Cuban Tapes“ iz 2013 na sličan način iskoristili vokalne dionice Bessie Smith (Moaners) ili Spanky Wilson (I Warned You Baby) i s novim instrumentacijama napravili „nove“, svoje stvari.

Preslušavajući opus Bahama Soul Cluba fascinira umješnost kreiranja svoga vrlo prepoznatljivog zvuka pa se nerijetko ne može sa sigurnošću reći je li neka dionica ili posebno vokal, izvučen iz nekih prastarih analognih arhiva ili se radi o novim snimkama napravljenim na starinski način. Njihov klavir, bubnjevi, udaraljke ili duhači zvuče apsolutno karakteristično i prepoznatljivo te se nakon samo nekoliko slušanja njihov zvuk može prepoznati i izdvojiti iz bilo koje set liste bilo kojih starijih ili novih organskih izvođača nu-jazza.

Projekt je originalno nastao još 2005. ali pod imenom The Juju Orchestra. Klavirist Oliver Belz je zajedno s grupom entuzijasta krenuo istraživati i s ciljem stvaranja„starinskog“ zvuka koji je ipak trebao zvučati prilagođen ovom vremenu. Iz tog doba potiče njihov singl s praktički dvostrukom A stranom, „Kind of Latin Rhythm“ te njihove verzije standarda „Nassau Funka“ koji se čak dvanaest tjedana zadržao na vrhu njemačke klupske top liste. Ubrzo je uslijedio album “Bossa Nova Is Not A Crime” (2007.) gdje su im kao vokalisti gostovala provjerena imena soul – jazza, poput Terryja Calliera, Carolyn Leonhart iz grupe Steely Dan te Katie B iz Sao Paula. Album je postigao instant uspjeh na svjetskoj klupskoj jazz sceni (da, i to postoji) te je ušao i na brojne službene jazz top liste širom svijeta.

Oliver Belz

No, s tim su uspjehom došli i poneki autorsko-pravni problemi, te je Belz bio prisiljen promjeniti ime projekta.

I tako je rođen Bahama Soul Club.

Uspjeh Juju Orchestra je Oliver Belzu definirao budući smjer. Na novom, a zapravo prvom albumu Bahama Soul Cluba je pozvao odlične vokaliste, pa mu na tom albumu iz 2008., „Rhythm Is What Makes Jazz Jazz“, gostuju Isabelle Antena iz Nouvelle Vague, kao i Pat Appleton koja je afirmaciju već stekla kroz hitove s još jednim sličnim njemačkim nu-jazz projektom – DePhazz.

Album je prštio karakterističnim svježim zvukom u kojem su se miješali bossa nova, samba, swing i rhythm & blues.

Abum „Bossa Nova Just Smells Funky“iz 2010. godineje zabetonirao status Bahama Soul Cluba kao jedne od najkvalitetnijih grupa unutar tzv. nu-jazz scene. I ovdje su gostovali brojni glazbenici a pjevali su i John Turrell (iz Smoove & Turrell), nigerijski glazbenik Kojato, Xantone Blacq iz pratećeg banda Amy Winehose. Inaugurirali su i Njemicu Bellu Wagner u buduću europsku jazz divu, i to kroz „Experience in Jazz“ koja je po atmosferi podsjećala na Grace Jones, ali kao da pjeva uz pratnju Cheta Bakera.

Album je ušao i u rotaciju ponajprije njemačkih ali i ostalih, ne više samo specijaliziranih programa, već i mainstream radio stanica. Na brojnima je uzeo titulu „CD of the month“ a na nekima je proglašen albumom godine. Nakon toga je krenula i njihova koncertna svjetska karijera, jer su od tada pa nadalje počeli gostovati na festivalima širom svijeta - od svih europskih zemalja pa sve do Dalekog istoka ili Brazila.

Mnogi su zapazili afro jazz zvuk s gostujućim umjetnikom iz Nigerije, Kojatom. Ta je suradnja uskoro oplođena i Belzovom produkcijom Kojatova solo albuma „All About Jazz“ gdje su se istakli posebno: „Everywhere You Go Now , Kuti“ (posvećenu Fela Kutiju), smooth soul jazz „Feel Sexy“ i gipsy jazz u Bahama Soul Club stilu „Like A Gypsy“

Album „The Cuban Tapes“ iz 2013. je dodatno unaprijedio status grupe. Belz je s odabranim suradnicima otišao snimati novi album na Kubu, gdje je surađivao s lokalnim glazbenicima, ali je tražio zvuk koji podsjeća na vizualizaciju kubanskih jazz bandova iz zadimljenih klubova Havane šezdesetih godina. Belz je, prema svojim iskazima, tražio atmosferu iz filma „I Am Cuba“ kojeg je još 1964. godine snimio Mikhail Kalatozov a u devedesetima su ga promovirali Francis Ford Coppola i Martin Scorcese. Kombinirajući originalne snimke jazz diva šezdesetih, kao i novo snimljene kubanske glazbenike – postigli su fantastičan „vintage“ efekt. Svih sedamnaest snimaka na albumu zvuči kao jazz šezdesetih. Ali - i još malo „bolje“. Album je ponovio uspjeh prethodnog, ali je zanimljivo da su i remixi pojedinih snimaka koje su napravili među inima i Club des Belugas iz Njemačke ili Talijan Suohno te francuski remixer Grant Lazslo postigli gotovo jednaku popularnost.

Nakon goleme, pa i planetarne popularnosti, Bahama Soul Club je odlučio ostati zvukom na Kubi, ali su vremeplovom došli do današnjih dana, i snimajući na gotovo isti način polučili drugačiji, suvremeniji zvuk kojega su objavili na albumu „Habana 58“ iz 2016.

Ovih dana, fanovi Bahama Soul Cluba, nakon dva najavna singla s nestrpljenjem očekuju novi album. Kreacije s Johnom Lee Hookerom i Billie Holliday su jako dignule ljestvicu kojom se očekuje novi, a opet karakterističan zvuk ovog njemačkog nu-jazz, nu-funk, latin-jazz, bossa projekta. Koje će još stare velemajstore iskopati i rearanžirati? Hoće li ponovo probiti neko novo ime iz Europe? Sve je moguće.

Next Page
Loading...
Loading...