Search Menu
Home Latest News Menu
Blog

BREAKOUT: Mo' Horizons

Ozren Kanceljak vas jednom tjedno vodi u svijet modernog organskog ili vintage groovea; u prvom izdanju bavi se zvukom i djelom njemačkog dvojca

  • Ozren Kanceljak
  • 11 June 2019

Bossa nova, samba, boogaloo, soul, funk, acid jazz, downtempo, reagge, nu jazz, soul, trip hop, big beat, … zvuči baš starinski. A opet, sve su to stilovi koje danas često obrađuju i od njih rade prepoznatljivu modernu kombinaciju groovea njemački producentski dvojac Ralf Droesemeyer and Mark Foh Wetzler. Osobno, sve to zajedno zovem organski ili vintage groove (tako imenujem i vlastite playliste ili foldere), jer dominiraju „organski“ instrumenti poput klavira, stvarnih (a ne sintetiziranih) duhača, bubnjara i svirača udaraljki, hammond orgulje i jazzy gitare koji se poigravaju sa „starinskim“ ritmičkim obrascima.

I nije nimalo čudno što sam upravo ova dva Nijemca odabrao za nastupnu Breakout kolumnu na Mixmagu. Oni mi personificiraju sve što posljednjih godina možda i najviše volim na kurentnoj sceni. I tako mislim da su njih dvojica među najboljima, pa i najuspješnijim ambasadorima upravo onoga što jako volim puštati u svojim setovima kao i predstavljati u emisijama i po čemu mislim da su različiti od tuđih (barem u mikrosvijetu i nanosceni koje sam dio). Ta glazba zvuči starinski, ali se osjeća da su nove snimke. Čuje se jazz ali s naglašenim plesnim grooveom koji dolazi iz soul, bossa nova, samba, gospel ili boogaloo tradicije iz perioda od 30ih do kraja 60ih godina prošlog stoljeća. No, osim toga što prerađuju stare snimke i od njih često rade moderniziranije verzije prilagođene sadašnjem trenutku, već dugo vremena rade i vlastitu originalnu glazbu te je objavljuju kroz projekt Mo' Horizons.

Ralf je u tom duetu pravi glazbenik. Do Mo’ Horizonsa je sudjelovao na brojnim projektima među kojima ističe suradnju s Cunnie Williams i Randy Crawford. Mark je pak klasični glazbeni geek. Veliki kolekcionar i istraživač ploča. Zna sve o svakoj snimci, albumu, do najsitnijih detalja i svaka nova informacija samo ga goni da dublje uranja u prošlost. Obojica su oduvijek bili DJ-i ali i radijski urednici te je zapravo njihovo spajanje išlo sasvim spontano.

Susretali su se na radnim tulumima i sessionima i bez nekog velikog masterplana krenuli su s obradama postojećih snimaka. Kako obojica dolaze iz Hannovera, nije im bio problem svoje slobodno vrijeme investirati u istraživanje nečega od čega će kasnije krasno živjeti. Prve svoje obrade ponudili su etiketi Stereo DeLuxe pod kojom su i ostvarili prve hitove - singl „Foto Viva“ je u raznim varijantama licenciran za desetke kompilacija. Uskoro su uvidjeli da to što rade ima izvanrednu prođu među tzv. nu-jazz ili downtempo/lounge autorima kompilacija. Danas se njihove snimke nalaze na preko 700 (da, dvije nule, nije tipfeller) različitih kompilacija. Radili i sami autorske kompilacije od kojih mi je osobno apsolutni favorit „Coming Home“ na koju su stavili i neke svoje snimke koje se ne mogu nabaviti nigdje drugdje (primjerice verzija pjesme „Yes Baby Yes“) kao i brojnih prijatelja ali i starih dragulja iz arhiva.

I, premda danas zvuči logično, sljedeći korak je ipak za njih bio veliki iskorak, a to je snimanje vlastitih, originalnih skladbi i snimaka. I tu je njihova kemija došla do kreativnog vrhunca. Činjenica je da im je možda najveći poznati hit samba verzija pjesme „Hit the Road Jack“ ali im je pravi identitet nastao kroz produkcije originalnih skladbi.

(Mo Horizons - Pé Na Estrada (Hit the Road Jack)

Danas imaju desetak vlastitih albuma a svaki od njih ima nekoliko izvanrednih duhovitih i svevremenskih snimaka. Ove su godine objavili i novi album koji se zove „Music, Sun, Love“ na kojemu su napravili nove žanrovske zaokrete. Još su jednom proširili krug glazbenika s kojima surađuju. I tu su ponovo brojni glazbenici iz ranih područja Južne Amerike (svaki od njih donosi karakteristične zvukove i ritmičke obrasce svojih entiteta) ali na albumu sudjeluju i muzičari iz Izraela, Australije te – barem koliko sam ja uvidio – Balkana (ponajprije Bugarske). Našem uhu, koje je predodređeno stigmatizacijom balkanbeata, to se možda i neće dopasti, ali ako nadiđemo mikrolokalne animozitete, vidjet ćemo da ih na isti način tretiraju kao i ritmove Brazila, Venezuele, Bliskog istoga ili soula i gospela te da Balkanbeat ima isti potencijal. No, naravno, konačna odluka svakog DJ-a i slušatelja je da prema vlastitom ukusu i htijenju odluči da li mu se nešto sviđa ili ne.

No, čak ni s vlastitim glazbenim projektom Mo’ Horizons ne završava zajednička priča pa ni misija Droesemeyera i Foha. Oni su, naime, osnivači, vlasnici i urednici diskografske etikete Agogo records, gdje okupljaju glazbenike sličnog zvuka i usmjerenja kakvog i sami gaje kroz projekt Mo’ Horizons. Ono što je zanimljivo je način na koji vode etiketu - čak i na samoj stranici www.agogo-records.com u komunikacijskom smislu, grupa Mo’ Horizons jednako je tretirana kao i bilo koji drugi izvođač. Navedeni su jednostavno po abecedi, s jednakim prostorom za biografiju i predstavljanje izdanja. Jednako kao i npr brazilski genijalci Da Lata ili talijanski vibrafonista i udaraljkaš s berlinskom adresom Mop Mop, ili još jedan njemački producentski projekt Renegades of Jazz, mađarski producentski duo Savages Y Suefo ili pak izraelski interesantni istraživači The Hoodna Orchestra itd.

Ako još niste ušli u svijet modernog organskog ili vintage groovea, Mo’ Horizons su možda prava adresa da ga počnete istraživati. Potražite slijedeće snimke i vidite sami da li Vam se dopada taj „vintage“ pristup:

A onda krenite polako dalje, možda najprije po izvođačima njihova Agogo recordsa. Neke među njima ćemo sigurno ovdje predstaviti.

Next Page
Loading...
Loading...