Carl Cox objavljuje prvi album u deset godina: 'Ne zvuči kao išta što sam ikad prije radio, i to mi se sviđa kod njega'

S 40 godina dugom karijerom, Carl Cox jedan je od veterana s najdužim stažom u plesnoj glazbi — i još ne misli stati. Iako se približava 60. godini, još ne pokazuje znakove da prestaje s partyjima. Desetljeće nakon objavljivanja njegovog posljednjeg studijskog albuma, DJ i producent rođen u Oldhamu koji živi u Melbourneu najavio je da će njegov sljedeći projekt biti objavljen u rujnu. Zvat će se 'Electronic Generations', bit će to LP sa 17 pjesama koji je itekako vrijedan 10 godina čekanja.

Ikona plesne glazbe ponovno je potpisala ugovor s BMG-jem za izdavanje, tri desetljeća nakon svog prvog pothvata s njegovim pd-labelom, Sonyjem. Kako bismo proslavili takvu vijest, sjeli smo s Coxom kako bismo saznali više o njegovom sljedećem izdanju ali i razgovarali o Ibizi, motosportu i - punk glazbi.

m: Gdje se trenutno nalazite? Je li to u pozadini vaš studio?

CC: Ovo je stvarno dobra pozadina, zar ne? Da, ovo je moj studio u Melbourneu, Australija, ali ja sam zapravo na Otoku Man zbog moto-utrka.

m: Dakle, tu ste samo zbog zabave, a ne zbog posla?

CC: Dovraga ne, ovo je prvi put da su se nakon pandemije vratili utrkama. Jedini put kad su prekinuli s utrkama prije toga bila je 1907. Dakle, da, to je bila velika stvar za otok jer ovdje nije bilo turizma. Ovdje imam kuću i oduvijek sam se bavio motorima, utrkama i imao svoje automobile i motosportski tim. Mojim momcima ovdje ide dosta dobro, ja sam tu da ih podržim.

m: Prepoznaju li vas ljudi tu na otoku?

CC: Da, ovdje ima puno starih rejvera, ljudi koji su izlazili prije 20-ak godina i više ne idu na partyje jer su u braku ili jer su završili s tim, ali se potajno bave motorima ili motosportom na neki način. Dakle, opet su nam se putevi ukrstili na temelju mojih afiniteta prema motosportu i glazbi. Kad me sretnu, često me pitaju kad ću napraviti neki party pa im moram reći da nisam ovdje zbog toga, ovdje sam zbog utrke. Tad mi ne vjeruju!

m: Posljednji put smo razgovarali prije objavljivanja memoara, Oh Yes, Oh Yes!. Što ste radili od tada?

CC: Radio sam dosta remiksa u studiju i stvarno sam uživao u tome. Osjećam se kao da sam trenutno u nedoumici oko svog zvuka. Opet sam se vratio putovanjima, imao sam veliku turneju po Americi, svirao sam na Ultra Music Festivalu u Miamiju, pa na Creamfieldsu i Riversideu u Glasgowu. Bio sam prilično zaposlen otkako je završio lockdown, što je sjajno, ali bilo je i strašnih kašnjenja letova zbog nedostatka osoblja i zračne tvrtke to ne mogu podnijeti. A kad mi kasni let, to često znači da neću moći svirati na partyju kao, recimo, nedavno kad sam zakasnio na Creamfields. Zamalo sam ga htio otkazati, ali smo se potrudili, izašao sam iz aviona nakon pet sati kašnjenja i protrčao kroz Creamfields, izvadio svoju glazbu i krenuo!

m: A upravo vam je potvrđena i rezidencija u DC-10, zar ne? Kako se to može usporediti s vašim vremenom provedenim u Spaceu?

CC: Uvijek sam bio tamo zbog Ibize, a Space mi je pružio sjajnu priliku da nešto učinim u tom trenutku. Izvlačio sam najbolje od toga 16 godina zaredom, nisam radio ništa osim što sam svirao u tom klubu kao rezident svakog utorka i ljudi zapravo ne razumiju vrijeme koje je potrebno za to. Nije to samo utorak, morao bih stići tamo u ponedjeljak da sviram u utorak i onda dolazim sebi kroz srijedu. Vratiti se i ponovno odraditi rezidenciju velika je stvar. Razlog zašto sam tamo je zato što volim Ibizu i uvijek sam je volio. DC-10 će biti izazov jer je upola manji od Spacea, ali mislim da glazbeno gledano možete svirati što god želite, ne povlađujete masama. Ja ću kurirati The Terrace koji sam oduvijek volio, a moja izdavačka kuća Awesome Soundwave koja potpisuje samo elektronske live izvođače će kurirati glavnu dvoranu. Mislim da će to biti super, za svakoga ima ponešto, zato i imam više live nastupa nego DJ nastupa.

m: Hoćete li i nakon toga nastaviti s više nastupa uživo?

CC: Da, definitivno. Upravo sam završio studijski album i ako ga ne podržim kroz live show, on će ostati samo još jedan studijski album. Napravio bih 15 pjesama i bio bih zadovoljan s tim, ali radio bih glazbu koja bi odgovarala narativu. ‘Electronic Generations’ je napravljen za live nastupe, odatle dolazi energija. Sviđa mi se činjenica da, kada izađem sa svom live opremom, čak ni ja ne znam u kojem smjeru će sve otići. Inače se sve to dogodilo jer sam zapeo u studiju i pitao sam se, ‘što ću sa svom ovom opremom?’, pa sam mislio sve to spojiti i vidjeti što mogu učiniti. Na kraju sam stvarao ritmove i zvukove koje prije nisam radio i tako je nastao album. Baš je tako zamišljeno. Nema isprika za album ako postane pretežak, nedovoljno maničan ili ako nema nikakav vokal.

Ja samo stvaram glazbu za koju vjerujem da se temelji na tome kako je glazba nastala na prvom mjestu, znate, sve te rane drum 'n' bass, jungle, jump-up Metalheadz stvari bile su isključivo bazirane na punku. Tada im je bilo svejedno, samo bi išli: ‘vidi ovo’. Samo ti dolazi... Trenutačno nam je potrebno više toga, čini se da svi prave ploče samo kako bi ušli na Beatport Top 10.

m: ‘Electronic Generations’ dolazi desetljeće nakon izdavanja vašeg posljednjeg studijskog albuma – zašto ste se odlučili upravo sada za ovaj sljedeći projekt?

CC: Stvar je u tome da je moj zadnji studijski album napravljen pod pretpostavkom da ga izdam za svoju vlastitu izdavačku kuću, a ono što sam stvarno trebao napraviti je napraviti punk album. Osjećao sam se kao da sam tada imao zavezane ruke, ‘All Roads Lead To The Dancefloor’ ima neke punk elemente, ali ostalo je sasvim prihvatljivo u današnjem glazbenom društvu. Svi su rekli, 'oh, lijep album', i to je to. Nakon svog novca, truda i vremena uloženog u njega, mislio sam da više nikada neću snimiti još jedan album. Ali sada sam ovdje s 'Electronic Generations', svojim petim studijskim albumom. Ne zvuči kao išta što sam ikad prije radio, i to mi se sviđa kod toga.

Nisam ja odlučio napraviti ovaj album sada, on je odabrao mene. Kad sam stvarao glazbu, snimao sam je i nakon otprilike sat vremena sam bio kao: 'To je pjesma. Ovo je druga pjesma'. I tako sam napravio 20-ak pjesama i onda počeo raditi na svakoj od njih, ali nisam ništa promijenio jer mi se svidjela živa energija, bile su skoro kao jam sessioni. Nisam baš razmišljao o svemu kao o albumu, ali napravio sam glazbu vrijednu albuma, tako da nisam želio izgubiti priliku. BMG je to čuo i svidio im se album, stali su iza moje glazbe i ponovno su me potpisali nakon 30 godina od prve suradnje s njima. Mislim da nijedan umjetnik nije ponovno potpisao ugovor s istom etiketom 30 godina kasnije! Rekli su - 'to je zvuk Carla Coxa koji smo htjeli'. Mislio sam, stvarno? Niste mi to mogli reći prije 10 godina?!'

m: Odakle ime za album?

CC: 'Electronic Generations' u osnovi predstavlja mene koji počinjem u ovoj generaciji, prolazim kroz nju i ulazim u ovu novu generaciju glazbe. Nekako sam se opet zaljubio u stvaranje glazbe kako sam više vremena provodio u svom studiju u Melbourneu. Kad je izašao prvi singl, originalna pjesma 'Speed Trials On Acid' s Normanom Cookom (aka Fatboy Slim), dao sam mu dijelove da to napravi, a ideja je bila nekako prosvijetliti Normana da se ne uklapa ni u što, samo da doda svoju vlastitu esenciju. Kad je stvar izašla, ljudi su shvatili kako je sasvim drugačija. Energija i zvuk dolazili su s drugog mjesta. Dugo vremena nije koristio TB-303, pa kad je čuo da sam ga ja koristio, to ga je potaknulo da učini nešto s njim i stvori ovu acid stvar.

m: Na albumu ćete imati još neke sjajne suradnje s umjetnicima kao što su Juan Atkins i Nicole Moudaber, kako je bilo raditi s njima?

CC: Bilo je vrlo lako, da budem iskren. Svi su oni sami po sebi plodni umjetnici i nevjerojatni producenti. Trebao im je samo mali pomak da čuju glazbu i da reagiraju sa snagom, energijom i strašću. Ne tražim od njih da stvaraju glazbu za plesni podij, samo da pokažu kakvi su. Puštao sam te stvari i svi su rekli, 'O moj Bože, nevjerojatno'.

m: Osim izdavanja albuma, što još imate u planu u skorijoj budućnosti?

CC: Odmoriti se, bar mislim! Trebat će mi odmor. Trenutno stvarno radim na live aspektu onoga što radim glazbeno i na svojoj etiketi Awesome Soundwave. I dalje idem jako naprijed, veselim se vidjeti kako će to rasti u godinama koje dolaze. Također pokušavam uspostaviti ravnotežu između onoga što radim glazbeno i moto sporta! Mislim da stvarno nemam puno više za raditi, volim upoznavati nove ljude, ali nisam prestao tulumariti godinama a čovjek dođe do točke u kojoj više ne može pratiti intenzitet toga. Ipak, i dalje želim da ljudi izlaze i zabavljaju se uz moju glazbu, znate, postavio sam temelje i uzbuđen sam vidjeti što će se sljedeće dogoditi!