Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

DJ pod krinkom: "Doček Nove Godine je za amatere"

DJ pod krinkom o najluđem i najbolje plaćenom dijelu godine

  • Mixmag Adria | Tekst: DJ pod krinkom | Ilustracija: Alex Jenkins
  • 8 January 2019

"Nova Godina je najzaposlenije vrijeme za DJ-eve, no sve to doživljavam malo depresivnim i usiljenim. Razmišljam o tome da ne radim ove godine, iako trebam novac. Što ti misliš, jel Nova Godina gotova?" - R, Dublin

Nova godina je uvijek bila najluđi i iskreno, najbolje plaćeni dio godine za DJ-eve. Nekad se jurilo uzduž i poprijeko zemlje kako bi se stiglo na tri ili čak četiri gaže, s odličnom plaćom ako tvoje ime prodaje ulaznice, a da ne pričamo o visini honorara ako ti je set za vrijeme ponoći. Zapravo, mogli bismo reći da je ponoć Nove Godine na prelasku u novi milenij pokrenula kraj zlatnog doba DJ-anja i odzvanjala u lomu. 2. januara 2000. godine, naša se industrija probudila uz mamurluk epskih proporcija na bankovnom računu. Nekako je došlo do konsenzusa da ti iznosi više nikad neće biti plaćeni osim ako si bio mega zvijezda. Promotori su sami počeli puštat glazbu i bukirali su novopečene DJ-eve koji su sami prodavali ulaznice prijateljima. Tisuće "srednjih" DJ-a više nikad neće nastupiti. Ta zvona su odzvanjala s nečim neočekivanim, ako ne i neizbježnim.

Sada, kul klinci nisu ni budni na posljednji, 12. gong. Čuvaju se za Novogodišnji Dan, i još luđe od toga, za 2. januar. Za njih, doček je nešto što njihovi roditelji rade: posljedično, obavljen je i savjestan poziv roditeljima prije završetka rane noći. Dosadnjakovići na TV-u ništa ne kuže. Jednom-u-godini tulum za one koji ne znaju tulumarit. Duga noć za ljude koji inače svaki ostali dan godine idu rano spavati. Amateri.

I meni je to depresivno, oduvijek mi je bilo. Usiljeno veselje i čudan ritual. U početku gužva. Zatim kasnije nekoliko jako zaposlenih dana. A ono još kasnije treba izbjegavati. Ima nešto u tome da se prisiliš procijeniti situaciju prije odluka. To je nametnut kraj nečemu što daje osjećaj bilo kojeg drugog dana, istovremeno tražeći od vas da gledate unaprijed.

Ne mogu se odlučiti trebam li zaboraviti sve i partijat, iskreno si obećati neke stvari za budućnost, ili se dobro pogledati u ogledalo i cijelu godinu iza sebe. Melankolija koja okružuje Novu Godinu me uvijek zanimala, zbog čega sam i odlučio odgovorit na ovo pitanje.

Zimski rituali solsticija 21. decembra stari su gotovo koliko i planet. Krščanstvo je "otelo" party, no originalna namjera još uvijek živi. Jednom kad je najkraći, najmračniji dan u godini prošao, slavimo ponovni dolazak svijetla. Toliko je osnovno. Tako da možda osjećaji s kojima se povezujemo ja i ti su biološki - neka vrsta unutarnjeg sata / alarma koji nam govori da smo na križanju. Ono što osjećamo jest osjećaj izlaska iz najgoreg dijela sezonskog ciklusa, i euforije što vidimo svijetlo na kraju tunela. Kognitivna disonanca tih suprotnih dobrih i loših osjećaja je motor koji pokreće tu enigmu. Odvažno se pitam; DJ sam, nisam antropolog. Tko zna ipak: možda bi u stara doba bili šamani, prekriveni perjem i obojeni glinom dok bi ljudi od nas tražili odgovore kako bi mogli ludovati oko vatre i tjerati mrak.

Možda se i nije puno toga promijenilo. Nisam siguran imam li savjet ili soluciju. Mislim da se jesmo odvojili od mainstreama u smislu naše scene. Ako volite partijanere amatere, idite na doček. Ozbiljniji rejveri bi ga trebali izbjegavati i odraditi ono što slijedi. No naravno, pravi profići rade sve! Osim proljetne ravnodnevnice za Uskrs (još jedan prastari ritual koji zahtjeva službeni plesnjak), je moje najzaposlenije razdoblje.

Pitam se ima li prave vrijednosti u slavljenju ovih ključnih trenutaka u godini. Prisutan je osjećaj slobode i slavlja, kao i kompleksnijih emocija. I nije li to naš posao? Umjesto da biramo samo ono zbog čeg mislimo da ćemo izgledati cool, možda bi ono što radimo trebali gledati kao uslugu: nešto što drugima pomaže, a ne se samo brinuti o svojem egu. Prestao sam gledati ljude kao one koji "zaslužuju" ili one koji "ne zaslužuju" ono što mi radimo, i počeo gledati kao neku stvar koja pripada svima. Amateri ili "profesionalni" partijaneri bez obzira na sve imaju valjane ljudske osjećaje, pa bi se možda i trebali skupiti na ovim polu-paganskim datumima u kalendaru prije nego okrenemo leđa zajedništvu. Odvedimo ih nazad u svijetlo.

Next Page
Loading...
Loading...