Search Show Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Emanuel Satie: "Možeš biti stidljiv, introvertan, čudan za društvo, dokle god si srčan u svojoj glazbi."

U intervjuu s Emanuelom Satieom otkrivamo tajne njegove uspješne produkcije

  • Mixmag Adria
  • 24 August 2018

Vjerojatno vam je Emanuel Satie poznato ime s ovogodišnjeg izdanja Labyrinth Open Festivala koji se održao u Omišu od 11. do 14. srpnja te na kojemu je ovaj kreativac začinio line up uz house i techno žanrove, spretno tempirajući dropove uz svoj prepoznatljivi dašak groove vibracija.

Izvođač iz Frankfurta već je objavljivao preko labela kao što su Get Physical, Alive Records i DFTD, ali njegov najveći hit do danas došao je u obliku remiksirane prerade 'I Get Deep' od DJ Le Roija.

Njegova prerada Late NiteTuff Guyeve verzije popela se na Beatport Tech House ljestvicu i završila na trećem mjestu. S obzirom na to da su Beatport ljestvice obično prepune EDM-a i upitnih komercijalnih bangera, bilo je lijepo vidjeti da se nešto prepuno groovea infiltriralo u vrh. Također 2016. godine osovjio je DJ Award nagradu za najboljeg producenta godine.

Svoje sljedeće izdanje izdao je za Nic Fanciullijev Saved Record, i iako 'Come As You Are' nije baš nalik njegovom prethodnom izdanju, čini se nešto dublja, ali u nastavku ćete otkriti i zašto je drugačija, koga opisuje, ali i koje su tajne uspješnog stvaranja glazbe za jednog DJ-a i producenta.

m: Inače si pozicioniran u Frankfurtu, ali preselio si se u Berlin. Kako je to promijenilo tvoje djelovanje i osjećaš li kao da je Berlin na neki način "punjač energije" za umjetnike?

Emanuel: Berlin je za mene mnogo toga promijenio. Tamo ima puno više ljudi sa sličnim stanjem uma nego li u Frankfurtu i grad također ima više opcija i prilika za ponuditi, u smislu karijere, ali i u smislu osobnog užitka. :)

Smatram da se i drugi umjetnici sele u Berlin upravo iz ovih razloga, u mnogim drugim gradovima te smatraju 'outsiderom' kada živiš od umjetnosti, u Berlinu je to potpuno normalno i tamo je puno manji pritisak na tebi. Također, mislim da je jedna od najgorih stvari u Berlinu - duge i tamne zime, zapravo dobra stvar jer te forsira da ideš u studio. Uostalom tamo postoje partiji koji se održavaju svakoga dana, doslovno 24/7 u tjednu. Za mene, to je i dalje glavni grad techna.

m: Tvoja glazba je duboka, emocionalna i groovy. Kako izgleda tvoj proces kreativnosti u studiju? Koji dio tvoje glazbe je stvoren svjesno, a što je osmišljeno uz pomoć tvojih podsvjesnih misli?

Emanuel: Obično slušam glazbu, igram se semplovima ili synthevima kako bih dobio inspiraciju. Uvijek prvo započnem s nekom idejom, ne s beatom i onda se samo prepustim i onda sam kao na auto pilotu, koliko god dugo mogu. Smatram da je najbolja glazba ona koje je kreirana u tečnom stanju, oni trenuci kada ne osuđuješ, već samo činiš ono što ti glas u tvojoj glavi govori da radiš i minute lete kao sekunde. Uzimam pauze između tih sesija i pogledam što sam napravio uz bistre misli, unesem malo reda u stvari, razmislim kako da ih poboljšam, ukoliko nešto nedostaje ili se čini pretjeranim, itd. Međutim pokušavam raditi, što je više moguće, u podsvjesnom stanju.

m: Možeš li zamisliti koju će vrstu nasljedstva iz tvojega životnoga vijeka imati buduće generacije?

Emanuel: Haha, vrlo dobro pitanje. Živim u trenutku, ali zasigurno želim stvarati glazbu koja zastupa moj ukus, glazbu koja će utjecati na producente u narednih 20, 40, 60 godina. Ukoliko na vrh svega ovoga mogu također ostaviti utjecaj i na društvo eventualno, kreirati nove prilike i prostor za druge ljude, bio bih vrlo sretan stari čovjek.

m: Koja je tvoja najveća slabost?

Emanuel: Dobra hrana.

m: Što te tjera da ne odustaneš od elektronske glazbe i životnog stila koji je povezan s time?

Emanuel: Zašto bih odustao od toga? Obožavam to! Kakav je to tek potpuni san kada možeš živjeti ovakvim stilom. Moraš moći paziti na sebe i ostati prizemljen, ali daj, stvarati glazbu tijekom tjedna, nastupati vikendima i biti dio svjetske scene gdje smo svi prijatelji i ljubitelji glazbe i nije tako loš životni stil.

m: Nedavno se mnogo akata na sceni žalilo na probleme inducirane stresom, kako ih ti objašnjavaš?

Emanuel: Da, to je "tricky". Kao što sam rekao prije, mislim da je to jedan čudesan životni stil, ali je također jedna vrsta na koju mi ljudi nismo navikli. Biti na toliko različitih mjesta svaki tjedan, upoznavati toliko ljudi i imati toliko iskušenja okolo, može dovesti do mnogih ishoda i da biti na turnejama je također težak posao. Povlačenje samoga sebe iz hotelske sobe ne bi li uspio uhvatiti let, nakon što dvije noći nisi skoro uopće spavao uz dozu mamurluka i nije baš dobar osjećaj. Suprotni argument je, zašto toliko putujemo, toliko pijemo, ne odlazimo u hotel ranije? Zato što tada to postaje samo posao. Većina DJ-eva voli to što radi, mi zaista uživamo u tome, mi želimo ostati duže na partyju i družiti se s ljudima i slušati druge DJ-eve i nastupati što više možemo, tako da ponekad činimo više nego što je za nas same dobro. Smatram da je vrlo bitno održavati ravnotežu.

m: Koji bi bio najbolji način za predstaviti te, onima koji nikada nisu čuli za tebe?

Emanuel: Doći vidjeti kako nastupam i nakon toga idemo na druženje. Ili poslušati 'Come As You Are' ili 'Don’t Forget To Go Home', te dvije trake sumiraju moju glazbenu viziju u tom trenu.

m: Koja situacija ti je bila najteža ikada u asocijaciji s tvojim angažmanom na sceni?

Emanuel: Početak kada još ništa nije sigurno i ti se teško boriš za svaki nastup. Ne možeš niti zamisliti koliko sam puno "Spaghetti Aglio Olio" jeo tih dana i koliko puno godina nisam mogao otići na godišnji odmor. To je cijena koju kad tad moraš platiti za putovanje svakog vikenda i konzumiranje dobre hrane iz cijeloga svijeta.

m: Koliko je važna osobnost za posao s kojim se nosiš i kakav si ti zapravo?

Emanuel: Osobnost je vrlo važna. Očigledno ljudi vole biti zabavljeni i mi svi želimo vidjeti ljude na pozornici kako izbacuju svoju osobnost na van i pokazuju nešto. Ali, nije to isključivo to. Možeš biti stidljiv, introvertan, čudan za društvo, dokle god si srčan u svojoj glazbi. Ljudi to mogu osjetiti i mogu osjetiti ukoliko je to iskreno. To je ono što razlikuje ugodne, dobro producirane melodije od onoga što zaista dirne ljude. Isto se odnosi na sve vrste umjetnosti.

m: Ukratko opiši svoje najbolje i najgore iskustvo u klubu!

Emanuel: Najgore noći nisu čak niti one noći kada se ništa ne događa, to su noći kada se jednostavno ne povežeš s publikom. Na sreću to se događa sve manje i manje, što više iskusan postaješ, ali postoje trenuci, pogotovo na početku moje karijere s turnejama, kada jednostavno nisam mogao pružiti ljudima ono što im je trebalo. Vjeruj mi, duga su ta dva sata tada i hod srama koji kasnije boli. To je dio pogodbe iako, moraš iskusiti to kako bi postao bolji i također moraš naučiti reći ne krivim vrstama pojavljivanja. Najbolji nastupi su suprotni, ispunjeni ljudima i tamo je isključivo čarolija u zraku, možeš osjetiti pozitivne tenzije, sve što radiš djeluje, ljudi se poistovjećuju s onim što činiš i klišej je tada iskren, prostorija postaje jedno.

m: Koji su osnovni ciljevi u tvojoj karijeri?

Emanuel: U osnovi, sve što je za mene bitno jest proizvesti i dijeliti glazbu koju volim, postati prokleto dobar u tome i dirnuti što veći mogući doseg ljudi s njom. To je rast, užitak i mogućnost da ti se nešto vrati.

m: Postoje li neki neispunjeni snovi u tvom životu?

Emanuel: Naravno, mnogo, mnogo, mnogo njih. To je ono što me svakoga dana tjera da nastavim.

Load the next article...
Loading...
Loading...