Search Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Upoznajte Glasgow Underground - Jedan od najvećih globalnih labelova koji izdaje regionalne umjetnike

Kevin McKay je popričao s nama u dužem intervjuu o glazbi, povijesti i još mnogo toga

  • Mixmag Adria
  • 5 November 2018

Kevin McKay je glavno ime koje stoji iza Glasgow Underground etikete koju je osnovao 1997.

Počeo je producirati 1994., i nakon što je počeo izdavati glazbu za svoj prijašnji label Muzique Tropique s Andy Carrickom, 1997. shvatio je da postoji puno producenata iz Glasgowa koji rade dobru glazbu, a nemaju ju gdje izdati zbog tadašnjeg zvuka koji je vukao na progressive i trance, dok su house stvari bile komercijalne.

Nedavno je izdao i svoj album The Love Forever, a ranih 2000-ih je producirao platinasti album za Myloa 2004. godine, 'Destroy Rock & Roll’.

Razlog ovog razgovora je bila činjenica kako Kevin izdaje jako puno regionalnih umjetnika, i kako mu je jedno od najuspješnijih izdanja ove godine, a i na Glasgowu općenito bilo ono Andrew Mellera i njegova zvjezdana obrada trake 'Born Slippy'.

Kevin nije ništa skrivao, i rekao nam je sve o svojim počecima, početcima labela, a na kraju dao i savjet kako potpisati za njegov uspješni label koji trenutno lako možemo svrstati u top 5 house labela na svijetu.

m: Kada si se prvi put susreo s house glazbom i produkcijom?

Kevin: Prvi put sam se susreo s houseom kad sam se preselio u Glasgow. Odrastao sam u okolici Glasgowa i samom gradu, no kad sam imao 14, roditelji su mi se rastali, pa sam se preselio u mali grad na zapadnoj obali, a s 18 sam se vratio na sveučilište u Glasgow 1989., u kojem je moj stan bio iza ugla Sub Cluba. Pored moje sobe živo je jedan lik iz Londona i jako je brijao na clubbing i house glazbu, a ja sam volio muziku, no, ako sam iskren, nisam cijenio house glazbu van onog što je bilo na ljestvicama i radiju. Imao sam osjećaj kao da je dance glazba previše mainstream, jer mi se nije previše sviđala plesna glazba koja je završila u mainstreamu, tako da sam stvorio sebi ideju da zapravo ne volim plesnu glazbu. On me educirao o više underground dijelu scene, ali nije se radilo samo o house glazbi, već o cijelom miksu raznih žanrova. Bilo je tu i Balearic zvuka od DJ-eva koji su slušali DJ Alfreda na Ibizi, pa se vračali s takvim zvukom u London, poput Darren Emersona u Limelightu u Londonu i Andrew Weatherhalla koji su imali eklektičan izbor glazbe. Tu je definitivno bilo house glazbe, ali tempo se stalno mijenjao. Upoznao me sa takvim pločama i rekao da je Sub Club nevjerojatan i da tamo nastupaju Slam koji su odlični. Na početku nas nisu pustili u klub (subota), jer su tada imali strogu politiku oko ulaska u klub, slično kao Berghain danas - mi smo bili studenti, nismo baš izgledali kao clubberi, pa nas nisu pustili. Zatim smo počeli dolaziti četvrtkom, jer nije bilo toliko posjećeno, pa je osoblje na ulazu također bilo opuštenije. Ušli smo i uživio sam se i nisam mogao vjerovati da postoji ovaj svijet dance glazbe van mainstrema jer se za ovakvu glazbu moglo jedino čuti u noćnim klubovima ili nekom čudnom magazinu. U to vrijeme je bio samo jedan dance magazin, a zvao se Jocks, čak nisam siguran jel je Mixmag tada postojao, možda u nekom tjednom formatu za DJ-eve, definitivno nije bio u obliku u kojem je sada. Jocks je postao DJ magazin u kojem si mogao saznati o izdanjima sa Strictly Rhythma iz NEw Yorka u razdoblju 1989 do 1990 npr. i to je bila prava underground kultura koju nisi mogao pronaći u mainstreamu. Čuli smo za velike rejvove, ali u tom razdoblju u Škotskoj to nije bilo toliko razvikano. Bio sam zadivljen bogatstvom glazbe koja je bila dostupna, a koju nikad nisam čuo prije i bilo mi je čudno da nije popularnija. Prilazio sam DJ-evima da ih pitam kakvu glazbu puštaju, gdje bi ju ja mogao nabaviti, obilazio sam record shopove i počeo skupljati plesnu glazbu, pa sam nakon godine dana očito kupio par gramofona i počeo slagati mix tapeove i DJ-ati. Jednu noć dok sam puštao glazbu prišao mi je jedan lik (Andy Carrick) i rekao kako on radi takvu glazbu, ali da to ne zvuči kao ovo što ja sviram, "možeš li mi pomoći, jesi li zainteresiran raditi sa mnom?". Rekao sam: "naravno, DJ-evi rade plesnu glazbu, to je cool to mogu i ja" hahah. Počeli smo oko 1992., jer nam je trebalo par godina da složimo neke pristojne trake, a izdao sam svoju prvu ploču 1994. Pokrenuo sam label Muzique Tropique 1994. Label je imao osam izdanja i sastojao se od glazbe koju smo on i ja zajedno radili. Pokušali smo potpisati za neke škotske etikete, ali tada je škotski sound bio nekakav progressive house, Poisitiva zvuk, trance, a ja sam volio "proper" house, underground, New York, Chicago, drugo me nije zanimalo. Kako bih išta izdao, morao sam sam pokrenuti label jer sam smatrao da imamo snažne trake, ali labelovi jednostavno nisu furali taj zvuk. Kako bi mogli izdati neki deep jazzy house, kad su izbacivali progressive i trance na 130 BPM-a? Tu je bila i Soma, ali oni su izdavali više techno, nisu radili deep house. Tako je sve krenulo.

m: Osnovao si Glasgow Underground 1997., koji je bio motiv iza toga i kako su izgledale prve godine?

Kevin: Kad imaš samo jedan label na kojem izdaješ jednog artista, ne možeš imati veliki broj izdanja, i label ne može živjeti na četiri izdanja godišnje, bar tada jel, sada ljudi izdaju traku svaki tjedan- no tada smo mogli na taj način izdati od četiri do šest izdanja godišnje. Počeo sam upoznavati ljude, a tada su se događale dvije stvari - bilo je jako puno talenata u Glasgowu koji nisu izdavali glazbu, bilo je puno talentiranih umjetnika u UK koji nisu uspjeli potpisati za veće labelove jer je, kao što sam već rekao, UK zvuk bio baziran na progressive zvuku, na tranceu i mainstream labelovi nisu bili zainteresirani za deep house ili underground house. Bilo je jako puno Glasgow artista i UK artista koji bi mogli izdati na mojem labelu i bilo je mnogo američkih producenata koju su nažalost bili "pokrani" od američkih labelova. Mnogi američki labelovi bi znali platiti avans umjetniku, ali nikad ne bi platili honorare koji bi im pripadali ili su jednostavno imali loše ugovore s kojima producenti ne bi mogli dobit novac. Smatrao sam da tu postoji dobra prilika, jer je u 90-ima bila jako lagano zaraditi novac na glazbi. Ako si imao muda izdat traku koja je dobra, ona se jednostavno prodavala. Ne kao danas - ljudi izdaju dobru glazbu, a ništa ne prodaju jer nemaju "pravo" lice, nisu na Instagramu ili ne hengaju s Jamie Jonesom ili štogod. Nekad je glazba govorila sve i prodavala se jer su DJ-evi htjeli dobre ploče. Otišao bi u shop i možda bi bilo sto izdanja, a danas ih je 10 tisuća tjedno - ta količina "buke" trenutno je nevjerojatna. Bilo je puno lakše tad, a troškovi nisu bili preveliki i bilo je lako ljudima pošteno platiti, nije bilo razloga ne platiti honorare. Pričao sam s nekolicinom američkih producenata koji su mi se zaista sviđali i s kojima sam stvorio odnos i znali su da ako dođu meni, da će biti plaćeni. Prestali su ići poznatijim američkim etiketama, jer su imale povijest ne plaćanja. Kroz sve to sam zaključio da bi bilo pametno pokrenuti label jer ti isti artisti nisu htjeli izdavati za postojeći label jer su smatrali da ima prespecifičan zvuk, pa sam ih pitao jel bi izdali glazbu kada bih pokrenuo novi. Rekli su; "naravno!". Pokrenuo sam Glasgow Underground i potpisao imena poput Romanthonya, Matteo & Matos, DJ Q, Idjut Boys...

m: Puno legendi!

Kevin: Haha, da!

m: Možeš li nam spomenuti neku traku, EP, album iz prvih godina, nešto zbog čega je Glasgow Underground primio veću pažnju, globalno priznanje?

Kevin: Mislim da je to...zapravo dosta kasnije, najvjerojatnije Romanthony - 'Bring U Up'. To je bilo 55. izdanje na labelu koje je izašlo 1999. i to su izdanje svirali svi DJ-evi koji su mi bili uzori, Giles Peterson, Farley & Heller, Francois Kevorkian, David Morales, Masters At Work - moji heroji koji su svi vrtili tu stvar. To je bilo najveće postignuće u početku. Bilo je super izdanja i uspješnih izdanja koja su bila podržana od ključnih artista koje sam već spomenuo poput DJ Q-a, bilo je odličnih traka i ako ćemo o teritorijima neke trake su bile popularnije u Njemačkoj od 'Bring U Up' i slično, no globalno, to je vjerojatno ta!

m: House glazba se dosta mijenjala posljednjih godina, ali smatram da je sad dobro vrijeme za house. Glasgow Underground je trenutno u samom vrhu house / tech house etiketa trenunto. Kako objašnjavaš taj uspjeh?

Kevin: Haha, hvala ti! Ako pogledamo statistike Traxsourcea i Beatporta, dobro stojimo, i jako sam sretan zbog toga, no nisu zasluge samo moje, tu je i odličan A&R menadžer Sam Dexter koji je upravo izdao svoje prvo izdanje na Glasgow Undergroundu, a on je zaslužan za jako puno dobrih stvari koje su se dogodile Glasgow Undergroundu, on je odgovoran za potpisivanje Andrew Mellera na label, a bez toga ne bi bili tu gdje smo sad - imati tako velike dvije trake (Born Slippy Reincarnation i Insomnia). U početku sam samo ja vodio label, pa mi je sad super imati tim i hrpu dobrih producenata s kojima ja volim raditi, koji također vole raditi sa mnom i sa Samom, ljudi poput Cassima, Alaia & Gallo, Piem i s drugim jako talentiranim ljudima.

m: Jesi li ikad mislio da će GU postati ovako velik? Nešto poput institucije house glazbe? Ok izdajete i techno i druge žanrove, ali sve se vrti ipak oko housea.

Kevin: Hahaha, htio sam da bude, ali u ranim danima vjerojatno nisam bio dovoljno siguran u ono što radim pa tako sam bio možda u strahu prići ljudima koje sam zaista cijenio. U 90-ima sam htio radit s mnogo ljudi kojima nikad nisam prišao, poput Mood II Swing ili s imenima koja su u tom trenutku već postala prevelika poput Deep Disha...Često budžet određuje s kim radiš i kakve ploče izdaješ, neki ljudi možda misle da je tužno što novac dosta toga određuje ali to je činjenica života, nekad moraš uložit novac da bi izdao velika izdanja. Izdao sam i producirao Myloa, tu sam skupio puno iskustva, no to je stalo i vratio sam se houseu s puno više iskustva i bio siguran u sebe i svoje izbore pa sam to primjenio i na GU i počeo tražiti više ljudi da se uključe na label, htio sam skupiti dobru ekipu i sad radim na tome da se stvari dogode, za razliku od kad sam bio mlad, neiskusan i nesiguran da li bi velika imena htjela radit samom jer sam samo neki lik iz Glasgowa kojeg nitko ne poznaje. Sad znam da ljudi rade s ljudima koji im se sviđaju i ako im prodaš dobru ideju, htjet će radit s tobom.

m: Izdaješ i puno glazbe naših regionalnih umjetnika poput Mike Vale, PEZNT, Andrew Meller, Vlada Asanin, Alex Ranerro, Space Motion itd. Najuspješnija traka u recentnim vremenima je bila Born Slippy Reincarnation od Andrew Mellera što si već spominjao. Kako je došlo do tog izdanja s obzirom da je traka bila dostupna za slušanje online gotovo dvije godine prije izdavanja?

Kevin: Sam Dexter koji radi kao A&R za GU znao je za ovu traku, ja nisam imao pojma. Andrew je poslao neke demoe na label i bili su cool, no bili su dosta underground, slično onome kako Andrew pušta dok je za pultom. 'Born Slippy' npr. nije nužno mainstream, ali je definitvno globalna DJ traka koju može puštati gotovo svaki DJ na bilo kakvom partyju i uvijek će izazvati reakciju. Ljudi su bili ludi za tom stvari. Andrew ju je slao Carl Coxu i mnogim drugima i tu je uložio puno vremena i rada i mnogi su ju puštali, ali ju nitko nije izdavao. Pokušao je čak dobiti dozvolu za korištenje sempla od Underworlda i oni to nisu htjeli. Tako da...Sam me upoznao s ovom trakom, pa sam ja krenuo razgovarati s Andrewom i predložio da ako ne možemo dobiti dozvolu, onda ćemo obraditi sve. Moje iskustvo s Mylom je pridonijelo mojem znaju obrade semplova i rada s raznim pravima i kako učiniti da se nešto dogodi iako neki ljudi ne žele da se to dogodi. Tužna stvar s plesnom glazbom i glazbom općenito je to što mnogi umjetnici u glazbi sempliraju, i budu diskreditirani kadim se npr. ne odobri neki disco sempl. Ali ti isti ljudi ne žele odobriti korištenje nekog sempla iz njihove vlastite produkcije nekom drugom. U puno slučajeva artisti pokušavaju spriječiti da se nešto dogodi ako im se ne svidi nešto. Takav stav. To je šteta jer to zaustavlja kreativnost, spriječava da se nešto dogodi...a postoje načini da se sve to napravi legalno gdje će svi dobiti svoj dio kolača, i sve može odraditi s poštovanjem i nitko nikome ništa ne "krade". Predložio sam Melleru da napravimo verziju vrlo sličnu originalu za koju će malo tko prepoznati da se ne radi o orginalnom semplu. Andrew nije bio siguran hoće li se prodavati jer je dugo bila vani i "svi" su je čuli. Rekao sam samo; "Vjeruj mi prijatelju, prodavat će se". Radilo se o velikom izdanju. Zatim je rekao da je napravio nešto drugo s Insomniom i poslao nam je to. Rekao sam cool, ajmo raditi na Insomniji i ako rasturimo s Insomniom, onda ćemo to ponovi s 'Born Slippy'. Rekao je mooožda...Lik koji nam radi sa samplovima je odradio odličan posao i napravili smo jako sličnu verziju Faithlessa, potpuno nanovo snimljenu, Andrew ju je stavio u svoju verziju i to je bilo to!

Stvar je završila na drugom mjestu na Beatportu i mnogi su je puštali diljem svijeta...a obrada je bila toliko dobra da su Faithless mislili kako su to oni. Pokušali su maknuti traku iz prodaje...

m: Stvarno? Mislili su da je njihov vokal i sve?

Kevin McKay: Da! Haha. Mislili su da je to njihov vokal. Ako sam iskren, prvo smo pitali Faithless da li žele biti uključeni. Plesna glazba je pomalo smiješna s tim obradama. Ako netko uzme gitaru i obradi pjesmu od Robin, ljudi će reći, "gle cool verzija pjesme", nitko neće reći da ju je pokrao i da jegrozan i da je to šokantno. U plesnoj glazbi ljudi to ne rade. Prije će reći: "Ugh, ovaj lik Andrew Meller je napravio obradu Faithlessa i grozno je i pokrao ih je". Nick Curly i Pig & Dan su počeli pričati ružne stvari i morao sam ih kontaktirati i zamoliti da to ne rade i reći im da ne moraju voljeti stvar, ali da je stvar u potpunosti obrađena i nitko nije pokraden. Također sam im rekao da smo Faithless pitali da li žele sudjelovati i nisu htjeli, pa smo to legalno napravili bez njih i svatko dobiva svoj novac. Andrew je izvođač i on dobiva novac za nastup isto kao što bi neki pjevač dobio novac za izvođenje neke pjesme od Stevie Wondera. Najvažnije od svega, čini ljude sretnima na danceflooru.

m: Neki kao da su ljubomorni što se sami toga nisu sjetili.

Kevin McKay: Tako ispada. Ima jako puno umjetnika koji rade samo originalnu glazbu koja možda ne rezonira među publikom toliko masivno. Ono što je Andrew napravio su verzije velikih hitova koje ljudi žele puštati. A to nije uvijek garancija. Mnogi su pokušali i pokušavaju napraviti veliki uspjeh s tim kao što je to Andrew uspio. Iz moje perspektive - legalno je, ljudima se sviđa...u čemu je problem? Nije mi jasno zašto neki to žele potkopat kad su svi plaćeni, ali to je valjda česti slučaj s velikim izdanjima. Čini se da je to lako za napraviti, ali npr. 'Born Slippy' nije bio jednostavan za napraviti...čak i kad se koristio originalni sempl, nije bilo lako napraviti stvar koja će se ljudima svidjeti, i onda još napraviti obradu na kojoj je Andrew proveo tjedne radeći. To dosta ima veze s digitalnim dobom. Nekad bi kupio ploču i na njoj vidio tko je programirao ritam, tko je pjeva, tko ju izvodi i slično, a sada ljudi vide Andrew Meller - 'Born Slippy' na Beatportu i dolaze do krivih zaključaka. Nema pravog načina za komuniciranje pravih informacija, Malo je zeznuta situacija, no na kraju dana, Andrew je napravio odličnu stvar koju ljudi vole, i to je moj glavni fokus, stvarati izdanja koje će DJ-evi puštati, koje će voljeti i koje će "raditi" na plesnom podiju na samo dva tjedna, nego duži period vremena. Svakog tjedna pokušavamo izdati najbolje izdanje koje možemo od najbolje selekcije producenata u koje vjerujemo...neke su trake veće od drugih, a Mellerove dvije trake su najuspješnije koje smo imali ove godine.

m: No i ostali producenti iz regije koje smo spominjali poput Mike Valea, PEZNTa, Alex Ranerra itd. također su postigli solidan uspjeh sa svojim izdanjima za Glasgow Underground.

Kevin McKay: Da, volim njihov zvuk, svih tih ljudi koje smo spomenuli, Mike Vale, PEZNT, Vlada Asanin, Alex Ranerro, Space Motion. Volim njihove trake. Ne znam postoji li neka kulturološka poveznica između vaše regije i Škotske i Glasgowa i možda čak i Londona jer ovdje sad živim 13 godina, ali volim svu glazbu navedenih umjetnika i sretan sam što ih mogu izdavati.

m: Pa ovdje se i radi o nekim od najboljih producenata iz regije, pa to i ima smisla.

Kevin McKay: Cool, i puštam njihove trake dok nastupam i gledam to na način, ako ja ovo želim kupiti i puštati, bit će i drugih koji će to htjeti. Svi rade različitu glazbu za različite situacije.

m: U našoj regiji scena raste svake godine, dobrim dijelom zahvaljujući festivalima poput Exita, Dimensionsa, Sea Dancea, Zrće plaže i Sonusa, Hideouta te Gardne Tisno rezorta u kojem se održava Defected Croatia, Love International, SunceBeat i slično. Jesi li ikad bio na nekim od tih lokacija i partyja?

Kevin McKay: Nisam, ali bih zaista volio. Glavni razlog zašto još nisam bio jer nisam puno putovao s obzirom da mi se rodio sin prije pet godina i većinu svojeg odmora sam provodio s njim. Sad je malo stariji pa će bit lakše uzet i nešto vremena za sebe. Nadam se da ću uspjeti posjetiti neke od festivala koje si spomenuo. I iskreno, zbog vođenja labela, moja produkcija je patila do nedavno, pa tako nisam niti imao puno ponuda za nastupe, a s obzirom na moje slobodno vrijeme, godišnje možda mogu posjetiti jedan strani festival. Nadam se da ću moć uloviti više vremena, hrpa mojih prijatelja tamo odlazi i odlično se zabavlja i veselim se skorašnjem vlastitom iskustvu.

m: Na što najviše obraćaš pozornost kod potpisivanja nekog novog izdanja za GU?

Kevin McKay: U suštini, treba biti nešto što bih ja puštao, a to dosta varira, jer volim nastupati u malim klubovima, tako da nije bitno ako je stvar underground ako ima cool groove, i ako se meni sviđa i ako ju ja razumijem, želim ju potpisati i izdati možda ne kao singl, već dio neke kompilacije. Te neke trake su "DJ friendly" za manje klubove i kulerskije zabave. Možeš nastupati na stotine različitih lokacija, i ako osjetim da tu traku mogu pustiti u nekoj određenoj situaciji, potpisat ću ju. Npr. trake poput 'Born Slippy' možešvrtiti bilo gdje, na velikim festivalima, u velikim klubovima, a zatim imaš više underground trake poput onog što radi Alex Ranerro - njegovu glazbu neću puštat svugdje, npr. na nekom festivalu, već u nekom klubu za 300 ljudi gdje takve stvari čak mogu bolje proći od nekih velikih party traka.

m: Koja je tebi najdraža vlastita produkcija koju si izdao za Glasgow Underground?

Kevin McKay: Mislim da bi to bila 'Crazy About You', koja je originalno od Sister Sledge sempla, jedne pjesme koja nije bila velika klupska stvar. Nije neka očita koju svi poznaju. Zanimljivo mi je semplirati pjesme koje ne znaju baš svi. To nije plesna traka, nema ni taj tempo, čak ju nije ni producirao Nile Rodgers, to je bilo prije, u sedamdesetima. Izdao sam hrpu glazbe, i ta mi je trenutno u glavi. Da me to upitaš sutra, vjerojatno bi dobio drugačiji odgovor haha.

m: Spominjali smo neke velike trake koje si izdavao, no ima li još neko izdanje za koje možeš reći da je najvažnije na GU ikad?

Kevin McKay: To je teško za reći, ali ovog trenutka je to 'Born Slippy', jer inače smo imali puno DJ-eva koji vrte našu glazbu, no uvijek smo imali glazbu za manje prostore, i ako si kao DJ nastupao naa velikim partyjima, vjerojatno nisi puštao izdanja s GU. Neki jesu, ali rijetko. No sada mi je drago da radim sa širom paletom producenata i sada ima dosta velikih producenata koji su voljni izdati kod nas, jer vide da prava traka kod nas može doći na vrh chartova, a 'Born Slippy' je to dokazao. U plesnoj glazbi si "hot" koliko i tvoja zadnja stvar. I tako je odvuijek. Mislim da je to važno jer glazbu čini svježom i zanimljivom. Kad bi svi ležali na lovorikama, jako brzo bi postalo ustajalo. Uvijek je bitno tražiti nove, svježe, hot ideje, i jako nam je drago smo imali jedan 'Born Slippy' i nastavit ćemo izdavat nove i uzbudljive trake.

m: Kakvi su planovi za GU i tebe nadolazeće godine?

Kevin McKay: S labelom mislim da ćemo nastaviti radit ono što smo radili ove godine jer sam jako zadovoljan s rezultatom i kad bih to mogao ponoviti sljedeće godine, bio bi presretan. Pokušat ćemo napraviti selekciju traka za sve scenarije koje sam spominjao. To bi me učinilo sretnim. Da idem puštat u neki klub za 300-400 ljudi, znam da bih mogao pustiti puno traka s Glasgow Undergrounda i to me veseli. Najveći DJ-evi su puštali našu glazbu i želim da tako ostane i da i dalje biramo prave trake. Što se mene osobno tiče, želim i sam raditi puno uspješniju produkciju. Moja glazba je tek počela ulaziti u Beatport top 100 chartove. Uživam biti u studiju sada, ali znao sam se baš boriti u studiju nakon što sam prestao raditi s Mylom, no sad sretan što sam tu i dosta ljudi želi surađivati sa mnom na izdanjima. Želim nastaviti raditi trake na koje će ljudi plesati.

m: Cijenimo što si izdavao izdanja naših regionalnih producenata, i nadamo se da će se taj "trend" nastaviti, no imaš li neki posljednji savjet za producente koji žele izdat za Glasgow Underground? O čemu bi trebali razmišljati, na što bi se trebali fokusirati?

Kevin McKay: Da! Trebali bi se fokusirati na svoje DJ setove, napraviti traku koja bi...znaš onaj trenutak kad warmup DJ svira prije tebe i trebaš onu prvu traku koja će razvaliti - prostor je spreman za eksploziju, a ti ju želiš napraviti. Razmislite o stvaranju takve trake - i onda ju pošaljite nama.

m: Jednostavan, ali efektivan savjet, rekao bih.

Kevin McKay: Puno ljudi se brine o tome hoće li napraviti nešto kul ili štogod. Mislim da su najbolje trake one kad producent krene raditi na traci s kojom želim potpuno rasplesati ljude ili ako im je motiv rasturiti sa svojom trakom nakon seta nekog poznatog DJ-a. Ne brinite se o tome što je cool, samo napravite tu traku za koju vjerujete da će razvalit - neku koju biste svirali više nego bilo koju drugu koju posjedujete na USB-u ili što.


Razgovarao Tomislav Brusač - Tom Bug

Next Page
Loading...
Loading...