Search Menu
Home Latest News Menu
Blog

Goa music: Desetljeće trancea prije trancea

Prizori paralelnog svemira

  • Tekst: Arsen Pavešić | Naslovna fotografija: Piers Ciappara
  • 7 May 2019

Propulzivni razvoj glazbe u posljednjih 100-tinjak godina možda je najbolji indikator evolucije ljudskog uma. Sklonost inovacijama i fuzijama u interpretiranju i primjeni tehnologije posebno je izražena u elektroničkoj glazbi, sa svojih bezbroj žanrova i podžanrova, mikro i makro scena u različitim dijelovima svijeta. No unatoč toj karakteristici, ipak nigdje (bar koliko je poznato) nije poprimila takvu formu kao na plaži Anjuna, u indijskoj pokrajini Goa, negdje od sredine 80-ih pa do sredine 90-ih. Događanja koja danas možemo prozvati kulturološkom devijacijom, kozmički su spoj glazbe kojoj je kasnije skrojen naziv goa-trance, neobične DJ tehnike, divlje plaže onkraj svijeta i ljudi koji su se tamo našli u to vrijeme. Budući da je to period kad je elektronička glazba i DJ scena još uvijek imala status kontra-kulture, ovu autohtnonu inačicu možemo nazvati i kontra-kontra-kulturom.

Gledajući snimke koje su, nekim čudom, osvanule na YouTubeu, vidimo prizor nekog paralelnog svemira: sunčan dan na plaži; šarena masa razne dobi i rasa kojima je zajedničko jedino to što ne liče baš na ljude iz tog vremena; neartikuliran, divlji ples; glazba zvuči čudno, ali i neobično moderno; DJ neprimjetno sjedi za nekim stolom; uređaji s kojih ide glazba su neprepoznatljivi, ali sigurno je da nisu gramofoni - čitava scena mogla bi biti dio nekog postapokaliptičnog filma...

Do ovog kozmičkog poravnavanja ipak nije došlo preko noći. Prve skupine hipija, u potrazi za obećanom zemljom, slobodnom od okova civilizacije, došle su u ovaj dio Indije još krajem 60-ih. Egzotična i divlja obala Arapskog mora, suptropska klima u kojoj se temperatura ne spušta ispod 25C te dobroćudno lokalno stanovništvo nisu im dali razloga za daljnje migracije. Osim toga, živjeli su izvan sustava, u ručno izrađenim nastambama, besposleno i bezbrižno. Nastanjeni na plažama Anjuna i Vagator, 70-ih godina počeli su održavati zabave, na kojima su bendovi svirali obrade Grateful Deada, Floyda ili Doorsa. Sredinom 80-ih na Gou stiže sve brojnije skupine – hipiji s Ibize, Nepala i Tajlanda te grupe turista željnih novih iskustava. Neki ostaju po nekoliko tjedana, a neki i po nekoliko godina. S njima stižu i prvi DJ-i koji počinju mijenjati glazbenu sliku psihodeličnog rocka i eksperimentirati s novim soundom: electro, italo, new beat, EBM, hi-nrg, industrial... Nastaje specifičan stil – goa music (ne trance) , čiji je period, prema pričama onih kojih su to doživjeli, vremenski jasno definiran: 1984.-1994.

Laurent, Louie, Rolf, Ray Castle... Goa 1990

Među prvoborcima Goe valja spomenuti DJ-e kao što su Goa Gil, Swiss Rudi, Rolf, Paoli, Ray Castle, Loui, Fabian, Fred Disko i Dr Bobby, ali posebnu pažnju zaslužuje samozatajni Francuz Laurent (nije Garnier, op.a.), po mnogima začetnik Goa musica i svojedobno omiljen DJ na Goi koji je 1994. odustao od DJ karijere. Ista godina smatra se i posljednjom sezonom čarobnih goa music beach partyja. Ako izuzmemo one koji su tih godina bili na Goi, do prije 10-ak godina se malo znalo o Laurentu, a onda je britanski DJ Dave Mothersole (Davea je i domaća publika imala prilike upoznati kroz Stereo Studio, Masters i Sirup, op.a.) napisao članak za portal bleep043.com, u kojem ga je naveo kao ključnog DJ-a Goa musica. Na opće iznenađenje, među komentarima je osvanuo post i zahvala samog Laurenta koji se dotad klonio javnih istupa. Prema njegovoj priči, početkom 80-ih puštao je glazbu u Parizu, a s djevojkom je na Gou stigao 1984. Bez previše detalja, Laurent kaže da je, nakon nekoliko mjeseci, djevojka izgubila njihov novac i povratne karte te je bio prisiljen ostati u Indiji. Navodno od glazbe nije zarađivao ništa, nego od štanda na lokalnom buvljaku i kockanjem. Razlozi zbog kojih je odustao od DJ-inga mogu se naslutiti: glazba koju je volio evoluirala je u nešto što mu se nije svidjelo, baš kao i publika na Goi. Laurent i dalje živi u Indiji, a periodično se javlja komentarima na audio i video zapise s Goe na YouTubeu. S tih zapisa mogu se razaznati neke od najdražih Laurentovih uspješnica, editiranih verzija singlova poput:

LDC - Wir schicken dich ins all, 1991.

Koto – Jabdah, 1986.

Fatal Morgana- Attention (Instrumental), 1990.

Jean-Michel Jarre – Zoolookologie, 1984.

Blancmagne – Living on theceiling, 1982.

DJ Laurent
Foto: Teresa Sconfienza

O Laurentu su govorili i neki drugi pioniri s Goe, prije svega Goa Gil, Fred Disko i Dr Bobby. Životna priča Gilberta Leveya, rođenog Amerikanca iz Kalifornije, danas poznatog kao Goa Gil, mogla bi poslužiti kao predložak za film tipa ''Sedam godina u Tibetu''. Gil, koji je tijekom godina postao svojevrsni glasnogovornik Goe, pripada generaciji izvornih kalifornijskih hipija koji se '68. družio sa Janis Joplin i lijepio plakate za Woodstock. Nakon tragičnog ubojstva na koncertu Rolling Stonesa u Altamontu '69. odlučuje napustiti SAD i otići u Indiju. No prije nego se smjestio na Goi, proveo je nekoliko godina u hinduističkom samostanu i postao redovnik – baba ili yoghi. Sredinom 70-ih počinje organizirati akustične svirke na Anjuni, promovirajući transcedentalnu moć glazbe koja svoj puni potencijal doseže u formi elektroničke glazbe, a Gil mijenja gitaru i perkusije sa DJ opremom. Za razliku od Laurenta i još nekih DJ-a, Gil se pronašao i u evoluciji glazbe u trance. S duhovnog aspekta trance je za njega predstavljao još jednu stepenicu više – ultimativnu glazbenu mantru pa je postao poznat po svojim 12-satnim setovima koje i danas izvodi po festivalima diljem svijeta. Goa Giljedan je od komičnih nadimaka na koje su se odazivali živopisni frikovi s Goe, poput Acid Erica, 8-Finger Eddiea, Mescaline Bobbya, Mushroom Jacka, Johnny Caira, itd. Među njima su bili i Fred Disko i Dr Bobby, tandem koji se uhvatio u koštac s organizacijom prvih partyja. Fred je svoj nadimak zaradio nakon prvog partyja, na kojem se, umjesto psihodeličnog rocka, puštala elektronička glazba ili, za laike – disco. Prema priči Kanađanina Dr Bobbyja (inače oca poznatog DJ-a i producenta Tige), produkcija jednog beach partyja na Goi, u to je vrijeme stajala svega stotinjak dolara, ulaz se nije naplaćivao, DJ-i su svirali besplatno, a do 1990. su u Indiji sve droge bile legalne. Jedini dodatni trošak bila je naknada lokalnoj policiji koja bi, potom, danima zaobilazila mjesto zbivanja. Razglas je, u početku, isto predstavljao problem, a udaljenost od civilizacije u ovom slučaju nije bila prednost. Panjim i Vasco Da Gama, prvi veći gradovi nisu nudili mogućnost najma adekvatnog sistema pa je Bobby odlučio iskoristiti svoj par zvučnika i pojačalo te nekoliko manjih sistema koje su donijele nomadske skupine hipija i koristile ih za koncerte. Sistem je, potom, stalno nadograđivan komponentama koje su nosile pridošlice i koje su se uspjele pribaviti na razne načine. Zvučne kutije su se izrađivale ručno i, nakon 2-3 sezone, tehnička strana je bila relativno zadovoljavajuća.

U specifičnost DJ izvedbi na Goi koju su, nakon Laurenta preuzeli Gil i ostali DJ-evi, spada upravo i taj tehnički aspekt, budući da se ondje nisu koristila standardna vinilna izdanja, već – kazete koje su, zahvaljujući ovoj radikalnoj skupini, dobile svoju epizodnu ulogu u DJ kulturi. Upotreba kazeta nije predstavljala nikakav hir, već nuždu, budući da su partyji znali trajati po nekoliko dana bez prestanka, a DJ-i su danju svirali maratonske setove u vrlo teškim klimatskim uvjetima koji su se pokazali pogubnim za vinile i gramofone. Zato su se pouzdanijima pokazali Sony walkmani iz professional serije WM-D6 i TC-D5 koji su imali i pitch controle. Osim toga, kazete su nudile dodatne mogućnosti editiranja, rezanja vokala iz pjesama i kreiranja hipnotičkih loopova, što je postala glavna karakteristika goa musica, a potom i temelj za daljnju evoluciju žanrova kao što su goa trance, psy trance, dark psy i sl.

Jedna legenda kaže kako je Sven Vath, prilikom svog posjeta Goi 1990., dočekan kao velika zvijezda, jer su se pjesme njegovog benda OFF često mogle čuti u tamošnjim DJ setovima, međutim za DJ pultom s walkmanima i kazetama se nije baš najbolje snašao. Ipak, iskustvo Goe ostavilo je traga na Svenu, što se može čuti i na njegovom prvom samostalnom albumu ''Accident in Paradise'' iz 1992.

Vagator

Load the next article
Loading...
Loading...