Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Jadran prije festivalske ere: Kako smo se zabavljali prije nego smo otkrili festivale

Sjećate li se kasnih devdesetih i početka novog tisućljeća?

  • Arsen Pavešić
  • 4 May 2019

Hrvatska kao svjetska top-destinacija za glazbene festivale, danas je domaća turistička krilatica. Zabave uz ritmove najpoznatijih svjetskih DJ-eva reklamiraju se od umaškog Stella Marisa do dubrovačkog Revelina, a prate ih flote party-brodova koji plove cijelim Jadranom – nešto što je, ne tako davno, bilo teško zamislivo. Možda je i bilo zamislivo, ali teško ostvarivo tijekom 90-ih i početkom 00-ih godina. Jesu li hrvatski organizatori zbilja bili toliko neambiciozni i nesposobni da od hrvatske obale stvore party-oazu? Jesu li doista trebali doći stranci da nam pokažu ''kako se radi''?

Iz mnogih priča (pogotovo inozemnih) o hrvatskom festivalskom raju nerijetko se da zaključiti da prije dolaska međunarodnih mega-produkcija, na Jadranskoj obali nije bilo ničega. A projekata je bilo i prije tzv. festivalske ere. Domaće organizacije davnih su dana, u više navrata, dovodile zvijezde kao što su: Ritchie Hawtin, Sven Vath, Carl Cox, Laurent Garnier, Josh Wink, Danny Tenaglia, LTJ Bukem i brojne druge, a ljetni klubovi završavali su na prestižnim top ljestvicama ispred konkurentskih klubova na Ibizi, Cipru ili grčkim otocima.

Rovinjski Monvi srušen je 2015., a Crossroad u Malinskoj, na Krku, našem najvećem i jedinom otoku sa zračnom lukom, ne postoji od 2011. - na njegovom je mjestu danas supermarket Plodine. Primoštenska Aurora i Porat u Prosiki, duduše nisu srušeni, a godinama su bili omiljene ljetne destinacije ljubitelja elektroničke glazbe iz regije. Uz Auroru se često vežu rođendanski tulumi Davida Moralesa, ali ondje su nastupali i Frankie Knuckles, Roger Sanchez, DJ Rush, Jeff Mills, Carl Cox, Laurent Garnier i dr. No, s godinama (i dolaskom brojnih festivala), elektronička glazba koja je dominirala ljetnim programom Aurore, postala je sve manje zastupljena, a klub se okrenuo komercijalnijem zvuku i koncertima domaćih izvođača zabavne glazbe. Ipak, posljednjih sezona svjedočili smo povratku elektronike u programsku shemu, što je znak da Aurora nije rekla definitivno zbogom elektroničkoj glazbi. 2009. prvo mjesto na svjetskoj rang listi klubova prema DJ Magu osvojio je Porat u Prosiki (Pirovac), a tih je godina imao vrlo ambiciozan glazbeni program: Ritchie Hawtin, Lee Burridge, Kevin Yost, LTJ Bukem, Raresh, A Guy Called Gerald, Ata, Arnaud Rebotini, Clive Henry i Troy Pierce neki su od DJ-a koji su gostovali u Prosiki. Od 2012. ovo je zdanje pod dirigentskom palicom The Gardena s novim imenom Barbarella's.

Porat, Prosika

Znakovito je da su, u Dalmaciji koja danas prednjači po broju i frekventnosti festivala, domaći festivaski projekti, uglavnom bili kratkog vijeka. Aquatica je prvi put održana 1998. u kampu Punta Bajlo, u zadarskom naselju Arbanasi, a 1999. bila je pred otkazivanjem, nakon što je organizatorima otkazana lokacija u u Ražancu pored Zadra, tjedan dana prije održavanja. Izdanje iz 1999. ipak je prebačeno u Pakoštane, no iduće godine Aquatice više nije bilo. Pero Fullhouse je, prije 20 godina, organizirao Evolution Funk na splitskom Žnjanu koji, unatoč vrhunskom line-upu, nije potrajao. Pero danas stoji iza Moondance festivala koji se, već sedmu godinu za redom, održava u trogirskoj kuli Kamerlengo:

''Evolution Funk, prvi veliki splitski techno festival postjetilo je preko 3000 ljudi, što nije bilo dovoljno za troškove organizacije. Festival je završio s financijskim neuspjehom i nije nastavljen, no označio je početak jedne nove ere u Dalmaciji, utabavši put stranim festivalima koji su se poslije pojavili. S druge strane, Moondance je kruna mog promotorskog rada, događaj u kojem sam beskompromisno napravio nešto, prije svega, za sebe, onako kako sam to oduvijek zamišljao. Što se tiče organizacije, razvoj tehnologije kudikamo je olakšao mnoge poslove. Npr. 1999. su mobilna telefonija i internet bili u povojima, nepristupačni i skupi. Bukinzi su išli telefonskim putem prema agencijama, razmjenjivale su se faks poruke i sl. Moj prijatelj i dizajner Ivan Podrug radio je dizajn na, danas, nezamislivo sporim kompovima. Sjećam se da je bila prava fešta kad smo nabavili prijenosni scsi disk od 2 MB, na koji smo mogli snimiti dizajn i odnijeti u tiskaru. Marketing se bazirao na plakatima i flyerima koji su se dijelili po drugim partyjima. Danas je sve svedeno na klikove i FB oglase. Tehnologija je svakako olakšala mnoge aspekte organizacije i promocije.''

MTV Valkana Beach

Istra, koja i posljednjih godina drži poziciju na festivalskoj mapi, zahvaljujući EXIT-ovom Sea Staru te Outlooku/Dimensionsu, nekoć je imala dva velika ljetna festivala elektroničke glazbe – Rabac Summer Festival, na plaži Girandella u Rapcu te Valkana Beach Festival. RSF trajao je od 2001. do 2009., a uslijed neizvjesnih pregovora s hotelskim resortom Valamar na Girandelli, posljednje izdanje održano je u rovinjskom Monviju. Valkana je, unatoč promjenama lokacije svake godine, zadržala svoj originalni naziv, prema gradskoj plaži u Puli koji je prerastao u prepoznatljivi brend nakon dodavanja prefiksa MTV, kao medijskog pokrovitelja. Marc Grabber, organizator Valkane, podijelio je s nama svoja iskustva:

''Tih godina u Puli rave partyji su bili na jako lošem glasu. Lobi koji je tada imao jak utjecaj u gradskoj upravi i lokalnim medijima etiketirao je svako događanje kao okupljalište narkomana i dilera. Stoga je Valkana bila prisiljena seliti se iz edicije u ediciju. Nikome nije pasalo da se kod njih 'partija', odnosno da se 'okupljaju narkomani'. Nekoliko godina kasnije se stav promijenio i otvorila su se vrata stranim organizatorima da, s dovoljno financijskih sredstava, poznanstava i trogodišnjim planovima, poharaju Jadran, prema staroj mudrosti 'gdje ima para, tu ima i muzike.' Iako je i Valkanu u jednom trenutku podržao tadašnji gradski IDS, frakcija koja je zagovarala naš odlazak iz Pule, na kraju je u tome i uspjela. Mišljenja sam da je u ovoj, novonastaloj festivalskoj sceni, svima nama namijenjena uloga sluga, ali bojim se da više od toga ni ne zaslužujemo, jer smo sami sebi najveći neprijatelji.''

Posljednji, osmi MTV Valkana Beach festival održan je 2004. na Grobniku, a osim impozantnog line-upa i zvijezdi poput Paula Van Dyka, Ritchiea Hawtina, Felixa Da Housecata i dr., pamtimo ga i po nezapamćenoj policijskoj represiji.

Hartera, Rijeka

Osim Valkane, MTV je svojedobno podržavao i riječki Carnival Party koji se održavao noć uoči karnevalske povorke, a u izvornoj organizaciji odvijao se od 2000. do 2010., nakon čega je manifestacija, u nešto skromnijoj verziji, preimenovana u Carnival DJ Session. Vrlo ambiciozan projekt pokrenut je i 2005., u prostorijama bivše riječke Tvornice papira pa je Rijeka postala jedini hrvatski grad sa zimskim i ljetnim festivalom. Hartera je, u prvih pet godina, dovela velika svjetska glazbena imena kao što su Royksopp, Roisin Murphy, Simian Mobile Disco, Gus Gus, Klaxons, Dub Pistols, Asian Dub Foundation, Laurent Garnier i dr., a možda predstavlja najjasniji primjer festivala koji, iz objektivnih razloga, nije mogao držati korak s konkurencijom stranih produkcija. Dražen Baljak, programski koordinator Hartere prisjetio se tih godina:

''Nakon rasprodanog prvog izdanja 2005., Hartera je ozbiljno rasla u godinama koje su slijedile. Živjeli smo za taj festival i na njega bezobrazno i sa skromnim budžetima "na galamu" dovodili velika svjetska imena koja smo i sami slušali i koja su bila ''up to date'' sa svjetskim trendovima. Negirali smo svjesno činjenicu da živimo u "nedođiji" i da je broj ljudi koji koračaju s nama realno malen. Naša misija je bila da na tih par dana Rijeka i Hrvatska budu svijet u kakvom želimo živjeti. I uspjeli smo u tome. U tom suludom entuzijazmu leži sav uspjeh Hartere, ali je i njezin pad. U jednom trenutku sustigla nas je neumoljivost premalene brojke "probuđenih" ljudi na ovim prostorima koji bi sve to skupa mogli zdušno podržati, unatoč porastustranih gostiju i međunarodnim nagradama. Tad su počeli dolaziti i strani festivali sa line-upovima iz snova, golemim budžetima i neusporedivo većim bazenima kupovno desetorostruko moćnije publike. To je prirodno stanje svari i oko toga ne treba cmizdriti. Dapače, ti su nam strani festivali isto donijeli mnogo. S ovim odmakom mogu reći da mi zaista ne žalimo ni za čim. Dapače, jako smo ponosni na Harteru koja i danas živi, u nekom drugom ruhu i kroz projekt Sailor...''

Očito je kako je svima zajednička bila neizvjesnost, uzrokovana financijskom (ne)održivošću. Osim toga, do prije 10ak godina svi su se projekti uvelike oslanjali na goste iz Hrvatske i susjednih zemalja. Sporadično su neka događanja privukla i goste iz udaljenijih krajeva, ali to se ipak smatralo egzotičnom pojavom. Danas strane festivale, uz tehnološki unaprijeđene prodajne i promotivne kanale, prati ogroman broj gostiju iz svih krajeva svijeta. A dok je prosječnom domaćem mladiću/djevojci i sama kupovina ulaznice za festival financijski zahtjevna, njihovi vršnjaci iz Engleske ili Njemačke za jedan festivalski vikend izdvoje i do 1000 EUR. Takva kupovna moć znatno smanjuje stupanj neizvjesnosti pa je to ujedno i odgovor na pitanja iz prvog odlomka....

Danas titulu domaćeg festivala s najdužim stažem uvjerljivo osvaja Seasplash koji svoju dugovječnost duguje, prije svega, entuzijazmu organizatora, odanoj publici i specifičnom glazbenim profilu koji nema izravnu konkurenciju u ostalim događanjima. Seasplash ovogodišnje 17. izdanje, po prvi put, seli iz Pule na plažu Martinska, smještenu nasuprot grada Šibenika.

Load the next article
Loading...
Loading...