Search Menu
Home Novosti Menu
Intervjui

Jean-Marie Koné: "Kad je publika u Hrvatskoj dobra, onda je stvarno jedna od najboljih za koju sam imao zadovoljstvo puštati!"

Intervju povodom 20 godina nastupanja u Hrvatskoj

  • Mixmag Adria
  • 22 October 2016

U sklopu turneje #ThankYouCroatia - 20 Years of Music & Love, Jean-Marie Koné nastupio je na sada već poznatom Sinj Underground partyju. Uz njega je nastupala i ekipa samog projekta, Mario Hrste, Luka, i Štuc

Jean-Marie jedno je od kultnih imena francuske i svjetske DJ scene. Njegovi glazbeni počeci vezani su uz velikog Laurent Garniera u slavnom pariškom klubu Le Palace ranih devedesetih. Tu upoznaje i Derricka Maya, koji uz Garniera ima presudan utjecaj na daljnji razvoj njegove glazbene karijere.

Njegova ljubav s Hrvatskom počinje 1996. godine kada je svirajući na Future Shocku i u zagrebačkom kubu Kulušić osvojio domaće partijanere. Od tada, svake godine, ne preskačući niti jednu, svira diljem Hrvatske. Sudionik je brojnih festivala i partija s kraja devedesetih koji su utirali put današnjoj sceni elektronske glazbe u Hrvatskoj.

Sa Jean-Mariem smo popričali nakon partyja o kojem je imao samo riječi hvale. Intervju pročitajte ispod.

Razgovarao Tomislav Brusač


M: Tko je Jean-Marie kada ne pušta ili producira glazbu?

Jean-Marie: Zanimljivo pitanje. Mnogo stvari u mom životu vrti se oko glazbe na razne načine, poput vođenja etikete, pronalaženja novih producenata, savjetovanja umjetnika o ugovorima i glazbenom biznisu, savjetovanja tvrtki oko izbora glazbe na događanjima i slično. Kao što vidiš, uglavnom se radi o glazbi. Ipak, imam i interese van glazbe. Veliki sam ljubitelj povijesti, provodim svoje slobodno vrijeme čitajući knjige i članke o prošlosti našeg svijeta. Volim druženje s obitelji i prijateljima, potrebno mi je viđati se s braćom i sestrama, obitelj mi je sve. Pomažem i djeci u Africi, uskoro idem opet tamo i to mi je punjenje energije.

M: Što te inspirira da radiš glazbu? Je li je strast izblijedjela nakon toliko godina?

Jean-Marie: Prva inspiracija bio je moj otac. Svirao je gitaru, veliki obožavatelj glazbe, nastupao je s Louis Armstrongom u Africi i puno njegovih prijatelja su bili glazbenici. Slušao je puno glazbe pa sam odrastao uz mnogo vinyla sa kubskom, afričkom, jazz i soul glazbom. Poslije sam inspiraciju vukao od svuda, ali najviše od ljudi koje sam susretao u svojoj karijeri koji su pokazali nove projekte, nove glazbene avanture. Volim surađivati s drugima, poput Natalino Nunesa s kojim imam techno projekt Soundiata ili house projekt KnR s Oliver Foxom. Sa svojim dobrim prijateljem Petrom Dundovom napravio sam projekt Two Knights 1999. godine. Pripremamo nešto novo za 2017.

Glazba koju slušam u svoje slobodno vrijeme također me dosta inspirirala. Često me potakne kada slušam stare blues, funk stvari ili nešto slično.

Strast je sve, ako počne blijediti, to nije dobro, no svi imamo svoje uspone i padove. Ako strast potpuno izblijedi, onda je to pokazatelj da je vrijeme za prestanak. Strast je drugačija kroz godine, izražuje se na različite načine. Strast koju sam imao prije 10-15 godina, sigurno je drugačija nego danas, ali jednako sam uzbuđen kao i onda kad se stanem za pult. Pokušavam ostati iskren i vjeran svojoj glazbi i mislim da strast tu ostaje do kraja života.

M: Što te najviše usrećuje prilikom puštanja glazbe?

Jean-Marie: Za mene je publika bit svakog partyja. Energija, rasplesana i nasmijana publika je ono što me čini sretnim. Govorim već godinama da kad je publika u Hrvatskoj dobra, onda je stvarno jedna od najboljih za koju sam imao zadovoljstvo puštati. Možeš imati najbolji klub s najboljim razglasom i osvjetljenjem, ali ako ekipa nije dobra, ništa se ne događa. Volim kad pripremim traku za koju znam da će „rasturiti“ na podiju, već me unaprijed veseli, a kad ju pustim i ekipa poludi, to postaje nešto poput glazbenog orgazma. Jedinstven je osjećaj dijeliti tu konekciju s publikom. Na kraju dana, DJ je osoba koja pušta glazbu za publiku, a to je ono što radim od početka.

M: S obzirom na to da si toliko dugo na sceni, vjerojatno si vidio sve promjene, uspone i padove, razlike u produkciji danas i nekad...Sa svim tim novim klincima, zvukovima i stilovima, je li bilo teško ostati relevantan sve ove godine?

Jean-Marie: Naravno da sam svjestan svih promjena, neke stvari su potpuno drukčije danas, sve je nekako ubrzano, oprema je evoluirala, tehnika, proces produkcije...promjena je donijela i dobre i loše strane. Kao što svi znaju, danas ima mnogo više DJ-eva. Previše. Kad si stari DJ, dobro je što si tu gotovo od početka, prođeš sve te promjene, i nekako je lakše „plivati“ u tom oceanu zvanom DJ scena.

U posljednjih 15 godina pojavilo se jako puno DJ-eva. Mnogi su dobri, a mnogi se samo pojave i brzo nestanu. Kad vidiš koliko velikana još uvijek svira na velikim festivalima i nakon 25 godina karijere poput Sven Vätha, Carl Coxa, Paul Van Dykea, Dave Clarkea, Laurent Garniera i Jeff Millsa onda je jasno da mlađi moraju „izgurati“ neke od njih kako bi dobili svoje mjesto. To nije lak posao jer neki od njih, što su stariji, to im bolje ide, kao recimo mojem prijatelju Laurent Garnieru.

M: Koje je tvoje najdraže mjesto u Parizu? I ne mislim na klubove 

Jean-Marie: Živim u Parizu, i kako sam već rekao volim povijest, a Pariz je pun povijesti. Najdraži spomenik mi je Opéra national de Paris. Prekrasna zgrada, izgrađena za vrijeme Napoleona trećeg. Čudesan rad arhitekata iz tog vremena. Osupnut sam detaljima, a unutar zgrade je čista magija; skulpture, slike, koncertna dvorana...uvijek me ostavi bez daha. Druga najdraža zgrada mi je Grand Palais, izgrađena za Expo 1900. godine u Parizu. Imam i nekoliko dragih mjesta za popiti piće s prijateljima u okrugu Pariza oko Montmartre i Pigalle.

M: Objektivno gledajući, jesu li partyji bolji danas ili prije 20-30 godina kada je započinjao techno pokret?

Jean-Marie: Svaki početak pokreta je uvijek najzanimljiviji dio. Danas su klubovi ogromni, ima mnogo festivala i lineupovi su veliki. Prije 30 godina htjeli smo našu strast prenijeti u kulturu. Izražavanje umjetnosti je bila poanta svega. U to vrijeme na partyjima mogao si vidjeti DJ-eve, Live izvođače, graffiti umjetnike, skatere...bio je to miks različitih umjetnosti i izražavanja. Ekipa je dolazila zbog tog kreativnog procesa, i atmosfere koju su stvarali DJ-evi s glazbom. Danas se radi samo o DJ-evima, neki festivali izgledaju kao Disneyland, a ljudi više ni ne vide DJ za pultom, niti na ekranu, pričaju na mobitele, rade sebiće...Definitivno je manje umjetnosti, strasti i ludila danas, no moram reći da je bolje organizirano, profesionalnije ali i više biznis.

M: Kakvu glazbu slušaš kad ne puštaš glazbu u klubovima?

Jean-Marie: Lista je preduga da sve nabrojim, ali otvoren sam za sve vrste glazbe. Rođen sam u Africi. Otac mi je Afrikanac iz Malija, a majka je iz Morocca. Odrastao sam u Parizu i tamo živim od svoje druge godine života i zapravo volim glazbu iz cijelog svijeta. Veliki sam obožavatelj kubske i brazilske glazbe, a kada slušam Cesariu Evoru, Sade ili Ellu Fitzgerald, nekad gotovo da zaplačem kada osjetim kako pršte dušom. Sva je glazba dobrodošla, volim otkriti neke nove umjetnike ili pjesme iz bilo koje zemlje.


M: Uvijek govoriš kako voliš Hrvatsku i da imaš puno prijatelja ovdje, pa tako i zabavne priče. Jesi li ti osoba koju ljudi vole, ili jednostavno ti voliš ljude?

Jean-Marie: Imam previše loših strana da bi sebe smatrao osobom koju ljudi vole. Mislim da sam više ja taj koji voli druge ljude. Volim sve koji mi daju barem malo ljubavi, a ovdje u Hrvatskoj primam toliko ljubavi, toliko poštovanja i dobrote, da je lako voljeti sve. Mnogi su mi ovdje dokazali da su mi prijatelji. Mogu reći da imam pravu obitelj prijatelja nakon 20 godina nastupanja u Hrvatskoj. I da, oduvijek volim Hrvatsku.

M: Jesi li ikad imao period u životu kada si se htio ostaviti DJ-anja?

Jean-Marie: Ne mogu reći da sam to ikada htio. Kako to biva u životu, bilo je težih trenutaka, sumnji, vremena kad se proispituješ što si učinio dobro, a što loše.. Onda pokušam biti još bolji u tome što radim, izbjegavam „rupe“, a strast ostaje. Nikada nisam to ozbiljno pomislio.

M: Tko je tvoj najdraži producent i koja je tvoja najdraža techno stvar?

Jean-Marie: Nezgodno pitanje, ima ih jako puno i ne mogu odgovoriti. Toliko puno producenata me iznenadilo s glazbom koju produciraju, ne mogu spomenuti samo jednog ili dvoje. Ovisi o razdoblju...morat ću preskočiti ovo pitanje.

Isto vrijedi i za najdražu techno traku. Ne mogu spomenuti jednu, ali mogu nabrojati više: Laurent Garnier – 'Crispy Bacon', Derrick May – 'Rythm is Rythm', Underground Resistance – 'World 2 World', Robert Armani – 'Ambulance', Jeff Mills – 'The Bells', Dave Clark – 'Red' ili Speedy J - 'Pullover'.

Ima ih mnogo, sve ove nabrojane su nešto kao spomenici u našoj glazbi. Pratim, naravno i mlade producente, koje ćete uskoro moći čuti i na mojoj etiketi.

M: Kako je bilo u Sinju, i što misliš o party ekipi?

Jean Marie: Moram reći da sam zaista bio iznenađen atmosferom u Sinju. Mali grad, ali divni ljudi. Pobrinuli su se da mi bude ugodno u svakoj situaciji.

Sinj je bio odličan. Ekipa je bila nasmijana kao i uvijek u Hrvatskoj, a Sinj Underground su napravili pravi party na stari način. Jeftina ulaznica, prava underground lokacija, dobro osvjetljenje, solidan razglas, baš ono što nam je trebalo za dobru zabavu. Dečki imaju duha, zato sam i pristao doći, i želim se vratiti. Ono što mi je publika dala, je bilo predivno.

Moram se još jednom zahvaliti Sinj Undergroundu na tako dobrom događaju za tako malo novaca. Svaka vam čast!

A za publiku, uvijek govorim da je jedna od najboljih na svijetu. Znam da sada imate puno festivala koji su tamo da uzimaju novac, a ne da pomažu ili guraju scenu. Neki festivali jesu tu zbog glazbe i scene, pa pažljivo birajte za što ćete dati novac, ne vjerujte marketingu, ostanite prizemni i „ludi“. Nastavite me usrećivati u vašoj zemlji i sljedećih 20 godina.

Hvala svima puno, puno!

Jean-Marie Koné

Load the next article
Loading...
Loading...