Kako je pad berlinskog zida stvorio svjetsku prijestolnicu clubbinga

Da je, kojim slučajem, berlinski zid ostao stajati do danas, većina najpoznatijih berlinskih klubova ostala bi s istočne strane zida. Na mostu Oberbaumbrücke, ispod kojeg se nalazi Watergate i dalje bi bio granični prijelaz za građane Zap.Berlina, a uz kanal Flutgraben, točno gdje je danas Club der Visionäre bio bi zid.

Praznik Rada u Istočnom Berlinu

Početkom 1989. Erich Honecker, generalni sekretar Partije socijalističkog jedinstva DDR-a, samouvjereno je izjavio da će berlinski zid stajati još 100 godina. Nekoliko mjeseci kasnije ili prije točno 30 godina, u lipnju '89. strukture DDR-a počele su se raspadati, žestoko kritizirajući lidera SSSR-a, Mihaila Gorbačova čije će se reforme pokazati fatalnima za cijeli istočni blok. Istovremeno, Mađarska otvara svoje granice prema Austriji, a ogroman broj građana DDR-a koristi ovu rutu za bijeg iz zemlje. Diljem DDR-a stotine tisuća ljudi svakodnevno prosvjeduje. Početkom listopada čelnici DDR-a priređuju svoj posljednji igrokaz povodom40. obljetnice državnosti. Glavni gost svečanosti, Gorbačov, unatoč spektakularnoj vojnoj paradi jasno daje do znanja da DDR više ne može računati na sovjetsku pomoć. Tjedan dana kasnije Honecker je smijenjen, brojni dužnosnici i pripadnici tajne policije Stasi prazne svoje urede bježe iz zemlje. Neposredno prije rušenja zida, oko pola milijuna ljudi prosvjeduje na glavnim trgovima Ist.Berlina i blizu graničnih punktova. 10. studenog oko 01h nekoliko tisuća ljudi s obje strane probijaju barikade i počinju se penjati na zid, što će označiti početak procesa njemačke reunifikacije.

Najpoznatiji berlinski klubovi u odnosu na berlinski zid

Ova događanja, osim što su obilježila povijesnu prekretnicu u svjetskom društvenom poretku, na lokalnoj razini su izazvale izrazito ambivalentne uzročno-posljedične amplitude koje su posebno utjecale na Berlin. Grad jedinstvenog povijesnog nasljeđa, čija kontinuirana turbulencija datira još od kraja 1.svj.rata, nakon čega je uslijedila propast monarhije, politička i ekonomska kriza, uspon i pad nacista, bombardiranje, uspostava savezničkih zona, osnivanje DDR-a, podizanje zida, bježanje preko granice, špijuniranje Stasija, prosvjedi, rušenje zida, ujedinjenje (!!!) Berlin je 1990. bio kao koncentrirana, netom oslobođenea ogromna količina energije. Dio te energije bila je i ona otvorenog tržišta koja je ekspresno pomela na tisuće proizvodnih pogona i državnih tvrtki diljem bivšeg DDR-a te ostavila na milijune ljudi bez posla koji su dotad živjeli začahureni u iluziju socijalizma. Samim time, ispražnjene nekretnine postale su dostupne za kupovinu, skvotiranje, najam, prenamjenu ili rušenje. Dok u ostatku istočne Njemačke takvi prostori možda nisu bili posebno atraktivni, oni na području Berlina izazvali su velik interes, a kad se tome pridodaju i zapuštene nekretnine prazne još od kraja 2.svj.rata, istočni dio grada pretvorio se u ''el dorado'' poslovnih prostora. Prije nego je uspostavljen državni aparat cjelovite Njemačke, grad je te prostore nudio po starim, istočnonjemačkim cijenama, znatno nižim od tržišnih, a za neke koji su ilegalno naseljeni, trebale su godine da budu otkriveni i legalizirani ili izbačeni.

Do 1990. Zap.Berlin bio je rokerski grad. Doduše, 80-ih se razvila respektabila alternativna scena, ali i ona je počivala više na punku, a manje na novima glazbenim pravcima. S druge strane, glavna ambasadorica glazbene scene Istočnog Berlina bila je Nina Hagen. 1988. U Kreuzbergu, kvartu Zap. Berlina, skupina entuzijasta Achim Kohlenberger, Dimitri Hegemann i Carola Stoiber pokrenula je ilegalni klub UFO za stotinjak ljudi, u blizini Berlinskog zida. Nakon što je u srpnju '89. ondje održan after-party prvog Love Paradea, klub se, neposredno pred pad zida, privremeno smjestio u prostor u kvartu Tempelhof-Schöneberg.Početkom '90. Dimitri Hegemann odlučuje zatvoriti i taj klub i nastaviti s UFO partyjima na tajnim lokacijama. Paralelno je krenuo u avanturu traženja novog prostora u, sad već bivšem, Ist.Berlinu. Za oko mu je zapela ruševna zgrada nekadašnjeg trgovačkog lanca Wertheim koji je propao još 1945., a koja se otad nalazila unutar militarizirane ničije zemljeizmeđu dva Berlina, ali blizu Potsdamer Plaza, odnosno samog središta Istočnog Berlina. U ožujku 1991. u tom je prostoru otvoren Tresor. Osim što je bio idealan za techno, zbog toga što se nalazio unutar militarizirane zone, bio je u tadašnjoj najnižoj cjenovnoj kategoriji. Gradske vlasti tad još nisu mogle predvidjeti da će taj nenaseljeni brisani prostor postati buduća žila kucavica grada, ali Hegemann je bio među ranim vizionarima i predvidio da će Berlin postati prijestolnica elektroničke scene. Naime, u savršeni spoj su kliknule tri vrste entuzijazma: onaj oko ujedinjenja Berlina i cijele Njemačke, onaj vezan za novu techno scenu te onaj oko otkrivanja nepoznatih dijelova grada koji su donedavno bili skriveni iza zida. Tresor je odmah postao epicentar techna i najpoznatiji berlinski klub. Bar je to bio do 2004.

Zgrada Berghaina, 1988

Berghain se, geografski, isto nalazi u srcu Ist.Berlina, čak štoviše, u istom kvartu danas stoji najduži komad Berlinskog zida od 1.3km, pretvoren u galeriju. Berghain je nastao na konceptu Snaxa, ilegalnih gay tuluma Michaela Teufelea i Norberta Thormanna, tandemu koji je iskoristio anarhističko-euforičnu atmosferu Berlina 90-ih. Svoj prvi klub Ostgut otvorili su '98. u željezničkom hangaru na istočnoj obali rijeke Špreve. Fotograf Sven Marquardt bio je među onima koji su, nakon ujedinjenja Njemačke ostali bez posla. Časopis Sybille, za kojeg je radio, ugasio se preko noći. Sven koji je danas zasigurno najpoznatiji izbacivač na svijetu, počeo je raditi za Ostgut kao door selector na ovoj lokaciji i kreirao publiku budućeg Berghaina. 2003. gradske vlasti ruše čitav kompleks hangara pa tako i klub Ostgut za potrebe izgradnje velebne sportske dvorane O2 World Berlin, danas poznate kao Mercedes-Benz Arena. Vratimo se još malo na početak 90-ih i tržišni stampedo u bivšem DDR-u, tijekom kojeg je švedska nacionalna elektroenergetska tvrtka Vattenfall preuzela velik broj postrojenja diljem bivše države pa tako i u Berlinu. U paketu su bile i napuštene elektrane, između ostalih i ona blizu istočnog kolodvora u Berlinu, izvan pogona još od '50-ih. Upogonili su ju Teufele i Thormann 15.10.2004. i prozvali Berghain prema, nekoć zidom podijeljenih, a danas ujedninjenih kvartova, Kreuzberg i Friedrichshain. Sedam godina kasnije Teufele i Thormann otkupili su elektranu od Vattenfalla.

Oberbaumbrücke, 1969

U nešto južnijem dijelu današnjeg Kreuzberg-Friedrichshaina nalazi se most Oberbaumbrücke preko Špreve koji je od 1961. do 1990. bio jedan od gradskih graničnih punktova, tzv. checkpointa. Oberbaumbrücke mogli su prelaziti isključivo pješaci i to oni iz Zap.Berlina. Baš kao i u slučaju Tresora, zona uz sam checkpoint bila je ničija zemlja opasna po život. Ispod zapadne strane mosta i nekadašnjeg izlaza iz Zap.Berlina smješten je klub Watergate, čiji dom nije nikakva DDR ostavština, već moderna poslova zgrada iz novog milenija. No simbolika je u poziciji kluba i činjenici da se danas zabava odvija na lokaciji na kojoj se još prije 30-ak godina mogla izgubiti glava. A glave su gubili i oni koji su se neovlašteno smucali oko kanala Flutgraben, nizvodno niz Šprevu. Kanal Flutgraben oduvijek je dijelio berlinske četvrti Kreuzberg i Treptow, ali '45. je postao granica između američkog i sovjetskog sektora, a od '61. na njegovoj istočnoj obali počela je izgradnja Berlinskog zida. Vlastima DDR-a je od vitalne važnosti bilo da zid onemogući pristup kanalu koji je dotad bio jedan od omiljenih punktova bjegunaca na zapad. Upravo je to razlog zbog čega je taj kompleks skladišta i radionica, nekoć u ingerenciji gradskog javnog prijevoza, pretvoren u umjetničku koloniju, u koju se savršeno uklapa i kultna after destinacija Club der Visionäre. U blizini kluba nalazi se još jedna relikvija DDR-a, granični nadzorni toranj Führungstelle.

Flutgraben

Malo dublje iza istočne strane zida, ali još uvijek uz Šprevu, nalazi se poluotok Stralau, na kojem su '60-ih izgrađeni stambeni kompleksi za dužnosnike DDR-a i časnike NVA. Većina tih stanova pa i čitave zgrade napuštene su uoči pada Berlinskog zida, a u jednoj od njih danas je smješten klub Salon zur wilde Renate. U posljednjih 15-ak godina u kvartovima nekadašnjeg Ist.Berlina otvorili su se Kater Blau, Sysiphos, :// about blank, Void, Suicide Circus, Raumklang, Polygon, Hangar 49 te još nekoliko stotina klubova i barova. Pa, iako je stanje anarhije iz '90-ih odavno sistematizirano, a tržište nekretnina uspostavljeno, klubovi koji su se, u tom periodu otvorili, definirali su gradsko područje uz istočnu obalu Špreve - onu istu koja je nekoć bila pod nadzorom snajperista, unakažena Berlinskim zidom i bodljikavom žicom, kao zonu clubbinga po čemu je Berlin danas poznat među mladima diljem svijeta.