Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: Discotheque (III. dio)

Od beatmatchinga do Kraftwerka

  • Arsen Pavešić
  • 6 June 2019

Za I. dio klikni ovdje, a za II. dio ovdje.

Iako ova priča prati razvoj disko klubova na europskom kontinentu, u ovom dijelu ćemo se morati ipak malo prebaciti na američki kontinent, prije svega zbog disco glazbe, ali i jednog trenutka za DJ pultom njujorškog kluba Sanctuary koji je zauvijek promijenio tijek povijestiDJ kulture i percepcije klupske glazbe. Bilo je to godine 1969., kad su dvije ploče, svega nekoliko taktova, usporedno svirale. Pustio ih je nepatvoreni enfant terrible tadašnje DJ scene, Francis Grasso.

Francis Grasso

Grasso se na njujorškoj klupskoj sceni pojavio s 18 godina kao go-go boy u klubu Trude Heller's. Kao DJ je već '68. radio u klubovima Salvation, Tarots i Sanctuary, prodavao antidepresive, mijenjao mikseve na kazetama za LSD, smucao se po stanovima na Manhattanu, družio s Jane Fondom itd. Jedne večeri '69., u Sanctuaryju je odlučio isprobati tehniku koju mu je pokazao Bob Lewis, radijski DJ i voditelj koji je umiksavao ploče prateći rezove na vinilu. Sanctuary je bio opremljen s dva Rec-O-Cut motor drive gramofona, inače standardnih radijskih modela i improviziranim faderom između njih, bez mogućnosti preslušavanja. U tom povijesnom trenutku, ne samo da je Lewisovom metodom Grasso pogodio beat, već su ploče bile gotovo iste brzine i nastavile su svirati skupa. Rezultat – beatmatching! Grasso je nakon Sanctuaryja radio u klubu Haven, gdje je, kao ton majstor, radio Alex Rosner, tvorac prvog DJ miksera. Rosner ga je konstruirao nakon što je vidio Grassovu tehniku miksanja, a ugradio je dva fadera i mogućnost preslušavanja putem slušalica. Tako da je Francis Grasso ''krivac'' za nastanak industrije DJ miksera, a ujedno i prvi DJ koji je koristio slušalice.

Poznato je kako su njujorški DJ-i 70-ih, po uzoru na Grassa, počeli beatmatchati, a na ruku im je išla i produkcija plesne glazbe koja se sve više počela temeljiti na ''four to the floor'' ritmu, odnosno klasičnom discu. Ako je u Chicagu nastao house, u Detroitu techno, u New Yorku hip hop, disco je nastao – u Philadelphiji. Na temeljima tzv. philadelphia soula ili sweet philly, bendovi poput The Trammpsa počeli su početkom 70-ih svirati plesniju formu ovih žanrova koja će dobiti naziv disco, a njihov bubnjar Earl Young je među prvima počeo svirati disco ritam. Iako u početku nisu svoju glazbu nazivali discom, Trammpsi ubrzo su prigrlili novi trend i 1976. izdali svoj najveći hit ''Disco Inferno''. Klupski DJ-i favorizirali su disco zvuk zbog izraženih plesnih, ritmičnih fraza i lakoće kojom su se takve ploče umiksavale pa je, s discom, počela i era moderne plesne glazbe. Prije ''Disco Inferna'' među najranije disco singlove spadaju i:

Isaac Hayes – Theme from Shaft (1971.)

The Chakachas – Jungle fever (1972.)

The O'Jays – Love train (1972.)

The Four seasons – The night (1973.)

Harold Melvin & The Blue Notes – The love I lost (1973.)

Nije trebalo dugo da trend američke disco produkcije zahvati i europske klubove, a početkom 70-ih londonska klupska scena preuzela je ulogu glavnog trendsettera za ostale zapadnoeuropske gradove. U Londonu (a vjerojatno i Europi) prvi DJ koji je počeo beatmatchati poput Francisa Grassa bio je Greg James, rezident u klubovima The Embassy i Warehouse (Leeds), a klupska scena u Sohou je posve absorbirala njujorški trend gay disco klubova.

Crackers London, 1976

Shane's, The Catacombs, Crackers, Escort, Sombrero i Scandals neki su od prototipova barova/klubova londonske gay scene. Najznačajniji je svakako bio Bang, otvoren u napuštenom kinu, pored Astoria Theatrea. Bang je, kao dekoraciju, zadržao kinematografsko platno, a bio je poznat po telefonu u DJ kabini, putem kojeg je DJ mogao komunicirati s light/sound pultom na drugom kraju dvorane i šankom. Najpoznatiji londonski DJ-i iz ovog perioda su Tallulah,Tricky Dicky, James Hamilton, Mark Roman, Graham Canter i Froggy. Tallulah je slovio za kralja noćnog života u Sohou 70-ih, a '78. je kratko radio kao konobar i DJ u Studiju 54. Richard Scanes, a.k.a. Tricky Dicky je do sredine 70-ih radio kao sanitarni inspektor u londonskom East Endu, a '75. postao gay disco guru sa svojim večerima Dick's Inn i Fang koje je svakog tjedna selio po raznim lokacijama u Sohou. Dicky je, zapravo, osmislio model one-off bukiranja klubova i brendiranja zabava neovisnih o lokaciji. Koliko je London 70-ih bio progresivan govori i činjenica da, dok je većina europskih klubova još bila u disco groznici, u klubu Chaguaramas su se već '75. počele održavati prve punk večeri.

Don Letts, Andrew Czeowski ispred kluba Roxy 1977
Foto: Eirca Echenberg

Chaguaramas je uskoro preimenovan u Roxy, a jedan od rezident DJ-a postao je bitan faktor u soundu jednog kultnog punk benda. Riječ je Donu Lettsu, porijeklom sa Jamajke koji je u Roxyju puštao mješavinu punka i reggaea, kombinaciju koja se posebno dojmila Joea Strummera i Micka Jonesa iz Clasha. Kao zahvalu Lettsu, momci iz Clasha stavili su njegovu fotografiju na EP ''Black Market Clash'' iz 1980. Do kraja '70-ih u Londonu se plesalo i u klubovima Spats, Monkberry's i Napoleon's, a '78. svoja vrata otvara i prvi super-klub Heaven. Neki od najznačajnijih floor-fillera iz ovog razdoblja su:

Gloria Gaynor: ''Never can say goodbye'' (1974.)

Donna Summer: ''Love to love you baby'' (1975.)

KC & The Sunshine band: ''That's the way I like it'' (1975.)

Sylvester : ''You make me feel mighty real'' (1978.)

Chic: ''Le Freak'' (1978.)

Dok je London balansirao između disca i punka, Pariz je 70-ih više naginjao k elitnijem razredu noćnih klubova i kockarnicama. No vrijedi spomenuti klubove Chez Castel, Le Prive, Le Fiacre, Le Sept ili Le Palace, poznat i kao pariški Studio 54. 1978. otvorio se i legendarni klub Les Bains douches (Tuševi, doslovan prijevod s fran.), smješten u zgradi Guerboisovih kupki, spomeniku kulture. Les Bains douches je zasjao tek sredinom 80-ih, kao omiljeno okupljalište pariške modne dekadencije. Španjolska i Italija nastavile i tijekom 70-ih ubirati plodove nacionalnih gospodarskih uspjeha i ulagati uspecifične turističke zone pa tako i one namijenjene mladim ljubiteljima noćnog života. U Španjolskoj koja je 70-ih napokon izašla iz dugogodišnje diktatute, to je bila Ibiza, a u Italiji Riviera Romagnola, odnosno zona na relaciji gradova Rimini i Riccione, na zapadnoj obali Jadranskog mora. Pored turističkih resorta, pješanih plaža i ostalih turistički sadržaj, početkom 70-ih niknuli su i poznati disko klubovi kao što su Mecca, Baia Degli Angeli, Altro Mondo ili Paradiso.

Kraftwerk, 1974

Znakovito je da su europski klubovi iz ovog perioda bili pod snažnim utjecajem trenda američke disco produkcije, ali istovremeno u Düsseldorfu, gotovo neprimjetno, počinje muzicirati jedan kolektiv koji će na jednak način utjecati na Amerikance. Čak štoviše, potaknut će stvaranje nekoliko novih glazbenih pravaca. Kraftwerk je u početku funkcionirao kao dvojac Floriana Schneidera i Ralfa Hüttera, a njihove instrumentalne interpretacije eksperimentalnog i psihodeličnog rocka, poznatog i kao krautrock, nemaju baš previše veze sa zvukom klasičnog Kraftwerka. Tek '74., nakon izlaska albuma ''Autobahn'' te priključenjem Wolfganga Flüra i Karla Bartosa, dobit će svoju prepoznatljivu formu, najdugovječniju postavu i ući u povijest kao najutjecajniji bend elektroničke glazbe, a prema magazinu NME, čak i čitave pop kulture 20.st. Kraftwerk je nedvojbeno potaknuo sva koketiranja s electro glazbom tijekom 80-ih, a posljedično bio ključan za techno i house pokrete te sve njihove izvedenice na koje i danas plešemo.

Next Page
Loading...
Loading...