Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: Discotheque (IV. dio)

Od new wavea do ravea

  • Arsen Pavešić
  • 13 June 2019

Za I. dio klikni ovdje, za II. dio ovdje, a za III. ovdje.

Daleka Obala je prije 15-ak godina nostalgično pjevala o 80-ima, a svi vi koji ste se rodili u bivšoj državi i bili klinci tijekom 80-ih, sigurno se povremeno prisjetite primanja u Pionire, Smogovaca, Alana Forda, Vitezova Orijenta ili Muzičkog Tobogana. Oni nešto mlađi su možda za sve ovo čuli iz priča starijih, a oni nešto stariji sjetit će se i izlazaka i glazbe koja ih je tad furala.

U sferi plesne glazbe 80-e su vjerojatno najvažnije desetljeće prošlog stoljeća, budući da je to period u kojem se formiraju glazbeni pravci čiji derivati i danas dominiraju plesnim podijima diljem planeta. Preplitanjem američkog i europskog zvuka i međusobnim nadopunjavanjem nastali su italo disco, synth pop, electro pop, hip hop, new beat, acid house, techno te još čitav niz fuzija i pod-fuzija. Pop glazba je bila izrazito obojana elektronikom, a u kombinaciji takvog popa i punk estetike nastao je new wave. Glazbu 80-ih obilježila je i pojava prve glazbene TV postaje. MTV je '81. krenuo kao lokalna televizija u New Jerseyu te za manje od 10 godina postao dostupan gotovo u cijelom svijetu. Kraj ove decenije obilježila je pojava rave pokreta koji je u Europi imao dodatnu simboliku padom Berlinskog zida i socijalizma te otvaranje istočnog bloka.

Hacienda, Manchester

Trendove na klupskoj sceni početkom 80-ih i dalje je diktirao London. Klubovi Billy’s, Blitz, Le Beat Route, Mud Club, Batcave, Wag i Dirt Box u Sohou bili su popularna okupljališta tzv. post punk generacije, iz koje će nastati new wave i new romantics scena. I Heaven, najveći londonski gay klub, u to je vrijeme pratio taj trend, kao i klubovi The Orbit u Leedsu, Powerhouse i Pink Flamingo u Birminghamu, 051 u Liverpoolu, Quadrant Park u Bootleu i Hacienda u Manchesteru. Ovaj koncept iznjedrit će, tijekom desetljeća, neke od najpopularnijih bendova 80-ih kao što su Depeche Mode, Spandau Ballet, Duran Duran, Blondie, Eurythmics, Yazoo, The Human League ili Joy Division. Izvan Londona, poseban je naglasak na mančestersku Haciendu koju su 1982. pokrenuli Rob Gretton i Tony Wilson, dvojac iza izdavačke kuće Factory Records te bendova Joy Divison, New Order i Happy Mondays. Hacienda se, u početku, smatrala i klubom putem kojeg se belgijsko-njemački EBM trend proširio na Veliku Britaniju. Jedan od prvih live nastupa u klubu bio je onaj skupine Liaisons Dangereuses. Godinu dana kasnije ondje su svirali i Einstürzende Neubauten, a '84. svoj prvi nastup izvan SAD-a održala je i Madonna. DJ-i Mike Pickering i Little Martin u Haciendi su '86. pokrenuli Nude, prvu regularnu klupsku večer house glazbe u Engleskoj. Ovu mješavinu stilova nastalu u Haciendi, reprezentativne DJ-e i bendove danas objedinjuje naziv Madchester.

Les Bains Douches, Pariz

Jedan od glavnih konkurenata Londonu postaje Amsterdam, njegova nova klupska scena i zaokret u turističkoj promociji grada. U kombinaciji sa zakonom o dekriminalizaciji marihuane koji je stupio na snagu još 1976., Amsterdam se počeo promovirati kao grad zabave, a pored velikih koncertnih hala pretvorenih u klubove poput Paradisa ili Melkwega, Roxy i Mazzo postali su epicentar zbivanja, pogotovo krajem decenije i eksplozijom techna i acid housea. Parišku klupsku scenu 80-ih obilježio je Les Bains Douches, utjelovljenje hrama dekadentne modne scene, u kojem su noći provodili likovi poput Basquiata, Pierrea & Gillesa ili Gaultiera, a kraljice plesnog podija bile Dianne Brill, Iman i Farida Khelfa. Klupski DJ tim predvodio je Claude Challe koji je '84. postao i jedan od suvlasnika kluba, a kasnije i osnivača popularne Buddha Bar franšize. Challe je, kao jednog od rezident DJ-a, zaposlio i mlađahnog Davida Guettu, no glavna zvijezda kluba nije bio ni DJ ni top model, već izbacivačica Marie Line, poznata po frazi ''Je crois que ça va pas être possible''ili ''Mislim da to neće biti moguće'' , prilikom selekcije gostiju na ulazu. U glazbenom pogledu, klub je bio jedan od žarišta new wavea. Svoje prve koncerte u Francuskoj ondje su održali Depeche Mode i Joy Division, čiji je nastup i snimljen te objavljen 2001. kao live album ''Joy Division - Les Bains Douches 18 December 1979''. Neke od omiljenih ploča u Les Bainsu bili su i veliki hitovi iz ovog razdoblja:

Blondie – Rapture (1980.)

Soft Cell – Tainted love (1981.)

Gary Numan – Cars (1980.)

Yello – I love you (1983.)

Visage – Fade to gray (1980.)

Ricardo Urgell, vlasnik Pacha franšize, 80-e na Ibizi opisao je kao the hedonyst years, a o utjecaju scene s ''bijelog otoka'' na globalni clubbing detaljno smo pisali i u našoj nedavnoj Sagi o Ibizi. Balearski klupski trendovi relativno brzo su se prenijeli i na talijansku rivijeru na zapadnoj obali Jadrana. Na relaciji Rimini - Riccione do kraja desetljeća egzistiralo je čak 150 disko klubova. Zeta, Melody, Velvet, Lady Godiva i Mirage neka su od popularnih odredišta u Riminiju, odnosno Papillon, Da Da, White Elefan, Savioli i Cocorico u Riccioneu. Cocorico, otvoren '89., tijekom 90-ih je postao najpoznatiji talijanski klub elektroničke glazbe, u kojem su stasale legende talijanske DJ scene kao što su Ralf, Alex Neri, Claudio Coccoluto ili Francesco Farfa. Cocorico je izgrađen u obliku piramide, na brežuljku ponad grada, a ideju je u djelo prenio Osvaldo Barbieri koji je prisustvovao otvaranju piramide muzeja Louvre u Parizu. Barbieri i Loris Riccardi stvorili su od kluba instituciju tijekom 90-ih, a u kojoj su mjeri bili dosljedni svojoj viziji govore i legendarne epizode kad su s DJ pulta udaljili Daft Punk i Aphex Twina – jer im se nije svidjela glazba...

Cocorico Riccione

Za razliku od kičastog Pariza, Ibize i Riccionea, u Zapadnoj Njemačkoj i Belgiji razvijala se opskurna post-punk scena. NDW (neue deutche welle) i EBM (electronic body music) - dva naziva za istu subkulturu koja je, u glazbenom pogledu, bila u doticaju s new waveom, no uz bitno drukčiju estetiku i ugođaj od mediteranskih klubova te znatno žustriju i mračniju atmosferu od one u britanskim gradovima. U Zap.Berlinu se, do pred sam kolaps DDR-a, najduže zadržao pankerski duh. Risiko bar i klub SO36, u sklopu kojeg se nalazio i Oranienbar, u kvartu Kreuzberg, bili su nositelji scene tijekom posljednjih godina podijeljenog grada. Kao neformalni klub ilegalno je funkcionirao i skvot Georg von Rauch-Haus, u kojem je svojedobno boravila i Christiane Felscherinow, poznata junjakinja knjige i filma ''Mi djeca s kolodvora Zoo'', s dečkom Alexanderom Hackeom, basistom Einstürzende Neubauten. Osim Zap.Berlina NDW i EBM događali su se i u klubovima Ratinger Hof u Düsseldorfu, Dorian Gray u Frankfurtu, Trinity u Hamburgu, Boccaccio u Ghentu, AB u Antwerpenu, itd.

Stopoteka, Ljubljana

Jugoslavija, jedna od država koje nisu preživjele 80-e, živjela ih je relativno bezbrižno. Osim Opatije koja je i dalje bila kraljica noćnog života na Jadranu, novovalna klupska scena bujala je u urbanim središtima od Triglava do Vardara. Akademija i Zvezda u Beogradu; Kulušić, Lapidarij, Zvečka i Saloon u Zagrebu; Shakespeare u Splitu; Palach i Dva boda u Rijeci; Stopoteka/Palma u Ljubljani; KSB u Banja Luci... To su lokacije u kojima su se prvo okupljale, a zatim nastupale zvijezde jugoslavenskog novog vala poput Štulića, Koje, Caneta, Milana Mladenovića, Margite Stefanović, Gopca, Massima, Anje Rupel, Laibacha, Parafa i sl. U to vrijeme rađa se i proto-DJ scena, na kojoj su neki od najznačajnijih DJ-a bili Ivan Balent Tratinčica, Slavin Balen, Boro Vučurević, Čičak, Zoran Modli, Iztok Kurnik, Marjan Paternoster... Vrlo neobična i živopisna scena zaživjela je i u Sarajevu, pogotovo nakon Olimpijskih igara '84., kad se u gradu otvorio velik broj kafana. Iako su neke od tih kafana radile samo noću i imale sva obilježja disko klubova, nijedan drugi termin osim kafane nije zaživio među Sarajlijama. Mjesta za koncerte su, doduše, bila studentski domovi, ali gradski noćni život odvijao se u kafanama. Razlog te tradicije možda leži u podatku da je 1534. upravo u Sarajevu otvorena prva kafana (tur. kahvana) u Europi...

Drugu polovicu desetljeća obilježile su revolucionarne fuzije u plesnoj elektroničkoj glazbi koje su kao acid house i techno iz SAD-a uvezene prvo u Englesku, posredovanjem glazbenih novinara poput Neila Rushtona i Stuarta Cosgrovea. Glazba na čijim je temeljima nastao rave pokret, svoju je privlačnost eksperimentalno otkrila na Ibizi i Goi već '86. i '87., a svoj puni potencijal ostvarila prvim raveovima u Engleskoj,na samom zalazu decenije. Ljeto 1988. u Engleskoj je ostalo zabilježeno kao Second summer of love, referirajući se na hipijevsko ljeto ljubavi 20 godina ranije...

Next Page
Loading...
Loading...