Search Menu
Home Latest News Menu
Intervjui

Marijan Felver: "Uzbuđuje me dobra glazba i mogućnost da putem nje na jedinstven način koketiram s ljudima i razmjenjujem emocije!

Intervju povodom sutrašnjeg nastupa u Dubrovniku

  • Mixmag Adria
  • 13 April 2018

Felver je oduvijek donosio najbolje suvremene i underground zvukove, no ne samo kao DJ, već i kao domaćin, organizator evenata i vizionar. Tako je pokrenuo i svoj najnoviji projekt Stereotip, u kojem je Felver kustos i domaćin niza partyja koje organizira u suradnji sa svojim prosljavljenim, dugogodišnjim prijateljem DJ Dixonom.

Radio je i na legendarnom hrvatskom Radiju 101, gdje je bio vanjski suradnik emisije Deep FM od 1991. do 2001. te glazbeni urednik od 2010. do 2012.

Počevši s Cosmic Disco noćima u Aquariusu, preko Wiggle partyja u londonskom Fabricu, Stereo Studia u Tvornici i nedavnim projektom Fuck Your Dreams, This is Heaven u zagrebačkom klubu Masteres, Felver uvijek iznova dokazuje da je nezaobilazan DJ koji vas svojim zvukom vodi na jedinstveno putovanje.

Povodom njegovog nastupa na Direction 2 P3rc3pt10n partyju u Lazaretima 13. aprila s Felverom smo napravili i opširniji intervju.

Pročitajte u nastavku.

m: Kako provodiš ove proljetne dane? Zaposleno ili odmaraš?

Felver: Pored stalnih organizacijskih aktivnosti vezanih uz program koji vodim sa prijateljem i kolegom Pepijem Jogardeom u Mastersu, na red su došli Design Week i Art Zagreb, gdje sam kurator i organizator njihovog desetodnevnog glazbenog programa. Pored toga počele su i pripreme za sljedeće izdanje Dixonovog i mog Stereotipa, tako da su mi dojučerašnja opuštena zimska prijepodneva poprimila sasvim drugačiji oblik.

m: Kako je za tebe počela 2018. godina i što očekuješ od ljetne sezone?

Felver: Zadovoljan sam početkom ove godine, pogotovo novim poznanstvima i novo otvorenim suradnjama sa vrlo zanimljivim ljudima. Aktivno sam prisutan i na zagrebačkoj sceni, koja je sve živopisnija i zabavnija pa me suradnje i sa tim kolegama, koji svojim djelovanjima u moj život unose dodatne i nove energije, također vrlo ispunjavaju. Zadnjih se nekoliko godina u nizu posebno veselim zagrebačkom ljetu, a prošle sam godine otkrio i svu magiju terase kluba Masters. Ove je godine namjeravam i programski i izvođački ispunjavati. Pored toga, vikendima ću odlaziti na gostovanja, a kao izvođač biti ću prisutan na Dimensions i Sonus festivalima.

m: U Hrvatskoj je već velik broj festivala u ljetnim mjesecima prisutan na obali, većinom u stranoj produkciji, no tu je i određen broj onih u domaćoj produkciji. Što misliš, koliko je Hrvatska općenito spremna na festivalski turizam i koje je tvoje mišljenje o velikom broju festivala? Misliš li da svi mogu uspjeti i koje su po tebi prednosti, a koje mane festivala u domaćoj produkciji, a koje onih festivala u stranoj?

Felver: Festivalski turizam danas je u Hrvatskoj jedan od značajnijih turističkih proizvoda, i mislim da je kod mlađe populacije često i glavni motiv dolaska u našu zemlju. Oni kao takvi svakako pridonose stvaranju jedne nove i drugačije slike o Hrvatskoj.

Ono što su festivali donijeli promjena je u načinu razmišljanja i rada u sredinama gdje se događaju, i u kojima su sada gdje imaju višegodišnji kontinuitet, domaći ljudi kao i cjelokupne sredine morali na raznorazne načine prilagoditi i načine života, i svoje poslovne organiziranosti, prema načinu I mjerilima vrijednosti velikog broja stranaca koji se tu pojavio, pa slobodno možemo reći kako su se ti festivali pretvorili u alat koji je polako počeo mijenjati i društvenu svijest.

Ovdje postoji i mali paradoks, jer najveći je broj festivala u organizaciji stranaca, dok naša država u isto vrijeme o njima nema nikakav niti koncept, a kamoli strategiju. Na državnom nivou nemamo uređen sustav prema kojemu bismo od toga nešto uistinu i zaradili. Šteta je što domaće strukture nisu prepoznale potencijal u takvim događajima koje bi eventualno organizirao netko ovdje. Oni malobrojni koji su u domaćim rukama za sada su više rezultat inicijativa entuzijastičnih pojedinaca. Smatram da bi uz prikladnu državnu podršku u budućnosti, pod uvjetom naravno da ova vrsta djelatnosti bude prepoznata i od Ministarstva turizma i lokalnih institucija, naše bi festivalske tvorevine vrlo lako kroz određeni vremenski period mogle konkurirati i onim najvećima.

m: Voliš li više nastupati na festivalima ili ti je draži clubbing? Zašto?

Felver: Meni to uopće nije osobito važno. Ono što mene uistinu uzbuđuje je dobra glazba, i mogućnost da putem nje na jedinstven način koketiram s ljudima i tako razmjenjujem emocije. To je sjajna energija koja čovjeka tjera naprijed, i zbog toga jednostavno volim nastupati u bilo kojim okvirima.

m: Prisutan si na sceni već 25 godina i gledao si kako se sve razvija. Je li ovaj posljednji val popularnosti i globalizacije elektronske glazbe na kojem se još uvijek nalazimo, po tebi nešto što bi moglo pasti ili misliš da je trenutna vladavina elektronske glazbe na globalnoj razini, ovog puta tu da ostane?

Felver: Svako vrijeme sa sobom donosi nešto novo i drugačije, pa tako i ova scena nije ostala imuna na promjene i transformacije. U tim smo se izmjenama mijenjali i posjetitelji klubova, i ja. Osnovna i najbitnija promjena jest u veličini scene. Ona je danas puno veća i šira, dinamičnija i razvedenija. Za takav razvoj situacije prije svega je zaslužan tehnološki napredak, koji je s druge strane i glavni krivac za nestanak prvobitne romantike kojom je ova scena na početku obilovala. Ta je prvobitna naivnost izbrisana i kroz razno etiketiranje, i svakojake proglašene, ili pak plaćene vrijednosti, pa se u današnje vrijeme u ovome poslu puno lakše stvaraju ali i nestaju, vrlo profitabilni pojedinci ili projekti.

No ono što sa sigurnošću mogu reći jest da je središnji motiv od početaka razvoja elektroničke scene uvijek bila i ostala glazba, i zbog toga niti u jednom trenutku ona nije, niti smatram da će uspjeti potpuno nestati.

m: Kakvo je tvoje generalno mišljenje o regionalnoj sceni producenata i selektora elektronske glazbe, i tko je za tebe top DJ i umjetnik koga iznimno cijeniš na globalnoj razini i zašto?

Privlače me autentični glazbenici bez obzira na dob, status ili pripadnost određenoj sceni. U isto je vrijeme moja glazbena radoznalost ogromna, pa moji intimni fokusi nisu koncentrirani isključivo na elektronsku scenu. Dešavanja pratim onoliko koliko stignem, ali i u tom ritmu svako malo otkrijem nove izvanredne ljude na sceni i izvan nje.

Konstantan i očit napredak onih koji su na sceni već dugo vremena, priča je koja me posebno ispunjava i veseli. Kada uzmem u obzir sve ove činjenice zaista mi je teško, a bilo bi i vrlo nezgrapno, pokušati samo naredati imena, i zato to ne mogu učiniti.

Ljudi koji me zanimaju najbolje se vide kroz rad u koji sam uključen. Ono što je svima zajedničko jest da u glazbi kroz koju progovaraju prepoznajem da govore iz ljubavi i uvjerenja, i ta mi je emocija najvažnija. To je ono što iznimno cijenim.

m: Iza tebe je nekoliko uspješnih Stereotip evenata. Kako ste ti i Dixon došli na ideju koncepta i suradnje te planirate li nastaviti istim smjerom? Što je sljedeće što sprema Stereotip?

Prije tri godine kada se Steffen radi angažman svoje supruge sa Muzejom suvremene umjetnosti, preselio u Zagreb na godinu dana, na pamet nam je palo da stvorimo platformu na kojoj bi mogli obnoviti naše dvadeset godina stare početničke korake u istome gradu.

U početku o konceptu uopće nismo promišljali, već smo situaciju koju smo imali vidjeli kao zadatak koji smo si zadali riješiti. Odlučili smo sami poigrati s onim čime raspolažemo, pa sam ja uložio nešto slobodnog vremena, a on te neke rijetke slobodne nedjelje iz svog kalendara.
Improvizirali smo sami sebi klub u nedjelju poslijepodne, i evo, nakon tri godine funkcioniranja na taj način, Stereotip smo afirmirali u najiščekivanije događanje elektroničke glazbe u gradu i prepoznatljiv kulturno-turistički proizvod.

Ono što nas posebno veseli jest da smo privukli publiku različitih društvenih i dobnih skupina, pa je uz neuobičajen termin nedjeljnog popodneva, upravo to bila ta iskra koja je napravila razliku i koja je na mnogim donedavnim klupskim događanjima često nedostajala. Sve nas je to učinilo i više nego zadovoljnima, a sve u vezi sljedećeg događanja objaviti ćemo početkom svibnja.

m: Čini se kako se na globalnoj razini trance kao žanr vraća na velika vrata, barem tako govore trenutni trendovi u glazbenoj industriji. Voliš li trance i postoji li neki od podžanrova elektronske glazbe koji nikako ne voliš?

Trance kao takav ne pratim, pa niti prepoznajem kretanja unutar tog žanra. Trend kojeg ja uočavam, i koji me itekako zanima je povratak synth-popa i atmosfere osamdesetih, posebno kroz manje poznata i opskurna izdanja iz tog vremena. Kako su moje odrastanje obilježile te godine, i velika je većina glazbenog, modnog, društvenog i kulturnog izražaja iz tog vremena duboko zapisana u mom emotivnom i estetskom kodu, taj glazbeni revival itekako mi odgovara.

Osobno mi je jasno povlačenje granice između žanrova uvijek bilo dosta konfuzno, pa i nezanimljivo. Postoje stilovi koje ne volim kao što je EDM, no mogu razumjeti njegovu popularnost, ali i njegovu na neki način neophodnost u ovom vremenu u kojem živimo.


m: Živiš i radiš u Zagrebu. Što misliš o zagrebačkom clubbingu i ima li nešto što bi odmah promijenio na zagrebačkoj sceni da možeš?

Muzikom se bavim od kraja osamdesetih godina kada sam u preuređenom Omladinskom klubu Đuro Đaković, za te potrebe nazvanim Gjuro II, počeo raditi kao DJ subotama, a kasnije i petcima.

Uz Saloon, Kulušić, Lapidarij i Jabuku, to je bilo mjesto u kojem se okupljao, danas bi to nazvali, urbani dio grada. Moram napomenuti kako osim Jabuke, u Zagrebu nismo niti jedno od ovih mjesta uspjeli sačuvati od najezde vizija i apetita razno raznih kadrova poduzetništva koje je sa sobom donijelo novo doba. Iako se trenutno za i oko Jabuke vode teške bitke.

Svo je to iskustvo na mene direktno ili indirektno utjecalo u aktivnom stvaranju elektroničke scene tijekom devedesetih pa evo sve do današnjih dana, u kojem sudjelujem.

Zagrebačka elektronička clubbing scena življa je nego ikada, i ono što ja vidim kroz svoj umjetnički a posebno kroz promotorski rad, jest da su Hrvatska, i Zagreb, danas željene i važne destinacije na međunarodnoj glazbenoj sceni elektroničke glazbe.

Ono što bih promijenio i nedostaje mi, jest dovoljno vlastitih uredničkih večeri na kojima bih imao prilike za upoznavanje i druženje sa svim ljudima i umjetnicima koji mi trenutno privlače pažnju.

m: Traka koja te nedavno oduševila?

Oduševio me album Béziera “Parlel Musique“ na jednoj od meni trenutno najdražih izdavačkih kuća Dark Entries, čijeg ćemo vlasnika uskoro dovesti u Zagreb. Madbenov “Fréquence(s)“ jako je zabavan, kao The Maghrebanov “ 01DEAS“ i DsorDNE “ È Un Sole“. Jimi Hendrixov novi album “Both Side of The Sky“ zaslužan je da cijelu njegovu diskografiju evo danima već ne prestajem slušati. ECM-ova ovogodišnja izdanja sva su redom naprosto magična, a “Blue Maqams“ Anouar Brahema i Mathias Eickov “Ravensburg“ malo su i magičniji od ostalih. Boy Harsher su mi i na listi vrlo slušanih, ali i na onoj mojih skorašnjih zagrebačkih gostovanja. Također dosta slušam i Blue Note albume koji su do sada izdani samo na pločama u Americi, a ja sam ih nekim slučajem uspio nabaviti u digitalnom obliku.

m: Što dubrovačka publika može od tebe očekivati u subotu u Lazaretima?

Dubrovnik je oduvijek bio izvrsna destinacija inspirativna za sve nas koji tamo nastupamo jer je prepun mjesta, poput Belvedera, parka Orsule ili Lazareta, koja nose neki poseban senzibilitet, a za koja mene vežu i neke značajne uspomene. Takva mjesta posebno me inspiriraju pa publika može očekivati izvrsnu zabavu, čiju će atmosferu i energiju oblikovati upravo ta kombinacija dosadašnjih iskustava i zvukova koji me u glazbi trenutno inspiriraju.

Load the next article
Loading...
Loading...