Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Nepokoreni vinil: Koja je tajna njegovog opstanka?

Kratka priča o vinilu povodom svjetskog Record Store daya

  • Arsen Pavešić
  • 13 April 2019

Od trenutka kad je Columbia Records 1948. plasirala svoju standardiziranu microgroove verziju od 12 inča, vinil ili gramofonska ploča, izvorni analogni format za pohranu glazbe, dominirao je glazbenom industrijom dobrih 30 godina. Kasnih 70-ih detronizirala ga je kazeta i postala najprodavaniji glazbeni format na svijetu. Ovaj period označio je i početak stalnih uspona i padova vinila. Naime, usprkos padu prodaje u tzv. consumer kategoriji, vinil je ostao prisutan kao osnovno sredstvo za rad DJ-a, iznimno popularnog i brzorastućeg pravca u glazbenoj industriji. Doduše, DJ-evi su sa svojim selekcijama vinila počeli mijenjati juke-boxove još početkom 60-ih, ali drugu polovicu 70-ih obilježili su kultni njujorški klubovi Paradise Garage, The Loft, Studio 54 i dr. Otprilike istovremeno pojavljuje se i legendarni Technicsov gramofon SL-1200, a početkom 80-ih pojavljuju se i prva eksperimentalna izdanja elektroničke glazbe, naravno – na vinilu.

Dok su široke mase diljem svijeta slušale kazete u svojim walkmanima, DJ industrija nije bila pretjerano uzdrmana, jer unatoč nekim pokušajima da se na tržište plasiraju kazetari s pitch controlom, kazeta nikad nije bila ni blizu toga da postane DJ tool. U kontekstu DJ subkulture kazeta je bila prvi medij za snimanje promo mikseva i time joj zapravo dala pozitivan doprinos. Posljednji bastion vinila ozbiljno je uzdrman tek u drugoj polovici 1990-ih. CD je u to vrijeme već odavno pokopao kazete, a Pioneer je 1994. svojim CDJ 500 playerom po prvi zaprijetio vinilu i Technicsovom gramofonu. Većina DJ-a i dalje je odmahivala rukom na takve novotarije, ali 1998., pojavom ekonomičnog CDJ 100 modela, situacija se ipak promijenila, tim više što je CDJ 100 čitao i CD-R format i time otvorio vrata piratstvu među DJ-evima. Da kriza vinila tih godina zbilja dođe do kritične točke pobrinula se ekspanzija interneta i pojava novog lossy audio formata – MP3. Ove dvije tehnologije uspješno su se spojile u lansiranju online glazbenih trgovina i, u jednom trenutku, opasno ugrozile daljnju proizvodnju vinila. Novo digitalno glazbeno tržište u korak su pratili Pioneer i sl., plasmanom novih modela media playera svake 2-3 godine...

A kako je to sve skupa izgledalo iz hrvatske perspektive? Unatoč ratnim i ekonomskim neprilikama tijekom 90-ih, Hrvatska je ipak zajahala trend elektroničke glazbe i DJ kulture, a DJ-i su, u korak pratili svjetska strujanja, kako u glazbenim metamorfozama, tako i u tehnološkim. Uz neprikosnovene gramofone, za DJ pultom su se krajem 90-ih počeli pojavljivati i i Pioneerovi playeri, u početku CDJ 100, a kasnije CDJ 1000 i CDJ 1000mk2 koji je, naposlijetku, uspio i pospremiti gramofone s DJ pulta. Domaći DJ-i koji su dotad po ploče odlazili u Austriju, Italiju ili Njemačku našli su se u svojevrsnoj kolektivnoj moralnoj dilemi – ostati vjerni vinilu ili prihvatiti nove tehnologije – riječ je o dilemi koja nije bila isključivo lokalnog karaktera, ali očekivano je bila izraženija u državama poput Hrvatske koje nisu bile blizu nijednog žarišta DJ kulture i tržišta ploča.

Dok su neki svjetski velikani starije generacije DJ-a kao što su Sven Vath ili Mr C otvoreno i javno govorili protiv tzv. digital DJ-inga, kod nas takvih istupa gotovo da i nije bilo, tako da je jasno da su u dilemi bile sve generacije DJ-a, a ona se, uslijed daljnjih tehnoloških inovacija, nastavila do danas. Iako su u izrazitoj manjini, hrvatski DJ-i koji kupuju ploče ipak nisu izumrla vrsta. Popričali smo s nekima od njih koji su čitave svoje karijere ostali ''vjerni'' vinilu...

Jedan od njih je Ivan Komlinović, poznati zagrebački DJ i producent koji posljednjih godina sve češće nastupa i u live-act varijanti:

''Kupujem ploče i dalje 2 do 3 puta mjesečno. Kombiniram trgovinu Deejay.de i stranicu Discogs. Ponekad i izvan njih, ali to samo kad jako želim izdanje koje se rasprodalo po web trgovinama. Biram ih prilično drugačije nego prije, kad sam kupovao brda ploča bez namjere da sve budu korištene kao mjuza koju ću puštati u klubu. Sad sam jako fokusiran na ono što radim i selektiram ih po drukčijem ključu; jako mi je bitno da je ploča iskoristiva u klubu, ali i da ima neku bezvremensku estetiku, odnosno da ne traje 2 tjedna.''

House DJ-i raznih usmjerenja vjerojatno su među prvima prigrlili nove medije i tehnologije, no pulski Borut Cvajner, inače spiritus movens Vakum recordsa, jedne od najsupješnijih domaćih nezavisnih etiketa, nije bio zainteresiran za druge formate, osim vinila :

''Ploče su prvi format koji sam počeo koristiti još '96. kad sam počeo i DJ-ati. Ne bih da sam ostao vjeran vinilu, nego jednostavno me kroz godine nisu zanimali drugi formati. U startu sam se zakačio na ploče i nikad mi od tad nije palo na pamet koristiti CD, Traktora ili slično. Vinili su mi strast i tako je ostalo do današnjih dana. Ploče kupujem gdje god se nađem. Ako sam negdje u inozemstvu, uvijek provjerim prije postoje li kakvi shopovi i kakvi su i obiđem ih, uglavnom, sve. Naravno, kod kuće, traženje i kupovina uglavnom ide preko interneta. Imam 2-3 najdraža online shopa koje pročešljam manje-više svaki dan. Ali fizičko ''digganje'' po trgovinama mi je ipak najdraži način, jer se svašta može iskopati, nekad i za vrlo malo novaca.''

Veliki zaljubljenik u vinile je i David Blažević a.k.a. Smeđi Šećer, poznat po svom ''diggerskom'' pristupu i puštanju raritetnih 7-inčnih singlica:

''Ploče vidim, prije svega, kao vlastiti i isključivi fetišizam i elitizam, koji je vjerujem i danas glavni pokretač manije za tiskanjem plastika i rezanjem spirala u njima. Jednostavno ti hip hop DJ-i su imali sve te funk singlice koje nitko drugi nema i ja sam morao biti dio te elite - u svom sokaku, na svoj način. ''Diggerske'' setove je komplicirano radit i EQ-at, pogotovo ako u jednoj večeri idem sa glazbom od 1958 do 2018. Ujednačit produkcijsku kvalitetu Cottilliona, Timmiona i Radio Kruševca nije lako. Tu dolazi u priču izazov i ljepota alata. Jednom kad sam upoznao više alata za uzrokovanje plesnih gegova, jednostavno nisam mogao preći preko metkootporne jednostavnosti vinila. Jeste s konja na magarca po pitanju kvalitete zvuka, mogućnosti izvedbe, praktičnosti i vjerojatnosti kvalitetne improvizacije, ali ja jednostavno ne želim gledati u laptop dok se zabavljam s ljudima. Radiš rukama, bacaš taj vrući vosak svake 3 minute na tanjure, znaš gdje ide needle drop, gdje su brejkovi, cueaš dok gledaš ljude u oči, a waveform moraš imat nacrtan u glavi inače ništa ne funkcionira.''

Na temelju izjava Ivana, Boruta i Davida, trojice DJ-a prilično različitih profila, jasno je zašto je vinilu, bar u okvirima DJ industrije, budućnost zajamčena. Sigurno je da bi ovakav uzorak DJ-a iz nekog drugog kraja svijeta dao isti rezultat, jer čak ako logika i racio daju prednost digitalnom formatu, vinilu u prilog ide nešto puno jače, gotovo nepokorivo – emocija...

Load the next article
Loading...
Loading...