Search Menu
Home Novosti Menu
Intervjui

Petar Dundov: "Ako čovjek stvarno radi i vjeruje u to, onda se isplati baviti glazbom"

Razgovor povodom njegovog nastupa na Sea Star Festivalu

  • Roberta Novosel
  • 28 May 2019

Zagrebački DJ i producent svjetskoga glasa, Petar Dundov ovoga je vikenda nastupao na Sea Star Festivalu.

Petar Dundov od malih je nogu fasciniran glazbom te 1989. kupuje prvi sintesajzer kako bi počeo stvarati glazbu. Četiri godine kasnije njegov talent je zamijećen nakon što je snimio himnu za prvi hrvatski rave party „Under City Rave“. Uslijedila su izdanja na raznim etiketama poput Absense, PV pa čak i na Jeff Millsovoj etiketi Tomorrow objavljuje svoje ambijetalne radove. Iza sebe ima velik broj singlova te pet samostalnih albuma kroz koje pomiče granice zvuka, osobito svojim posljednjim albumom „At The Turn of Equilibrium“.

Svakim svojim izdanjem dokazuje koliko sazrijeva kao glazbenik pa tako i novom trakom „Raindrops“ koju je izdao prošli mjesec za Break New Soil Recordings. Petar Dundov koji svakodnevno nastupa po cijelom svijetu, izdvojio je vrijeme kako bi s nama podijelio odakle dolazi njegova inspiracija pa čak i savjete za mlade DJ-eve koji žele uspjeti u glazbenoj industriji.

Razgovarala Roberta Novosel

m: Glazba koju stvaraš doista je fluidna i emotivna, odakle najviše crpiš inspiraciju?

Petar: Pa, recimo najviše crpim iz u biti ovakvih nekakvih događaja, tipa klubovi ili festivali. Negdje čovjek tu svoju maštu kada sjedim u studiju, razvijam nekakve ideje. Uvijek je pitanje jesu li te ideje realne i na kraju kad dođe u klub, podijeli to sa zajednicom onda mu svijet pokaže gdje je i zapravo je li to što radi dobro ili ne. Tu je zapravo ta cijela inspiracija za dalje. Čovjek na neki način sve što radi, radi da bi spoznao i na kraju me inspirira to. Ne bi mogao kreirati da se ne krećem. U početku je to samo više traženje nekog vlastitog identiteta i to, tako da je taj prvi dio karijere učenje, traženje, isprobavanje različtih stilova, formi. Na kraju to sve nekako u komunikaciji s publikom pronađe neku svoju poziciju. Ljudi će ti reć „gle ovo ti je super“, „ovo ti je super“, „gle, tu si malo zabrijao“. Treba biti otvoren, ja mislim da je to neki put. Inspiracija zapravo dolazi iz nekih emocija, znači kad čovjek osjeća, ne smije biti u nekakvoj sredini, mora biti ili sretan pa iz te sreće to nekako ide ili mora biti tužan i onda iz te tuge. Ili imamo melankoliju ili ekstatiku.

m: Nedavno si objavio svoju novu traku „Raindrops“ za Break New Soil Recordings, kakvi su prvi komentari?

Petar: Nisam dobio još feedback jer je tek izašla, ali imam feedback barem što se tiče DJ-eva što sam dobio i svi su oduševljeni zato što je ta pjesma nekakav crossover između techna i nekakvog, ne mogu reći trancea, ali ima tu nekakvu komponentu emotivnu. Možda najbliže s onim starim Detroitom koji danas možda nije tako prisutan. Par ljudi koje stvarno cijenim, koji su meni bliski su stvarno oduševljeni, tako da sam dobio poticaj za dalje.

m: Što je za tebe techno? Čiji rad posebno cijeniš na sceni?

Petar: Meni je techno hm, ja sam ona garda koja nekako ne može pobjeći od 90-ih. Techno je zapravo neki zvuk koji nisi mogao objasniti jer nije pripadao nigdje, ali je definitivno taj jedan ritam plemenski. Imao je specifičnu energiju koju je nosio, gore si mogao kao u kuhinji, imaš neku bazu i možeš stavljati različite začine. Ubiti je uvijek bila ta neka energija, taj drive i meni se to svidjelo. Od nekih mojih idola definitvno su Jeff Mills, Claude Young, Steve Rachmad iz Nizozemske. Taj sound mene recimo baš zanima.

m: Bez kojih ploča ne možeš zamisliti svoju kolekciju?

Petar: Recimo nešto što danas puštam, Purpose Maker od Jeffa, njegovi EP-i. Zatim Dave Clarkova RED serija, sve od Secret Cinema, Claude Young makar on ne producira više toliko, ali njegova izdanja su svevremenska. S druge strane, recimo klasici od Kraftwerka ili možda čak i psihodelički rock od Pink Floyda. Super su mi Public Sirious Broadcast. Mislim, ja sam dosta širok, radim techno zato što sam iz te generacije, ali nekako što čovjek dalje se razvija u glazbi se šire vidici. Bitno da je dobra muzika, da ima neku emociju koju čovjek može osjetiti.

m: S obzirom da si nastupao po cijelom svijetu, koliko se inozemna publika razlikuje od Hrvatske?

Petar: Pa u biti ne razlikuje se ništa, ja to gledam kao neku zajednicu. Bilo gdje čovjek da ode, u bilo koji kraj svijeta to su iste emocije. Ista su očekivanja, iste su priče. Mi možda jesmo prije imali nekakav malo drugačiji pogled na stvari, ali to se već toliko ispreplelo. Mi smo sada u Europi, malo smo se riješili tih nekih granica tako da nema nekakvu razliku.

m: Posjećuješ li ikad neke festivale ili klubove kao slušatelj ili samo što se tiče posla?

Petar: Vrlo rado, ali nemam baš vremena. Posjećujem festivale i nastupam, ali imam želju otići na neki festival. Trenutno sad zbog ove rotacije u kojoj sam trenutno jednostavno je teško.

m: Koji bi savjet dao nekim mladim DJ-evima koji žele biti uspješni poput tebe?

Petar: Mislim da jednostavno ne očekuju da će se to dogoditi u nekom vremenu. Koliko ja vidim, karijera se događa kasnije. Ljudi očekuju kao bavit ću se glazbom, probat ću dvije godine, probat ću pet godina, očekujem neke pomake. Najbolje ne očekivati ništa da se vlastita kreativa razvija. Mislim, uspjeti - to je isto apstraktan pojam, ali obično ljudi misle da je uspjeh biti popularan, svepristuan, svirat po svim mogućim mjestima, ali to možda ne bi bio neki zdrav put. Čovjek se mora izraziti, ali treba pustit svijetu da kaže to. S obzirom da živimo u takvim vremenima gdje smo se povezali globalno i masa je ljudi koja se izražava, to je vrlo random kad će se nekome dogoditi nešto. Dešava se, kažem više nije nešto što će se desiti u dvije, tri godine. Meni je karijera tek krenula nakon 13 godina, sad će netko reći 13 godina nešto raditi, moraš bit malo pomaknut. Mislim završiš faks u 13 godina, tri faksa završiš, ali na kraju nije važno, bitno da čovjek uživa u onome što radi. Nemamo više takvih egzistencijalnih problema, hrana je jeftina još uvijek s obzirom kakva je bila, toplo nam je. Treba se čovjek jednostavno realizirati, bez obzira da li se realizira, mora se realizirat radi sebe ne radi neke fiksacije. Ja sam se htio baviti s muzikom, htio sam da mi to postane život, ali što sam znao sa 16 godina. Na kraju ako čovjek stvarno radi i vjeruje u to, onda se isplati.

Load the next article
Loading...
Loading...