Search Menu
Home Latest News Menu
Recenzije

Bili smo na Dimensions Festivalu!

Šest (meni) omiljenih pozornica

  • I.C.
  • 16 September 2018

Dimensions Festival je od postavljanja svojih temelja 2012. godine, do ovogodišnjeg 7. izdanja, stvorio svjetski prepoznati brend zahvaljujući svom eklektičnom izboru izvođača koji objedinjuju niz glazbenih pravaca, sve od jazza do techna, s preko 150 izvođača, 10 pozornica, 20 boat partyja i s oko osam tisuća posjetitelja koji su se okupili ove godine, od 29. kolovoza do 2. rujna na tvrđavi Punta Christo na poluotoku Štinjanu, kako bi razotkrili sve dimenzije ovogodišnjeg spektakla. Pa, krenimo ih redom otkrivati..

Otvorenje u Pulskom Amfiteatru

U izdanje 2018. zaplesali smo sa stilom na živopisnoj lokaciji pulskog Amfiteatra koji drži za najveći i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj, 6. amfiteatar po veličini u svijetu, bio je ispunjen masom ljudi, što na tribinama, što ispred pozornice, nestrpljivo iščekujući jedan jedini kultni glazbeni sastav – Kratwerk i ostale velebne izvođače. Na samome ulazu dočekali su nas ljubazni volonteri, većinom Englezi, logično, ali našli su se tu i domaći propusnici koji su temeljito pregledali unosimo li možda „baklje“. Zatim kada smo dobili 3D naočale „sezam“ se otvorio gdje smo imali što i vidjeti – čarobna gigantska građevina koja svojim kružnim oblikom grli publiku i isijava kroz svoje "prozorčiće" noćni bljesak uz dodatak savršeno pozicioniranih reflektora. Napokon je svoj položaj zauzela i prva u nizu s početkom u 19:00 h Debora Ipekel koja je svojim izborom plesne glazbe pošteno zagrijala arenu, zatim nas je magično u svijet mašte odvela jazz saksofonistica i skladateljica Nubya Garcia, nakon nje još jedna cool dama Josey Rebelle koja je rejvere vratila na svoje uz legendarnog kompozitora Nilsa Frahma koji po drugi put u svojoj karijeri stiže na Dimensions otvorenje. Sustiglo nas je ubrzo i 22:30 h kada je na pozornicu stigla fantastična četvorka, nabrijani ljudi se u prvim redovima bore s naočalama na glavi ne bi li izbjegli naguravanje među svojim plesnim kolegama ili prolili pivu od 30 kn. Stojim, tresem se, čekam, stavljam naočale.

Kraftwerk me je prvenstveno oduševio svojim takozvanim Gesamtkunstwerkom - ujedinjeno umjetničko djelo uz fuziju koncerta i umjetnosti. Pokazali su zašto su uvijek ispred svojega vremena. Iza njih se na platnu pozornice odvijao pravi 3D spektakl, sinkroniziran sa svakim beatom i dropom, šireći ljubav i oduševljenje među populacijom svih mogućih nacionalnosti i uzrasta (najviše Engleza uz 70 drugih nacionalnosti). Čuli smo sve hitove kao što su: "Numbers", "The Man-Machine", "Radioactivity" i "Tour de France" uz užareni broj glazbenih nota koje su sinkronizirano pratile i svemirski brodovi, najbolje doživljeni kroz 3D naočale, uz prikaz „slijetanja marosovske letjelice ravno u arenu“, još čarobnije je bilo kada sam se okrenula oko svoje osi i vidjela ujedinjenu masu s istim naočalicama na glavi, puno ljubavi, dijeljenja cigareta, isijavanje primarnih boja na zidinama amfiteatra uz naglasak na zelenu i crvenu s nezaobilaznim gemotrijskim oblicima – jednom riječju bih to opisala kao nešto zapanjujuće dobro. Ok to su dvije riječi. Četvorka se tako oprostila od fanova uz gromoglasni pljesak i dočekala Moodymanna, kralja housea i detroit techna koji nas je uzdrmao sve do 02:00 h kako bismo probdijeli cijelu noć i mislili si - što da tek očekujemo na festivalskoj lokaciji s obzirom na ovako čarobno otvorenje?

Atmosfera

Stigao je prvi dan rejvanja, kada se selimo iz centra Pule na drugu lokaciju - poluotok Štinjan, u tvrđavu Punta Christo. Kada smo stigli do odredišta najprije smo ugledali ogromni parking, šarenih registarskih tablica. Bilo je dovoljno mjesta, čini mi se, za cijelu vojsku. Međutim tu je ustupilo prvo gubljenje kila i stjecanje kondicije uz 15 – minutno hodanje od parkinga do ulaska na festival. Ukoliko ste u „after“ stanju treba vam cca. 30 min od samog ulaza do parkinga. Preživjeli smo kada smo vidjeli momka od 100 kg kako trči pored nas ne bi li stigao što prije na svog omiljenog izvođača, dokazujući nam je da je sve moguće. Eh sada, moram primjetiti da ćete kao posjetitelj dublje zaviriti u svoje džepove s obzirom da se odvojeno plaća otvorenje u Areni, ulazak na boat partije, festivalska ulaznica, ulazak na partije u tunelima i mjesto za kampiranje (koje je bilo prekrasno i čisto, pozicionirano u hladu). Ciljna skupina su očito Englezi, Nizozemci i ostala garda te su s obzirom na to, cijene očekivane. Međutim nemojmo se zavaravati, znali smo čuti i pokojeg Hrvata koji svojim balkanskim mentalitetom ne shvaća zašto se okolo nalaze frajeri u gaćama sa šljokicama rasprostranjenim na svom preplanulo-isklesanom tijelu. Dakle ukoliko malo puno uštedite, zapravo je ovo idealna lokacija za sve Hrvate koji se žale na naš „zatucani“ mentalitet jer na Dimensionsu biste mogli sukladno imenu, otkriti novu dimenziju međusobne tolerancije, izuzev naravno odlične glazbe. Vladala je neopisivo pozitivna energija, bilo to radi konzumiranja „delicija“ ili radi prirodnog stanja uma, u svakom slučaju, zabavno mjesto bez incidenata. Ljudi su zaista ljubazni, na tvrđavi nema što nema, od fine hrane (tu je i vege kebab ljudi od 60 kn, ali sva sreća pa sam pojela nuggetse za 30 kn koji su bili najfiniji ikada), puno je tu i štandova s cool stvarčicama, od naočala, majica, ogrlica do štapova za pecanje, lol. Pive su 35 kn, Red Bull nisam popila na kraju jer ono razmišljam si, premalo pakiranje za visoku cijenu, međutim to sam ja, nekom drugom to je bilo sasvim u redu. Na kraju mi je ostalo 45 kn na narukvici, čiji povrat novaca možete dobiti na zadnji dan festivala, koliko sam čula. Nisam unovčila ostatak, niti sam popila Red Bull jer me razbudilo mnoštvo trčanja od pozornice do pozornice uz savršeno šareni spektar izvođača koji su me oduševili. Ovo trčanje se odnosi na to da su se preklapali neki izvođači koje sam htjela čuti na različitim pozornicama, ali nikada u potpunosti, uvijek je bilo pola sata, sat ili dva razmaka da stignete poslušati koga god poželite i pozornice su zapravo bile dovoljno blizu da u roku od 5 minuta dođete do željene, iako je lokacija ogromna te sam prvoga dana mislila da mi treba helikopter. Međutim kada vam lokacija sjedne (2.dan), shvatite da vam jedino teško pada hodanje do parkinga u jutarnjim satima kada poželite iznajmiti konja, jer tu se autom ne smije. Neki su imali bicikl, što je zapravo odlična varijanta.

Pohvala organizaciji jer su mislili i na obavljanje nužde u velikim količinama, bez predugog čekanja, jer su Toi Toi wc-i bili na svim mogućim uglovima. Za one jačega spola, postavili su i cool pisoare, pa smo mi ljepše polovice bile ljubomorne, a neke djevojke su samo gledale u tom smjeru iz „nepoznatih“ razloga.

Pozornice

Najposebniji trenutak je bio kada sam pogledala svoj isprintani timetable (koji mi je i više nego koristio, hvala organizaciji i na tome) i onda shvatim da polovinu izvođača ne znam i pomislim si: „Napokon nešto što nisam čula!“ Dakle odakle krenuti pored njih 150...Kako ne bih morala napisati knjigu, s obzirom da je ovo već lagano postao blog, orijentirati ću se na one koji su oduševili najveći broj posjetitelja i na one na kojima sam najviše plesala te radi kojih mi je nabubrio lijevi rist stopala (nisam ni ja znala da je moguće). Krenuti ću s pozornicama, od njih 10 detaljno ćemo vas odvesti u dimenziju prvih 6, ne zato što ostale 4 nije bitno za spomenuti, već ponavljam, ovo bi postala knjiga..

Foto: Chazz Adnitt

1.
The Clearing

The Clearing, glavna Dimensions pozornica na štinjanskom poluotoku zaista je ugostila najveća imena festivala kao što su Bonobo u posebnom cjelovečernjem setu koji je nastupao kao šećer na kraju za zadnji dan festivala, Jona Hopkinsa na kojem sam dušu ostavila, zatim techno dame - Volvox i Nina Kraviz koja je prvi dan rasturila na čak dva stagea te hrvatskog techno maga Petra Dundova koji je rasplesao masu rejvera i svojim zvukom ih dozvao s drugih pozornica. Trčali su s The Garden stagea poput krda kako bi saznali tko to sipa dobar techno i moram priznati da su Dundov i Nina imali otprilike jednaki broj obožavatelja, a dan poslije trosatnim dance setom Hunee je ponovno okupio masu. Uživali smo i u live nastupima brazilskih legendi Azymuth s Marcus Valleom, u jazz, soul i hip-hop miksu benda The Comet Is Coming, jedinstvenom folk-tranceu sastava James Holdena & the Animal Spiritsa, a svakako treba istaknuti nastup domaćih velikana Jana Kinčla & Regis Kattiea koji su međunarodnoj publici predstavili hvaljeni album prvijenac nedavno izdan za PDV etiketu – „In plain sight“.

2.
The Garden

Stage pored kojeg niste mogli proći bez zaustavljanja, šumovita The Garden pozornica čiji je drvored isijavao crvenim, zelenim i žutim kolorantima, ugostila je niz uglednih imena iz svijeta housea, jazza i svih “groovey” žanrova između. U takozvani „festivalski vrt“ ponovno stiže Moodymann, zatim Amp Fiddler, Marcellus Pittman, domaći predstavnik Eddy Ramich, zatim rRoxymore, Ash Lauryn, Gabriella Vergilov i Peggy Gou koja je ranije toga dana začarala sve na Boat Partiju uz odbijanje groove vibracija o Jadransko more, a kasnije je na ovome stageu pokazala svoju tamniju i opasniju vibru uz dašak lepršavih melodija vođenih izražajnim elementima bassa. Tu su zatim Margaret Dygas, žestoka Sonja Moonear, Ste Roberts i Craig Richards te mnogi drugi. U svakom slučaju The Garden pozornica je idealni spoj prirode i groove vibracija uz kristalni sound system koji me oduševio, druga po veličini uz travnatu plesnu površinu.

3.
The Void

Pozornica čiji je zvučni i svijetlosni dizajn oborio plesače, toliko da im nije bio problem čekati na ulazu po 20 minuta, The Void pozornica predstavila je suprotnost The Gardenu i pružila nam je dublje i mračnije zvukove iz svijeta elektroničke glazbe. Pozornicu je otvorio Resident Advisor uz predstavnike Johna Talabota, Kuniyukija i DJ Pythona. Međutim za ljubitelje disca (mene) stigao je jedan jedini Maurice Fulton koji je oduševio veliku masu svojim underground house zvukovima, dinamičnim i savršeno ukomponiram prijelazima uz svoju kolekciju ploča. Ljudi su trgali svoje cvijetne košulje ili stavljali još šljokica na sebe kako bi zasljepili svoje plesne kolege i izborili se za dodatni plesni prostor. Obožavatelje su rasplesali i Alexandera Nut i Red Greg, dok je za ljubitelje electra The Void bio nezaobilazan u subotu kada je nastupao legendarni kolekcionar Billy Nasty izazvavši electro ludilo, zatim Chris CPU, DJ Stingray te u live verziji London Modular Alliance, Carl Finlow aka Silicon Scally. Void su u nedjelju zatvorili u domaćem stilu uz Iliju Rudmana koji je rasturio u stilu etiketa za koje potpisuje - BUREK i Imogen Recordings. Tu ste mogli susresti i poznatog nam Palms Traxa i Josey Rebelle.

4.
The Moat

The Moat, nekima najimpresivnija pozornica na koju samo što se ljudi nisu počeli „bacati“ s ograde ne bi li prije došli na red za ulazak, rov je to 100 metara dug i okružen sa sedam metara visokim kamenim zidom, meni na prvu nije bio osobito primamljiv jer je odozgora gledajući izgledalo kao da nema više mjesta ili ukoliko jednom siđem da neću više moći izaći. Međutim skupila sam hrabrosti za silazak jer su odatle dopirale najtvrđe vibracije i nikako nisam požalila. Ova pozornica se najviše tresla uz sve čari mračnijih žanrova uz Ninu Kravitz koja je dobila čast za otvorenjem pozornice uz svoj udarački techno set, a uz nju su u četvrtak nastupali i K-Hand, Bjarki i Volruptus (live). Zatim je techno božica Helena Hauff umalo srušila zidine u petak uz dašak etničkih zvukova, grubih ambijentalnih vibraciija i opojnih industrijskih vibri koje su me odvele u hipnozu. Tu su nastupali i Detroit In Effect i The Exaltics, a za vikend su se u podzemlje tvrđave spustili Umfang, Anastasia Kristensen, Ben UFO, Pearson Sound i mnogi drugi. U svakom slučaju, ovo je pozornica za najhrabrije rejvere.

5.
The Stables

U samom srcu tvrđave nalazi se The Stables pozornica koja se smjestila unutar 20 metara visokih zidova uz pogled na drvored u svim bojama iznad pozornice i ogromni svijetleći logotip Dimensionsa. Moram priznati da sam ovdje osjetila rizik od propuštanja ostalog sadržaja na devet drugih pozornica, ali uspjeli su me odvući s plesnog podija nakon što sam se „istrošila“ na „Teslinom“ setu i krenula u prvo izvrtanje zglobova. Raritetne zvukove donio nam je Josh Cheon, kroz razne dimenzije elektroničke glazbe vodili su nas Alessandra Adriana, Jon K, Heinrich Dressel & Teslasonic (to je moj dragi Tesla). Uz afro beatove publiku je rasplesao Aaron L i Sean OD, kroz mračnije vode uveo nas je Skee Mask, Batu i Lee Gamble, a hip-hop ikone Open Mike Eagle i Peanut Butter Wolf vladali su uz gangsta stil u nedjelju, dakle za svakoga po nešto.

6.
Ballroom

Ballroom je defintivno neočekivana dimenzija uz svoj najintimniji interijer s kapacitetom za samo 100 ljudi. Tu dođete kada želite nekoga poslušati, da, ali ja sam osobito dolazila kada sam htjela uživati u intimi okruženoj zidinama tvrđave i vibracijama koje su se odbijale od nje tvoreći specifično čarobni sound system, taman da zatvoriš oči, plešeš i praviš se da te nema dok ti je mozak rasplesan u ekslpoziji zvukova. Ova kružno utvrđena pozornica predstavila je nade iz cijeloga svijeta koje su dio projekta Dimensions DJ Directorya, a među njima su Heels & Souls, Harri Pepper, Molinaro, Aaron L i Sam Hall. U petak me začarala svima znana Debora Ipekel. U subotu Ballroom je zauzela domaća izdavačka kuća PDV sa svojim gostima; Skeptik, Borut Cvajner, Mimi i DJ Labud, Felver & Jogarde i Bebetto. Posebno sam se rasplesala na Felveru & Jogardeu koji su me oduševili svojom bogatom paletom klasika.

Ostale dimenzije...

Dimensions Festival zaista će te odvesti u nove percepcije, šarenu glazbu i predstaviti ti čudesne izvođače uz hvale vrijedan sound system i razorni light show, na kojoj god se pozornici našao. Naglasak ide na činjenicu da se nećeš držati jedne pozornice jer ćeš znatiželjno tragati festivalskom lokacijom kako bi doživio što više artista, stoga će i najveći „ziheraši“ biti spremni na rizik.

Za one koji ne znaju, na prošlogodšnjem izdanju kiša i gromovi bili su najgori neprijatelji za glavnu The Clearing pozornicu, međutim ove godine organizatori su se pobrinuli da nam kiša ne uništi rejvanje. Dakle oduševilo me je njihovo konstantno praćenje prognoze, ažurna komunikacija s posjetiteljima putem medija te sinkronizirano gašenje svih pozornica kada bi grmljavina dostignula 4. razinu. Nismo se otopili radi kiše, sakrili bismo se u tvrđavu, pozdravljali kišu ili odlutali na posebnu zabavu u takozvanim tunelima za koje vam je bila potrebna posebna rezervacija i ulaznica (što se dakako isplatilo). Sve u svemu radi nevremena smo propustili samo tri sata festivalskog programa od ukupno pet dana, što je za svaku pohvalu.

Poslje svake kiše dolazi i sunce u kojem smo uživali na The Bech pozornici gdje ste se mogli dodatno rasplesati tokom dana, popiti koji smoothy i koktel ili se okupati i posunčati na plaži koju su krasili divni slamnati suncobrani. Mjesto je to gdje su se u idiličnoj atmosferi tik uz more već od podneva mogli poslušati koncerti i DJ setovi iz svijeta soula, disca, jazza i world glazbe. Publiku su tako zagrijavali iransko-kubanski kvartet Ariwo, jazz sastavi Total Refreshment Centre, Ezra Collective i Sons of Kemet, zapaženi hip-hop i soul duo Children of Zeus. Odlični plesnjak pružila je Eglo Records obitelj te Hunee sa svojim soulful i razigranim izborom pjesama uz bogati zalazak sunca na posljednjem danu Dimensions Festivala.

Također skidanje kape do poda organizaciji na preko 20 party brodova koji su svakodnevno isplovljavali iz festivalske luke, podno The Void pozornice i odveli posjetitelje čarobnom rutom kroz pulski zaljev i brijunski akvatorij uz eklektične velikane kao što su: Peggy Gou, Mala, Helena Hauff, Josey Rebelle, DJ Stingray, Craig Richards i Billy Nasty. Ovoga ljeta spustili smo se i u već spomenuti Zerostrasse tunel ispod Pule, gdje su se održali posebni partiji paralelno s trajanjem festivala. Pulski podzemni tuneli nastali su tijekom Prvog svjetskog rata za potrebe sklanjanja ljudi u slučaju zračnih napada na grad, a spajaju centar grada s njegovim utvrdama i vojnim terenima. Ojačani su kao atomska skloništa tijekom Drugog svjetskog rata, a u Dimensions svijetu bili su ojačani uz imena kao što su: The Exaltics, Volvox, Saoirse, Josh Ceon, Paula Temple, dBridge, Anastasia Kristensen i Batu.

Dimensions Festival 2018. pružio je zasigurno bogato iskustvo, pozitivno i pored svega navedenoga u ovoj recenziji, zaista se da zaključiti da sam definitivno otkrila nove dimenzije, najprije krenuvši s festivalskim lokacijama od kojih je svaka na svoju stranu unikatna uz mnogo aduta, a zatim line up koji je toliko raskošan da ćete imati što obitavati u slučaju da niste od onih koji imaju novaca za party brodove, tunele i ostalo.. Nećete ostati razočarani, biti će vam jedino žao što je ovo čarobno putovanje završilo i proletilo u trenucima smjeha, plesa, upoznavanja, pomalo spavanja, plivanja na afterima, skrivanju u tunelima, plutanja na brodu i rejvanja u hodu. Dimensions 2019 see ya!

(Fotografije: Rob Jones - Insta @hirobjones, Kate Berry - Insta @katebe_,)

Next Page
Loading...
Loading...